menopauza - pomoć

3 namirnice koje treba da jedu žene u menopauzi: Hrana koja vraća hormon estrogen u ravnotežu

Hormonska neravnoteža je prirodna pojava u menopauzi, a evo kako da na prirodan način riješite manjak estrogena!

Estrogen je glavni ženski polni hormon koji je u periodu menopauze najčešće u deficitu, piše “Lovesensa“.
Simptomi koji ukazuju na nedostatak estrogena su: menopauza, noćno znojenje, kašnjenje ili izostanak menstrulanog ciklusa, malaksalost, nedostatk se*sualne želje, umor, otežano mokrenje, suhoća vagine i dr.

Prilikom drastičnog nedostatka estrogena preporučuju se određene terapije, ali istraživanja dokazuju da se manjak estrogana može nadoknaditi redovnim dozama izoflavona, odnosno fitonutrientima koji se u tijelu pretvaraju u biljne estrogene.

Izoflavoni su zaduženi za očuvanje hormonskog balansa u tijelu, pa je njihova osnovna funkcija u organizmu spriječavanje razvoja malignih ćelija, naročito kada je u pitanju karcinom dojke, kao i da spriječavanje kardiovaskularna oboljenja.

Dva najpoznatija tipa izoflavona su genistein i daidzein, a dokazano je da ih najviše ima u 3 super zdrave namirnice: organskoj soji, leblebijama i sočivu.

Ženama u menopauzi preporučuje se da ove 3 namirnice postanu dio njihovog svakodnevnog jelovnika, jer osim estrogena, oni regulišu i neprijatne simptome menopauze, kao što su valunzi (znojenje i talasi vrućine)

Obezbjeđivanje estrogena preko hrane naročito je pogodno za žene koje su bolovale od raka dojke i za koje svaka dodatna hormonska terapija prdstavlja rizik.

Važno je da se prije svake odluke koja utiče na zdravlje posavjetujete sa stručnjakom, naročito kada su u pitanju hormoni, ali ne zaboravite da nam priroda daje nevjerovatne darove koji nas svakodnevno mogu iscjeliti. Zapamtite da je uravnotežena ishrana i fizička aktivnost preduslov za sretnu i zdravu ženu u periodu menopauze.

demencija - prirodno liječenje

Prirodno liječenje demencije

Suprotno uvriježenom mišljenju, demencija nije termin koji opisuje isključivo jednu bolest ili poremećaj.
Demencija je zapravo izraz koji se odnosi na skup mentalnih poteškoća, a koje su u pravilu rezultat oštećenja mozga, odnosno odumiranja moždanih stanica.
Ona je u većini slučajeva posljedica neurodegenerativnih bolesti, ali isto tako može biti uzrokovana i nekim drugim čimbenicima.
O širokim razmjerima ovog poremećaja dovoljno govori podatak da se diljem svijeta svake 4 sekunde dijagnosticira po jedan novi slučaj demencije.
Procjenjuje se da danas u svijetu više od 46 milijuna ljudi pati od nekog oblika demencije. Vjeruje se da će do 2050. godine taj broj prijeći čak 130 milijuna.
Kod nas broj oboljelih također svakim danom sve više raste, a prema statističkim podacima danas u Hrvatskoj boluje oko 80 000 osoba.

Uzročnici i vrste demencije

Vrsta, odnosno oblik demencije razlikuje se prema njezinim uzročnicima, a oni mogu biti sljedeći:

Degenerativne bolesti mozga

Alzheimerova bolest je najčešći oblik demencije i ona je zapravo 60-80%-tni uzrok ovog poremećaja.
Karakterizira ju promjena osobnosti te gubitak pamćenja i sposobnosti rasuđivanja.

Ostale bolesti koje prethode demenciji su Parkinsonova, Huntingtonova, Creutzfeldt-Jacobova bolest, frontotemporalna lobarna demencija i demencija Lewyjevih tjelešaca.

Bolesti srca i krvnih žila

Istraživači su otkrili da su srčane bolesti kao i ateroskleroza u tijesnoj vezi s pojavom Alzheimerove bolesti i demencije, piše Medicine Net.
Također u njihovom članku "High Blood Pressure in 40s a Dementia Risk for Women?" objašnjeni su rezultati studije koja se je bavila vezom između ovoga poremećaja i visokog krvnog tlaka kod žena.
Autorica studije, Paola Gilsanz je potvrdila da žene koje razviju povišeni krvni tlak u svojim četrdesetim godinama mogu biti mnogo ranjivije na demenciju u kasnijem periodu života. Taj povećani rizik mogao bi iznositi čak 73%.
I moždani udar predstavlja rizik za razvoj ovoga stanja. Naime, nakon niza manjih moždanih udara, pri čemu mozak na trenutak ostaje bez krvi, može doći do odumiranja moždanih stanica i pojave demencije, poznate kao vaskularna demencija.

Dijabetes

Dijabetes, osobito tipa 2, u srednjoj i starijoj dobi povezuje se s povećanim rizikom obolijevanja od demencije.
Osobe otporne na inzulin s dijabetesom tipa 2 imaju veću vjerojatnost razviti plakove u mozgu, koji su povezani s Alzheimerovom bolešću - piše dr. Mercola u svom članku "If You Have High Levels of Sugar - You Have a 65% Higher Risk of Alzheimer's".

Loša prehrana i poroci

Istraživanja su pokazala da je nedostatak hranjivih tvari usko povezan s pojavom ove bolesti. To se posebno odnosi na deficit folne kiseline, vitamina B12, minerala selena i cinka te omega 3 masnih kiselina.
Također, korištenje droga te pretjerana konzumacija alkohola i nikotina može prouzročiti propadanje moždanih stanica.

Infekcije

Infekcije živčanog sustava također mogu biti okidač za pojavu demencije, a najčešće su uzrokovane bakterijama, virusima i gljivicama.

Fizičke ozljede

Snažan udarac u glavu, dugotrajno opetovano izlaganje glave udarcima (primjerice u boksu i sličnim borilačkim sportovima) kao i druge ozljede glave mogu imati trajne negativne učinke na mozak i prouzročiti razvoj demencije.

Ostali uzročnici

Demencija se može javiti i kao posljedica zdravstvenih tegoba i bolesti poput visoke temperature, dehidracije, hipotireoze (smanjenog izlučivanja hormona štitnjače), multiple skleroze, bubrežnih, jetrenih i plućnih bolesti te tumora.

Dr. Joseph Mercola, stručnjak s područja alternativne medicine, zastupa mišljenje da su i mnoge vrste lijekova okidači za pojavu demencije.
Pokazalo se da lijekovi koji blokiraju acetilkolin, neurotransmiter živčanog sustava, povećavaju rizik od demencije. Ti lijekovi uključuju pojedine lijekove protiv bolova, lijekove za spavanje, antihistaminike, antidepresive, lijekove za suzbijanje inkontinencije i određene opojne lijekove protiv bolova.
Izloženost općoj anesteziji također povećava rizik od razvoja demencije kod starijih osoba za čak 35%, objavljeno je na godišnjem kongresu Europskog društva anesteziologije (ESA), a prenosiMedical News Today.

