glupost

Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo – Moć jednih ovisi o gluposti drugih

Svaki jak vanjski razvoj sile političkog ili vjerskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Moć jednih ovisi o gluposti drugih. Glupost nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Ima ljudi intelektualno vrlo dobro opremljenih, koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u određenim situacijama. Već u razgovoru s njim primjećujemo da nemamo posla s njim osobno, već sa sloganima i parolama koji su ga potpuno zarobili.

Pitajući se kako je moguće da skoro čitava nacija podlegne suludim Hitlerovim idejama, Dietrich Bonhoeffer, njemački pastor i borac protiv nacizma, napisao je ovu sjajnu analizu fenomena ljudske gluposti.
Glupost je opasniji neprijatelj dobra nego što je zlo. Protiv zla možemo se buniti, ono se može razotkriti, u slučaju nužde i spriječiti silom; zlo uvijek u sebi nosi i klicu vlastitog uništenja zato što kod ljudi makar izaziva neugodnost.
Protiv gluposti smo nemoćni. Tu ne možemo ništa postići protestima ili silom; argumenti ne vrijede, u činjenice koje govore protiv prethodno oformljenih mišljenja jednostavno nitko ne vjeruje – u takvim slučajevima je glupak čak i kritičan…
Osim toga glupak je, za razliku od zlikovca, u potpunosti zadovoljan samim sobom: da, on je čak i opasan zato što se lako razdraži i prelazi u napad. Stoga moramo biti obazriviji s glupakom nego sa zlim čovjekom. Nikada više ne trebamo pokušavati glupaka uvjeriti argumentima, to je besmisleno i opasno.
Da bismo znali kako izaći na kraj s glupošću, moramo pokušati shvatiti njenu suštinu. Jedno je sigurno: ona u suštini nije defekt intelekta, nego ljudskosti. Ima ljudi intelektualno vrlo dobro opremljenih, koji su glupi, i intelektualno usporenih koji su sve samo ne glupi. To, na vlastito iznenađenje, otkrivamo u određenim situacijama.

Dojam da je glupost urođena slabost nije tako jak kao onaj da ljude u određenim situacijama načine glupima, tj. da sami dopuštaju biti zaglupljeni. I možemo vidjeti da ljudi koji žive odvojeno od ostalih, usamljeni, tu manu rjeđe posjeduju nego ljudi ili grupe ljudi koji imaju potrebu za druženjem ili su na to upućeni.
Čini se, dakle, da je glupost više sociološki nego psihološki problem. Ona je rezultat djelovanja izvjesnih povijesnih okolnosti na čovjeka, psihološki fenomen koji prati određene vanjske prilike.
Ako to razmotrimo malo detaljnije, pokazuje se da svaki jak vanjski razvoj sile političkog ili vjerskog tipa pogađa veliki broj ljudi glupošću. Da, to gotovo zvuči kao neki socio-psihološki zakon. Moć jednih ovisi o gluposti drugih.
Nikada, međutim, neke ljudske sposobnosti, na primjer intelektualne, ne bivaju umanjene niti nestaju, već dojam koji razvoj moći ostavlja na određene ljude oduzima njihovu samostalnost – oni, manje ili više nesvjesno, odustaju od samostalnosti u situaciji u kojoj se nalaze.

Činjenica da je glupak često i tvrdoglav, ne smije nas zavesti da povjerujemo da je samostalan. Već u razgovoru s njim primjećujemo da nemamo posla s njim osobno, već sa sloganima, parolama itd. koji su ga potpuno zarobili.
On je zaposjednut, zaslijepljen, zloupotrijebljen i zlostavljan u čitavom svom biću. On je pretvoren u instrument bez volje i tako je u stanju činiti sve moguće zlo, a istovremeno nije u stanju da ga spozna kao zlo. Ovdje leži opasnost od demonske zloupotrebe, koja čovjeka može zauvijek uništiti.

