mitovi o ishrani

MIT: Jaja su loša za srce jer su puna holesterola.

ISTINA: Ne, nisu. Iako jaja sadrže značajne količine holesterola — od 200 do 250 milligrama u žumancu – to nikako ne znači da ih u potpunosti treba eliminisati iz ishrane, posebno ne preventivno, kod osoba koje nemaju povišen holesterol. Oko 30 posto holesterola u krvi dolazi iz hrane, a 70 posto proizvodi jetra, pretvarajući zasićene masti iz hrane u holesterol. Stoga zasićene masti i trans masti znatno više utiču na holesterol u krvi. Veliko jaje sadrži dva grama zasićenih masti (10 posto preporučene dnevne količine), a trans masti uopšte nema. Uz to, jaja su vrlo sita hrana, s visoko vrednim belančevinama, a žumanci sadrže lutein i zeaksantin, materije koje smanjuju rizik od staračke makularne degeneracije, vodećeg uzroka slepila kod osoba starijih od 50 godina. Za preporuku su kuvana jaja ili kao sastavni deo raznih salata s povrćem.

MIT: Ugljeni hidrati goje, posebno krompir i hleb.

ISTINA: Ugljeni hidrati sami po sebi nemaju nikakve direktne veze s prekomernom težinom. Gojimo se kada unosimo više kalorija nego što trošimo. Konzumacija velikih količina hrane, koja sadrži rafinirane ugljene hidrate, kao što su beli hleb, testenine ili krofne, svakako može povećati telesnu masu i rizik o infarkta. Ali “dobri ugljeni hidrati”, poput integralnih žitarica, naročito zobi, ječma, heljde i sl. ili mahunarki, glavni su izvor energije i preko potrebnih nutrijenata. Hleb od integralnog brašna kojem se dodaju semenke i maslinovo ulje, sadrži vrlo korisna vlakna i vitamine. Krompir je izuzetan izvor vitamina C i B6, vlakana i mangana, a posebno kalijuma. Sastavni je deo kulture ishrane našim krajevima i nikako ga ne treba izbegavati.

MIT: Margarin je nezdrav hemijski proizvod pun opasnih trans masnih kiselina.

ISTINA: Jedan od sastojaka u proizvodnji margarina se ranije dobijao procesom hidrogenizacije i sadržao je trans masne kiseline. Međutim, već godinama se koriste prirodnije, inovativne i manje procesuirane sirovine u njegovoj proizvodnji, zbog čega margarini danas ne sadrže trans masti, a bogati su nezasićenim masnim kiselinama koje imaju niz pozitivnih učinaka na zdravlje i smatraju se „dobrim“ mastima. Takođe, obogaćeni su vitaminima A, D i E i ne sadrže holesterol.

Margarini u proseku imaju 7-10 svima poznatih sastojaka, koji se u različitim kombinacijama pojavljuju i u mnoštvu drugih vrsta hrane. Kada je u pitanju zdravlje srca, margarin ima prednost nad maslacem jer se sastoji od biljnih ulja i ne sadrži holesterol. Margarin takođe ima veći udeo „dobrih“ masnoća, kao što su polinezasićene i mononezasićene u odnosu na maslac. Ove vrste masti pomažu u smanjenju „lošeg“ holesterola.
Biljne masti su neophodne, njih naš organizam ne može sam stvoriti. Zato ih moramo uneti hranom, ali, treba izabrati one koje ne sadrže neželjene trans masti.

ugljenohidrati?!

Danas se sasvim konkretno zna da ćelije raka, sa razmenom materija koja počiva na vrenju šećera (glukoza), imaju ekstremno veliku potrebu za šećerom. Ona je oko 20-30 puta veća nego kod zdravih ćelija. Ako se planskom ishranom priliv šećera ograniči, to koči njihov rast. Na taj način ishranom može da se značajno podrži terapija protiv raka.

Danas je poznato da ćelije raka imaju 6 do 17 puta više receptora za insulin od normalne ćelije. Pošto insulin služi da se isporuči šećer ćelijama, to znači da je njihova glad za šećerom veoma velika. To znači da i u prevenciji i u terapiji raka pomaže smanjenje količine unetih ugljenih hidrata. Poznati američki nutricionista Dejvid Volf već odavno savetuje da se u slučaju obolevanja od raka ne konzumira skrob (testenine, krompir i sl), zaslađena pića, slatkiši ni rafinisani šećer bilo koje vrste, ali takođe da se ne konzumira ni slatko voće ni sok od šargarepe ili cvekle.

