nedjelja, 28. srpnja 2019.

zahvalnost

ZAHVALNOST JE NAJBITNIJA

Sretnu se dva prijatelja, od kojih jedan izgleda neraspoloženo i potišteno.
“Šta ti je?” – pita ga prijatelj.
“Pre dve nedelje umro mi stric i ostavio mi jednu poveću sumu novca.”
“Pa to i nije tako loše!” – komentarisao je prijatelj.
“Ali, prošlu nedelju mi umre neka daljnja rođaka i ostavi mi kuću u nasledstvo.”
“Pa ovo je sve bolje i bolje! A zašto si onda neraspoložen?”
“Ne pitaj. Ovu nedelju ništa.”
Ovakvu osobu bismo slobodno mogli okarakterisati kao nezahvalnu. I mada je ovo samo jedna šaljiva priča, često se možemo sresti sa nekim za koga možemo reći da je nezahvalan. Takve osobe što god da dobiju, nikada nisu zadovoljne, jer stalno hoće više.
Sa ljudskog gledišta, zahvaljivanje je:

• Znak da ono zbog čega zahvaljujemo nije naša zasluga, nego da je to dar nekoga drugoga.
• Znak poniznosti.
• Znak nesebičnosti. Umesto da smo usmereni na sebe, mi time druge stavljamo u centar.
• Znak pažnje. To pokazuje da smo primietili zasluge dotične osobe.
• Znak da je nešto dobro napravljeno
• Motivacija za daljnje delovanje
• Znak lepog ponašanja.
• Odavanje poštovanja

Većina ovih nabrojanih stvari se može primeniti i u našem odnosu prema Bogu. Kada odajemo zahvalnost Bogu mi time priznajemo da to što smo dobili nije od nas, nego da je to Njegov dar. Zahvalnošću pokazujemo i poniznost priznajući Boga kao vladara našeg života. Priznajemo da zavisimo od Njega. Zahvalnošću priznajmo da smo svesni dara, ali isto tako da smo svesni i izvora odakle taj dar dolazi. Na kraju, zahvalnošću odajemo poštovanje prema Bogu.
Jedna karakteristika vremena u kojem živimo je upravo nezahvalnost. Mi smo veoma nezahvalni ljudi. Deca su nezahvalna roditeljima, ljudi su nezahvalni jedni prema drugima, a najgore od svega, ljudi su nezahvalni prema Bogu. Sam Bog je u svojoj Reči predvidio da će nezahvalnost biti jedna od karakteristika ljudi koji će živeti u poslednje vreme. “Ljudi će zaista biti sebeljupci, srebroljupci, otimači, hulitelji, roditeljima neposlušni, nezahvalnici, bezbožnici.” (2. Timoteju 3,2)
Zašto su ljudi danas nezahvalni prema Bogu? Zahvalnost je direktno povezana sa poznavanjem Boga. Ne možemo osećati zahvalnost prema Bogu ako Ga ne poznajemo, ako ne znamo kakav je On, ako nismo upoznali Njegov karakter. Drugi veliki razlog ljudske nezahvalnosti je ponos.
Božji blagoslovi su tako konstantni i redovni da ih često uzimamo kao gotovu činjenicu. Možda je to upravo i razlog zašto tako malo razmišljamo o njima. Ali zamislite da sutra sunce ne izađe. Probudite se ujutro, a ono još uvek mrak. U podne, ista situacija.
Svakodnevni blagoslovi su postali rutina i time kao da prigušuju naš ljudski osećaj zahvalnosti za njih.
Odavanje zahvalnosti Bogu utiče na naš telesni život. Zahvalnost je ključ našeg mentalnog zdravlja. Iskazivanje zahvalnosti može učiniti čuda u bilo kom odnosu. Tako i u našem odnosu prema Bogu. Majka Tereza koja je rođena 1910. godine je rekla: “Najbolji način da pokažem svoju zahvalnost Bogu je da sve prihvaćam sa radošću.” Možda je upravo to i jedan od razloga zašto je doživela tako duboku starost.
Psiholozi kažu da je iskrena zahvalnost jedan od najzdravijih ljudskih osećaja. Osjećaj zahvalnosti proizvodi više pozitivne emocionalne energije od bilo kojeg drugog stava u životu. Postoje brojne studije koje pokazuju zdravstvene koristi od različitih vrsta pozitivnog duševnog držanja. Jedan od najzanimljivijih pokazatelja toga je placebo efekt. U izveštajima o upotrebi placeba navode se čak i bolji rezultati po zdravlje od upotrebe pravih lekova. Mentalni pogled ima snažan uticaj na telesno zdravlje.
Žalost, briga, nezadovoljstvo, griža duše, krivica, strah, bes, uzrokuju stres i slabe telo, što rezultuje oslabljenim imunim sistemom i slabim zdravljem. Hrabrost, nada, vera, saosećanje, ljubav, zadovoljstvo, opraštanje, radost i zahvalnost podižu zdravlje i produžuju život.
Ima li odavanje zahvalnosti Bogu uticaja na naš duhovni život? Zahvalnost nije utemeljena na kvantitetu stvari koje imamo; našem zdravlju, našem položaju. Zapravo, kad istražujemo Bibliju možemo naći da blagoslovi više slede izražavanje zahvalnosti, nego što zahvalnost dolazi posle blagoslova.