opomena

SVE ĆE OVO PROĆI... ALI...
...iako se većina nada da će se za nekoliko meseci sve vratiti na staro, neće! Ovo nam je tek prvi šamar da nas probudi, urazumi i trgne. Morao sam odmah da krenem na jezgro priče, jer je očigledno samo duhovnim ljudima da je ovo početak velikog čišćenja i konačnog preobražaja i prelaska u Novo Čovečanstvo. Izbegavam sve češće pojam Novo Doba, već izrabljen, sa previše konotacija i ocrnjen kod mnogih, nepravedno. Svima je jasno da posle epidemije ide najjača ekonomska kriza, a istorija je pokazala da to obično izaziva ratove, bitku za resurse. Takođe, priroda je pokazala poslednjih godina da se sve više čisti raznim katastrofama. Svetovni ljudi, uljuljkani u blagostanju materijalne egzistencije, posebno bogati zapadni svet, se nada da je ovo još jedna prolazna, ciklična promena i da će se svi uskoro vratiti bogaćenju, manipulacijama na berzi, usput izrabljivanju siromašnih nacija, uništavanju prirode i živog sveta, čiji je samo delić ishrana mesom, gaženju po milionima gladnih koji kao da su 'nevidljivi'... spisak je nepregledan. Onim duhovnijim je jasno da sa našim svetom mnogo toga nije u redu i da promena mora biti temeljna i duboka, ne samo površinska. Čuli ste puno puta iz duhovnih izvora i da je planeta prenaseljena, da populacija mora da se bitno smanji da ne bismo ugušili sami sebe i ceo živi svet. Upravo je kolektivni karantin pokazao koliko je planeti potreban predah od zagađenja. ...
Bog je milosrdan, pa je ovo čišćenje koronom počelo vrlo blago, postepeno, virusom koji izaziva relativno malo smrti u odnosu na globalnu populaciju, izazivajući kod boljeg dela čovečanstva empatiju, saosećanje i solidarnost i terajući države na međusobnu saradnju, jer svaka prirodna pošast tera ljude na pomaganje i izaziva ljubav, dok najčešće svi ratovi izazivaju samo mržnju. Izlaze na površinu i sebičnosti, manipulacije, haos, mešavine istine i laži, dezinformacija i mnogo šta drugo u ovo naše tehnološko doba, ali da bi se nešto očistilo prvo mora postati vidljivo svima. Samo najpovršniji ne vide koliko je bilo neophodno da čovečanstvo zastane, odmori se u našim ekstremno ubrzaniim životima i vremenu, povuče se u osamu, izolaciju, da razmisli o smislu svega što nam se dešava, ne bi li shvatilo dublje o čemu se radi. Sve je više razloga za one koji vide šta se dešava da se izdvoje iz gradova u prirodu, u osamu duhovnog života, kao beg iz zatvora stanova i zračenja, negativnih uticaja svih vrsta.
Da bismo stigli do raja, moramo proći kroz čistilište i pakao koji smo sami prizvali, da bi nam se srca i umovi očistili, da bismo izneli ono najbolje u nama. Kako će teći dalje promene možemo da naslutimo, u fazama i sve jače i jače i naravno da neće biti lako. Ustrojstvo ovog sveta je na potpuno pogrešnim osnovama, protiv ne samo duhovnih ideala i principa nego i često protiv zdravog razuma. U prvom planu su oni lošiji od nas, bolji su se mudro povukli u pozadinu, puštajući ove prve da igraju svoju iluziju moći. Svet oko nas je u potpunom haosu, jer su isprepletene beskrajno dobre i loše tendencije, koje utiču na promene: uz ogromni tehnološki i naučni napredak i blagostanje, paralelno teku zloupotrebe istih, težnja za kontrolom i porobljavanjem, iako svi vape za spoljašnjom i unutrašnjom slobodom. Kompleksnost najšire slike je teško sagledati, jer nas skoro 8 milijadi stvara takvu mešavinu kolektivne karme, kakva možda nikad nije viđena u istoriji svemira, kao ni ovakva prenaseljenost jedne male planete. Skupili smo se sa svih krajeva univerzuma i svi stvaramo mnoštvo paralelnih priča na planeti, često i bez međusobnog uticaja.
Budite svesni da nas čeka Svetlo na kraju tunela, jer svaka promena je promena na bolje. Trajaće godinama, puno toga mora da se počisti. Ova priča ima puno poglavlja i detalja, naveo sam samo mali deo slagalice. Duhovne vrline hrabrosti, istrajnosti, strpljenja i upornosti će nam biti više nego neophodne u godinama pred nama, traženje božije suštine u srcu i držanje za nju u teškim trenucima, i naravno ono što je najbitnije, pomaganje drugim ljudskim bićima da prođu kroz čišćenje, borba za svaku dušu. Najbitnije: treba ostati živ, u fizičkom telu, doživeti u telu to Svetlo na kraju tunela, jer naslage impresija uma koje nas odvajaju od spoznaje i svesti da smo kap i deo Okeana, mogu da se očiste samo dok smo u telu. Zato pomažite jedni drugima, onima koji tek moraju da se osveste da nisu samo fizičko telo, nego mnogo, mnogo više od toga, da ne budu samo nemi posmatrači i žrtve, jer mi jesmo kosmička i božanska bića koja mogu i treba da kreiraju svoje sudbine... samo treba Spoznati da smo Jedno u Svetlu, u Ljubavi, u Bogu.

Vladimir Madić

simbol jajeta

Jaje: Sveti simbol vječnosti

U svakoj svjetskoj tradiciji simbolika jajeta predstavlja novi život, transcendenciju (bit uskrsnuća) te svemir u cijelosti: tako je, moguće zbog toga, što je čovjekovo uzročno tijelo (7. razina aure) nalik zlatnom jajetu.

Znamo – došlo je vrijeme buđenja. Onih sposobnosti i moći koje su pohranjene duboko u nama, kao što je korištenje ekstračula te kreiranje vlastitog života svjesnim mislima i upotrebom uma. To su, naravno, drevne civilizacije vidjele i koristile, jer su bile usklađene s prirodom. Stoga ne čudi što se neki simboli – poput jajeta – provlače u svima, s jednakim objašnjenjima.