Najnoviji naučni dokazi
Nedavno je nemački lekar dr Johanes Koj podržao ovu teoriju. Kako tvrdi ovaj istraživač, dok se normalne ćelije hrane sagorevanjem glukoze, odnosno šećera, ćelije raka vrše fermentaciju šećera, kojim se on pretvara u mlečnu kiselinu. Tako one oko sebe stvaraju kiselu sredinu koja blokira delovanje imunih ćelija, koje ne mogu da priđu obolelom mestu.

Zato, po dr Koju, i u preventivne svrhe i u svrhe lečenja, treba izbegavati česte viškove šećera i sa tim skopčana velika lučenja insulina, do čega dolazi prilikom konzumiranja jela bogatih šećerom, ili brze hrane. Ali, šećera nema samo u slatkišima i kolačima. Mnogi skriveni izvori šećera su gotova jela, musli, kečap i sosovi. Skrob iz testenina, hleba ili krompira takođe se direktno pretvara u šećer. Stoga udeo namirnica bogatih skrobom u ishrani treba da bude mali.

Ishrana koja štiti od raka
Ishrana koja nas štiti od raka, po dr Koju, treba da se sastoji od manje količine ugljenih hidrata, a puno belančevina i kvalitetnih biljnih ulja (najbolji biljni izvor belančevina, koji ima i preventivno dejstvo protiv nekih vrsta kancera je soja), kao i povrća (pogotovo zelenog lisnatog kao što su kupus, karfiol i brokoli, za koje se zna da poseduje antikancerogena svojstva), a takođe i voća koje ne sadrži previše šećera (kao što su bobičasto voće, grejpfrut, šljive…). Isto tako, zdrave masti su veoma bitne, jer u kombinaciji sa ugljenim hidratima (hlebom na primer) znatno usporavaju ulazak šećera u krv a time i čine da nivoi šećera u krvi postanu ujednačeniji. (U zdrave masti spadaju kokosovo ulje, nerafinisano hladno ceđeno maslinovo ulje, laneno ulje i dr.)
Zdravo je takođe konzumirati i beli luk, jer sadrži jedinjenja sumpora koja štite ćelije, a prema dr Koju, beli luk koči razmenu materija koja počiva na vrenju, a takva razmena materija odlikuje maligne ćelije.

Ovo su neke od preporuke dr Johanesa Koja, koje se zasnivaju na najnovijim otkrićima istraživanja vezanih za preventivu malignih oboljenja i trenutno su veoma popularne u Nemačkoj.

Šećer i hipertenzija
Ako uporedimo ove preporuke sa člankom dr Merkole o rezistentnosti na insulin i ulozi ishrane bogate ugljenim hidratima u nastanku visokog pritiska, onda dolazimo da zaključka da bi verovatno većina ljudi trebalo da razmisli o smanjenju količine ugljenih hidrata u ishrani na račun povrća, masti i belančevina. (Da vas podsetimo: dr Merkola iznosi da su istraživanja pokazala da je 2/3 osoba rezistentnih na insulin imalo visok pritisak; rezistencija na insulin nije dijabetes, već mnogo blaže stanje, ali koje je i mnogo rasprostranjenije, i mnogi koji ga imaju toga uopšte nisu svesni.

recepti za dugovječnost

Dok savremena medicina traga za odgovorom na pitanje kako produžiti ljudski vek, istraživači kažu da ispijanje biljnih čajeva ili kuvanje sa posebnim začinima mogu dovesti do velikih promena u zdravstvenom stanju organizma, samim tim i posredno odgoditi trenutak kad ćemo “otići bogu na istinu”.

Svaka kultura ima svoje “tajne” za bolji život i dugovečnost, čime su se pozabavili i istraživači koji su fokus stavili na Japan, Rusiju, Holandiju, Indiju, Grčku i Panamu. Ali, to su više male tajne za vođenje zdravog života koje se u pomenutim državama tradicionalno koriste stotinama godina – čiji se stanovnici smatraju dugovečnim nacijama.

PANAMA

Profesor na Harvardu dr. Norman Hollenberg je dugo proučavao način života u plemenu Kuna i utvrdio da piju minimum pet šolja neprerađenog kakaoa, svakoga dana. Ostali Panamci mahom konzumiraju prerađeni kakao koji je siromašniji hranljivim sastojcima. Kod pripadnika pomenutog plemena rizik od raka, dijabetesa, moždanog ili srčanog udara bio je manji za deset odsto, verovatno zaslugom flavonoida iz neprerađenog kakaoa. Otuda preporuka da se u šolju toplog mleka umešaju kakao prah i med.