I ekološki čimbenici su velika prijetnja. Naime, toksini, kemikalije i teški metali u mozgu mogu doprinijeti razvoju demencije u kasnijoj životnoj dobi.

Kada je riječ o ovoj bolesti često se postavlja sljedeće pitanje; može li demencija biti genetski uvjetovana?
Odgovor je ne, demencija nije nasljedna!
Međutim, genetski možemo biti predisponirani za pojavu određene bolesti koja je uzročnik demencije, poput primjerice Alzheimerove bolesti.

Simptomi demencije

Simptome demencije i ograničenja povezana s ovom tegobom najčešće prvo primjećuje okolina oboljelih, a tek u kasnijem stadiju i sam bolesnik.

Ovo su nekih od uobičajenih znakova i simptoma koji se javljaju kod osoba koje pate od demencije:

gubitak memorije, logičkog razmišljanja i zaključivanja
oslabljena koncentracija
zaboravljanje osoba, datuma, imena
ponavljanje fizičkih ili mentalnih radnji ili zaboravljanje načina njihovog izvršavanja
poteškoće u obavljanju svakodnevnih zadataka poput kuhanja, čišćenja, pronalaženja stvari, planiranja kao i rutinskih poslova poput odijevanja, pranja zubi, telefoniranja i sl.
problemi u pronalaženju ispravne riječi ili pak korištenje pogrešnih riječi tijekom razgovora, odnosno općenito problemi u govoru i komunikaciji
dezorijentacija u vremenu i prostoru
nagle promjene raspoloženja
promjene osobnosti - primjerice, hrabra osoba postaje strašljiva, smirena postaje razdražljiva, vesela postaje tužna, optimistična postaje pesimistična itd.
gubitak motivacije i interesa za dosadašnje omiljene radnje
poremećaji spavanja

Može li prevencija pomoći?

Životne navike mogu u određenoj mjeri doprinijeti smanjenju rizika za pojavu nekih oblika demencije. To su:

briga o prehrani
odbacivanje štetnih navika poput pušenja, uzimanja droga i alkohola
održavanje normalne razine tlaka
briga o optimalnoj tjelesnoj težini
održavanje normalne razine kolesterola
redovita fizička aktivnost
briga o kvaliteti sna
mentalne aktivnosti poput čitanja, učenja, rješavanja mentalnih zadataka
njegovanje društvenog života – druženje i komuniciranje

Prirodno liječenje i ublažavanje demencije

U liječenju i ublažavanju simptoma demencije uvelike mogu pomoći prirodni preparati.
Za što bolje učinke od velike važnosti je početi ih koristiti već pri pojavi prvih znakova tegoba.
No, pojedini prirodni proizvodi su se pokazali vrlo učinkoviti čak i u kasnijim stadijima bolesti.
Ono što je posebno bitno kod prirodnih pripravaka je to, što za razliku od farmaceutskih lijekova oni nemaju štetnih nuspojava!
U nastavku pročitajte kojih to 9 prirodnih namirnica pomaže u suzbijanju i ublažavanju demencije.

1. Kokosovo ulje

U brojnim istraživanjima kokosovo ulje se je pokazalo kao "čaroban lijek" za demenciju.
Sadrži ketone - supstance koji su jedna od najboljih hrana za mozak.
Zdrave masti sadržane u kokosovom ulju također pomažu obnoviti oštećenja na mozgu i tako ublažiti simptome demencije.
Svjetski poznati stručnjak za kokosovo ulje, dr. Bruce Fife, potvrđuje snagu kokosovog ulja u sprečavanju i ublažavanju Alzheimerove bolesti, a njegove stavove potvrdile su i neke vrlo ugledne studije.
U jednom od svojih intervjua dr. Fife je izjavio: "Kokosova terapija ketonom ima potencijal da zaustavi progresiju Alzheimerove bolesti, a u nekim slučajevima i da je potpuno eliminira".
U jednoj studiji pacijenti oboljeli od Alzheimera podijeljeni su u dvije skupine. Jedna skupina konzumirala je napitak koji je sadržavao MCFA (srednjelančane masne kiseline) iz kokosovog ulja, dok je druga skupina dobila napitak koji je sadržavao vrste masnih kiselina koje se obično nalaze u prehrani.
Devedeset minuta kasnije svi sudionici su podvrgnuti kognitivnom i memorijskom testiranju. Rezultati su pokazali da su bolesnici koji su konzumirali napitak s MCFA postigli značajno bolje rezultate na testovima.

2. Cimet

Istraživači su došli do spoznaje da su uzroci demencije poput Alzheimerove bolesti zapravo jedan oblik dijabetesa.
Prema toj spoznaji Alzheimerova bolest se i naziva dijabetes tipa 3. Ovu bolest karakterizira otpornost mozga na inzulin, što dovodi do smanjenja razine glukoze u mozgu.
Poznato je da ekstrakt cimeta ima vrlo povoljne učinke na dijabetes tipa 1 i 2, a novija istraživanja su pokazala da podjednako dobre koristi ima i kod demencije, osobito kod Alzheimerove bolesti.
Naime, cimet regulira inzulinsku aktivnost mozga, što doprinosi njegovom normalnom funkcioniranju.
U istraživanju objavljenom u časopisu Journal of Alzheimer's Disease, istraživači su otkrili da dva spoja u ekstraktu cimeta zaustavljaju raspadanje i disfunkciju tau proteina. Ovaj protein prevenira stvaranje neurofibrilarnih čvorova, koji se smatraju jednim od krivaca za odumiranja moždanih stanica.
Kod korištenja cimeta svakako budite na oprezu i upotrebljavajte pravi cejlonski cimet ili ekstrakt kore cimeta (kapsule ili prah) isključivo porijeklom iz Cejlona (Šri Lanka).

3. Chia sjemenke i chia ulje

Chia sjemenke kao i ulje chia sjemenki su bogat su izvor omega 3 masnih kiselina.
Omega-3 masne kiseline su nevjerojatno zdrave za mozak i živčani sustav.
One sadrže EPA i DHA esencijalne masne kiseline koje pomažu u sprječavanju oštećenja mozga i održavanju živčanog sustava u vrhunskoj formi.
Dokazano je da omega 3 masne kiseline značajno pridonose smanjenju rizika od pojave demencije, ali i da usporavaju napredovanje Alzheimerove ili Parkinsonove bolesti.

4. Kurkuma

Kurkuma je poznata kao super hrana i super začin, a već tisućama godina se koristi i kao lijek, osobito u tradicionalnoj indijskoj i azijskoj medicini.
Brojna istraživanja ukazuju na to da kurkumin, glavni sastojak kurkume, osim ostalih brojnih dobrobiti koje ima za ljudski organizam, može imati i višestruke koristi za mozak, pa čak i prevenirati pojavu demencije,
Studija objavljena u časopisu Stem Cell Research & Therapy, u rujnu 2014., izvijestila je da kurkuma doprinosi regeneraciji živčanih matičnih stanica.
Prema tom izvješću, kurkuma ne samo da štiti od pojave neurodegenerativnih poremećaja kao što je Alzheimerova bolest, već pomaže i u obnovi moždanih stanica koje su kod osoba oboljelih od ove bolesti već oštećene.
Smatra se da bi brojna važna otkrića povezana za pozitivno djelovanje kurkume u budućnosti mogla dovesti do značajnog napretka u liječenju Alzheimerove bolesti, piše NCBI (National Center for Biotechnology Information) u članku "The effect of curcumin (turmeric) on Alzheimer's disease".