Dragana Cvejić


promijenite misli

Promenite svoje misli i menjate svoj život. Verujem na bolje.

Izuzetno je važno naglasiti da ove reči moraju dopreti do nas i da je to jedini način da promenimo život na bolje. Možete se više truditi i trčati kilometar duže, jesti zdraviju hranu, čitati više knjiga, zabavljati se bolje, sve uzalud. Naše misli kreiraju naš život. Ako nešto ne štima u tom našem pokušaju da stvorimo dobru dramu od života, menjajmo.
Koliko je važno kontrolisati um iz kojeg lepršaju podivljale misli. Onome ko je ovladao umom, um je najbolji prijatelj, ali onome ko to nije učinio, um će ostati najveći neprijatelj.” Nedvosmisleno je da je to težak posao. A šta nije na ovome svetu?
Vrhovna inteligencija ili Bog je svepristutna.
Duh je konačna stvarnost.
Božanska misao nas vodi ka dobrome.
Sve bolesti imaju izvor u mislima
Ispravno mišljenje ima isceljući efekat.
U sveopštoj gužvi informacija lako je zaboraviti ono što je bitno. Imamo um kao vrhunski alat za kontrolu naših misli, i inteligenciju koja obuzdava um. Otac moderne zapadne filozofije, Rene Descartes je izrekao poznate reči: Mislim, dakle postojim. Naglašavajući jedinstvenost svakog ljudskog bića kroz misli koje nas kreiraju.
Još jedna od poznatih uzrečica nam kaže da je život sačinjen od 10% što se nama desi i 90% kako mi reagujemo na to. Svaka reakcija je posledica misli koje smo stvorili i šteta je kada svesno uništavamo vlastiti život. Sve što nas prati u životu, od neuspešnih veza i propalih dijeta, samo je posledica naših misli.
Mi smo zarobljenici vlastiti misli. Oslobodimo ih svesnim naporom i naučimo slušati šta nam duša poručuje, jer ona nikad ne greši.
Probuđena svest najbolje vidi!

Dragana Cvejić


subota, 27. srpnja 2019.

ishrana trudnica

PITANJA I ODGOVORI

PITANJE
Kako ne jedem meso i vrlo retko mlečne proizvode, a u drugom stanju sam, možete li mi navesti konkretene namirnice koje bi bilo dobro unositi?

ODGOVOR
Odgovor je vrlo jednostavan. Jedite što raznovrsnije voće, povrće, orašaste plodove i žitarice u što zdravijem obliku. Jako je važno i da unosite zdrave masti kako bi se bebi mozak pravilno razvio.
Jedite laneno ulje, masline, avokado, orase i brazilske orase što češće, oni sadrže zdrave biljne masti.
Tahini je isto odličan. Možete da stavite na zdrav hleb urme ili neki namaz od urmi, i da onda prelijete sa tahinijem i tako da jedete. Ovo može biti i kao obrok i kao poslastica.
Jako je važno da unosite dovoljno kalcijuma zato što će beba da vuče dosta kalcijuma iz vas, pa da se ne desi da vam zubi postanu krhki. Unosite dosta zeleniša i suvog voća, semenki i biljnog mleka, badema i mahunarki kao što su sočivo, pasulj, leblebije. Sve ove namirnice su bogate kalcijumom.
Sledeća jako bitna stvar koju trebate unositi je gvožđe. Najbolje je što pre da krenete sa dodacima za ishranu zato što ćete već u 6-om mesecu da budete u problemu sa lošom krvnom slikom zbog nedostatka gvožđa. Predlažemo da probate sa dodatkom za ishranu Anemo + koji se baš i koristi kod anemije tj. u vašem slučaju treba da spreči anemiju. Najbitnije namirnice za gvođže su: pasulj, sočivo, indijski orasi, tofu, spanać, cela zdrna žitarica i alge kao što su spirulina i hlorela. Ukoliko se dogodi da ipak pored sve ove ishrane imate lošu krvnu sliku, a to se može desiti s obzirom da dete može dosta da povuče, onda se posavetujte sa ginekologom. Ali ne brinite ako su odstupanja mala, to je normalno, krvna slika ne može biti savršena posebno pred porođaj.