Izvor Svemira

Tako jaje, sa svojim zametkom iz kojeg se razvija svijet, predstavlja univerzalan simbol Keltima, Grcima, Feničanima, Egipćanima, Kanaancima, Tibetancima, Vijetnamcima, Kinezima, Japancima, stanovnicima Sibira i mnogim drugim narodima…

Stoga ne čudi da se pojavljuje kao glavni simbol Uskrsa. No, ne Uskrsa kao „slijepog“ uvjerenja o oživljavanju mrtvog tijela, nego Uskrsnuća, kao poruke transcendencije i putovanja duše u druge dimenzije, nakon otpuštanja tjelesnog vozila.

Da se razumijemo, istina je da su veliki duhovni učitelji poput Isusa, Buddhe, Krishne i ostalih majstora svijesti i duha imali spiritualizirana tijela – zahvaljujući svjesnom korištenju prirodnih energija. No, njihova poruka transcendencije je ona vječnog života, koji se odvija plešući kroz oblike stvaranja i rastvaranja. Sve u svemu, za to nema boljeg prikaza od jajeta – pucanjem ljuske, završava „siguran“ život zaštite, a počinje velika avantura u kojoj nema garancija, samo izazovi koji tešu dušu na putu njezinog razvoja.

Upravo zbog toga što izjednačava rast mikrokozmosa (Čovjeka) i makrokozmosa (Svemir), jaje – kao kozmičko jaje – predstavlja nastanak univerzuma i njegovi temeljnih manifestacija u sile yina i yanga, odnosno zemlje i neba. Jaje je prvobitna stvarnost koja u zametku sadrži mnogo bića:

– Za Egipćane je iz prvobitnog oceana Nuna, izronilo jaje (ženskog roda, kao Boginja Querehet) iz kojeg je izišao Bog Khnum oblikujući sva živa stvorenja i oblike života.

– U Indiji, prema Chandogya upanišadi, jaje je nastalo iz ne-bitka i stvorilo sve elemente, a u tibetanskim učenjima je bilo obrnuto, odnosno iz svih elemenata je nastalo veliko jaje.

– U kineskim predajama, od teških je elemenata jajeta nastala zemlja, a od čistih nebo.

– Kod Inka je jedno od njihovih najviših božanstava, Huirakoša, prikazan u obliku jajeta, kroz ovalne pločica sa slikom sunca s jedne i mjeseca s druge strane.

– Mit o kozmičkom jajetu susreće se i kod Dogona te Bambara iz Malja, u Finskoj te kod Kelta. U Rusiji i Švedskoj su u grobnicama pronađena glinena jaja, kao znamenje besmrtnosti i simboli uskrsnuća, a u beotijskim grobovima su nađeni kipovi Dioniza s jajetom u ruci kao obećanjem života i znakom povratka u njega.

U svakoj svjetskoj tradiciji simbolika jajeta predstavlja novi život, transcendenciju (bit uskrsnuća) te svemir u cijelosti: tako je, moguće zbog toga, što je čovjekovo uzročno tijelo (7. razina aure) nalik zlatnom jajetu.

Znamo – došlo je vrijeme buđenja. Onih sposobnosti i moći koje su pohranjene duboko u nama, kao što je korištenje ekstračula te kreiranje vlastitog života svjesnim mislima i upotrebom uma. To su, naravno, drevne civilizacije vidjele i koristile, jer su bile usklađene s prirodom. Stoga ne čudi što se neki simboli – poput jajeta – provlače u svima, s jednakim objašnjenjima.

Izvor Svemira

Tako jaje, sa svojim zametkom iz kojeg se razvija svijet, predstavlja univerzalan simbol Keltima, Grcima, Feničanima, Egipćanima, Kanaancima, Tibetancima, Vijetnamcima, Kinezima, Japancima, stanovnicima Sibira i mnogim drugim narodima…

Stoga ne čudi da se pojavljuje kao glavni simbol Uskrsa. No, ne Uskrsa kao „slijepog“ uvjerenja o oživljavanju mrtvog tijela, nego Uskrsnuća, kao poruke transcendencije i putovanja duše u druge dimenzije, nakon otpuštanja tjelesnog vozila.

Da se razumijemo, istina je da su veliki duhovni učitelji poput Isusa, Buddhe, Krishne i ostalih majstora svijesti i duha imali spiritualizirana tijela – zahvaljujući svjesnom korištenju prirodnih energija. No, njihova poruka transcendencije je ona vječnog života, koji se odvija plešući kroz oblike stvaranja i rastvaranja. Sve u svemu, za to nema boljeg prikaza od jajeta – pucanjem ljuske, završava „siguran“ život zaštite, a počinje velika avantura u kojoj nema garancija, samo izazovi koji tešu dušu na putu njezinog razvoja.

Upravo zbog toga što izjednačava rast mikrokozmosa (Čovjeka) i makrokozmosa (Svemir), jaje – kao kozmičko jaje – predstavlja nastanak univerzuma i njegovi temeljnih manifestacija u sile yina i yanga, odnosno zemlje i neba. Jaje je prvobitna stvarnost koja u zametku sadrži mnogo bića:

– Za Egipćane je iz prvobitnog oceana Nuna, izronilo jaje (ženskog roda, kao Boginja Querehet) iz kojeg je izišao Bog Khnum oblikujući sva živa stvorenja i oblike života.

