Isceljujuća priča Bruna Groeninga
Zdrav čovek misli o hiljadu stvari, a bolestan samo o jednoj, kaže stara poslovica, nepogrešivo upućujući na težinu koju svaka bolest nosi.Postoji dokumentarni film Fenomen Bruno Groning – Tragovima „Čudesnog iscjelitelja“Svojevremeno je bio jedan od najpoznatijih iscelitelja s navodnim, dokumentiranim nizom „neobjašnjivih“ izlečenja potvrđenih od strane lekara.Reči dotičnog:
„Nema neisceljivog – Bog je najveći lekar“.
„Ne budite lakoverni, uverite se sami“.
Međutim i danas, 50-tak godina od njegove smrti, tvrdi se da gledajući dokumentarni film koji sadrži intervjue s „izlečenima“, razne filmske i tonske dokumente mnogi gledaoci izveštavaju da su iznenada osetili snagu, etc. pa se čak spominje i nestajanje bolova, oduzetosti i drugih patnji.Snaga koja je u to vreme delovala kroz Bruna Groninga deluje i dalje.Ovo je deo letka na kom je pisalo „ulaz slobodan“ s obzirom da najveći broj navodnih iscelitelja naplaćuje masno svoje usluge.O čemu se tu radi i ko je bio Bruno Groning?
Sve dobija drugačiju perspektivu i značenje u bolesti. Neke stvari oko kojih bi se nervirali i besneli, postaju beznačajne u susretu sa tom jedinom ozbiljnom mukom na svetu. Postoje neki koji tvrde da bolest čak može biti i dar, jer nam omogućava da uvidimo stvari koje bez nje ne bismo mogli uvideti. Ima tu logike, kada se malo bolje razmisli. Lako je primetiti određenu vrstu mira i dostojanstvenosti u onima koji su se suočili sa teškim i opasnim bolestima, delujući tako kao da znaju nešto više od običnih ljudi. Mnogi oboleli ljudi pokušavaju naći spas na različite načine i neretko se tada za njih otvaraju vrata jedne nove dimenzije, duhovne, koja često pomaže tamo gde ništa drugo nije pomoglo. Vreme u kom mi trenutno živimo je vreme eksplozije isceliteljstva i ponovnog buđenja alternativnih i duhovnih metoda lečenja. Oduvek su postojali ljudi koji su lečili druge uz pomoć raznih vrsta energija i o njima je ispričano bezbroj priča. Na istoku, energetski rad, odnosno medicina bazirana na protoku životne energije ima identično važan status kao i zvanična medicina. Na zapadu, pak, situacija je drugačija i mnogi ljudi koji su se bavili isceliteljskim radom uz pomoć bioenergije, ili neke duhovne energije, doživljavali su osude, omalovažavanja i razne druge neprijatnosti.Možemo samo zamisliti kako bi na prostorima jedne krajnje logički i racionalistički raspoložene Nemačke, živeo i radio neko ko poseduje isceliteljske moći. A baš u Nemačkoj i to 1906. godine, rođen je čuveni iscelitelj Bruno Groening.Još kao dečak imao je sposobnost da leči ljude i životinje svojim prisustvom, a dobrotom i nesebičnošću je potpuno zasenjivao sve koji su bili oko njega. Izvori kažu da je prilikom regrutacije za nemačku vojsku, odbio da ide u rat jer nije želeo da ubija ljude i ta izjava ga je umalo koštala života na prekom sudu. On je ipak poslat u rat, ali je ubrzo završio kao ratni zarobljenik u Rusiji i tamo je postao čuven po lečenju zarobljenika, ali i njihovih ruskih čuvara. Po završetku rata vratio se u Nemačku i od tada kreće njegova čudesna isceliteljska priča. Pojedinačne slučajeve isceljenja po kojima je postao poznat bilo bi nemoguće navoditi, ali ono što se svakako mora navesti su masovna isceljenja koja su se događala prilikom njegovih predavanja o veri. Tim prilikama bi se okupilo i do 30.0000 ljudi, a doktori koji su bili u masi beležili bi slučajeve isceljenja. Mnogo neverovatnih zapisa u brojnim publikacijama i izveštajima svedoka tog vremena govori o tome kako su nepokretni ustajali iz kolica, ili slepi progledali na tim predavanjima.