JAPAN

Japanci žive duže od gotovo većine ostalih nacija. U njihovoj kulturi ishrane važi pravilo da je jede dok se ne oseti da je želudac pun 80 odsto, zato što je u tom trenutku želudac napunjen svih stotinu procenata, samo što informacija još nije stigla do mozga. Između ostalog, otuda preporuka da svaki zalogaj valja sažvakati oko 20 puta.

RUSIJA

Biljka koja se zove “zlatni koren” ili “arktički koren” (Rhodiola rosea) raste u hladnim uslovima i Rusi je tradicionalno koriste za lečenje niza bolesti, kao što su infekcije, visinska bolest, depresija, problemi nervnog sistema… Ona pomaže organizmu da lakše podnese stres, poboljšava izdržljivost organizma, uz to umanjuje i stres i umor. Koristi se kao čaj.

HOLANDIJA

Holanđanima je bicikl nadraže prevozno sredstvo, skoro dve trećine putovanja provedu na sicu tako da svaki stanovnik prosečno vozi četiri kilometra dnevno. Statistički pokazatelji ukazuju da takvi vozači bicikla u proseku žive duže po 14 meseci.

INDIJA

Velik broj indijskih jela priprema se uz dodatak karija, koji se u medicini koristi hiljadama godina. Prema najnovijim istraživanjima kari sprečava pojavu Alchajmerove bolesti, a najmanja stopa obolelih je u severnoj Indiji. Osim kod piletine, kari može biti dodatni začin pirinču i raznom povrću.

GRČKA

Studija u kojoj je učestvovalo oko 23.000 Grka pokazala je da popodnevni odmor izuzetno godi zdravlju. Odrasli koji popodne spavaju minimum 30 minuta, barem tri puta nedeljno, imaju 37 procenata manji rizik od srčanog udara.

DREVNI KINESKI ELIKSIR

Dokle ide cela priča može se videti i zahvaljujući internetu. Tu se može naći tvrdnja da je ekspedicija UNESKO-a još 1961. godine pronašla recept starokineskog leka za dug život, zapisan na glinenim tablicama 3000 godina pre nove ere!

Taj lek oslobađa organizam masnih i krečnih naslaga, poboljšava razmenu materija i elastičnost krvnih sudova, sprečava infarkt, sklerozu, stenokardiju, apopleksiju i stvaranje tumora. A, poboljšava i vid. I, ako se sledi uputstvo, podmlađuje organizam.

Pa, da prenesemo dotični recept: dobro očistiti i oprati 350 grama belog luka, sitno ga iseckati i izgnječiti tučkom od drveta. Staviti u 300 ml 96% alkohola, dobro zatvoriti posudu i čuvati deset dana na prohladnom mestu. Procediti tečnost kroz gustu tkaninu (gazu), a ostatak luka dobro iscediti. Posle dva do tri dana početi sa uzimanjem ove tečnosti u kapima. Kapi treba sipati uvek u 50 grama mleka (sobne temperature), prema precizno urađenoj šemi.

PRODUŽEN LJUDSKI VEK

Opsednutost dugovečnošću krasi ljudsku vrstu odvajkada. Sada se životni vek kreće između 70 i 80 godina. U moru različitih kvaziepohalnih najava svakako se izdvaja Aubrey De Grey, britanski stručnjak za biomedicinsku gerontologiju, koji tvrdi da je već rođen čovek koji će živeti 150 godina, da će se životni vek naše dece udvostručiti i da bi već naši unuci mogli da žive celih hiljadu godina!

Naime, on veruje da će za četvrt veka biti pronađena medicinska tehnologija koja će “doneti lek protiv starosti”, tako da će prvi ljudi koji će uz pomoć tog leka živeti ceo milenijum – biti rođeni za 20 godina. Poziva se na napredak genske terapije, istraživanja matičnih ćelija, stimulisanje imuniteta i mnogo šta još.

Njegove kolege smatraju da su ove procene krajnje preterane, pre šest godina grupa stručnjaka je njegov rad ocenila kao pseudonauku, dok je magazin Instituta za tehnologiju u Masačusetsu ponudio nagradu od 20.000 američkih dolara molekularnom biologu koji naučnom metodom dokaže da je Degrejeva teorija pogrešna. Nema podataka da se neki molekularni biolog upustio u takav posao.