5. Gingko

Drevni kineski medicinski rukopisi ukazuju na to da se biljka Ginkgo biloba već stoljećima koristi u tradicionalnoj kineskoj medicini za liječenje različitih medicinskih stanja, uključujući astmu, gluhoću, depresiju, bolesti krvožilnog sustava (osobito Raynaudov sindrom), bolesti mozga, srca i pluća te gubitak memorije.
Posljednjih godina ova biljka se sve više primjenjuje i u liječenju oboljelih od demencije i drugih neurodegenerativnih bolesti.
Novije studije su pokazale da Ginkgo u značajnoj mjeri poboljšava mnoge kognitivne simptome povezane s cerebralnom vaskularnom insuficijencijom, uključujući smanjenu koncentraciju i gubitak pamćenja.
Ipak, istraživanja su zabilježila njegovu daleko veću djelotvornost kod pojedinaca s dijagnozom vaskularne demencije, u usporedbi s oboljelima od Alzheimerove bolesti.

6. Ginseng

Ginseng je još jedna od biljaka koja se koristi u kineskoj narodnoj medicini već 1500 godina, u svrhu sprječavanja bolesti i usporavanja starosti.
Posljednjih godina i medicinski stručnjaci sve više vjeruju da bi ova biljka mogla biti efikasno prirodno sredstvo za liječenje demencije.
Još prije 10 godina, skupina kineskih istraživača provela je istraživanje koje je potvrdilo pozitivne učinke ginsenga na demenciju.
U istraživanju je sudjelovalo 40 bolesnika s blagom do umjerenom vaskularnom demencijom.
25 osoba, koje su primale ekstrakt ginsenga pokazale su značajno poboljšanje memorije, za razliku od preostalih 15 sudionika istraživanja koji nisu koristili ginseng.
Novije istraživanje korejskih istraživača na Sveučilištu Kyung Hee utvrdilo je da ginseng štiti od neuralnih i kognitivnih poremećaja uzrokovanih ishemijom, ali i da je djelotvoran u ublažavanju simptoma vaskularne demencije.
S. Q. Hu, autor članka "Neuroprotective effects of water extracts of American Ginseng on SH-SY5Y cells apoptosis induced by Abeta25-35",  objavljenog još 2008. godine, tvrdi da ginseng ekstrakt smanjuje postotak odumiranja stanica kod Alzheimerove bolesti.
Osim toga, ginseng je vrlo učinkovit i kod mnogih drugih zdravstvenih tegoba poput primjerice prehlade i gripe, dijabetesa pa čak i raka, potvrđuju znanstvenici.

7. Koenzim Q10

Koenzim Q10 je moćna tvar koja je neophodna za održavanje svih bioloških procesa u ljudskom tijelu.
Istraživanja su potvrdila da količina od 60 mg koenzima Q10 na dnevnoj bazi, uvelike doprinosi usporavanju starenja stanica, uključujući i stanice mozga.
Rezultati jednog istraživanja pokazali su da koenzim Q10 usporava razvoj Parkinsonove bolesti za čak 40%.
Upravo zbog njegovog visokog stupnja djelotvornosti mnogi stručnjaci ga preporučuju oboljelima od ove bolesti jer on za razliku od konvencionalnih lijekova nema štetan utjecaj na organizam i ne izaziva neugodne nuspojave.
Preporučena količina Koenzima Q10 kod Parkinsonove bolesti iznosi 1200 mg dnevno.
Namirnice bogate ovim dragocjenim sastojkom su u prvom redu špinat, soja, krumpir, kikiriki, orasi, brokula, špinat, cjelovite žitarice te maslinovo, sojino i sezamovo ulje.
Koenzim Q10 možete unositi i u obliku dodataka prehrani.

8. Klorela i boraks

Klorela i boraks pospješuju eliminaciju teških metala iz mozga i tako pomažu u prevenciji, ali i liječenju demencije.
Nije tajna (barem u prirodnim zdravstvenim krugovima) da je akumulacija teških metala u mozgu, posebice žive, aluminija, olova i fluorida, jedan od glavnih uzroka demencije.
Toksičnost ovih teških metala pogađa živčani sustav, zbog čega ih se povezuje s nastankom bolesti poput Parkinsonove i Huntingtonove bolesti.
Zbog toga je eliminacija tih teških metala iz živčanog sustava i mozga prioritet za sprječavanje i liječenje demencije.
Jedno od vrlo dobrih prirodnih rješenja za to su klorela i boraks.
Klorela je snažan detoksikator, vjerojatno najmoćniji do sada otkriven. Ima jedinstvenu sposobnost izvlačenja teških metala kao i otrova poput kemikalija i pesticida iz organizma.
Ruska studija je utvrdila da klorela, u kombinaciji s korijanderom, može uspješno ukloniti sve teške metale iz tijela, uključujući živu, a sve to bez štetnih nuspojava.
Boraks, koji je nepravedno proglašen opasnim otrovom, također je vrlo djelotvoran u eliminaciji teških metala iz cijelog organizma, uključujući mozak i živčani sustav.
Walter Last, ugledni biokemičar, toksikolog, istraživač i autor nekoliko knjiga o liječenju prirodnim sredstvima, veliki je zagovornik liječenja ovim prirodnim mineralom i smatra da on može biti od velike pomoći za oboljele od demencije.
On napominje da je boraks siguran za organizam, ukoliko se pravilno koristi te da je, unatoč strahovima mnogih, zapravo dvostruko manje toksičan od kuhinjske soli koju svakodnevno konzumiramo.

9. Vitamini i minerali

Nutritivno bogata prehrana igra važnu ulogu u prevenciji demencije kao i u ublažavanju njezinih simptoma.
Istraživanja su pokazala da kod većine oboljelih od Alzheimerove bolesti postoji deficit određenih nutrijenata, poput primjerice minerala cinka i selena.
Budući da cink i selen sudjeluju u procesu eliminacije teških metala iz organizma, znanstvenici vjeruju da je upravo njihov nedostatak jedan od razloga pretjeranog taloženja toksina i razvoja demencije.
Folna kiselina (vitamin B9) te vitamin B12 su također od ključne važnosti u prevenciji oštećenja moždanih stanica i razvoja demencije. Studije su pokazale da redovita konzumacija vitamina Bskupine može umanjiti proces odumiranja moždanih stanica za čak 7 puta.
Vitamin E, snažan antioksidans, ne samo da usporava progresiju ove bolesti, već i štiti stariju populaciju od razvoja demencije, pokazalo je istraživanje provedeno na University of Maryland Medical Center.
Prema tom istraživanju, starije osobe s većim razinama vitamina E u krvi imaju tendenciju poboljšanja pamćenja i funkcionalnosti mozga kao i smanjeni rizik od razvoja demencije.
Velike količine ovog vitamina prisutne su u namirnicama poput badema, lješnjaka, zelenog lisnatog povrća i suncokretovog ulja.
Vitamin C se također smatra super hranom za mozak. Prema tvrdnjama znanstvenika on može spriječiti razvoj Alzheimerove bolesti za više od 60%.
Ovaj vitamin je izuzetno dobar borac protiv slobodnih radikala na čije štetno djelovanje je osjetljiv cijeli organizam, a posebno mozak.
Nedostatak vitamina D  je povezan s problemima mozga kao što su slaba memorija i koncentracija.
Vitamin D, ne samo da prevenira oštećenja stanica mozga, već može pomoći u regeneraciji oštećenih neurona, tvrde znanstvenici.
Ovaj vitamin je dobar borac protiv upala, a budući da su upale i oslabljen imunitet snažni čimbenici u nastanku i razvoju demencije, vitamin D može biti od velike koristi za sve oboljele od demencije.