To je dovelo do toga da se 1949. godine ime Brune Groeninga pojavi u svetlu javnosti. O njemu su izveštavali štampa, radio i nedeljne novosti. Mesecima su događaji oko ovog „Čudotvornog doktora“, kako su ga uskoro nazvali, bili u centru pažnje tek osnovane mlade Republike Nemačke. O slučaju Brune Groeninga bio je snimljen dugometražni film, ovaj fenomen je istraživala komisija sačinjena od vrhunskih naučnika, a o njemu se raspravljalo i u najvišim organima državne uprave. Ministar rada i socijalne uprave Severno – Rajnske pokrajine Westfal, čak je naredio da se Bruno Groening prati zbog prekršaja zdravstvenog zakona. Međutim, bilo je i onih koji su ga podržavali, pa je tako predsednik vlade pokrajine Bayern zastupao mišljenje da se ne sme dozvoliti da jedna takva „izuzetna osoba“ kao Groening postane rob paragrafa. Ministarstvo unutrašnjih poslova pokrajine Bayern označilo je njegovo delovanje kao „slobodno delovanje ljubavi“.Ali u čemu je, zaista, bila tajna Brune Groeninga?Mnogi drevni narodi su govorili o životnoj energiji koja snabdeva ljudsko telo i od koje zavisi njegov rad. Stari kinezi su ovu energiju nazivali chi i znali su da ona teče posebnim kanalima, ili meridijanima snabdevajući tako sve organe. Bolest nastaje, kako su shvatali stari kineski lekari, kada dođe do smetnji u protoku te energije kroz meridijane. I u indijskoj filozofiji postoji takvo shvatanje o životnoj energiji. Indijski mudraci su znali da postoji jedno praiskonsko svetlo (prana), koje čovek može primiti u sebe. To svetlo je za njih životna snaga. Na sličan način je o tome govorio i Bruno Groening, samo što je u njegovom slučaju ova energija poticala od Boga i on ju je nazivao Heilstrom (“isceliteljska struja/energija”). Kako bi se primila Heilstrom potrebno je da tražilac pomoći sedi sa dlanovima okrenutim prema gore. Ruke i noge ne treba ukrštati kako bi tok energije ostao ne prekinut. Razmišljanje o bolesti kao i brige treba najozbiljnije sprečiti i potrebno je misliti na nešto lepo. Kada Heilstrom teče kroz tijelo, ona prolazi kroz organe koji su opterećeni bolešću i tada dolazi do čišćenja i isceljujućeg delovanja.Pri tome može doći do bolova koji ukazuju na to da se odvija čišćenje tela. Budući da bolest nije ono što Bog želi vašem biću, postupno dolazi do njenog odstranjivanja iz tela. U pojedinim slučajevima to se može i spontano događati. Potrebno je, takođe da čovek više nije u svojim mislima opsednut bolešću i treba misliti na to da za Boga ne postoji “neizlečivo”.Mi smo sa svih strana okruženi talasima zdravlja i sve što treba da uradimo je da ih primimo u sebe. Da bi se protok isceljujuće energije održao, svi se moraju svakodnevno “otvarati” (Einstellen) za Heilstrom.Bruno Groening svoje učenje nije studirao, ili razvio, već mu je ono duhovno dato. On je u svojim predavanjima o verovanju polazio uvek od uticaja duhovnih snaga na čoveka. Uticaj tih snaga je veći što ih osoba više prihvata. U te duhovne snage spadaju posebno misli, a moderna nauka sve više to i potvrđuje.U svojim predavanjima govorio je dosta i o tome koliko greše ljudi koji veruju da samo jelo i piće održavaju telo u životu. Objasnio je to na primeru jednog paralizovanog čoveka, koji dobro jede i dovoljno pije, pa mu ipak sve to ne pomaže da pokrene paralizovane noge i ruke.Osnovne zakonitosti i pravila delovanja isceljujuće struje prema Bruno Groeningu su:
„Ja nisam ništa, Gospod Bog je sve.“
„Najveći lekar za sve ljude jeste i ostaje Gospod Bog.“
„Veruj i uzdaj se u to, da Božja snaga leči i pomaže.“