Bitno skromnija postignuća savremene nauke predviđaju mnogi drugi naučnici, koji procenjuju da će svet 2030. godine imati više od milion starijih od stotinu godina. Samo u Japanu je prošle godine živelo više od 44.000 starijih od jednog veka. Ko doživi, znaće da li je procena ispravna.

Koliko je ova tema zanimljiva medicinarima vidi se i po našem komšiluku. Pre dve godine je hrvatski naučnik Miroslav Radman najavio da je na pragu otkrića “eliksira dugovečnosti”, da bi ga dva dana kasnije bivši saradnik prof.dr. Ivan Đikić demantovao rekavši da je “neobjektivno govoriti kako je otkriće eliksira blizu” i da nema ništa od toga da se uskoro čovečanstvu ponudi napitak koji će produžiti život za čak 30 do 40 godina.

A ŠTA KAŽE BABA VANGA

U našoj zemlji i regionu, sa ratovima i krizom, enormno su porasle posete nadrilekarima, prorocima i vidovnjacima. Decenijama je Bugarka baba-Vanga slovila za No 1 u ovoj oblasti, pisalo se i da je navodno prorekla smrt pevačici Silvani Armenulić koja joj je na odlasku rekla da će doći i sledeće godine, na šta joj je proročica uzvratila: “Ako budeš mogla!” Na Vikipediji je zapisano da ju je, između ostalih, posetio i Sergej Medvedev, tadašnji pres sekretar ruskog predsednika Borisa Jeljcina – jer je sa šefom ruske države kontakt tražila Baba Vanga lično.

Evo recepta baba Vange za dug i zdrav život, sa kojim ni ona sama nije dogurala do stotog rođendana, ali je doživela duboku starost (85 godina):

*Leti što više hodati bez obuće, deci dozvoljavati da se igraju u prašini da bi imali što češći dodir sa prirodom, redovno se kupati u vodi sa kuvanim livadskim travama i čajevima

* Jesti isključivo ražani hleb

*Jednom nedeljno uzimati kuvano žito i piti vodu u kojoj je kuvano

*Uzimati isključivo tečnu hranu sa što više vode, kao i mlečne proizvode

*Ne unositi previše hrane jer da je organizam za to stvoren imali bismo dva umesto jednog stomaka

*Što manje mesa i masnoća, ne pušiti, popiti jednu do dve čašice rakije dnevno zbog dezinfekcije i bolje cirkulacije

*Smanjiti potrošnju šećera, čuvati se stresova, raditi posao koji volite i težiti srećnom porodičnom životu

Dragica Veljković

statistika

Statistika o dugovečnosti

Statistike o danasnjem duzem zivotu, koje nam zvanicna medicina propagira su netacne. Kada se sabere ljudski vek i podeli sa brojem ljudi dobije se
lazna statistika a uzrok tome je sto je ranije smrtnost beba na porodjajima zbog nehigijene bila velika. Ranije su ljudi ziveli mnogo duze nego danas. Sto se tice epidemija, uglavnom su bile izazvane vakcinama. A pre vakcina...u Bibliji pise na par mesta "pojavi se oblak i pomor nasta". Takodje su ti oblaci stalno imali neprijatne mirise. Poznati su ljudi u kukuljicama koji su se pojavljivali neposredno pre "pomora" i isli ulicama noseci cudne terete.
Ukoliko 50% populacije umre pre prve godine zivota a 50% u 80-oj godini, prosecan zivotni vek ce biti 40 godina iako 50% dozivi 80 godina.
Ovaj trik su iskoristili da naprave lazne statistike kojima bi nas zavarali da nam je moderna medicina donela duzi zivot sto uopste nije tacno. Radi se o anomaliji u statistici koju neprekidno ponavljaju svuda pa su ljudi ubedjeni da je to tacno.
I danas u brdovitim selima ljudi cesto zive preko 100 godina sto se vise ne srece po gradovima. Covek je stvoren da zivi dugo da bi duh imao dovoljno vremena i iskustava da prozivi svoju inkarnaciju i da moze doci do samo-realizacije. Danas je ljudima vestacki skracen zivot neprirodnim nacinom zivota tako da ljudi umiru mladi i cesto ne dostignu duhovnu zrelost sto za duh znaci protracen zivot i neprestano kruzenje u ponovnim zivotima. Raznim parazitima odgovara ovakva predstava jer je svaka dusa koja izadje iz kruga neprekidnog radjanja i umiranja za njih popast.
Poznati su Pelazgijci koji su ziveli preko 200 godina, Hunze koje radjaju decu u 90-im, bake koje sam sretala po planinama koje su aktivne sa preko 100 godina...
Sve cega se dotakne "civilizacija" podleze ubrzanom propadanju a razlog tome nije samo glad farmaceutskih i ostalih industrija za novcem vec glad za energijom.
 
