Kada smo bili mali, učili su nas da kažemo "dobro jutro", "molim vas" i "hvala". To je bio znak dobrog vaspitanja. Danas, čini se da su ove male čarobne riječi nestale zajedno sa osmijehom ljudi. U stvarnosti, iza ovih jednostavnih zaboravljenih riječi, postoji daleko ozbiljniji fenomen koji se širi: dobrota polako nestaje iz svijeta.
A potrebno je samo malo rijeći da prosvijetlimo naš dan, razmislite o tome! Kada ste poslednji put vidijeli osobu koja vam se nasmijala iz srca, ali one tople osmijehe poput zagrljaja, koje vam daju osjećaj da ste primili nešto duboko lijepo. Da li se sjećate toga?
A ti, kad si poslednji put nekome uputio takav osmjeh?
Ljubaznost je vrlina najhrabrijih
Istina je da je svijet loše mjesto, život je stresan, svako ima svoje probleme i ko zna, ali ako je svijet sumorno i sivo mjesto, to je zato što projektujemo na njega ono što imamo unutra.
Biti ljubazan ne znači biti slab, zaista! Misliti da je ljubaznost izraz slabosti je velika laž i samo ljudi sa surovim srcem mogu kultivisati takvu laž. Morate biti jaki da biste bili ljubazni.
Ladi Gaga je takođe govorila o snazi ljubaznosti tokom predstavljanja nagrade Global Changemakers tokom "Empathy Rocks" fondacije Children Mending Hearts koja se održala prije nekoliko mjeseci ...
"Za mene, skoro svaki zamisliv problem može biti riješen ljubaznošću. ILI NAJMANJE LJUBAZNOST MOŽE POMOĆI. Ponekad ljudi miješaju ljubaznost sa slabošu. A to je strašno, jer je ljubaznost veoma snažna. MOŽE DA PROMIJENI NAČIN NA KOJI VIDIMO DRUGE. Čak i način na koji mi vidimo, ako smo više nježni PREMA sebi. POTREBNO JE VIŠE LJUBAZNOSTI OVOM SVIJETU "
- LADY GAGA
Ljubaznost se rađa tamo gdje stanuje hrabrost: u srcu, i to su blisko povezane vrline. Jer u ovom svijetu u kome se širi ravnodušnost, gdje ljudi više vole da snimaju katastrofu sa mobilnim telefonom umjesto da pomažu, gdje postoji potpuno neuravnotežen ego kult, biti ljubazan je autentičan čin hrabrosti.
Morate biti jaki da biste bili ljubazni
Lako je biti agresivan, ljut, sarkastičan: dovoljno je dati glas najprimitivnijim instinktima, tada postajemo nesposobni da se otvorimo svijetu, nesposobni da pokažemo kako se stvarno osjećamo iznutra.
Ova bezrazložna agresija pokazuje napor koji ulažemo u traženju našeg mjesta u svijetu, zbog čega pokazujemo očnjake: to je bol koja govori, unutrašnja bol koja odzvanja starom ranom i kompulzivnom potrebom da se zaštitimo od svijeta, ili možda od nas samih.
Postajemo suvi i kisjeli ljudi, postajemo kritičari, nesposobni da vidimo ljepotu u drugom jer ne možemo to vidjeti u sebi. Pokušavamo rušiti, uništavati druge riječima, a zatim gestovima; zagađujemo se emocijama koje nam se vraćaju.
Zlo nas uništava
Godinama su nas mediji navikli da damo glas našim najnižim instinktima, dajući im svaku šansu: emitovanje na granici voajerizma, trivijalizaciju verbalnog ( i fizičkog i psihološkog) nasilja, zlostavljanje preko interneta, hvaljeno od strane publike itd.
Mi se fokusiramo na društvene medije da bismo povratili malu vidljivost koju smo izgubili u stvarnom svijetu, da se utješimo, da se uvjerimo da smo još uvijek "viđeni", da se osjećamo živima. Jer tamo, niko nam se više ne smeje, niko nas ne vidi.
Izgubili smo ljudski kontakt sa ljudima: više volimo da pišemo na facebook-u, nego da se vidimo da razgovaramo uz kafu. Projektujemo naše smeće teških emocija u svijet koji nosimo unutra i onda se žalimo ako nam se to smeće vrati kao bumerang.
Svijet je gladan dobrote
Jednostavan čin ljubaznosti može da promijeni vaš dan, kao plamen: može donijeti malo svjetlosti ili dati malo toplote nekome, ali prije svega taj mali plamen može da osvijetli milione svijeća. Jedan je dovoljan da počnemo da mijenjamo način na koji vidimo stvari.
Biti ljubazan znači da se otvaramo drugom, da prepoznamo da je njegovo postojanje jednako važno kao i naše. Biti ljubazan znači biti i biti prisutan: biti prisutan ovdje i sada.
Ljubaznost je način postojanja koji nas vodi ka djelovanju u svijetu, to je ono što nam omogućava da idemo naprijed, kao ljudska bića, a ne da se utopimo u našem egu; jer ako mogu da se osmijehnem svojim srcem, ako mogu da kažem neku lijepu riječ, ako mogu da prenesem drugome malo ljudske topline, to znači da za mene postoji i imenica mi.
A ako MI postojimo, svijet još uvijek ima nadu.
Prevele Ana i Beba Muratović - bebamur.com