– U Indiji, prema Chandogya upanišadi, jaje je nastalo iz ne-bitka i stvorilo sve elemente, a u tibetanskim učenjima je bilo obrnuto, odnosno iz svih elemenata je nastalo veliko jaje.

– U kineskim predajama, od teških je elemenata jajeta nastala zemlja, a od čistih nebo.

– Kod Inka je jedno od njihovih najviših božanstava, Huirakoša, prikazan u obliku jajeta, kroz ovalne pločica sa slikom sunca s jedne i mjeseca s druge strane.

– Mit o kozmičkom jajetu susreće se i kod Dogona te Bambara iz Malja, u Finskoj te kod Kelta. U Rusiji i Švedskoj su u grobnicama pronađena glinena jaja, kao znamenje besmrtnosti i simboli uskrsnuća, a u beotijskim grobovima su nađeni kipovi Dioniza s jajetom u ruci kao obećanjem života i znakom povratka u njega.

Nebesko tijelo Čovjeka

Osim svega ovoga, jaje mudraca se u alkemiji povezuje s pojmom klice duhovnog života. Neki ga zovu bakrenim kamenom, neki moždanim kamenom, a neki eterskim. Peć alkemičara – Atanor – uspoređivala se s kozmičkim jajetom: ona je sjedište, mjesto i izvor svih transformacija.

Danas, kada je i suvremena fizika dokazuje viđenja drevnih znalaca, znamo i da sedma razina ljudske aure – tzv. keterički kalup ili uzročno tijelo – izgleda poput zlatnog jajeta. Na njoj se stvara i ona je izvor postojanja i biranja, zbog čega je moguće da su se, kroz legende i prikaze, čuvale tajne Čovjeka, a jedna od njih je bila i rad s nebeskim tijelom čovjeka. Ono, naime, predstavlja mentalnu razinu duhovnog plana na kojoj Čovjek ZNA da je jedno sa Stvoriteljem.

Vanjski oblik nebeskog tijela odgovara formi jajeta i sadrži sva polja aure koja su u vezi s trenutnom inkarnacijom čovjeka. Sastoji se od niti zlatnog svjetla velike čvrstine koji cijeli oblik aure drže zajedno, a sadrži zlatnu mrežastu strukturu fizičkog tijela i svih čakri. Pulsira zlatnim treperavim svjetlom i širi se, ovisno o razini energije u osobi. Njegov vanjski dio je čvrst i elastičan te štiti polje osobe upravo kao što ljuska jajeta štiti jaje. Ova razina sadrži glavni protok energije koji se kreće uz kralježnicu (u tradicionalnoj kineskoj medicini predstavljen s prednjim i stražnjim energetskim medijalnim kanalom) te prenosi energije kroz korijene svake čakre i povezuje energije koje su apsorbirane kroz svaku čakru. Ta mreža predstavlja snagu zlatnog svjetla, Božanski um, koji odražava cjelovitost čitavog auričnog polja. Stoga ne čudi što su sve civilizacije povezivale zlatno jaje s božanskom moći stvaranja: dizanje razine svijesti i energije u tijelu (što je paralelan proces), omogućava razvoj i širenje ovog auričnog polja.

Kozmička energetska Sigurnost

Najsigurniji način u Vječnosti, koji vas štiti u ovoj fizičkoj stvarnosti i svim ostalim razinama postojanja (astralnoj…) jest da u svijesti, svoje zlatno jaje održavate živim. To znači da se cijelo vrijeme, ako je moguće, osjećate kao sigurno okruženi u zlatnom jajetu. Kao elipsi od zlatne svjetlosti. Ispočetka to možete vizualizirati, ali nema potrebe jer ćete to, praksom vidjeti. To postoji kao datost, s obzirom da je u stvari riječ o vašem zlatnom, zadnjem sloju aure. Dakle, jednostavno osvijestite svoju energetsku anatomiju – zlatno jaje, i dišete. Tako se čuvate od vanjskih utjecaja. A od unutarnjih previranja vas štiti dah i zlatna svjetlost. Kada uhvatite neki strah ili negativnu misao, dišite, razdišite je zlatnom svjetlosti. Mirno u svom zlatnom jajetu.

Dea Devidas

negativne misli

NEGATIVNE MISLI

Jedna divna istina kaže: "Čovek nikada neće biti potpuno slobodan, dok ima svoje negativne misli!
I zaista, one mu blokiraju slobodu duha, tela, kretanja, razmišljanja, ometaju mu kreativnost, inteligenciju, zdravlje. One su oklop koji okružuje telo i, što ih je više, one ga sve više stežu, ograničavaju, smanjuju njegovu slobodu".