"- Li Čun Jun - živeo 252 godine
- Tomas Karnej - 207 god.
- Katrin de Silva - živela je 174 godine, a porodila se u 131. godini
- Janoš Rovin - živeo je 172 godine, a njegova supruga Sara 164 godine. U braku su živeli 147 godina
- Henri Dženkinson - živeo je 169 godina, posle smrti ostavio je dva sina od kojih je stariji imao 113, a mladji 109 godina
- Širali Muslimov - 168 godina
- Žan Torel - 143 godine
- Lena Jantjes - 136 godina
 
Od Jugoslovena najduže je živeo Trajko Smiljević, koji je umro u 131. godini.
Stojko Pešić iz Novog Gloga, kod Vranja, živeo je 121 godinu. Njegov stariji sin Doda Tasić živeo je 116 godina. Umro je 1948. godine. Mladji sin Andjel Tasić živeo je 96 godina. Umro je 1956. godine."

Dr Sladjana Velkov

— sa: Zdravlje i dugovječnost.

organsko bilje

ORGANSKO VOĆE I POVRĆE

Da bismo vam pomogli, dajemo listu namirnica koje bi bilo poželjno kupovati organske, a za koje to nije bitno.

Obavezno kupujte organsko
Ovo voće i povrće posebno je podložno štetočinama, pa ih uzgajivači intenzivno tretiraju pesticidima. Takođe, oni imaju tanju kožicu ili kožicu koja se jede (ili su bez kore, na primer spanać) tako da je hemijsku kontaminaciju ili jako teško ili nemoguće ukloniti. To su:

- jabuke
- celer
- jagode
- breskve
- spanać
- zelena salata
- nektarine
- grožđe
- paprika
- krompir
- borovnice

Ne morate kupovati organsko
Ovo voće i povrće ima deblju koru koja se prije jela uklanja, pa rizik od kontaminacije gotovo da ne postoji:

- crni luk
- banane
- ananas
- mango
- avokado
- dinja
- kivi

Ovo voće i povrće štetočine slabo napadaju pa im je potrebno manje pesticida za njegu. Usled ovoga, kontaminacija je svedena na minimum:

- špargle
- brokoli
- kupus
- plavi patlidžan

duhovnost i hrana

 Duhovni pogled na hranu

Pokušao bih kod ljudi osvijestiti jednu stvar koja je dosta bitna. Da bismo imali čisto tijelo, dušu i um trebali bi biti „čisti“ izvana, ali što je još bitnije i iznutra. Da bi sve u tijelu funkcioniralo kako treba ne bismo smjeli imati nikakve smetnje koje nas koče u razvoju. Pod tom čistoćom mislim na ono što svakodnevno i po nekoliko puta dnevno unosimo u naš organizam, a to je hrana. Unosimo toliko smeća da me čudi kako nismo više bolesni i na koji način još uvijek živimo. Više čistimo svoje automobile i stanove nego što čistimo tijelo.