Probiotici su neophodni za zdravu funkciju crijeva, što doprinosi boljoj apsorpciji hranjivih tvari, a time i zdravlju i funkcionalnosti mozga.

demencija - ishrana

Mislite na vreme: Ishranom protiv demencije

Bolesti kao što su Alchajmerova i stanja poput demencije ne mogu da se leče, ali mogu da se spreče, ili bar ublaže, pravilnom ishranom i zdravim načinom života. Evo šta bi trebalo da radite.

Alchajmerova bolest je među fizički i psihički najtežim stanjima, ne samo za obolelog, već i za članove njihovih porodica. Osim psihološkog razaranja koje donosi pacijentu, ova bolest donosi i na trenutke gotovo neizdrživ emocionalni teret osobama koje su mu bliske.

U pitanju je teška, surova bolest koja uništava sećanja i osećaj obolele osobe o sebi samoj, ne može ni da se leči ni da se tretira na iole efikasan način. Za razliku od moždanog udara, koji u nekim slučajevima ubija trenutno i bez najave, Alchajmer donosi sporo ali neumitno propadanje koje traje godinama. Ne izazivaju ga naslage u arterijama prepune holesterola, koje dovode do moždanih i srčanih udara, već druga vrsta naslaga. U pitanju su naslage u tkivu mozga, nastale od amiloida.

Kod većine pacijenata, dijagnoza Alchajmerove bolesti postavi se u '70. godinama, ali danas se zna da mozak počinje da propada mnogo, mnogo ranije. Posle hiljada i hiljada postmortem istraživanja, patolozi su uspeli da identifikuju prve, neprimetne stadijume Alchajmera kod polovine pedesetogodišnjaka i kod čak deset odsto preminulih u dvadesetim godinama.

Ipak, klinička manifestacija Alchajmerove bolesti može da se spreči, a sve više dokaza ukazuje na to da zdrava ishrana čini prilično efikasnu zaštitu. Rezultati brojnih studija pokazali su da je Alchajmerova bolest češće posledica načina života nego genetike, a sve više naučnika zastupa tezu da ista ona hrana koja nam zakrčuje arterije isto tako pogubno deluje i na mozak.

Najniže stope oboljevanja beleže se u ruralnoj severnoj Indiji, gde se ljudi tradicionalno hrane žitaricama i povrćem, a mali procenat obolelih se, u odnosu na broj stanovnika, beleži i u Japanu.

Ali, u zapadnom svetu, broj obolelih od Alchajmerove bolesti raste poslednjih decenija, a glavni razlog tome je, pretpostavljaju naučnici, tipična ishrana... U Americi je, recimo, utvrđeno da osobe koje ne jedu mesu, uključujući i ribu i živinsko meso, prepolovljuju rizik od demencije, i što se duže ne jede meso, taj rizik više opada.

U poređenju s ljudima koji jedu meso više od četiri puta dnevno, rizik od demencije je kod onih koji su vegetarijanci 30 ili više godina, niži čak tri puta, piše "Dejli mejl".

Mediteranska ishrana, koja podrazumeva pojačan unos povrća, mahunarki, voća i orašastih plodova, a niži unos mesa i mleka, već godinama se povezuje sa dužim očuvanjem kognitivnih funkcija i nižim rizikom od Alchajmerove bolesti.

Evo šta može da vam pomogne
Povezanost ove bolesti sa velikim količinama mesa u ishrani toliko je očigledna da bi se uputstvo za smanjenje rizika od Alchajmerove bolesti moglo svesti na jedno: "Povrće, mahunarke, voće i žitarice celovitog zrna trebalo bi da zamene meso i mlečne proizvode kao osnovu ishrane".

Na spisku "dnevnih 12" vrsta hrane su namirnice koje će vam pomoći da smanjite rizik od razvoja Alchajmerove boelsti. Ne morate, naravno, da jedete samo te namirnice, ali što se više budete pridržavali ovog spiska, to će manje mesta na vašem tanjiru biti za druge, opasnije namirnice.

Preporučuje se da osnovu vaše dnevne ishrane čine: mahunarke (do tri porcije), semenke lana (jedna kašičica), bobičasto voće (jedna šaka), orašasti plodovi i semenke (jedna šaka), ostalo voće (do tri porcije), začinsko bilje (četvrtina kašičice), žitarice celovitog zrna (do tri porcije), zeleno lisnato povrće (do dve porcije), voda/čaj/kafa (do pet velikih čaša/šolja), drugo povrće (do dve porcije).

I, naravno, trebalo bi da budete fizički aktivni oko sat i po vremena u toku dana.

Alchajmerova bolest

Obeležje Alchajmerove bolesti je postepeno pogorašnje pamćenja. Ali, sem ovoga, šta još danas sa sigurnošću znamo da kažemo o ovoj bolesti, a šta pretpostavljamo.

Alchajmerova bolest je najčešći oblik demencije koja je zajednički pojam kojim se opisuje opšti gubitak pamćenja, mogućnosti razmišljanja i drugih svakodnevnih radnji (kao što su kuvanje, plaćanje računa, čišćenje, pa čak i oblačenje). Obeležje Alchajmerove bolesti je postepeno pogoršanje pamćenja.
Ali, to je biološka bolest što znači da, pored uviđanja spoljašnjih simptoma kao što su gubitak pamćenja, takođe možemo meriti slom koji se dešava u mozgu kao posledica napredovanja bolesti. Alchajmer se prepoznaje po prisustvu dve vrste proteina u mozgu, poznatih kao amiloid i tau.
Amiloidni proteini skupljaju se u lepljive grumuljice nazvane “plakovi”. A tau proteini teže obrazovanju “čvorića”. Iako je još uvek nejasno kako amiloidi i tau međusobno deluju kako bi stvorili ovu bolest, ovi plakovi i čvorići izgleda da imaju ulogu u blokiranju poruka između moždanih ćelija. Izazivaju zapaljenje gde god se akumuliraju, a mogu da zaguše transportni sistem koji pomaže u čišćenju mozga od otpada. Na kraju, bolest izaziva smrt moždanih ćelija. Ovo dovodi do opšteg skupljanja mozga kod pacijenata sa Alchajmerovom bolešću.

Trenutno, iako ljudima može biti data dijagnoza verovatne Alchajmerove bolesti, pouzdana dijagnoza se može ustanoviti samo nakon smrti potragom za tau i amiloidnim proteinima u mozgu. Tehnikama skeniranja mozga možemo odrediti nivoe ovih proteina kod ljudi koji su još uvek živi. Međutim, iako abnormalni nivoi proteina u zdravom mozgu mogu da povećaju stepen verovatnoće da će osoba oboleti od Alchajmerove bolesti, ovaj ishod nije uvek zagarantovan.