NASTANAK NEGATIVNIH MISLI

Negativne misli su one misli za koje kažemo da odstupaju od puta ili volje Stvaraoca. To su dakle pogrešne misli među koje spadaju mržnja, zavist, borba za vlast, nezadovoljstvo, briga, žalost i strah. Njihovo štetno dejstvo po čoveka je ogromno i ogleda se u tome što one prouzrokuju preko 80% svih hroničnih organskih i psihičkih bolesti, dovode do slabljenja funkcionisanja nervnog sistema, smanjenja kreativnosti, inteligencije, duhovnosti i humanosti.

Proces slabljenja kontakta sa svetlećim telom, omogućio je stvaranje negativnih misli, jer one nisu bile u dovoljnoj meri kritikovane, nije ukazivano na njihovu štetnost, pogrešnost i usmeravanje na pravilan način mišljenja. To znači da je slabljenje kontakta sa svetlećim telom, koje je čovek izazvao da bi izbegao neka uputstva koja su bila u suprotnosti sa onim što je radio i mislio, postepeno otvaralo put sve većem broju negativnih misli koje, zbog slabljenja kontakta nisu mogle biti kritikovane, niti je više bilo dovoljno upozorenja za njihovu promenu, odnosno neutralisanje.

To je korak po korak povećavalo broj negativnih misli, da bi to, kad se uticaj svetlećeg tela u smislu direktnog upozorenja preko svesti sveo na minimum, odnosno potpuno ugasio, omogućilo procvat negativnih misli, bez kontrole, bez ičijeg upozoravanja, ukazivanja na njihovu pogrešnost i štetnost.

Pored toga, još značajniju ulogu odigrala je neka vrsta lakoće i nonšalantnosti u stvaranju negativnih misli ljudi koja proizilazi iz prirode čoveka, i koja sadrži određenu dozu nesamokritičnosti, pokušaja bežanja od obaveza, bežanja od krivice i svaljivanja krivice na druge ljude. Taj uzrok je zapravo dominirajući, dok su prethodno navedeni uzroci bili samo dopuna i pojačanje u razvoju ljudske najnegativnije osobine. Zbog toga je ljudska civilizacija i dospela do ovakvog stanja.

Negativne misli i stresovi oštećuju auru stvarajući energetski žele koji dovodi do smanjenog protoka bele bioenergije i konačno do pojave hroničnih bolesti. Ako želimo da budemo zdravi, potrebno je da imamo samo pozitivne i neutralne misli, što će biti garancija našeg zdravlja. Pored zdravlja to predstavlja i garanciju naše kreativnosti, inteligencije i razvoja duhovnosti.

Ljubiša Stojanović

približavanje prirodi

I dr Kristofer i dr Šulc veruju da treba ponekad učiniti da telo ima direktan kontakt sa prirodom. Zato su od svojih pacijenata tražili da se ponekad izuvaju i da bosi hodaju po travi. Možda vam se ovo čini bezveze ili besmisleno, ali ova dva velika lekara nisu mislila tako.
- S mnogim ljudima sam tako radio i video sam odlične rezultate. To je odličan lek za nesanicu. Dobar san je ono što je potrebno obolelom čoveku. Imao sam ljude koji su patili od hronične nesanice. Oni su me uvek čekali na plaži da bismo započeli naše lečenje. Dolazili su u kupaćem kostimu, ma koji mesec u godini da je bio. Potom sam ih odvodio ka okeanu i ubacivao u talase. Pustim ih da se valjaju po pesku, tako da posle izgledaju poput zašećerene krofne. Na njih bacam morsku travu. Onda trče po plaži naprednazad, pa ponovo odu u talase okeana. Tu su bivali izloženi prirodi u potpunosti. Ljudi me zatim zovu i kažu: „Zamalo nisam pao u nesvest na putu do kuće”. Posle toga nemaju nikakvih problema da zaspu. Dr Kristofer je govorio da telo nekada treba „prizemljiti”, a to ne može da se desi preko patika, ne može do toga doći dok se ne izujete i dodirnete tlo. Kako se jedna žena izlečila od raka materice kontaktom sa prirodom
Da li ste nekada teško obolelog pacijenta lečili ovom metodom kontakta sa prirodom ili je to samo za nesanicu?
- Ne, to je deo celokupnog programa za neizlečive bolesti. Pomoglo je i ljudima obolelim od raka, jer su oni bili pod prevelikim stresom. Svako ko je izložen stresu treba da se vrati, da se posveti jednostavnim stvarima u životu. Sva stara lečilišta prirodne medicine koristile su metodu tople i hladne vode, 5-minutno izlaganje suncu i 5-minutno izlaganje vazduhu. Važan deo tog programa jeste i kupanje u okeanu.
Imao sam pacijente sa rakom kojima nije bivalo bolje, dok nisu probali ovo. Lečio sam jednu ženu koja je patila od raka materice. Sećam se da je inicijalna kapisla procesa izlečenja bilo obično kupanje u okeanu, to jest, ulazak u vodu koja se nalazi napolju, šetnje plažom i oslobađanje od stresa. Moć sunca i vazduha je neverovatna, ali mi je ne koristimo. „Ljude sa gripom i prehladom sam usred zime odvodio u okean. Tako su se i izlečili.”
Zar vam ljudi ne kažu da ćete ih time ubiti?
- Ali to ih ne ubije, već izleči. Imao sam mnogo pacijenata koji su imali grip tri meseca i koji su mislili da će umreti. Uzimali su sve moguće vrste antibiotika. Ja bih im onda rekao: „Hajdemo malo do okeana, da prošetamo plažom”. Tada je bio januar, oko 10 stepeni.
Oni misle da idete u šetnju?
- Oni mi kažu: „Bolestan sam, ne bih čak trebalo ni da budem napolju”. Ja odgovorim: „A šta kažeš na ovo?”, i onda ih gurnem u okean sa svom odećom. Oni se onda praćakaju, traže vazduh, ali se ne dave, jer je voda tu duboka jedan metar. Kažu mi oni: „Ne mogu da verujem da si to uradio. Umreću”. I znate šta bude? Izleče se. Jedan od razloga što to radim sa njima jeste da bih im pokazao kako 98% njihovog tela dobro funkcioniše. Ljudi koji su bolesni previše razmišljaju o svojoj bolesti, a ne misle o hiljadama stvari u njihovom telu koje dobro funkcionišu.
Da li je to vrsta šok-terapije, kada treba da onako bolesni uđu u vodu?
- Upravo tako. To je kao hidroterapijska metoda sa hladnim čaršavom. U mokroj su odeći i moraju da pešače oko 3 km do moje kućice na plaži. Pobrinem se da taj put dugo potraje. Oni cvokoću, drhte i sprovode spomenutu metodu sa slanom vodom. Nema bolje terapije. Kući idu u vlažnoj i hladnoj odeći. Nakon 3 km pešačenja u toj vlažnoj odeći, kući odu kolima, pa dok stignu, verovatno dobiju temperaturu od 39 stepeni. Onda ih pustim u kadu sa toplom vodom, piju topao biljni čaj i sve bude kako treba. Toliko sam puta tako radio, da sam postao poznat po bacanju ljudi u okean. Šta da vam pričam kada sam i vlasnike banaka bacao tamo. Da ne poverujete, to im se svidelo. Ali to je zaista efikasna terapija, jer posle nje svi lepo zaspu.