Hipokrat je rekao: “Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana”.Danas je nemoguće reći da se hranimo zdravo jer je većina sjemena GMO, plodovi se špricaju pesticidima, insekticidima, umjetno se gnoje biljke kako bi brže rasle, čak i kad kupujete na tržnici ne možete naći ništa što se ne šprica s barem nekoliko preparata, a o mesu će u nastavku biti detaljnije pa ga sad neću spominjati.
Krenimo od anatomije tijela kako bismo bolje razumjeli koja je uopće hrana za nas ljude pogodna.
Da bi nam bilo jasnije, usporedit ćemo čovjeka sa životinjama. Usporedimo zube kod mesojeda, biljojeda, ljudi i vidjet ćemo da imamo identične zube kao i biljojedi, a oni su široki i plosnati dok sukod mesojeda zubi sjekutići kratki i šiljasti, a kutnjaci oštri. Životinjama koje su mesojedi zubi služe za trganje komada hrane koje gutaju. Ljudi žvaču i usitnjuju hranu kao i biljojedi.
Slina kod mesojeda je kisela(bez enzima za probavu ugljikohidrata), a kod biljojeda i ljudi je lužnata s enzimima za probavu ugljikohidrata. PH vrijednost je kod mesojeda 1, dok je kod biljojeda i ljudi između 4 i 5.
Dužina probavnog trakta od usta do anusa je kod mesojeda 3 do 6 puta veća od dužine tijela, a kod biljojeda i ljudi to iznosi 10 do 12 puta. Debelo crijevo je kod mesojeda jednostavno i kratko kako bi što brže probavili hranu i izbacili je van iz tijela, dok je kod biljojeda dugačko i kompleksno kao i kod ljudi.
Što se tiče znojenja, kod mesojeda je ono kroz usta jer nemaju pore na koži, a ljudi i biljojedi imaju milijune pora na koži.
Iz ovoga se vidi da smo više slični, gotovo smo identični biljojedima nego mesojedima. Ako bismo se uspoređivali s nama najsličnijim životinjama-majmunima, vidjelo bi se da niti oni ne jedu meso. Netko će sad reći da nismo majmuni i da smo se počeli razvijati intelektualno i fizički tek kad smo počeli jesti meso, ali to je jako daleko od istine.
Što se tiče zdravlja nabrojit ćemo samo neke nedostatke mesne prehrane. Mesojedi imaju povećane bolesti srca za 2.3 puta u odnosu na vegetarijance, a bolesti srca su odgovorne za 50% smrtnih slučajeva u Velikoj Britaniji, a u SAD-u i puno više. 1961 godine „Journal ofthe American Association“ je objavio da se 90-97% bolesti srca mogu spriječiti vegetarijanskom ishranom. Krvni tlak također je jedan od problema jedenja mesa. Tu su još bolesti poput artritisa, multiple skleroze, dijabetesa, bubrežni i žučni kamenac, osteoporoza itd.
Problem kod mesa je i to što se u stočarstvu i peradarstvu upotrebljavaju antibiotici i hormoni rasta koji su odgovorni za razvoj čitave lepeze patogenih organizama protiv kojeg nema lijeka. Meso i riba sadrže kancerogene elemente jer napadaju genetički materijal DNK i razvijaju rak. Termička obrada mesa također proizvodi benzene. Životinjsko meso (leševi životinja je puno bolja i točnija riječ) sadrži nebrojeno mnogo bakterija i virusa, koje se naravno prenose na nas. U Americi je do 2008. godine važio zakon da se životinje na farmama koje su umrle od bilo koje bolesti mogu prerađivati kao hrana za ljudsku upotrebu, a nakon2008. važi zakonda ako životinja umre, može se prerađivati i koristiti kao hrana za druge životinje.  Zamislite da krava umre od neke bolesti i ona se melje zajedno s kostima i prerađuje u brikete koje jedu druge krave, a krave su primarno biljojedi. Što se događa u organizmu krave ili u tijelu ljudikad jedu takvu hranu? U debelom crijevu meso trune, oslobađa toksine koji ulaze u organizam, oštećuje se crijevna flora i direktno ulazi u organizam. Postavlja se pitanje što je s biljnom hranom koja sadrži toksine, ali meso sadrži 14 puta više pesticida i ostalih kemikalija nego biljna hrana. Nedostatak vlakana, škroba, ugljikohidrata, vitamina, sve su to nedostatci kod mesa.
Pogledajmo sad i psihološku stranu jedenja mesa. Uzmimo za primjer da dođete kod neke obitelji na ručak. Za ručak vam ponude hamburger, vi ga probate i zbilja vam je ukusan. Nakon što ste pojeli obrok pitate za recept, na što vam domaćini kažu da je tajna u mješavini mesa. Tajna je u tome što je to nemasna mješavina čistokrvnog labradora i europske mačke. Vjerujem da biste istog trenutka počeli povraćati hranu i imati gadljiv okus u ustima, a svijest vam dugo ne bi bila čista. Zašto onda dijelimo životinje na one s kojima suosjećamo, odnosno koje ne jedemo i one koje jedemo? Suosjećamo s tom životinjom, mislimo da je nečista i zato nam se takva hrana gadi. Osjećali bismo gađenje i otpor prema takvom mesu, jer nam se mijenja percepcija, odnosno pogled na meso koji je uvjetovan kulturom i odgojem. Naši preci su se tako hranili godinama i to je postao mentalni program duboko ukorijenjen u nas same stoljećima.
Još veća kontradiktornost tog programa je da netko ne jede svinju zbog vjere, nečistoće, dok je drugi jedu bez problema. Isto je i s kravama, psima, mačkama, miševima, kornjačama ili bilo kojom životinjom.Neki ih smatraju nečistima, gade im se, dok drugi uživaju u njima i misle da je druga kultura pogrešna u odnosu na našu. Neki nemaju ništa protiv da im se na meniju nađe štakor, zmija, pauk pa čak pas i mačka, dok je to nama nezamislivo. Oni nemaju takav osjećaj za tu hranu jer je to, kao što smo rekli duboko ukorijenjeno u kulturu. Nama je nepojmljivo pojesti mačku, ali zato bez problema možemo pojesti janje, svinju, kokoš, kravu, konja, srnu koji su u jednakoj mjeri inteligentni, imaju identične osjećaje kao i pas ili mačka. Vidimo li program u našem umu? Vidimo li da nema apsolutno nikakve razlike među životinjama? Zašto su neki ljudi bijesni, ljuti kad vide nasilje nad psom ili mačkom, dok im je meso drugih životinja istodobno na meniju 3 puta na dan?