Amiloid i tau

Poznavanje biologije i mehanizama koji stoje iza nastanka Alchajmerove bolesti od ključnog je značaja za uspešnost budućih kliničkih ispitivanja. Akumulacija amiloidnih proteina u mozgu se uglavnom pronalazi kod Alchajmerove bolesti, zajedno sa načinom širenja.
Oko 30 odsto zdravih osoba starijih od 60 godina ima visoku koncentraciju amiloida u mozgu. Potrebno je oko 20 godina pre nego što ljudi u ovoj grupi počnu da pokazuju simptome demencije kao što je gubitak pamćenja.
Tau, sa druge strane, može da se nađe u širokom spektru stanja. Ona obuhvataju Alchajmerovu bolest, hroničnu traumatsku encefalopatiju (neurodegenerativna bolest povezana sa repetitivnim potresima ili traumom mozga), Niman-Pikova bolest (nasledna bolest koja utiče na metabolizam masti u ćelijama) i Daunov sindrom.
Istraživanja na životinjama ukazuju na postojanje niza tau sojeva, kao što su prioni. Prioni su mali, zarazni i abnormalno uvrnuti (ili pogrešno složeni) proteini koji mogu da utiču na mozak prouzrokujući da se proteini koji normalno funkcionišu pretvore u bolesne kopije.
Ovo, kao i činjenica da su tau proteini prisutni kod niza različitih stanja, otežava utvrđivanje tau sojeva koji su specifični za Alchajmerovu bolest. Još uvek se nalazimo u ranim fazama istraživanja tau u mozgu. Do sada, nalazi ukazuju na blisku povezanost povećanog nivoa tau u oblastima mozga povezanih sa pamćenjem i gubitka pamćenja, čak i kod zdravih odraslih osoba.
Ali kako međusobno deluju amiloidni plakovi i tau čvorovi kako bi pokrenuli Alchajmerovu bolest, ostaje zagonetka za naučnike.
Amiloidi prvo počnu da se javljaju u spoljnim delovima mozga (koje nazivamo korteks), gde se nalaze centri za kognitivne funkcije višeg reda. Tau se prvo pojavljuju duboko u mozgu, vrlo rano se nalaze u oblastima mozga koje su povezane sa spavanjem, uzbuđenjem i pažnjom, a zatim u centrima za pamćenje kao što su entorinalni korteks i hipokampus.
Zanimljivo je da, iako se visoki novoi amiloidnih plakova beleže kod zdravih odraslih osoba, plakovi izgleda da ne utiču na kognitivne funkcije u istoj meri kao što to čine tau čvorići. Ovo je neke naučnike navelo na zaključak da su amiloidi neophodni, ali sami po sebi nedovoljni, da dovedu do simptoma demencije.

Drugo važno pitanje jeste šta dolazi prvo: pojava amiloida ili tau proteina? Istraživanje autopsija 2.332 mozga ljudi starosti od deset do 90 godina pokazalo je da se tau pojavljuje već u 20-im godinama i nastavlja da se akumulira tokom života, čak i kod zdravih ljudi, sve do smrti. Jedna radna hipoteza jeste da jednom kada se amiloidi pojave, tau počinje da ubrzava svoje pogrešno slaganje, što će onda pospešiti stvaranje više amiloida i zatim smrt moždanih ćelija. Često korišćena analogija je da tau predstavlja pušku, a amiloid metak.

Uticaj gena

Kako se onda amiloid uopšte prvi put pojavljuje? Geni mogu imati važnu ulogu u tome. Ako nasledite gen za Alchajmerovu bolest od samo jednog roditelja, i ipak obolite, to se naziva dominantno nasledna Alchajmerova bolest.
U ovom slučaju, mutacije u jednom od tri gena (amiloid prekursor protein, presenilin 1 ili presenilin 2) izazivaju ubrzanu akumulaciju amiloida u mozgu. Ovo rezultira velikim gubitkom obima mozga i pamćenja u poražavajuće ranom dobu (u proseku oko 40 godine). Dominantno nasleđena Alchajmerova bolest je retka, sa samo jedan odsto svih slučajeva Alchajmerove bolesti. Međutim, osobe koje su nosioci ovih mutacija imaju 99,9 odsto verovatnoće da dobiju ovu bolest, i 50 odsto verovatnoće da mutacije prenesu na svoju decu.

Amiloidi se takođe akumuliraju sa godinama. Starost je najveći faktor rizika kod sporadičnih slučajeva Alchajmerove bolesti (koji čine 99 odsto obolelih). Kako je prosečno doba početka sporadične Alchajmerove bolesti – 80 godina, ova bolest se ponekad naziva Alchajmerova bolest kasnije dobi.
Najznačajniji genetski faktor rizika za dobijanje sporadične Alchajmerove bolesti jeste gen nazvan “apolipoprotein E (APOE) 4”. Pojavljuju se istraživanja koja ukazuju da se povećani rizik u ovom slučaju javlja zbog neefikasnosti u čišćenju amiloida iz mozga. APOE 4 gen sam po sebi ne znači Alchajmerovu bolest. Samo 40 odsto pacijenata su nosioci ovog gena, a mnogi od nosilaca ne obole.

Ishrana, dijabetes i gojaznost

Način ishrane je dugo smatran kao mogući zaštitni činilac protiv rizika od demencije. Međutim, efekti dodataka ishrani (kao što su omega 3 masne kiseline) i pridržavanje određenog načina ishrane (kao što je tzv. mediteranska dijeta) nisu sasvim ubedljivi.
Dokazi tek treba da definitivno pokažu da li bilo koji način ishrane ili dodatak ishrani imaju značajan uticaj na smanjivanje rizika od demencije ili čak na slabljenje pamćenja.

Neki dokazi povezuju dijabetes tipa 2 sa rizikom od Alchajmerove bolesti. Ali jači su dokazi za vezu između težine (indeks telesne mase) i demencije.
U ovom tekstu možete naći formulu za izračunavanje indeksa telesne mase:
Indeks telesne mase
Viši indeks telesne mase (iznad 40) povezan je sa većim rizikom od prerane smrti i povećanim rizikom od demencije u poređenju sa ljudima normalne telesne težine. Dokazi takođe ukazuju da osobe sa nižim indeksom telesne mase (ispod 18) u srednjim godinama i kasnije imaju značajno povećan rizik od demencije u odnosu na one čija je telesna masa u zdravom opseu (18,5 do 25).

Nedavno objavljeno istraživanje sugeriše da nizak indeks telesne mase ne uzrokuje Alchajmerovu bolest već da niži ITM može nastati kao rezultat promena u mozgu, kao što je suzbijanje apetita, do kojih dolazi rano zbog ove bolesti.

Neka istraživanja su takođe sugerisala da bi Alchajmerova bolest mogla biti nazvana dijabetes tipa 3, jer neki pacijenti pokazuju slabiju potrošnju energije u mozgu.

Neki naučnici iznose pretpostavke da bi ovo moglo biti uslovljeno insulinskom rezistencijom. Međutim, ovo je kontroverzna oblast istraživanja i rezultati istraživanja treba nezavisno da se potvrde.