Razmišljajte o tome. Svaki put kada su izlazili napolje, bili su u svojim cipelama obloženim gumom, i žive na trećem spratu u stanu sa svilenim tepisima. Znam za ljude koji godinama nisu bosi dotakli zemlju. Morate svakog dana „dodirnuti” prirodu. To je deo programa za ne izlečive bolesti. Znate šta je stvarno izvanredno: kad odete da se istuširate vrućom, ali baš vrućom vodom, a onda da nagi izađete napolje na sneg. Radio sam to hiljadu puta. Pogledajte malo naokolo, skočite u gomilu snega, pa se vratite u kuću. Prvi put kada budete tako uradili, pomislićete da ćete umreti, ali ovo je najbolja vrsta hidroterapije.

dr Ričard Šulc; Lečenje neizlečivih bolesti

ljubav

Osho: Kada počnete da pulsirate ljubavlju, tek tada ste zaista živi, potpuno živi

Mi idemo u teretanu kada želimo da svoje tijelo držimo u dobroj formi, ali i energija ljubavi takođe zahtijeva trening.
Počnite sve više i više osvješćavati ljubav. Vaše srce čvrsto spava, treba ga probuditi. Kada se ono probudi, bićete nevjerovatno srećni. Sreća - je djelo ljubavi; ništa drugo vas ne čini srećnim, osim ljubavi.

Srce skoro svakog od nas čvrsto spava. Nikada nas nijesu učili ljubavi. Učili su nas mržnji, potom su nas primorali da se borimo, ratujemo.

​Učili su vas da je cio svijet - vaš neprijatelj, i svi su spremni da vas uhvate za grlo.
Ponekad u bukvalnom smislu, ponekad indirektno, po svom tom uslovljavanju - vi se nalazite u veoma neprijateljskom svijetu, i morate se boriti ako želite da preživite. Da se borite svim sredstvima, i časnim i nečasnim.

​Ako se ne borite, izgubićete; najbolji način da se zaštite je napad. Eto u čemu je suština uslovljavanja uma. Zbog toga je, naravno, ljubav istisnuta iz postojanja.

Srce nastavlja da kuca, kao fizički mehanizam, ali ono nije više duhovni pokretač, nije to što je njegova predodređenost. Srce nije samo fizički mehanizam, već i duhovni pokretač. Zato, kada počnete da pulsirate ljubavlju, tek tada ste zaista živi, potpuno živi.

Zato, počnite sve više to osvješćavati. Što svjesniji budete, tim ćete više ljubavi osjećati.

​Metod

Kada držite svog druga za ruku, budite veoma budni. Posmatrajte, da li vaša ruka odava toplotu ili ne. U suprotnom, možete ga držati ruku, ali neće biti nikakva komunikacija, nikakvog odavanja energije. U stvari, možete držati ruku, ali ruka može biti hladna i zamrznuta. Nema vibracije, nema pulsiranja; energija ne teče vašem drugu. To nije korisno. To je pust gest, beskoristan gest.