Kod jedenja mesa kao da smo glupi i ne povezujemo svjesno da je to ipak bilo živo biće, da je to bila noga pileta, krave, konja… Nesvjesni smo stvarnog izvora tog mesa i ne povezujemo to sa živim bićem i tom životinjom, nego više razmišljamo koji mobitel, koju četkicu za zube ili koji gel za tuširanje kupiti nego koju hranu jedemo. Što to unosimo direktno u organizam putem usta je manje bitno, a odabiri hrane duboko utječu na naša tijela, um, svijest.

10 duhovnih virusa

10 duhovnih virusa

Prava duhovnost je lišena požude, pohlepe, zavisti, ljutnje, iluzije i ludila. Ona je potpuno čista potreba duše nemotivirana bilo kakvim egoističnim motivima. Nije ju lako prepoznati jer je ovo svijet varalica i prevarenih. S druge strane, Bog ipak pruža pravu duhovnost jer želi istinsku sreću svim bićima. Istinska duhovnost je jednostavna, ali mi smo komplicirani i stoga nam ju nije jednostavno prepoznati.

Pronašli smo 10 zanimljivih kategorija onoga što nije prava duhovnost, koje autor naziva ‘duhovno prenosivim bolestima’ jer, prema njegovim riječima, ove su konfuzne i nezrele koncepcije odnosa prema kompleksnim duhovnim principima, podmukle, nevidiljive i šire se poput neke zarazne bolesti. Ponuđene su kao sredstvo prepoznavanja najčešćih duhovnih miskoncepcija.

1. Fast-food duhovnost - Kada se duhovnost miješa s kulturom koja vrednuje brzinu, multi-tasking i instant zadovoljstvo, rezultat će vrlo vjerojatno biti i fast-food duhovnost. To je i rezultat široko rasprostranjenog mita da se oslobođenje od patnji našeg ljudskog stanja može dostići lako i brzo. Jedna nam stvar treba biti jasna – duhovna transformacija se ne može dogoditi nekakvim brzim ‘fiksom’.

2. Lažna duhovnost - Osoba govori, oblači se i ponaša na način na koji, po njegovoj pretpostavci, to radi jedna duhovna osoba. To je jedna vrsta imitacije, poput one kada tkanina s leopardovim uzorkom pokušava imitirati pravo leopardovo krzno.

3. Nejasne motivacije - Iako je naša urođena želja za rast uvijek istinska i čista, ona se često miješa s nižim motivima kao što su želja za ljubavlju, pripadnošću, ispunjenjem naših unutarnjih praznina na mentalnom nivou te duhovnom ambicijom koja se očituje kao želja da budemo bolji od drugih, izabrani.

4. Poistovjećivanje s duhovnim iskustvom - U ovom se slučaju ego poistovjećuje s duhovnim iskustvom i pripisuje ga za sebe. Počinjemo vjerovati da smo mi utjelovljenje spoznaja koje su se u nama dogodile. U većini slučajeva, ova je ‘bolest’ prolazna, ali ima sklonost da se zadrži duže vrijeme kod onih vjeruju da su prosvijetljeni i/ili kod onih koji djeluju kao duhovni učitelji.

