kvinoja

Ovu biljku jedite svaki dan: Ubrzava metabolizam, čuva srce, čisti cijelo tijelo od toksina! (RECEPT)

Narodna medicina koristi kvinoju (quinoa) za liječenje gihta, tumora, hemoroida i išijasa.

Kvinoja se naziva “zlatom Inka” i “kraljicom sjemenki”. Drevne civilizacije su ovu pseudožitaricu smatrale svetom biljkom. Pored činjenice da je kvinoja omogućila ljudima da ostanu živi čak i u vrijeme ratova, ova žitarica tijelu može donijeti mnoge prednosti.

Prednosti kvinoje
Kvinoja sadrži velike količine bjelančevina zbog čega se može natjecati s proizvodima životinjskog porijekla. Obiluje vitaminom E, C, kalijem, raznim mineralima, aminokiselinama i eteričnim uljima.

Narodna medicina koristi kvinoju za liječenje gihta, tumora, hemoroida i išijasa.

Čaj od kvinoje može se koristiti i za dezinfekciju usta i zubnog mesa, a ima i smirujuće djelovanje pa se koristi za liječenje depresije i neuroze.

Ako vas muči kašalj ili prehlada, kvinoja je u stanju smiriti ove simptome.

Kvinoja ima veliki sadržaj aminokiselina i proteina i ne sadrži gluten.

Ova biljka se koristi kao laksativ i ima moć izliječiti kronični zatvor.

Kvinoja je odlična zamjena za meso. Ako postite ili ste vegetarijanac obavezno ubacite kvinoju u svoju prehranu. Kvinoja obiluje vlaknima koji su neophodni za pravilan rad crijeva.

Narodna medicina kvinoju još koristi i za liječenje kožnih bolesti, reume, a zbog visokog sadržaja kalija ona blagotvorno utječe na kardiovaskularni sistem.

Kvinoja kao kulinarsko čudo
Vegetarijanci znaju o čemu pričamo kada kažemo kako je kvinoja pravo kulinarsko čudo. Ako se doda kupusu, krumpiru ili drugom povrću, osjetit ćete punoću okusa.

Korisne osobine se manifestiraju i u prisutnosti vitamina i aminokiselina koje poboljšavaju metabolizam, čiste organizam i normaliziraju njegovu funkciju. Pošto kvinoja nema određen miris, u jela se zato dodaje bijeli i crni luk, kao i ostali začini.

Recepti

Povrće s kvinojom
Potrebno je: 200 g kvinoje, 200 cvjetače, 200 g brokule, 200 mrkve, 1 glavica crnog luka, 1 režanj češnjaka, začini, sol i papar.

Priprema: Kvinoju kuhajte u vodi oko 15ak minuta. Cvjetaču, brokulu skuhajte na pari. U tavi na malo ulja prodinstajte luk i izribanu mrkvu pa im dodajte cvjetaču i brokulu. Dinstajte sve zajedno 10 minuta pa ovoj smjesi dodajte procijeđenu kvinoju, začine, sol i papar.

klorofitum

Ovu sobnu biljku mora imati svaka kuća: Čisti zrak od svih zagađenja!

Može stajati u sjeni, ali i na svjetlosti. Traži vrlo malo pažnje, a pruža mnogo. Ima izrazito pročišćavajuće, antimikrobno i antibakterijsko djelovanje.

Sobne biljke uzgajamo uglavnom da bismo se radovali pogledu na zelenilo njihovih listova i divne cvjetove, zaboravljajući da je vani hladna zima ili tmurna jesen, piše uspesnazena.com.

Postoje biljke koje nisu samo lijepe, već posjeduju i čitav niz korisnih svojstava. Zahvaljujući tim osobinama, one značajno poboljšavaju mikroklimu našeg doma. Jedna od njih je i čudesni klorofitum ili zeleni ljiljan.

Ova biljka ni najmanje nije zahtjevna i možete je držati na svjetlosti ili u sjeni.

Na svjetlosti klorofitum vremenom postaje svjetliji, a pruge na njegovim listovima vrlo dekorativne, dok kod biljaka u sjeni one postepeno nestaju.

Klorofitum ili zeleni ljiljan ima sposobnost da aktivno pročišćava zrak u prostoriji.

Vrlo efikasno neutralizira tvari štetne za ljudski organizam, kao što su fenol, benzen, formaldehid i druge, koje u velikim količinama emitiraju suvremeni materijali za završnu obradu i namještaj od iverice.

Vrlo efikasno apsorbira ispušne plinove. Stoga, ova biljka je jednostavno neophodna svima koji žive na prvom i drugom katu.