Ova tri citata sadrže suštinu isceljenja duhovnim putem. Bog je život. On šalje snagu, životnu snagu koja je sve stvorila i koja sve održava u životu. Čovek mora samo naučiti kako da tu snagu svesno primi. Čovek je više nego samo telo. On je duh, ima dušu i u ovom životu živi u jednom telu. Njegov zadatak je da to telo održava u zdravom stanju. Za zdrav život nije dovoljna samo hrana, nego je potrebna i duhovna energija. Ona leči i pomaže, a ne čovek. Čovek može da bude samo posrednik. Tako je i Bruno Groening u sebi video samo posrednika a ne onoga koji leči. Zbog toga je za sebe lično odbijao svaku zahvalnost. „Nemojte zahvaljivati meni, nego Bogu. To je Njegovo delo“, govorio je. Nikome nije obećavao zdravlje, niti branio odlazak lekaru. Naprotiv, uvek je govorio da treba imati poverenja u svog lekara. Svakoga je molio, da posle isceljenja još jednom ode na lekarsku kontrolu. Odlučno je odbijao novac, jer zdravlje je dar Božji, koji čovek nikada ne može da zahteva, a još manje da kupi.Svojim radom i čudesnim promenama koje je unosio u ljude, Bruno Groening je nastavio da živi mnogo duže nego što je to bio njegov fizički, zemaljski život. On živi kroz posebna udruženja ljudi stvorena na temeljima njegovih predavanja nazvanih “Krug prijatelja Brune Groeninga”. Ova udruženja postoje u čitavom svetu, na skoro svim kontinentima i nastavljaju prenošenje učenja koje je dovodilo, a i danas dovodi, do velikog broja isceljenja. Članstvo u krugu prijatelja Brune Groeninga je u svakom trenutku dobrovoljno i besplatno, kao što je i nezavisno o nacionalnoj, ideološkoj, ili verskoj pripadnosti. Sve aktivnosti se sprovode bez novčanih nadoknada, a svi troškovi se pokrivaju iz dobrovoljnih priloga. Bruno Groening nikada nije tražio novac, što predstavlja pravu retkost u svetu koji je porobljen novčanom masom. Moglo bi se reći da je on bio jedan od retkih koji su se mogli nazvati slobodnim.Sudbina je, ipak, htela da “Čudotvorni doktor”, čovek koji je iscelio na hiljade ljudi, oboli od “nepravde” i od nje i umre. Tokom serije sudskih procesa protiv njega, koji nikada nisu završeni, zabranjeno mu je da vrši masovna isceljivanja i drži predavanja. On je to i sam najavio i predvidio, a takođe je rekao: “Ako mi zabrane delovanje, izgoreću iznutra.”U suštini, njegova supruga i doktor su se složili da se u dokumenta upiše rak kao uzrok smrti, jer je stvarni uzrok smrti (unutrašnje izgaranje) bilo medicinski neobjašnjivo.Pred smrt, on je obavio konsultacije sa ljudima zaduženim za rad novog Društva i odredio kako dalje izgrađivati njegovu zaostavštinu. Umro je u januaru, 1959. godine, u Parizu.
*Knjige. Bruno Groening: Živim da bi čovječanstvo moglo dalje živjeti. Potpuno izdanje knjige.
Ako ste spremni da prihvatite svijet oko vas, pa i samu vašu svjest kao tvorevine džinovskog holograma, u kojem ste umreženi u jedinstvenu superstrukturu, u kojoj je kolektivna svijest opipljiva realnost, a ne puka noumenološka konvencija, onda će vam i pojave kao telepatija, ekstrasenzorno opažanje (vidovitost) izgledati manje začudne.
Onda, će vam i postojanje „čudaka“ kao što su Srinivasa Ramanujan, Nikola Tesla ili pak „ludaka“ kao što je Hitler, izgledati posve prirodno, reklo bi se – očekivano.
U takvoj jednoj predstavi o pojavnoj stvarnosti prestaje potreba za terminima kao što je parapsihološko, onostrano, natprirodno … Samo postojanje je najveće čudo, a sva ostala čuda ( ukoliko ih za to smatrate) dalje logično proizlaze sama …
Ako imate sumnje u vezi sa ovim što sam maloprije napisao znači da posjedujete zdrav razum … nedostaju vam samo neki podaci.