Fizička aktivnost

Sadašnja istraživanja ukazuju na to da bi fizičko vežbanje moglo da poveća neuroplastičnost mozga. Neuroplastičnost označava sposobnost mozga da obrazuje nove veze među nervnim mrežama, naročito u centrima pamćenja.
Vežbanje zbog kojeg se osoba dobro oznoji može dovesti do povećanja nivoa proteina nazvanog moždani neurotrofički faktor koji dovodi do rasta i preživljavanja moždanih ćelija.
Baš kao što proteinski šejkovi mogu pomoći izgradnju mišića nakon vežbanja, ovaj protein može da ojača sposobnost mozga da se izbori sa povredama ili bološću, ne samo Alchajmerovom.

Zdrav san

Problemi sa spavanjem su česti kod pacijenata sa Alchajmerovom bolešću. Verovatno delovi mozga koji regulišu ciklus spavanja i buđenja propadaju, što dovodi do poremećaja spavanja.

Istraživanja na životinjama ukazuju na to da poremećaj spavanja može da dovede do povećanja akumulacije amiloida. Ovo se dešava zbog toga što sistem za pražnjenje otpada (poznat kao glimfatički sistem za koji se smatra da je uključen u čišćenje amiloida iz mozga) mnogo je više aktivan kada ljudi spavaju, a manje je efikasan u toku prekida sna.
Mada je istraživanje mehanizama koji stoje iza veze sna i čišćenja amiloida još uvek u ranoj fazi, sve je veći broj dokaza koji podržavaju ideju da poremećaji sna ili nenormalni obrasci spavanja, mogu biti rani indikator Alchajmerove bolesti.

Raspoloženje

Depresija u ranom dobu bila je povezivana sa dvostrukim rizikom obolevanja od demencije.
Skorašnji dokazi takođe ukazuju da anksioznost, stres i povećan nivo kortizola (hormon stresa) mogu imati ulogu u tome.
Dok ostaju nejasni mehanizmi kojima bi se objasnilo kako raspoloženje može uticati na povećan rizik od demencije, istraživanja ukazuju na to da simptomi ansioznosti ili depresije mogu biti povezani sa faktorima koji povećavaju rizik od vaskularnih oboljenja kao što su srčana bolest i moždani udar. Oni su takođe povezani sa povećanim nivoima amiloida u mozgu i povećanom upalom.

Kognitivna rezerva

Neki ljudi sa visokim nivoima amiloida u mozgu ne dobiju Alchajmerovu bolest. Pretpostavlja se da ove osobe imaju kognitivnu rezervu koja ih čini sposobnim da bolje kompenzuju, ili da budu otporniji na povećane nivoe bolesti u mozgu.
Pojam „kognitivna rezerva“ odnosi se na bilo koji psihološki ili socijalni činilac (kao što je viši nivo obrazovanja, profesionalna dostignuća ili inteligencija) koji bi mogao da poveća šanse osobe da se izbori sa teretom ove bolesti.

Međutim, druga istraživanja ukazuju na to da je veća verovatnoća da osobe sa kognitivnom rezervom takođe pokažu nagli i strmoglavi pad u mogućnostima pamćenja u kasnijim fazama, za razliku od sporog i stalnog pada koji je karakterističan za većinu slučajeva Alchajmerove bolesti. Imajući to u vidu, može se reći da iako kognitivna rezerva može stvarati zaštitu do određenog stepena, ona može samo da odloži početak bolesti.

Sprečavanje Alchajmerove bolesti

Iako nam izmiče pronalaženje leka, mnogi stručnjaci za Alchajmer sada shvataju da je rana dijagnoza i intervencija ključna za zaustavljanje bolesti na njenom putu. Ako je već počelo skupljanje mozga, uklanjanje amiloida iz njega teško da bi bilo efikasno.
Nedavna klinička ispitivanja, u kojima su amiloidni plakovi uklonjeni iz mozga pacijenata sa Alchajmerovom bolešću, pokazali su da se kognitivne performanse i klinički simptomi nisu značajnije popravili tokom trajanja ispitivanja.
Stručnjaci za klinička ispitivanja sada okreću pogled ka ranijim fazama toka bolesti. Na primer, australijski naučnici okupljaju učesnike za istraživanje koje bi testiralo lekove koji za cilj imaju da uklone amiloidne kod zdravih odraslih osoba sa visokim nivoima amiloidnih plakova.

Pored toga, naučnici se trude da shvate koji su to činioci koji doprinose skupljanju amiloida, kako bi ono moglo biti zaustavljeno pre nego što počne. Ovo podrazumeva proučavanje sredovečnih osoba i njihovo praćenje tokom dugog perioda kako bi se utvrdilo koje kombinacije genetskih i faktora iz okruženja dovode ljude u rizik od Alchajmerove bolesti ili ih štite od nje.
Mada sektor treniranja mozga vredi milione dolara godišnje, nema uverljivih dokaza da treniranje mozga (kompjuterski programi koji za cilj imaju poboljšanje pamćenja pomoću igri i slagalica) može da dovede do boljih kognitivnih sposobnosti u svakodnevnom životu.

Međutim, održavanje fizičkog i zdravlja mozga, kao i zdrav društveni život, jesu važna komponenta smanjenja rizika od demencije, što svako može da primeni u svakodnevnom životu.

Učenje novog jezika, igranje bridža ili šaha, putovanje ili započinjanje/nastavak studija idealni su primeri jer u sebi obuhvataju i izazove za mozak i povećan društveni angažman, što je podjednako važno za dinamičko angažovanje mozga.

Kako je Alchajmerova bolest još uvek nedovoljno jasna, razlike u mišljenjima su neminovne. To ne treba da vas obeshrabri, već da vas podstakne da vodite računa o sebi na vreme, a da se, ukoliko ste staratelj dementne ili osobe sa Alchajmerovom bolešću, ne predajete.

putovanja

PUTOVANJA SPREČAVAJU BOLESTI

Da bismo dobili maksimalnu korist za naše zdravlje, dobro je češće odlaziti na odmor, makar i kraći. Na taj način mijenjamo atmosferu oko nas i punimo se energijom.

Niko to ne može poreći: putovanje ili napuštanje kuće na nekoliko dana je zaista fantastično.
Čak i ako ste udaljeni samo nekoliko kilometara i samo za vikend, vratit ćete se regenerisani i napunićete baterije.

Osim toga, putovanja drže dalje od vas virusne bolesti.
Godišnji odmori uklanjaju doktore (i bolesti) od vas

Kada ste poslednji put napravili pauzu od posla, saobraćaja, gužve i svakodnevnih obaveza? Odmor nije luksuz, već nužnost.
Bilo da je to samo vikend ili dan na selu, prednosti su mnoge, od smanjenja stresa do prevencije raznih bolesti (posebno virusnih).
Odmor nas stimuliše, prazni um i pomaže nam kada donosimo važnu odluku. Nadalje, vraća energiju potrošenu tokom godine.
Radujemo se dugo očekivanim danima odmora, posebno kada je mozak "spaljen" i tijelo nam ispostavlja račun.
Odmor znači odvojiti se od svega (i svakoga) nekoliko dana, posvetiti trenutke sebi i ljudima koje volimo, opustiti se i istovremeno rezervisati najbolju prevenciju od bilo kojeg zdravstvenog problema.