I na kraju, jako je važan vitamin D. Sunčajte se, ali umereno, i nemojte koristiti kupovne kreme za sunčanje jer su kancerogene. Možete i da koristite dodatak vitamina D.


petak, 26. srpnja 2019.

promijeniti život

NAJBOLJI NAČIN DA REPROGRAMIRATE SVOJU PODSVEST I PROMENITE ŽIVOT

Da li ste gledali film Tajna? Tamo nam poručuju da možemo biti, imati i raditi sve što poželimo. Govore poželi novi auto, zamisli da ga voziš i dobićeš ga.
Mi tada, potpuno oduševljeni idejom da se život ne svodi na puko preživljavanje i trpljene bilo čega ili koga sednemo, zamislimo taj novi auto, ali se ujutru ponovo nađemo na autobuskoj stanici, čekajući prevoz koji će nas odvesti na posao koji ne možemo da smislimo, samo da bismo na kraju meseca dobili dovoljno novca da platimo račune i hranu.
Tada često postajemo frustrirani zbog celog tog koncepta pozitivnog razmišljanja, jer – Koga, bre, ovi lažu?! Pogledaj gde živimo! Ko će da mi da?!! Odakle?
Zvuči poznato?
Ja nemam apsolutno ništa protiv filma i knjige Tajna, jer sam upravo zahvaljujući njima 2009. godine saznala za nešto što se zove Zakon privlačenja. Međutim, jedina svrha ovog filma i knjige je da ukažu, da upere prstom u smeru kojim možemo krenuti, ukoliko zaista želimo živeti život vredan življenja.
Sve što nam otkrivaju u Tajni nije ni vrh ledenog brega znanja o tome kako život zaista funkcioniše.
Da bismo promenili svoj život, potrebno je da promenimo celo svoje biće, a ono nije naše misli. Misli su samo jedan od alata kojim menjamo sebe.
Naučnici kažu da prosečna osoba u toku jednog dana ima oko 65.000 misli i da nam pritom 95% tih misli dolazi iz podsvesti, odnosno nesvesno. Ja im verujem zato što sam i previše puta sebe uhvatila kako razmišljam o nečemu što ne želim i da uglavnom nemam pojma kako i kojim putem sam u svojoj glavi uopšte stigla do tog mesta.
Ako samo 5% radimo ili mislimo svesno, a 95% nesvesno, šta mislite ko je glavni? Naša podsvest, naravno.
Zapamtite da o svemu čemu u svom životu svedočite imate duboka uverenja unutar svoje podsvesti.
Evo primera:
Vi želite više novca u svom životu, odgledali ste film ili pročitali knjigu Tajna i sada izjavljujete – Ok, stvarno želim više novca!
Međutim, toliko dugo ste slušali da je novac teško steći i imati i u to ste uvereni, da vaša podsvest sa ovom izjavom sada ne zna šta da radi.
Unutar podsvesti postoji poredak koji savršeno funkcioniše kako bi vam dostavio opipljive dokaze o vašim najdubljim uverenjima.
Sada se tu pojavljuje novi element – obilje novca. Podsvest ne zna gde da ga smesti. Nakon pet dana ili, što je češće, nakon pet minuta vi pomislite – Ma daj, kako bih uopšte mogao imati više novca?
Vaša podsvest tada zaključuje – Pa da, ono je bila greška, kako sam isprva i mislila, zaboravlja na vašu prethodnu izjavu i nastavlja da deluje u skladu sa glavnim uverenjem.
Da biste promenili okolnosti kojima niste zadovoljni potrebno je da reprogramirate svoju podsvest, a sada ćete saznati i kako.
Vrata naše podsvesti najviše su otvorena ujutru kada se tek probudimo i uveče, nekoliko minuta pre nego utonemo u san. To znači da je podsvest tada najpodložnija spoljnim uticajima.
Početnicima će biti teško da ujutru, odmah po buđenju, razvuku srdačan osmeh i izjave – Evo me, divni svete, šta danas imaš za mene?! Stoga je sa reprogramiranjem svoje podsvesti najbolje da krenete uveče, pre spavanja.