– Klorofitum je također neophodan u kuhinji, zbog svojstva da aktivno upija ugljični monoksid.

– Ova biljka nezaobilazna je u domovima onih koji puše jer zeleni ljiljan odlično neutralizira duhanski dim.

– Pored svega navedenog, ova sobna biljka ima izrazito antimikrobno i antibakterijsko djelovanje.

Sljedbenici drevne kineske doktrine Feng shui također preporučuju da ovu biljku držite u kući.

Svi mi veliki dio života provodimo u kući i zato je važno da u njoj stvorimo ugodne uvjete za život. Čist zrak bez štetnih primjesa temelj je zdravlja i zato za pročišćavanje zraka trebamo iskorstiti klorofitum, koji nam je podarila majka priroda.

lovor - recepti

Lovor liječi sve – od kašlja do čukljeva: Svi narodni recepti na jednom mjestu!

Lovorov list se još od davnina koristio kao začin ali i kao lijek, prvenstveno zbog svog antiseptičkog i protuupalnog djelovanja.

Lovorov list je na našem području poznat kao izuzetan kulinarski začin, koji obroke obogaćuje svojom prepoznatljivom aromom i ugodnim okusom. Da je lovor puno više od toga i da donosi mnoge druge koristi uvjerit ćemo vas u ovom tekstu, u kojem ćemo vam između ostalog dati i recept za sirup od lovora, kao i za čaj od lovorovog lista protiv kašlja.

Lovorov list se još od davnina koristio kao začin ali i kao lijek, prvenstveno zbog svog antiseptičkog i protuupalnog djelovanja.

Bogat je vitaminima iz B grupe (riboflavin, piridoksin, niacin i pantonenska kiselina) koji pridonose boljem funkcioniranju živčanog i mišićnog sistema, utječu pozitivno na metabolizam, hormonski status i lovor sadrži i brojne minerale: kalij, bakar, mangan, kalcij, selen, željezo, magnezij i cink.

Čaj od lovora se upotrebljava u liječenju bolesti organa za varenje, anoreksije, gubitka apetita, kod šećerne bolesti, kod kardiovaskularnih smetnji, kao i za dezinfekciju prostora u kojima se nalaze virusi gripa, prehlade i razni drugi mikrobi.

Djeluje sedativno pa se koristi i u slučaju nervoze, napetosti i kod nesanice, ali ako se pretjera sa količinom može izazvati halucinacije. Također, lovorov list može biti od velike pomoći i u terapiji gihta i reume, a eterično ulje lovora se uspješno koristi u liječenju bolesti limfnih čvorova jer podiže imunitet i ukoliko samo nekoliko kapi utrljavate na područje limfnih žlijezda, olakšat ćete tegobe.

Ulje od lovora se koristi i za inhaliranje kod problema sa dišnim putevima, ono smanjuje neugodni učestali kašalj, potiče nas na iskašljavanje i izbacivanje sluzi iz pluća.

U fitoterapiji se koriste listovi koji se beru kada su već potpuno razvijeni, nikako mladi. U kozmetici se odličnim pokazao lovorov list protiv peruti i općenito za njegu kože glave i sastavni je dio mnogih krema i losiona za njegu masne kože i kose u vidu šampona.

Lovorov list protiv kašlja

Evo i nekoliko zanimljivih recepata protiv jakog i upornog kašlja:

Tri lovorova lista sitno isjeckajte, prelijte s 2,5 decilitra vode i kuhajte desetak minuta. Skinite s vatre i držite još desetak minuta poklopljeno, kada ga trebate procijediti. U procijeđen čaj dodajte žlicu soka od limuna i dvije žlice domaćeg meda, piše “Novi”.

Napitak se pije dva do tri puta dnevno u količini do 3 dl. Ovako pripremljen čaj od lovorovog lista protiv kašlja se preporučuje i za jačanje imuniteta kod gripe, a najdjelotvorniji je kod bronhitisa i problema s dišnim organima.

Jedan stari narodni recept se također preporučuje kod ovih tegoba a on glasi ovako:

Staviti u posudu pola litre vode i 150 grama šećera, pustiti da provri i dodati deset listova od lovora i kuhati narednih 30 minuta.

Nakon toga trebate izvaditi iz posude lovorov list, a smjesu prespite u odgovarajuću šalicu ili teglicu. Koristite je slobodno po potrebi!

Evo ga i još jedan sirup za kašalj od lovora, kod kojeg će vas iznenaditi njegov ugodan i blag ukus, što često nije slučaj sa drugim receptima za ovu namjenu.