“ Ne budite lakovjerni, uvjerite se sami „ – govori je, svojevremeno, Bruno Grening, jedan od najvećih ljudi XX vijeka, a o kojem se, gle paradoksa, tako malo zna. Čak se i sveznajuća wikipedija o ovom božanskom čudaku oglašava sa svega par šturih rečenica. A priča koja slijedi je toliko čudesna i nevjerovatna da je teško u nju ne povjerovati.
Pa ko je taj Bruno Grening?
Bruno Grening je najveći iscjeljitelj kojeg poznaje moderna povijest. Čovjek čije djelo danas štuje i održava u životu krug prijatelja koji broji oko šezdeset hiljada ljudi u preko sedamdeset zemalja širom svijeta, od kojih sedam hiljada predstavljaju doktori medicinskih nauka, ljekari, medicinsko osoblje različitih specijalnosti. Rođen 1906. u Gdanjsku, koji je tada pripadao Njemačkoj, još kao petogodišnji dječak, mali Bruno je priređivao čuda samim svojim prisustvom. U njegovoj blizini bolesni su ozdravljali, ljudi usred žučne svađe prestajali da se svađaju, a oni zdravi i opušteni osjećali val blaženstva koji bi im preplavio tijelo. Kako je rastao i njegove moći su postajale sve izraženije. Postoji anegdota kada je uletio u sobu u kojoj je sveštenik davao posljednju pričest njegovoj teško bolesnoj babi na samrti, i uzviknu – Bako ti nećeš umrijet ! – nakon čega se ona ustala iz kreveta i nastavila da živi još par godina. 1949. godine Bruno biva kao gost pozvan kod porodice Hilsmana, u okolini Hanovera, a čiji je devetogodišnji sin bolovao od progresivne distrofije mišiča i bio praktično prikovan za krevet. Kada je ušao u njegovu sobu Bruno mu je samo rekao – Ustani i hodaj! I čudo se dogodilo. Dječak je čak uspjevao da silazi niz stepenice. Oduševljeni otac, inače bogati industrijalac, je to obznanio na sva zvona, čak je dao da se objavi članak u lokalnim novinama. Vijest je odjeknula kao bomba. Otada započinje velika seoba svekolike ljudske nesreće i nevolje ka Brunu Greningu. Mnogobrojna su svjedočenja o biblijskim scenama koje su se tih dana dešavale pred njegovim balkonom. Oni koji su došli u kolicima , gurali su sami ta kolica na povratku kući. Slijepi od rođenja bi po prvi put ugledali svoje bližnje.
Bruno Groening nikad nikoga nije pitao od čega boluje niti šta ga muči. On je imao samo jedan, univerzalnii lijek za sve. Bruno nije bio klasični iscjeljitelj, on je liječio riječju (u prvi mah sam ovo otkucao kao – riječio : )). Danas se ta metoda zove liječenje duhovnim putem.
„Bog je odašiljač, a čovek prijemnik isceljujuće snage“
Bruno Grening je ljudima prenosio učenje koje nije pokupio ni iz knjiga ni iz škole ni iz crkve (po profesiji je bio tesar !!!). Svoju spoznaju je stekao spiritualnim uvidom u ono što mu je od rođenja dato kao božanski dar.
Nisam religiozan čovjek, štaviše, smatram sebe za apatetičnog agnostika, ali nemam druge do da riječi ovog velikog čovjeka prenesem onako kako ih je on sam upućivao ljudima koji su ga pohodili, očajnički tražeći pomoć. Mada su te riječi, u biti, bile upućene cijelom čovječanstvu.
„Ne govorim Vam ništa novo, samo Vam govorim ono što Vi danas više ne znate.“
Teško je proniknuti u sam mehanizam onoga što se tada događalo. To je valjda bilo jasno samo Brunu Greningu. Ljudi od njega nisu dobijali samo ozdravljenje, dobijali su posve nov odnos spram sopstvenog života. Akcenat svih njegovih predavanja je bio upravo na povratku istinskom božanskom putu za čovjeka, povratku punoći življenja. Glas o čudu, o nebrojenim slučajevima izlečenja, čak i od onih najtežih bolesti, brzo se proširila Njemačkom, a uskoro i preko njenih granica.