1. korak – Odlučite šta želite
Mnogi biraju materijalne stvari, ali lično nisam uverena da je to pametno raditi na početku.
Umesto toga možete poželeti da postanete zahvalni sa onim što imate, nasmejani, bezbrižni, da imate više razumevanja i blagosti za svet oko sebe, da osećate mir. Sve od upravo nabrojanog dovodi i do manifestacija materijalnih stvari.

2. korak – Vizualizacija
Nekoliko minuta pre nego osetite da ćete utonuti u san počnite da zamišljate sebe kao osobu koja želite da budete. Pustite sve razloge zbog kojih trenutno ne verujete da možete biti ta osoba.
Samo držite svoju sliku u glavi i podstaknite osećaj koji biste imali da ste takvi.
Evo kako sam se ja prvi put uverila da ovo radi:
Bez konkretnog razloga nisam bila najbolje raspoložena, a kako znam da naše misli izazivaju naše emocije, zatvorila sam oči i par trenutaka zamišljala da se glasno smejem. Otvorila sam oči i zaista mi je bilo malo bolje. Mozak ne zna razliku između onoga što se dešava u vašem unutrašnjem i vašem spoljašnjem svetu. Međutim, to nije sve.
Za manje od deset minuta dobila sam telefonski poziv u kom sam se narednih 45 minuta cerekala kao blesava. Mislite li da sam se posle toga sećala zašto sam bila neraspoložena?
Od tada često koristim ovaj “trik” i uvek mi upali.

3. korak – Doslednost
Svoju vizualizaciju morate ponavljati svako veče.
Pre sam i sama očekivala da će mi se život promeniti nakon što odradim dve meditacije i napišem pet zahvalnosti, ali sam shvatila koliko je to besmisleno kada sam počela svakodnevno da radim vežbe.
Potpuno je isto i sa mentalnim vežbanjem!
Zamislite da ste počeli da radite trbušnjake, ali pošto posle nedelju dana ne vidite rezultate koje želite, ljutito izjavljujete – Ma koji crni trbušnjaci, kakve su ovo gluposti?! S punim pravom bi vas proglasili maloumnikom.
Vašoj podsvesti, baš kao i vašim mišićima, potrebno je određeno vreme da se promeni i počne da izgleda drugačije. To što se na početku ne vidi promena, ne znači da se ona ne dešava, samo morate ostati dosledni u svojoj nameri.
Šta se dešava ako nekada preskočite svoj mentalni trening?
Ništa.
Nemojte brinuti da će vaš prethodni trud pasti u vodu ukoliko iz nekog razloga nekoliko dana niste radili svoju vizualizaciju. Osim toga, setite se da je i vašem umu s vremena na vreme potreban odmor, baš kao i mišićima.

Akcija!
Pozivam vas da uvedete vizualizaciju u svoju večernju rutinu i budete istrajni. Znate i sami da nećete ništa izgubiti, a ono što možete dobiti vredno je svakog truda. Garantujem!

Dragana Cvejić


borovnice

Borovnice štite od demencije i čuvaju vid

Borovnica je višegodišnji grm porijeklom iz Sjeverne Amerike, gdje se i dan danas ove bobice najviše uzgajaju.
Svježi i zreli plodovi uglavnom su ljubičaste boje, a ponekad mogu biti i tamnije, gotovo crne.
Borovnice su prava superhrana: pune su nutrijenata te donose brojne dobrobiti za zdravlje, a istovremeno su siromašne kalorijama.

Zdravstvene blagodati borovnica

Borovnice sadrže raznolik spektar hranjivih tvari, a najbogatije su manganom, vitaminima C i K te dijetalnim vlaknima.
Bogate su i kalijem, kalcijem i fosforom, a još se više ističu sadržajem fitonutrijenata.
Borovnice posjeduju značajne količine pektina, koji snižava kolesterol, i antocijana - jednog od najjačih antioksidanata.
On daje plavu, ljubičastu i crvenu boju voću i povrću, a smatra se i da smanjuje rizik od upala i raka.
Plodovi nisu jedini dio borovnice koristan za zdravlje. Naime, i listovi borovnice imaju brojna ljekovita svojstva priznata u narodnoj medicini.
Od listova se priprema čaj koji pomaže kod brojnih stanja poput proljeva, upala usne šupljine i ždrijela, te šećerne bolesti.
Također, čaj može pospješiti rast kose, ako ga se redovito utrljava u vlasište.
Kao i ostalo bobičasto voće, borovnice imaju niski glikemijski indeks.
Nedavna istraživanja pokazala su da dobro utječu na regulaciju šećera u krvi kod osoba koje pate od dijabetesa tipa 2.
Redovito konzumiranje borovnica povoljno utječe i na krvni tlak muškaraca i žena, bez obzira na dob.
U istraživanjima, pacijentima s povišenim krvnim tlakom borovnice su značajno smanjile sistolički i dijastolički krvni tlak.