Može se popiti odjednom i to sa slašću, glavne zasluge ima lovorov list koji je u istom trenutku slatkast i gorak, dok je limun kiselkast…

Evo i sastojaka: 6 listova od lovora; 2,5 decilitra vode; 6 žlica smeđeg šećera; 1 limun srednje veličine.

U odgovarajućoj posudi zakuhajte vodu pa kad baci ključ ubacite lovorovo lišće i poklopljeno kuhajte od 6 do 10 minuta. Izvadite jedan po jedan lovorov list, a tekućinu ulijte u drugu posudu. U nju dodajte smeđi šećer i iscijedite limun. Sirup od lovora sada izmiješajte i sačekajte da se šećer dobro rastopi.

2-3 žličice dnevno su sasvim odgovarajuća doza, koja će biti sasvim dovoljna da ublažite tegobe.

Lovorov sirup čuvajte u frižideru i takvog ga možete upotrebljavati najduže 3 dana, kada je poželjno da napravite novu turu. U slučaju jake prehlade uzmite dodatno još po koju krišku od limuna i slobodno prožvačite u ustima. Ova kombinacija će ublažiti i neugodan suhi kašalj.

Lovorov list za izbacivanje viška soli iz organizma

Da je lovorov list višenamjenski i vrlo koristan za liječenje cijelog spektra zdravstvenih tegoba uvjerit ćemo vas u narednih par receptura:

U večernjim satima uzeti žlicu lista od lovora (sitno isitnjenog), preliti s 3 dl vode i kuhati u odgovarajućoj emajliranoj posudi, najviše do 5 minuta. Sve uliti u termos bocu i pustiti da tako prenoći.

Ujutro tekućinu procijediti iz termos boce u drugu posudu i rasporediti napitak po danu.

Pijte u malim gutljajima, nikako nemojte popiti cijelu količinu odjednom. Nakon sedam dana, ponovite ovaj tretman.

Ako vam se javi često mokrenje, nemojte se zabrinuti jer tako i treba biti. To je dobar znak da vam je lovorov list počeo rastvarati soli, što zna malo da iziritirati mjehur. Pravi rezultati ovakvog liječenja, bit će vidljivi tek kroz deset i više dana, kada ćete se osjećati mnogo lakše, a bolovi u zglobovima će potpuno nestati.

Lovorov list za čukljeve

5 velikih lovorovih listova, što sitnije sameljite i prelijte s 96% alkoholom (100 ml). Ostavite 7 dana da odstoji, nakon čega treba procijediti.

Smjesom mažite čukljeve, ali tek nakon što ste noge dobro naparili u 3 litre tople vode sa žlicom sode bikarbone). Obrišite noge, namažite sa smjesom, obucite kraće pamučne čarape i lezite.

sok od kupusa

Sok od kupusa: Lek za želudac i gastritis

Kupus je najstarije povrće, koje nas vraća u kuhinje naših baka i podseća na neke stare domaćinske recepte. Prirodni sok od kupusa najčešće se pravi od belih i crvenih vrsta i nije nimalo neukusan.

Ova zelena biljka spada u red vrlo zdravog i lekovitog povrća i često je prisutna na našim trpezama. Kupusov napitak se vekovima koristi kao narodni lek za bolesti želuca, upale debelog creva i zatvora. Pokazao se odličnim u lečenju gihta, artritisa, reume, upale zglobova, ali i drugih oboljenja. Primenjuje se i za jačanje imuniteta, čišćenje organizma od toksina, te poboljšanje krvne slike.

Srem(č)ica nudi načine da napravite ukusan ceđeni sok od kupusa. Pročitajte i sa kojim drugim namirnicama ga je najbolje kombinovati.

Kako napraviti sok od kupusa u kućnoj varijanti

Kupus je veoma zahvalan za pripremu i dobro se slaže sa ostalim povrćem. Tako da ćete vrlo brzo odgonetnuti koja kombinacija vam se najviše sviđa. Recept za sok od kupusa koje vam nudimo lako se priprema i prilično je ukusan.

Iseckajte četvrtinu glavice kupusa, koju ste prethodno dobro oprali. Očistite i iseckajte jednu šargarepu. Sve stavite u sokovnik i dodajte pola čaše vode. Ovo je osnovni recept, koji možete dalje nadograđivati. Dodajte malo izdrendanog svežeg đumbira, celer ili jabuku za još bolji efekat.

Napravite sveži voćni napitak sa bananom i kivijem u za 5 minuta

Operite i iseckajte 1/4 kupusa, ogulite jednu zrelu bananu i kivi srednje veličine. Stavite u sokovnik i dodajte 1/4 čašu vode. Uključite aparat i za par minuta dobićete savršen napitak za zdrav početak dana.