​Dakle, kada se držite za ruke, posmatrajte, da li energija teče duboko unutra ili ne, i pomognite da se usmjeri ta energija. Nosite tamo energiju, pomjerajte je tamo. U početku, to će biti samo imaginarna vježba, ali energija slijedi imaginaciju.

Imaginacija stvara korjene ... oni vode energiju. Stoga, kada držite ruku, držite je svjesno i zamišljajte da se energija  kreće tamo, a ruka postaje toplija i prijatnija. Vidjećete ogromnu promjenu.
​
Kada gledate nekoga, gledajte ga očima ljubavi, jer su fizičke oči samo kamenje. One su veoma hladne, one nemaju nikakve srdačnosti.

Kada gledate ljude, izlivajte ljubav kroz oči. Kada hodate, hodajte, zračeći ljubav okolo.

U početku, to će biti samo imaginacija, ali nakon mjesec dana vidjećete da je to postala stvarnost. I drugi će početi osjećati da ste postali topliji čovjek ... kada se neko nađe u vašoj blizini, osjećaće se nevjerovatno dobro, pojaviće mu se dobar subjektivan osjećaj.

Dakle, ovo treba da bude vaš svjestan napor - počnite više osvještavati ljubav i davajte više ljubavi.

Osho

Prevela: Beba Muratović - bebamur.com

robovanje

ROB
Jedan od problema s kojim se mora suočiti svako ljudsko biće je svijet u kojem je čovjek rođen. Njegovo biće i namjere svijeta ne idu zajedno. Svijet želi da mu čovjek služi, da bude rob, da ga koriste oni koji imaju moć. Naravno, čovjek mu to zamjera. On želi biti samostalan. Svijet nikom ne dopušta da bude ono što se pretpostavlja da je on po svojoj prirodi.
Svijet pokušava svakoga oblikovati u potrošnu robu: korisnu, djelotvornu, poslušnu - koja se nikad ne smije buniti, nikad ništa tvrditi, nikad izjavljivati da ima vlastitu individualnost, već uvijek mora biti podložna gotovo poput roba. Svijet ne želi da vi budete ljudsko biće, on želi da budete efikasan stroj. Što ste efikasniji, to ste ugledniji i poštovaniji. A to je ono što stvara probleme.Nijedan čovjek nije rođen ovdje da bude stroj. To je poniženje, degradacija. To znači da vam oduzimaju vaš ponos,vaše dostojanstvo, da vas uništavaju kao duhovno biće, da vas smanjuju na mehanički entitet. Stoga se svako dijete počne zatvarati u sebe već od samog početka, čim postane svjesno namjera društva, roditelja, obitelji, odgojno- obrazovnog sustava, nacije i religije. Počinje se braniti iz straha jer se mora suočiti sa strašnom silom. A dijete je tako maleno, lomljivo, tako ranjivo i bespomoćno, tako ovisno o drugim ljudima od kojih se mora štititi. Problem postaje još kompliciraniji jer ljudi, od kojih se dijete mora zaštititi, su ljudi koji misle da ga vole. A možda oni niti ne lažu. Njihove su namjere dobre, ali nedostaje im svijest. Oni čvrsto spavaju i ne znaju da su lutke na koncu u rukama nemilosrdne moći koja se zove društvo, društveno uređenje — svi zakonom utvrđeni interesi nastupaju zajedno.
Dijete se suočava s dilemom. Ono se mora boriti protiv onih koje voli, a misli da i oni vole njega. Ali čudno je - ljudi koji ga vole, ne vole ga onakvog kakav on jest. Oni mu kažu: "Mi ćemo te voljeti, mi te doista volimo, ali samo onda ako slijediš put koji mi slijedimo, ako slijediš religiju koju mi slijedimo, ako budeš poslušan onako, kako smo i mi poslušni."
Ako postanete dio ovoga golemog mehanizma u kojem ćete živjeti cijeli svoj život - jednostavno je beskorisno boriti se protiv njega jer ćete biti uništeni. Mudrije je predati se i naučiti govoriti da, želite vi to ili ne. Obuzdajte svoj ne. U svim uvjetima, u svim situacijama, od vas se očekuje da kažete da. Zabranjeno je reći ne. Ne je iskonski grijeh. Neposlušnost je iskonski grijeh - a tada se društvo osvećuje, a njegova je osveta strašna. To stvara veliki strah u djetetu. Cijelo njegovo biće želi da drugi potvrde njegov potencijal. Dijete želi biti ono što jest jer inače ne vidi nikakva smisla u životu. Ako bude drukčije, nikad neće biti sretno, veselo, potpuno ostvareno ni zadovoljno. Nikad se neće osjećati ugodno, uvijek će u sebi osjećati razdor. Dio njega, najistaknutiji dio njegova bića uvijek će biti gladan, žedan, nezadovoljan, nepotpun. Ali snage su prejake, opasno je boriti se protiv njih. Naravno, svako dijete malo po malo počinje učiti kako se braniti i zaštititi. Zatvara sva vrata svoga bića. Nikom se ne povjerava, jednostavno se počne pretvarati. Počinje glumiti.