Štite očnu mrežnicu

Mrežnica oka trpi velik rizik od oksidativnog oštećenja, no borovnice pomažu i na tom planu.
Antocijanini u borovnicama štite mrežnicu oka od oksidativnog stresa i negativnog utjecaja sunčevog zračenja.
Studije potvrđuju ulogu antocijanina u liječenju slabog vida i smanjenog vidnog polja.
Antocijanini djeluju na kapilare u mrežnici tako što im pojačavaju funkciju, a ujedno sprječavaju degeneraciju žute pjege.

Čuvaju mladost mozga

Možda najbitnije istraživanje o borovnicama pokazalo je da bi one mogle postati važan saveznik u borbi protiv Alzheimerove bolesti.
Istraživanje je uključilo starije osobe prosječne dobi od 76 godina. Dvanaest tjedana konzumiranja borovnica bilo je dovoljno za poboljšanje rezultata na testovima kognitivnih funkcija.
Autori istraživanja uvjereni su da borovnice nisu korisne samo za poboljšanje memorije.
One odgađaju početak drugih kognitivnih problema povezanih sa starenjem te bi mogle biti od velikog značenja kod Alzheimerove bolesti.

Dobrobiti borovnica:

snizuju razinu kolesterola
pomažu kod dijabetesa tipa 2
smanjuju visoki krvni tlak
poboljšavaju pamćenje i ostale kognitivne funkcije
sprječavaju infekcije urinarnog traka
smiruju menstrualne tegobe
poboljšavaju rast kose
štite zdravlje oka

Konzumiranje i čuvanje borovnica

Kao i ostalo voće, borovnice u svježem stanju imaju najbolji okus i najveću prehrambenu korist.
Na tržnicama ih možete kupiti svježe, a u trgovinama su dostupne i smrznute borovnice tijekom cijele godine.
Kad kupujete svježe borovnice, odaberite bobice koje imaju živu i ujednačenu boju.
Protresite posudu u kojoj se nalaze – ako se bobice ne kreću slobodno to može značiti da su mekane, oštećene ili pljesnive.
Pri kupnji smrznutih borovnica, nježno protresite vrećicu kako biste se uvjerili da bobice nisu zalijepljene jedna za drugu.
To bi moglo sugerirati da su odmrznute i ponovno zamrznute.
Prije spremanja borovnica u hladnjak uklonite sve zdrobljene i pljesnive bobice kako biste spriječili ostatak od kvarenja.
Nemojte ih prati odmah, već tek neposredno prije konzumiranja. Čuvajte ih u zatvorenoj posudi u hladnjaku do tri dana.
Borovnice možete jesti svježe, ili pripremiti od njih sokove, džemove, kolače i sladolede.

Iskušajte borovnice umiješane u shake ili voćnu salatu. Ili ih dodajte u žitarice koje jedete za doručak.


moć podsvijesti

MOĆ PODSVESTI: Evo šta se dešava kad počnemo intenzivno da mislimo o nečemu!