Ljudi koji obično uhvate viruse ili bakterije imaju slab imuni sistem.

Stres, nedostatak sna, svakodnevni problemi sprečavaju naše tijelo da reaguje na patogene agente. Zato su grip, bronhitis i prehlade tako česte bolesti.

 Na odmoru više spavamo, opušteniji smo i brige su daleko.
Na taj način imuni sistem jača i možemo reći "zbogom" mnogim bolestima.

Ovo nije sve. Uživanje u slobodnom vremenu i udaljavanje od rutine proizvodi sledece efekte:
​
Reguliše krvni pritisak.
Poboljšava kvalitet sna.
Smanjuje stres i mišićne kontrakture (osim ako je hotelski jastuk veoma različit od našeg).

​Ali nije sve uvijek ruže i cvijeće. Čak i putovanje može sakriti neke male neugodnosti:

Dobitak na kilaži
Varijacije u ciklusu spavanja
Sve se to dešava, generalno, jer tokom odmora ne obraćamo pažnju na to što i koliko jedemo i idemo u krevet u najneočekivanijim satima.

Koje su prednosti odlaska na odmor?

Pored pogodnosti za naše zdravlje, napuštanje rutine za kratko vrijeme ima i druge pozitivne efekte.

Odmor ne mora nužno trajati mjesec dana i odvesti nas na hiljadu kilometara od kuće (čak i ako bi to bilo savršeno).

Sa kratkim epizodama tokom cijele godine možemo da izmjenimo vazduh, odmorimo se i uživamo u drugačijem okruženju.

Mogućnost da imate nekoliko slobodnih dana značajno poboljšava raspoloženje. Putovanja takođe:

Produžavaju život

Smanjenjem stresa, holesterola i hipertenzije, možemo da živimo duže.
Oni sortiraju tačno iste efekte odmora na našem tijelu!
Dakle, ako želite da pređete 90 godina, organizujte različite "bjekstva" svaka dva ili tri mjeseca.

Putovanja povećavaju energiju

Hronični umor je danas čest problem. To je uglavnom zbog nedostatka odmora i previše dnevnih obaveza (između ostalih faktora).
Putovanja nam omogućavaju da napunimo baterije i vratimo se sa više vitalnosti.

Povećavaju kreativnost

Ako je teško donositi dobre odluke, smisliti nešto originalno ili dati najbolje na poslu? Možda je vrijeme za odmor.
Naravno, odvajanje od rutine raščišćava ideje i pomaže nam da kreativno razmišljamo. Neophodno nam je posebno kada moramo donijeti važnu odluku.
​Pozitivan efekat traje više od mjesec dana, nakon povratka kući. Zato preporučujemo kraće, ali dobro raspoređene odmore.
Drugim riječima, ne treba čekati dvije ili tri nedelje odmora; bolje je planirati male izlete vikendom, iskoristiti praznike koliko god je to moguće.
Na ovaj način, promjena nije previše drastična i mi smo manje pod stresom.
Tako ćemo i izbeći post-praznični sindrom koji stvara depresiju.

More ili planina? Ljeto ili zima?
​
​Glavna svrha putovanja treba da bude blagostanje. S tim ciljem u umu treba izabrati metu.
Na primjer, ako patite od visokog krvnog pritiska, savjetujemo vam da izaberete more, ako imate nizak pritisak, planina je bolja.
Oni sa veoma jasnom i osetljivom kožom bi trebalo da obrate pažnju na odmore koji uključuju aktivnosti na otvorenom i pod suncem tokom više sati.
U ovom slučaju, možda bi mogao biti dobar izbor planirati ovakvo putovanje zimi ili organizovati izlaske rano ujutro ili pri zalasku sunca.
Planinske destinacije su idealne ako patite od alergijskog rinitisa: tamo ćete naći manje zagađenja.
Ljudi koji su alergični na ugrize insekata trebali bi izbjegavati šume, ribnjake, vlažna mjesta i uvijek ponijeti lijekove prve pomoći.

Vrućina i duga putovanja avionom su zakleti neprijatelji varikoziteta, jer otežavaju cirkulaciju krvi na nogama. Isto važi i za osobe koje pate od zadržavanja tečnosti.

Prevele: Ana i Beba Muratović - bebamur.com ​​​​​

da li otići?

Da li otići?! DA, ali gde?!

"Htela sam da napišem blog, na temu odlaska iz zemlje Srbije… I da napišem/opišem svoje lično iskustvo… Svoje odlaske i povratke… Otkucala sam skoro celu stranu, i shvatila kako to ne može da se napiše u kratkim crtama, kako je to cela jedna knjiga, i kako je to nešto što ću uraditi, ali još nije vreme za to…
Ono što me motivisalo da krenem uopšte da pišem ovo, su masovni statusi, i objave raznih ljudi o lošem životu u Bosni i Srbiji… Ono što većina sada piše, sam ja pisala još pre 10 godina, kada sam prvi put našla i dobila stipendiju za odlazak odavde, i to u Ameriku, i tada bila sigurna da se nikada neću vratiti…

PA provela 5 godina tamo, vamo, tamo vamo… S jednog kontinenta na drugi, iz jedne države u drugu, tražeci SREĆU i BLAGOSTANJE… Jer kad bih bila tamo falilo mi je ono ovde, a kada bih bila ovde frustriralo me je sve to “neorganizovano” , “siromašno”, “zaostalo” , “nerazvijeno” itd…
Da bih zbog toga ponovo nakon 3 godine boravka u Bosni, sa istom emocijom i potrebom odlaska odavde, sa mržnjom i velikom ljutnjom prema sistemu, državi, koji ne poštuje i ne ceni svoje građane, mlade ljude, itd, našla posao i ponovo otišla, ovaj put malo bliže, i to u Švedsku…. To je poseban pasus za knjigu… Mislim da većina vas zna sve posle Švedske, moje prosvetljenje, progledavanje, otvaranje očiju, itd… ​
​
Ali ono što sam shvatila, i što imam potrebu da napišem, kao odgovor na sve te hejterske statuse, i na sve te poruke mržnje prema političarima i slično(koje sam i ja pisala i osećala pre manje od par godina) je sledeće:

NE očekujmo ni od koga NIŠTA…
Problem je u tome što dok smo deca očekujemo od roditelja, posle kada porastemo i odrastemo, opet očekujemo od roditelja, da nam pomognu da stanemo na svoje noge, onda očekujemo od države da nam omogući da nađemo zaposlenje, onda očekujemo od gazde da ima razumevanje prema nama i našim potrebama, onda očekujemo od naše dece da nas ne sekiraju i ne budu previše naporna, jer nam je naporno na poslu i u životu. Očekujemo od partnera da bude i rame za plakanje i vreća za udaranje i da nas nasmeje itd… Ceo život nešto od nekoga očekujemo, a da li se ikada zapitamo šta mi dajemo?!