Glumi prema pravilima koja su mu drugi dali. U njemu se javljaju sumnje, no ono ih potiskuje. Njegova se priroda želi dokazati, no ono je obuzdava. Njegova inteligencija želi reći: "To nije ispravno, što radiš?" Ono prestaje biti inteligentno. Sigurnije je biti zaostao, sigurnije je biti neinteligentan. Sve što vas dovodi u sukob sa zakonskim interesima, opasno je. Opasno je također otvoriti se čak i pred ljudima koji su vam vrlo bliski. Zato su svi postali zatvoreni. Nitko ne otvara svoje latice neustrašivo poput cvijeta koji pleše na vjetru, na kiši i suncu... tako lomljiv, ali bez ikakva straha.
Svi mi živimo zatvorenih latica, bojimo se da ćemo postati ranjivi ako ih otvorimo. Zato svi koristimo štitove svih vrsta - čak i fenomen poput prijateljstva koristi se kao štit. To će vam izgledati kao nešto što je protuslovno - jer prijateljstvo znači otvorenost prema drugom biću. Znači uzajamno dijeliti s nekim tajne, znači srce dati nekomu drugom. No svi žive u takvim protuslovljima. Ljudi koriste prijateljstvo kao štit, čak i molitva Bogu postaje štit. Kad žele plakati, ne mogu zaplakati. Smješkaju se jer smiješak ima ulogu štita. Kad im se ne plače, oni plaču jer i suze u nekim situacijama mogu funkcionirati kao štit. Naš smijeh je samo vježba usnica. Iza toga mi skrivamo istinu — naše suze. Cijelo društvo stvoreno je oko jedne ideje koja je u osnovi licemjerna. Morate biti ono što drugi očekuju od vas, a ne ono što jeste. Zato je sve postalo lažno, sve je prijevara. Čak i prema prijatelju držite se na odstojanju. Nikom ne dopuštate da vam se približi. Ako netko dođe preblizu, možda će moći zaviriti iza vaše maske. Ili može prepoznati da to nije vaše pravo lice, da je to samo maska, a vaše pravo lice je iza nje. U svijetu u kojem živimo, nitko nije iskren ni istinit.
Moja vizija novog čovjeka je vizija buntovnika, čovjeka koji je u potrazi za svojim iskonskim likom. To je čovjek spreman odbaciti sve maske, sva pretvaranja, sva licemjerja, koji je spreman pokazati svijetu ono što on zapravo jest. Nije važno je li voljen ili proklet, poštuju li ga, cijene ili ne, je li okrunjen ili raspet. Jer najveća sreća čovjekova postojanja jest biti ono što jest. Čak ako vas raspnu, bit ćete raspeti ispunivši svoju svrhu i bit ćete zadovoljni. Budite čovjek istine, iskren čovjek, čovjek koji zna što je ljubav, koji zna što je suosjećanje, koji razumije da su ljudi slijepi, da im je svijest na niskoj razini, da duhovno spavaju... Ono što rade, rade gotovo spavajući. Bili ste ograničavani tako dugo, tako mnogo godina - cijeli svoj život - sada će vam trebati malo vremena da se uklone ti uvjeti koje su vam postavljali. Opterećivali su vas sa svim vrstama lažnih pseudo ideja. Trebat će vam vremena da ih odbacite, da prepoznate
da su lažne, da su neistinite. Zapravo, kad jednom prepoznate nešto kao lažno, to nije teško napustiti. Onog časa kad to prepoznate, to će lažno pasti samo od sebe. Dovoljno je samo prepoznati to. Vaša veza je prekinuta, vaš identitet je izgubljen. Odjednom nestaje ono što je lažno, stvarnost se pojavi u svoj svojoj ljepoti, u novom obliku, jer iskrenost je ljepota, poštenje je ljepota, istinitost je ljepota. Vaša svijest, vaše razumijevanje i vaša hrabrost da budete odlučni, da vam je povjereno da pronađete sebe, poništit će sva lažna lica koja su vam nametnuli ljudi. I njihova svijest je također na niskoj razini - vaši roditelji, vaši učitelji - ne ljutite se na njih. I oni su žrtve poput vas. Njihovi očevi, njihovi učitelji i svećenici iskvarili su njihove umove. A vaši roditelji i vaši učitelji, iskvarili su vas. Vi niste nikad ni pomislili da bi moglo biti loše ono što su vas učili vaši roditelji koji su vas voljeli, ono što su vas učili vaši učitelji i svećenici. Ali bilo je loše. Jer ono što su vas učili, stvorilo je sav taj loši svijet. Bilo je loše, svaka sitnica onoga što su vas učili bila je loša. A dokaz je cijela povijest, svi oni ratovi, zločini, grabeži... Milijune ljudi su ubijali, klali, spaljivali žive u ime religije, u ime Boga, u ime slobode, u ime demokracije, u ime komunizma.. .prekrasnih li imena! Ali ono što se događalo iza tih prekrasnih imena je tako ružno da će jednog dana čovjek gledati na povijest kao da je to bila povijest bolesnih ljudi, a ne povijest zdravog čovječanstva.

-OSHO