Neretko pribegavamo sredstvima protiv bolova, i / ili nekim drugim pomoćnim sredstvima da bi umrtvili naše osećaje na fizičkom, emocionalnom ili mentalnom nivou.
Nije loše ako istovremeno lečimo osnovni uzrok bola. U suprotnom, bolest se širi. Tuđe probleme uvek lakše sagledamo, jer sami retko primetimo gde to grešimo. Uvek to bolje uoči naša okolina. Reiki je veština koja nam pomaže da energetski uočimo da problem postoji, zatim možemo locirati gde su povrede, gde je uzrok, kakve su i koje su posledice i na koji način možemo pomoći sebi u isceljivanju.
Svako od nas, kao što prima energiju, tako je i prenosi, svesno ili nesvesno od okoline u kojoj je. Naravno da ako to znamo, onda i moramo da naučimo šta to želimo da primimo, a šta ne, ali i šta želimo da damo, a šta ne. Naime, sve što dajemo vraća se nama samima.
Za svesno prenošenje energije u svrhu isceljenja, treba imati određena znanja, ali i određene moralne i etičke vrednosti. Uostalom, svi ljudi, baš svi, trebali bi osvestiti činjenicu da smo svi celina i da ono što doživljava jedan čovek, ne može da ne dotakne drugog. Reiki je veština koja nam u tome pomaže, razumevanjem univerzalne životne energije.
Pokrenuta univerzalna životna energija teče kroz naše minorne čakre na našim dlanovima i stopalima. Polaganjem dlanova na delove našeg tela dolazi do napajanja našeg uma i tela optimalnom životnom energijom, isceljenja, balansiranja naših energetskih sistema i jačanja odbrambenih mehanizama što rezultira unapređivanjem sveobuhvatnih aspekata našeg života. Ovo uključuje samotretman na prvom nivou i isceljenje drugih i sebe na sledećim nivoima počevši već od drugog. Takođe, možemo isceljivati i životinje, biljke i našu životnu sredinu.
Poklon ovog procesa je mogućnost ponovnog sklada sa sobom i okolinom što nas uvodi u mir i spokoj. Takođe, učenje koje donosi reiki pomaže nam da bolje razumemo život i sve ono što ga sačinjava. Um je centar naših životnih funkcija i kao što se kaže „Mi smo ono što jedemo“ na fizičkom nivou, takođe je i „mi smo ono što mislimo“ na mentalnom, emocionalnom, energetskom planu! To znači da misli koje projektujemo i emocionalne reakcije koje one izazivaju deluju na strukturu našeg uma. Naše telo, a i naš život su odraz našeg uma.
Misli su laka energija, dok je neki čvrst predmet čvrsta energija, shvatajući da je samo razlika u titrajima energije, zaključujemo da su one suštinski isto tj. čista energija. Što znači da i na kašiku možemo delovati mislima i tako menjati njenu strukturu, poznati su primeri telekineze i psihokineze. Ako možemo to činiti šta je onda naš život.
Elektro-magnetno polje zemlje kao veliki energetski organizam u kome se mi nalazimo i čija smo jedna mala energetska ćelija ima svoje zakonitosti. To nije nikakav čikica koji sedi na oblaku i sabira naša dobra i loša dela da bi nas nagradio ili kaznio u zavisnosti od naših rezultata. To je matematičko-energetski sistem koji funkcioniše po principu prenosa energetskih informacija koje imaju svoje odraze kako u Univerzumu tako i kao odraz u našem bio polju, a samim tim i u našem životu.
Kada intenzivno mislimo o nečemu mi istovremeno šaljemo energetski zapis koji preuzima bio polje oko nas. Ta informacija se dešifruje kao slika, a pošto taj veliki energetski sistem nije emocionalno biće ne može znati da li je to naša slutnja, strepnja, želja ili potreba. S obzirom da je u službi nas, to polje realizuje tu sliku.
Tako da, ako su naše misli okupirane time da li smo dobro parkirali automobil i da li će nam zbog toga neko otkinuti retrovizor, to će se stvarno i dogoditi. Zato je bitno da pošto prepoznamo strah ili lošu slutnju preoblikujemo našu emociju vođeni ovom teorijom. Pritom kanalisanjem životne energije ubrzavamo pozitivni proces i realizaciju pozitivnih aspekata umesto naših strahova.
U trenutku kada naš um prepozna „otvorene kapije“ energetskog polja neke strukture, on oseća nesigurnost kao i prema svim nepoznatim stvarima.
Ta nesigurnost, u zavisnosti od stepena nepoznavanja okolnosti, nedostatka veština ili iskustava sa sličnim slučajevima, lične hrabrosti i kapaciteta životne energije, stvara količinu straha ili slutnje koju projektujemo prema nečemu.
Najznačajnija činjenica je to što je zbog pomenutih „otvorenih kapija“ to idealan trenutak da delujemo po tom osnovu. Kanalisanjem energije i usmeravanjem iste putem misli, jer kuda idu misli tamo ide i energija, mi rešavamo problem. Naše misli izazivaju određenje emocionalne reakcije.
Kad god promenimo emocije, na primer, iz frustracije pređemo u radost, dolazi do 1.400 biohemijskih promena istog trenutka u telu. Kad pomislimo na sve emocije koje osetimo u jednom danu možemo videti da emocije stvaraju mnoge promene u našoj fiziologiji.
Dakle, i te kako ima smisla početi poklanjati pažnju duševnoj hrani, jednako kao i hrani za telo. To je jedan od ključeva za bolje zdravlje. To sigurno usporava proces starenja. Jake negativne emocije upravo nas degenerišu. Pozitivna emocionalna stanja nas regenerišu. Stvaranjem misaonih modela potpomognutih kanalisanjem univerzalne životne energije ulazimo u mir i spokoj svog života.
Ni na koji način ne možemo dobiti takvu silnu ideju o veličanstvenosti prirode nego kada shvatimo da je u skladu sa zakonom energije koja je beskrajna snaga u savršenoj ravnoteži, a time i energija jedne misli može odrediti pokretanje čitavog svemira. – Nikola Tesla

Dragana Cvejić


organska hrana

„Organska” hrana: istine i zablude

Popularnost organske hrane raste poslednjih godina. Ona postaje sastavni deo supermarketa. Da li stvara dilemu?

