Već znamo da kod čovjeka postoji um i razum. To su različite strukture, od kojih svaka obavlja svoju ulogu.
U današnjem svijetu, većina ljudi je pod velikim uticajem uma, zbog toga lako upadaju u njegovu glavnu zamku, o kojoj ćemo govoriti. Do čega to može dovesti?
Um je dio svijesti čovjeka, koji uvijek želi da uživa.
Ako čovjek ima neke opsesivne ideje, od kojih mu je teško da se oslobodi, znači da njegov um ima veliki uticaj na njega. Želi da gleda TV, sjedi za računarom, želi da odmara na ostrvima, i tako dalje. Sve ove želje su izazvane aktivnošću uma.
Razum je odgovoran za ispravnost života. On želi da se razvija, zato pokušava da usmjeri aktivnost čovjeka na tok progresa. Pretpostavimo da čovjek želi da jede prije odlaska na spavanje. Um želi da uživa, zato je on za jelo, a razum shvata da je to loše za zdravlje.
Čovjek stoji pred izborom u kom sve odlučuje sila uticaja uma ili razuma. Ili, na primjer, čovjek agresivno vozi motocikl pri brzoj vožnji bez kacige, da bi osjetio brzinu i vjetar koji mu donose zadovoljstvo. To nije razumno ponašanje, ali um uživa. Ispostavilo se da razum stvara određena ograničenja za aktivnost uma, da bi čovjek mogao da nastavi progres, a ne da degradira.
Mnogi primjeri konfrontacije uma i razuma mogu se naći u čovjekovom životu. I život sa gledišta razuma izgleda mnogima dosadan i nezanimljiv. Rano ustati, jesti u isto vrijeme, odustati od loših navika, ispuniti svoje obaveze - ali ko će pristati na to? Bolje je uživati u životu, da zvoni u ušima, i prijateljima se priča kakva je bila tuča juče u noćnom klubu. Takvo ponašanje je izazvano jakim uticajem uma. Čovjek želi da uživa bez prestanka, jer u tome on vidi sreću života.
Mnogi zaposleni ljudi čekaju vikend da se odmore od posla. Ovdje nije riječ o onima koji rade cijele nedelje, i sa početkom vikenda kažu: "O, sad se može opustiti.", već o onima koji otvoreno buncaju o toj ideji. Već od ponedeljka maštaju o tome kako će odmarati u petak.
Sada ima mnogo viceva na tu temu na internetu, svi se sa tim suočavaju. Čovjek već razmišlja kako će provesti to vrijeme. Na primjer, sada je smišljeno mnogo različitih adrenalinskih zabava, kao što su one u kojima ljudi skaču vezani elastičnim trakama sa mostova. Da li ste vidjeli ljude koji koriste ove usluge? Čovjek dolazi potpuno adekvatan, normalan, onda u toku ovog dejstva njegovo lice se drastično mijenja nekoliko puta, i izlazi sa okruglim očima, ali vrlo srećan. Time se bave da smire um.
Čovjek, uglavnom, živi normalan život. On ispunjava svoje obaveze na poslu, zadovoljava svoje potrebe, malo se zabavlja. U takvim uslovima, umu je veoma tijesno, biva mu teško da postoji bez uživanja, zbog svoje potrebe on stvara kod čovjeka emocionalnu napetost. Ona obavija svijest i čovjek je primoran da preduzme neku akciju da izađe iz tog stanja, da umu da mogućnost da "eksplodira".
Stvar je u tome da u običnom životu čovjek sam sebe lišava normalnih načina dobijanja sreće. On stalno razmišlja o svojoj budućnosti, a to je glavna zamka uma.
To je njegov mehanizam zadovoljstva, jer um može da postoji u bilo koje vrijeme, da stvara iluzije (mašte), da dopuni stvarne događaje da bi uživao. Gotovo svim ljudima je svojstveno maštanje, a taj proces je prvi korak na putu ka razočarenju.
Kada je čovjek veoma fokusiran na svoju budućnost, on ne uspijeva da živi u sadašnjosti. On sve vrijeme čeka buduću sreću: "U petak ću odmoriti, a danas ću samo ležati na kauču." Čovjek ne radi aktivnosti koje mogu da mu donesu sreću, jer njegove misli nijesu okupirane tim. U Vedama je rečeno da misli o budućoj sreći - su najsigurniji put prema krahu svog života.
Stvar je u tome da svaka mašta o budućnosti troši energiju. Na primjer, čovjek ide na posao i razmišljaju o tome šta mu danas predstoji da radi. U početku, on se misaono umori od ovog razmišljanja: "Pa, opet, radim 10 sati." Onda misli o odmoru nakon toga, o sreći koja ga čeka.
Kao rezultat toga, čovjek stiže na posao i apsolutno nije u stanju da radi. Um već uživa, on je odletio u budućnost, koja još nije došla, zbog toga radni sati za čovjeka se pretvaraju u pravo mučenje. On nije u stanju da obavlja svoje obaveze, normalno da komunicira sa okruženjem, jer je uticaj njegovog uma zahvatio svijest. U takvom stanju, čovjeku nije stalo do realnosti, tako da to dovodi do uništenja života, jer se dešava u sadašnjosti, a ne u budućnosti.
Tako, glavna zamka uma je u tome, da on želi da beskonačno uživa. Da bi to postigao, koristi svoju sposobnost da postoji u prošlosti i budućnosti, odvlačeći čovjeka od sadašnjosti. Kao rezultat toga, stvarni život se ruši, i budućnost, zasnovana na tekuće stanje stvari, postaje nerealna. Čovjeka čeka veliko razočarenje ako ne nauči da kontroliše iluzije, koje stvara um.
Na osnovu materijala sa predavanja Olega Torsunova
Prevod teksta: econet.ru
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
