Trebamo shvatiti da organizirana religija, da bi uspjela, mora natjerati ljude da vjeruju kako im je ona potrebna. Kako bi ljudi mogli svoju vjeru predati nečemu drugome, najprije je moraju izgubiti u sebe. To je jedini način da se upravlja ljudima. Jer samo tada i jedino tada ljudi traže vladare i vođe, umjesto da vladaju sami sobom i vode same sebe.
Prvi zadatak organizirane religije je natjerati čovjeka da izgubi vjeru u sebe. Drugi je zadatak da on povjeruje kako ona ima odgovore koje on nema. I treći najvažniji zadatak jest natjerati čovjeka da prihvaća njezine odgovore bez pitanja.
Ako propituješ, počinješ misliti. Ako misliš počinješ se vračati onom Unutrašnjem izvoru. Religije ne mogu to dopustiti, jer time postaješ sklon da dođeš do odgovora koji su drugačiji od onih koje su one pronašle.
I tako te religije moraju natjerati da posumnjaš u svoje Ja: moraju te natjerati da posumnjaš u vlastitu sposobnost pravilnog mišljenja.
Problem je religija u tome što se sve ovo često osvećuje, jer, ako ne možeš bez sumnje prihvatiti svoje misli, kako možeš ne posumnjati u ideje o Bogu, koje ti religija nameće. Uskoro počet ćeš sumnjati čak i u samo postojanje Boga, u koje, kakve li ironije, prije nikad nisi sumnjao. Religije su te koje su stvorile agnostike i ateiste.
Svaki jasni mislilac koji gleda što je pojedina religija učinila i čini, mora pretpostaviti da religija nema Boga. Jer religije su te koje su srca ljudi ispunile strahom od Boga. Religije su te koje su naredile ljudima da se pognu pred Bogom. Religije su te koje su opteretile čovjeka brigama od Božjeg gnjeva, a nekada je čovjek tražio Boga kako bi mu olakšao teret. Religija je ta koja je rekla čovjeku da se srami svoga tjela i njegovih najprirodnijih funkcija, dok je nekada čovjek slavio te funkcije kao najveće darove života. Religija je ta koja nas je uvjerila kako moramo imati posrednika kako bi dosegli Boga, i religija je ta koja je naredila ljudima da moraju obožavati Boga, dok su nekoć ljudi obožavali Boga jer je bilo nemoguće to ne činiti.
Svugdje gdje je religija došla stvorila je nejedinstvo, što je suprotnost Bogu.
Religije su razdvojile čovjeka od Boga, čovjeka od čovjeka, muškarca od žene. Religije su te koje inzistiraju do današnjeg dana da su žene na neki način manje, na neki način drugorazredni duhovni građani.
Religije su gladne moći, one ne žele dijeliti moć, nego je samo provoditi, i stvorile su istog takvog Boga. Boga koji je gladan moći, Boga koji ne voli dijeliti moć već je samo provoditi.
Religije Boga prikazuju kao ljubumornog, ali kako netko tko ima sve, i jest Sve može biti ljubomoran? Religije prikazuju Boga kao gnjevnog, no zašto bi Bog bio ljut kada ga se ni na koji način ne može povrijediti ili mu naškoditi? Religije prikazuju Boga kao osvetoljubivog Boga; ali kome bih se osvećivao, kada je sve što postoji BOG?