S jedne strane, imate konvencionalno uzgajanu jabuku. S druge strane, imate jabuku iz organskog uzgoja. Obe su čvrste, sjajne i crvene. Obe pružaju vitamine i vlakna. „Organska“ više košta. Za koju bi trebalo da se odlučite?

Pogledajte podatke pre nego što kupite.

Mnogi potrošači koji će izdvojiti više novca veruju da je „organska“ hrana hranljivija, sigurnija i ukusnija.

Nema razlike između organski i (ne)organski proizvedene hrane u pogledu kvaliteta, izgleda ili bezbednosti. Drugim rečima, „organska“ hrana nije ni po čemu bolja ili drugačija od konvencionalne.

Pre deceniju, dve, sertifikovani organski proizvodi nisu postojali. Kada su propisi USDA stupili na snagu, prodaja organske hrane je znatno porasla, da bi poslednjih godina skočila za oko 50 milijardi dolara širom sveta. Danas, organski proizvodi koštaju i do pet puta više u poređenju sa konvencionalno proizvedenim ekvivalentima.

Sve veći broj ljudi odlučuje da potroši svoj novac na organsku hranu smatrajući je najboljom. Oni misle da na taj način poboljšavaju svoju ishranu i da spasavaju planetu od zla konvencionalne poljoprivrede.

Međutim, postoji mnogo mitova oko organske hrane i mnogo propagande koja dovodi do polarizacije strana.

Ono što motiviše kupce organske hrane, pogotovo roditelje male dece, može se svrstati u dve najčešće zablude:

― organska hrana pruža zdravstvene beneficije;

― organska hrana je oslobođena od toksina, zagađivača, patogena i pesticida*;

*Rizici i koristi upotrebe namirnica se razlikuju. Prilikom analize rizika, potrebno je pogledati svaku kategoriju namirnica posebno (mleko i proizvodi od mleka, meso i proizvodi od mesa, jaja, riba, voće i povrće). Dok svaka kategorija ima potencijal za prisustvo patogena, kod određenih grupa se stavlja akcenat na ostatke pesticida.

Zastupnici organske hrane često promovišu svoje proizvode isticanjem da su hranljiviji.

Da li je organska hrana hranljivija?

Organska hrana sigurno nije više hranljiva u odnosu na konvencionalnu. Sadržaj hranljivih materija biljaka određen je raznim faktorima. Mineralni sadržaj može biti uslovljen mineralnim sadržajem zemljišta, ali to nema značaja u ukupnoj ishrani. Ukoliko esencijalni elementi nedostaju u zemlji, biljka neće rasti. Eksperimenti sprovođeni duži niz godina nisu našli nikakve razlike u sadržaju hranljivih sastojaka organski gajenih biljaka i onih gajenih u standardnim poljoprivrednim uslovima.

Nakon razmatranja 162 naučne studije objavljene u periodu od 1958. do 2008. godine, „British Food Standards Agency“, 2009. godine zaključuje da nema dokaza o razlici u sadržaju hranljivih materija. Izveštaj obuhvata ukupno 3.558 poređenja sadržaja hranljivih materija u organski i konvencionalnoproizvedenoj hrani. Nisu pronađeni apsolutno nikakvi dokazi za bilo kakvu razliku u sadržaju različitih hranljivih sastojaka, uključujući i vitamin C, karoten, kalcijum…

Neke studije su upoređivale sadržaj vitamina, minerala i makronutrijenata u organskim ikonvencionalnim proizvodima… Pojedine su u okviru pregleda nastalog 2012. godine (Stanford study) pokazale viši nivo određenih vitamina i veći procenat fosfora u organski gajenim proizvodima. Međutim, istraživači su konstatovali da taj podatak ima mizeran klinički značaj, s obzirom na to da mali broj ljudi ima nedostatak fosfora u organizmu.

Određene studije sugerišu na viši sadržaj omega 3 masnih kiselina u mleku iz organskog uzgoja.

No, veći broj ponovljenih studija upoređujući uzorke iz oba tipa uzgoja, ukazuje na nepostojanje razlike u sadržaju masti, proteina, pa i omega 3 masnih kiselina (Institute for International Studies at Stanford).