5. Produhovljeni ego - Ova se ‘bolest’ pojavljuje kada se sama struktura osobnosti pod vodstvom ega duboko poistovjećuje s duhovnim idejama i konceptima. Rezultat je neprobojna egoistična ljuštura. Kada ego postaje ‘spiritualiziran’, osoba postaje nepropustljiva i ravnodušna za pomoć izvana, zatvorena novom znanju i konstruktivnom feedbacku. Postajemo nepristupačno ljudsko biće zakržljalo u duhovnom razvoju, a sve to u ime duhovnosti.

6. Masovna proizvodnja duhovnih učitelja - Postoji nekoliko pomodnih duhovnih tradicija koje neprestano proizvode ljudi koji sebe smatraju visoko prosvjetljenima. Ova je ‘bolest’ poput duhovne pokretne trake: nabaci malo sjaja, složi dubokoumno lice i – puf! – prosvijetljen si i spreman si prosvjetliti druge na isti način. Nije problem što takvi učitelji podučavaju već što sebe predstavljaju da su dostigli određeni nivo prosvjetljenja, što zapravo nisu.

7. Duhovni ponos - Pojavi se kada praktikant, nakon dugogodišnjeg napornog rada, zaista dostigne određeni nivo mudrosti i koristi to dostignuće kako bi se zatvorio za daljnje spoznaje. Osjećaj ‘duhovne superiornosti’ je još jedan simptom ove ‘duhovno prenosive bolesti’. Ono se očituje kao suptilni osjećaj “Ja sam bolji, mudriji i iznad drugih jer sam duhovan.” Osoba je njegovala poniznost i nakon nekog vremena postaje ponosna na svoju poniznost.

8. Grupna svijest - Također se naziva mentalitet grupe, psihologija kulta ili ‘ašramska bolest’. Ovaj podmukao virus na više načina liči na klasičnu međuovisnost. Sudionici duhovne grupe drže se suptilnog i nesvjesnog dogovora o tome kako da razmišljaju, govore, oblače se i ponašaju. Pojedinci kao i grupe inficirane ‘virusom grupne svijesti’ odbijaju individualnost, stavove i okolnosti koje se ne uklapaju u njihova nepisana pravila. Druženje i udruživanje s osobama sličnih duhovnih stremljenja je dobro zbog međusobne inspiracije, ali ne smijemo upasti u zamku gubljenja vlastitog identiteta i svoj Duhovni Put gledati isključivo kroz pripadnost nekoj organizaciji, religiji ili grupi.

9. Kompleks ‘izabranoga’ - Nažalost, ovaj kompleks nije ograničen na židove (u povijesnom kontekstu židova kao ‘izabranog naroda’). To je vjerovanje da je ‘naša grupa’ naprednija, moćnija, prosvjetljenija ili jednostavno bolja od bilo koje druge grupe. Postoji jasna razlika između prepoznavanja da smo pronašli pravi put, učitelja ili društvo od onoga da smo pronašli Izabrani (‘The One’).

10. Smrtonosni virus “Dostigao sam”. Ova je bolest toliko moćna da ima sposobnost uništiti našu duhovnu evoluciju. To je vjerovanje da smo dostigli konačni cilj Duhovnog Puta. Naš se duhovni razvoj zaustavlja u trenutku kada u našem umu počinjemo misliti da smo dostigli kraj Puta.

“Esencija ljubavi je percepcija”, prema učenjima Marca Grafnija, “Stoga je esencija ljubavi prema sebi, jasna percepcija sebe. U nekoga se možeš zaljubiti tek onda kad ga jasno vidiš – uključujući i sebe. Ljubav znači imati oči kojima možeš vidjeti. Tek onda kad sebe budemo jasno vidjeli možemo početi sebe i voljeti.”
Ključni dio pronicljivosti na Duhovnom Putu je otkrivanje sveprožimajuće bolesti ega i samozavaravanja koji su duboko u nama. Ego se opisuje kao najsuptilniji prekrivač duše, koji je toliko blizu duše da je gotovo neprimjetan. Uspoređuje se s kirurškom rukavicom koju liječnik stavlja na svoju ruku. Potrebno je biti samokritičan i imati smisla za humor, a također je potrebna i podrška pravih duhovnih prijatelja. Dok se suočavamo s preprekama u duhovnom razvoju, ponekad možemo postati potišteni i izgubiti našu vjeru u pouzdanost našeg Puta. Vjera (ne slijepo vjerovanje) je potrebna u svemu što radimo. Moramo zadržati vjeru, kako u sebe tako i u druge, kako bismo zaista donijeli promjenu ovom svijetu.