U jednom danu znalo se pred njegovom kućon skupiti i po 30 000 ljudi. Dobijao je toliko pisama da je morao angažovati pomoćnike da bi na njih odgovarali. Uskoro su i oni sami odustali od toga. Pošta je stizala u džakovima. U gomile džakova. Bruno Grening nije nikad odvajao ljude po naciji, vjeroispovjesti. Nikad nije tražio ni uzimao novac, čak je i svojim pomoćnicima to strogo zabranio.
Iako je mnogo ljekara dovodilo kod njega svoje neizlječive pacijente, rodbinu, svoje najdraže, prvi problemi se javljaju upravo zbog podozrenja i ljubomore koji su dolazili od strane pojedinih lječničkih krugova.
„Svi su ljudi vredni toga da im se pomogne.“
Uskoro sprega društvene birokratije, ljekara koji se nisu ni udostojili da provjere šta se zaista dešava na tim skupovima, dovode do zabrane Brunovih masovnih seansi. Paradoksalno, za to im je poslužio jedan zakon koji je poticao još iz doba fašističke vladavine, a koji je zabranjivao svakom ko nema odgovarajuće liječničke diplome i formalnog obrazovanja da vrši iscjeljenja. Bruno je znao da će, kao što je učestano oslobađanje energije prilikom masovnioh izliječenja bilo blagotvorno za njegovo zdravlje, prestanak njenog odavanja za njega samog biti poguban. Predvidio je svoju smrt, proraočanski jasno,kao što je još kao mladić svom drugu ispričao za scene sa hiljadana ljudi koje će liječiti u budućnosti. Rekao je da će ako mu uskrate njegovu misiju – izgoreti iznutra.
Upravo je tako glasila dijagnoza doktora koji su ga operisali od navodnog raka od kojeg je obolio –„Razorenost Brunovog organizma je grozna, došlo je do potpunog untarnjeg izgaranja. Kako je mogao živjeti tako dugo i bez užasnih bolova, posve je zagonetno.“ Krug prijatelja Bruna Greninga je osnovan još za njegova života. Oni su uspjevali da iskrenim vjerovanjem u Brunova učenje, prenoseći snagu njegove riječi i sami pomažu bolesnim osobama. A kada je ustanovljeno da su iscjeljena moguća i nakon njegove smrti, 1979., gospođa Grete Häusler (1922 – 2007) je ponovo osnovala krug njegovih prijatelja koji se od tada neprestano širi. Krug prijatelja Bruna Greninga je slobodno udruženje, svih onih koji iskreno vjeruju u djelo i zaostavštinu ovog velikog čovjeka, i u kojem se njeguju prijateljstvo, ljubav i solidarnost, a bez ikakvih finansijskih obaveza. Svaki prijatelj može da izađe iz Kruga prijatelja kada god to hoće. Stručni ogranak ove zajednice koji sačinjavaju ljekari i ostali medicinski djelatnici, pomno vodi evidenciju o svim slučajevima izliječenja.
„Mišljenja sam da bi za moje biće današnja nauka trebala jako da se zanima, samim time što moje delovanje daje podsticaj istraživanju, i to za neki budući zadatak.“
Kao što su drevne azijske civilizacije to odavno znale strujanja viših energetskih nivoa itekako utiču na naš život. Ove istine polako postaju jasne i modernoj, zapadnoj nauci.
Još 1922. godine ruski profesor Gurvič je otkrio zračenje živih ćelija, a na Naučnoj akademiji u Novosibirsku su uspjeli da dokažu da je to biološko zračenje bitan nosilac informacija za sve ćelije svakog živog organizma. Vremenom su ta otkrića u više navrata potvrđena, a zatim i proširena. U vezi sa tim, ključni su radovi prof. Poppa sa univerziteta Kaiserslautern, koji je 1975. pomoću vrlo osetljivih uređaja uspio da dokaže koherentnost staničnog zračenja kao uređenog elektromagnetnog zračenja u području ultraljubičaste svjetlosti. Ova saznanja su otvorila sasvim nove poglede u tumačenju i razumjevanja fenomena života.
„Svi ljudi moraju da umru, tako i ja, ali ja neću biti mrtav. I ako me tada pozovete, doći ću i pomagati dalje, tako kako Bog hoće“,