Istrajnost proizvođača u isticanju hranljivosti organskog mleka, posebno u povećanom prisustvu omega 3 masnih kiselina, postaje apsurdna jer se radi o suviše malom sadržaju da bi bio veoma značajan. Naime, potrebno je da čovek popije ogromnu količinu mleka da bi uneo omega 3 masne kiseline u iznosu koji može dobiti iz jedne porcije lososa, na primer.

Slična poređenja apropo omega 3 masnih kiselina su urađena za meso i jaja. Nema uočenih prednosti kod namirnica iz organskog uzgoja, ili su u pitanju vrednosti od premalog uticaja na ljudsko zdravlje.

Uz to, iznova se na osnovu dokaza prave sistematski pregledi u vezi sa prisustvom omega 3 i omega 6 masnih kiselina u ishrani, tako da paušalno formiranje jedinstvenog koncepta koji dovodi do modifikacije rizika od kardiovaskularnih bolesti, nije ispravno.

Jedan od profesora na Newcastle University i drugi autori, analizirali su 343 studije i istakli da organski usevi u proseku sadrže 17% više antioksidanata u odnosu na konvencionalno uzgajane useve.

Pitanje uticaja polifenolnih jedinjenja na zdravlje ljudi i sprečavanje nastanka raka, ostaje otvoreno. Dve studije sprovedene u svrsi odgonetanja uticaja antioksidanata na ljudski organizam 2004. i 2006. godine ne deluju ubedljivo.

Prva (Olsson and others) koristi organski i konvencionalno uzgajanu jagodu. Sprovodi se na glodarima. Mogući mehanizmi kojim bi organska hrana mogla da smanji rizik od raka bivaju odbačeni.

Druga studija koristi organski i konvencionalno uzgajani paradajz. Sprovodi se na ljudima. Iako merenja pokazuju viši sadržaj vitamina C i likopena u organski uzgajanom paradajzu, nikakve razlike na kraju istraživanja se ne uočavaju kod učesnika (Caris-Veyrat and others).

Postoji teza da biljka koja se manje hemijski tretira stvara više antioksidanata, ali istovremeno luči više sekundarnih metabolita, toksina, koji bi mogli predstavljati „zdravstvenu“ zabrinutost (a što onda, umanjuje kvalitet „organske“ hrane). Još uvek se utvrđuje nivo toksina, razlike, kao i toksikološki značaj tih razlika.

Da li je organska hrana sigurnija?

Mnoge pristalice organski gajene hrane veruju da organski poljoprivrednici ne koriste pesticide i da je samim tim organska hrana sigurnija od konvencionalno uzgojenog voća i povrća. U anketi sprovedenoj u Velikoj Britaniji, 95% potrošača je izjavilo da kupuje organsku hranu jer želi da izbegne ostatke pesticida. Ovo verovanje je daleko od istine. Organska industrija je odobrila mnogo pesticida za upotrebu u organskoj poljoprivredi, od kojih su neki sa toksičnim profilima.

Zaključak

Komparativne studije sprovedene nad organskim i konvencionalnim sistemom gajenja su imale za cilj procenu tri ključne oblasti: hranljivu vrednost, senzorni kvalitet i bezbednost hrane.

Nekoliko dobro kontrolisanih studija su napravile adekvatno poređenje. Sa mogućim izuzetkom pojedinih materija, nema dokaza da se organski i konvencionalno gajena hrana razlikuju u koncentraciji različitih hranljivih sastojaka. Što se tiče proizvoda animalnog porekla, ustanovljene minimalne razlike u sadržaju hranljivih materija nisu relevantne za zdravlje potrošača. (Razlike su izraženije u pogledu čuvanja životinja i kvaliteta njihovog života, u smislu većeg slobodnog prostora, boravka na otvorenom i slično.)

Organski gajeni usevi ne pokazuju razlike koje bi bile od značaja.

Čini se da svest o dobroj hrani postaje vremenom izraženija. Ta činjenica, međutim, ne treba da vodi u nasedanje na propagande. Da li treba dati više novca na dobro izgrađenu priču, proizvedenu laž lobista organske industrije koja se sastoji u tome da je organska hrana sigurnija za ljudsku ishranu, pčele i životnu sredinu? Naravno da ne.

Ukoliko i dalje želite da izdvojite više novca za organski gajenu hranu, niko vas ne može sprečiti u tome. Hrana sertifikovana kao organska neće biti bezbednija, ni hranljivija od „obične“. Ona samo košta više. I još, može umanjiti poverenje javnosti u bezbednost „obične“ hrane.

By Katarina Petrović