Poenta je da sve ovo gore što sam napisala postoji samo u TEHNOKRATSKOM, materijalnom, svetu… Ova očekivanja postoje samo kada su ljudi nesrećni, i kada ljudi ne shvataju samu suštinu našeg postojanja…

Ljudi pakuju kofere i napuštaju Srbiju, Bosnu, idu u Evropu, Ameriku, te kvazi napredne zemlje, i kažu tamo se poštuje ljudski rad…. Kakvo je poštovanje rad od jutra do mraka, sa decom u vrtiću, školi, platom naizgled OGROMNOM, ali za taj standard uglavnom se svede na isto kao i ovde… S tim što je tamo sve ulickano, pa vam deluje kako živite boljim životom ali zapamtite jedno VI STE STRANAC...
Suština je da sve dok živite tehnokratskim životom sreću nećete naći, jer sreća nije materijalna, sreća je U NAMA SAMIMA… Sreća je u prirodi, sreća je u osmehu vašeg deteta KOJE NE ZANIMA DA LI VI IMATE PLATU OD 1000EUR ILI nemate… Deca su slika i prilika nas, ako učite dete na kupovinu i novac, onda će vam to i tražiti, ako vi novac koristite samo kada morate, onda ono neće ni tražiti(ovo je potrebno detaljno opisati, i sigurno će biti hejtera koji ne shvataju šta hoću da kažem, ali odmah vam odgovoram da se neću više objašnjavati u ovom tekstu, biće ovo više opisano u nekom drugom blogu).

Nakon svega što sam ja prošla, ne mislim da je bilo šta kriv ni Vučić, ni Izetbegović, ni Obama, krivi smo mi…
To se zove preuzimanje odgovornosti.. NE mogu oni biti krivi za vaš nesrećni život… Vi ako odlučite da želite da budete srećni, bićete… Većina ljudi ima stanove, kredite, i slično, i umesto što dozvoljavate da budete nesrećni zbog toga, rešite se toga, prodajte to, kupite hektar zemlje i vidite šta znači istinska sreća… Ovo se sada odnosi na sve one ljude koji nonstop kukaju i imaju probleme, nikada nemaju vremena ni za šta jer previše rade, a nikada nemaju para, i onda su veoma nesrećni…

I iskreno zelim, i nadam se da će ta velika većina koja želi da masovno ode sa ovih naših prostora, spakovati svoje kofere, i otići, ali ne VAN GRANICA naše zemlje, već u prirodu, na svoje prostranstvo ljubavi, jer verujte mi nećete ništa srećniji biti ni u Nemačkoj, Švedskoj, Americi ili bilo kojoj drugoj tehnokratskoj zemlji… Sve dok vam je merilo za sreću novac, pravu sreću nećete doživeti…"

Napisala: Jasmina Bogucanin-Sarvan
Preuzeto sa bloga: "Škola nekuvanja"

vlakna

Zašto je unos vlakana važan za naše zdravlje? Ovo vam može pomoći da SMRŠATE!

Naučite koliko je potrebno da unosite vlakana na dnevnom nivou kako biste bili vitki i zdravi.

Verovatno skoro svi svakodnevno slušate kako je potrebno da unosite što više vlakana u naš organizam. Pretpostavljate da to mora da je dobro za nas, ali ne znate tačno zašto. Sada ćemo zajedno saznati šta su to vlakna i kakve dobrobiti imaju po nas i naše telo.

Vlakna su vrsta složenih ugljenih hidrata, i prirodno se nalaze u mnogim namirnicama biljnog porekla kao što su voće, povrće, integralne žitarice, pasulj i mahunarke, orašasti plodovi. Ove namirnice takođe sadrže i vitamine, minerale i druge moćne hranjive materije koje telo može iskoristiti za optimalno zdravlje.

Iako se vlakna, zbog nedostatka odgovarajućih enzima za preradu ovih složenih šećera ne razlažu na prostije sastojke u organima za varenje, ona se kreću kroz digestivni trakt dok se hranljive materije vare, i prave efekat koji pozitivno utiče na naše zdravlje.

Vlakna u kontaktu s vodom bubre u crevima i stvaraju “mrežu” u kojoj se zadržavaju belančevine, masti i šećeri. Tako se odlaže njhova apsorpcija u crevima, i povećava iskorišćenost hrane. Bubrenjem vlakna povećavaju zapreminu crevnog sadržaja, te ubrzavaju rad creva i njihovo pražnjenje. Zbog toga su ona posebno korisna u ishrani i prevenciji konstipacije.

Sve više ljudi dobijaju manje od polovine dnevno preporučene količine vlakana- 14 grama na svakih 1.000 kalorija hrane.

Opseg preporučene dnevne količine vlakana za većinu odraslih iznosi između 25 i 38 g dnevno. U stvari, vlakna su navedena kao "hranljive materije" zbog niskog kalorijskog unosa i poznatih zdravstvenih benefita.

Zašto treba da unosimo vlakna?

Ukratko, vlakna vam mogu pomoći da duže živite. Istraživanja pokazuju da ljudi koji jedu više vlakana imaju niže stope srčanih bolesti, gojaznosti, dijabetesa tipa, moždanog udara, visokog krvnog pritiska (hipertenzije) i bolesti probavnog sistema.

Konzumiranje vlakana može pomoći u poboljšanju ili sprečavanju zdravstvenih stanja kao što su predijabetes, dijabetes, visok holesterol, gojaznost i razni probleme sa varenjem, kao što je konstipacija, rak debelog creva i divertikulitis.

Vlakna značajno utiču na gubitak težine

Istraživanja pokazuju da hranjive materije poput vlakana mogu igrati glavnu ulogu u telesnoj težini. Dokazano je da osobe normalne telesne težine imaju veći unos dijetetskih vlakana od gojaznih pojedinaca. Takođe, studija ukazuje i na to da unos visoke količine vlakana pomaže u smanjenju težine dok starite.

Vlakna se šire i skupljaju hranu u vašem digestivnom traktu, usporavajući varenje. To može povećati zadovoljstvo vašom hranom i pomoći u stabilizaciji nivoa šećera u krvi. Hrana bogata vlaknima ima tendenciju da ima energetski nižu gustinu, što znači da će vam pomoći da se osećate sito bez konzumiranja prekomernih kalorija. Ovaj koncept potvrđuje zašto je ishrana bogata vlaknima povezana sa nižom stopom gojaznosti.

Vlakna su poput prirodne četkice za piling, čuvaju telo i smanjuju kancerogenu aktivnost, što je posebno važno kod smanjenja rizika od divertikulitisa  i raka debelog creva.

Koji su najbolji izvori vlakana?

Uprava za hranu i lekove (FDA) preporučuje dnevnu količinu vlakana u iznosu od 25 g.

Treba imati u vidu da prirodna hrana koja sadrži vlakna, obično ima kombinaciju rastvorljivih i nerastvorljivih vlakana, od kojih većina dolazi od rastvorljivih vlakana. Da biste smanjili holesterol u krvi za 3 do 5 %, pokušajte da uzmete najmanje 5 do 10 g rastvorljivih vlakana dnevno.

Namirnice bogate vlaknima su: voće (maline, kupine, kruške, šljive), povrće (artičoke, pasulj, grašak, sočivo, sladak krompir), semenje ( čia seme, seme bundeve, bademi), cerealije (ovas, pšenica, pirinač).