Iscedite sok od crvenog kupusa za zdrav početak dana i jaku krv

Biće vam potrebno: 1/4 glavice crvenog kupusa, 1 celer, jedna cvekla

Priprema recepta: Sve sastojke dobro operite i isecite. Ubacite u blender i dodajte malo vode. Miksajte nekoliko minuta i piće je spremno. Umesto cvekle, povremeno ubacite jabuku radi raznovrsnosti. Crveni kupus se odlično slaže sa narandžama i šargarepom.

dijabetes

Danas je Svetski dan borbe protiv dijabetesa i tim povodom pišemo o šećeru.

Kada govorimo o šećeru, ne mislimo samo na slatkiše. Kečap, umak za špagete, gotove supe, hleb, gotova jela, gazirani napici, dečja hrana, namirnice životinjskog porekla u sušenom obliku, musli, voćni jogurti… Lista nema kraja, a svi imaju jednu zajedničku stvar – sadrže šećer.
Svaki četvrti stanovnik planete je gojazan, a svaki peti ima neku srčanu bolest. Mnogi kao glavni razlog za višak kilograma krive slatkiše, bez kojih ne mogu da za misle da im prođe dan.
Glavne bolеsti koje se javljaju uz dijabetes su bolesti zuba, hipertenzija, problemi sa vidom, amputacije, problemi sa nervnim sistemom, bolesti srca i infarkt i komplikacije u trudnoći. Jedan od glavnih krivaca za bolesti današnjice je, uzimanje namirnica koje sadrže velike količine šećera. Ipak, nisu svi šećeri isti i treba znati koji se mogu koristiti svakodnevno, a koje treba obilaziti u širokom krugu.
Šećer u ljudskom telu aktivira vlastite metaboličke putanje koje postaju „neregulisan saobraćaj”. Drugim rečima, što više šećera jedemo, to ga efikasnije naš organizam apsorbuje, a što ga više apsorbuje, to mu veću štetu nanosi. Kako vreme prolazi, postajemo sve osetljiviji na šećer i izloženiji njegovim toksičnim dejstvima. Pozitivna strana ove pojave jeste u tome što osetljivost opada čak i nakon kratkog „odmora” od šećera i metaboličke putanje se regulišu.
Istraživanja pokazuju da čak i svega dve nedelje bez uzimanja slatkiša izazivaju smanjenu reakciju tela na šećer.

ŠEĆER
Suštinska razlika između dekstroze, fruktoze i glukoze je u tome kako ih naše telo metaboliše. Glukoza i dekstroza su u osnovi isti šećer, međutim, prehrambeni proizvođači na spiskovima sastojaka obično koriste izraz „dekstroza”.
Prosti šećeri mogu se spajati u složenije šećere, kao što je disaharid saharoza (običan šećer), u kojem jednu polovinu čini glukoza, a drugu polovinu fruktoza. Etanol (alkohol u alkoholnim pićima) nije šećer, mada pivo i vino, uz alkohol, sadrže zaostali šećer i skrob u malim količinama, ali alkohol izaziva „šećernu” reakciju u našem organizmu.
„Šećerni alkoholi” kao što su ksilitol, glicerol, sorbitol, maltitol, manitol i eritrol koji je sada posebno popularan, ne spadaju ni u šećere ni u alkohole, ali postaju sve popularniji kao zaslađivači. Oni se u tankom crevu uglavnom nepotpuno apsorbuju, pa iz njih koristimo manje kalorija nego iz šećera, ali zato često izazivaju probleme u vidu naduvenosti, dijareje i gasova.
Sukraloza (splenda) nije šećer, ona je hlorisani veštački zaslađivač istoga reda kao što su aspartam i saharin.
Sirup agave je u velikom stepenu prerađen i obično sadrži 80 odsto fruktoze, dok se visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS) sastoji od 55 odsto fruktoze i 45 odsto glukoze.
Med sadrži oko 53 odsto fruktoze, ali je potpuno prirodan i u sirovom obliku ima mnoga blagotvorna dejstva ukoliko se jede umereno, budući da sadrži brojne antioksidante, baš kao i spanać.
Stevija je veoma sladak biljni proizvod koji se dobija od lista južnoameričke stevije i bezbedan je u prirodnom obliku.

– Definitivno nisu svi šećeri isti. Glukoza je energetski izvor koji smo prirodno predviđeni da trošimo. Svaka ćelija našeg tela, svaka bakterija i zapravo svaki živi organizam na Zemlji koristi kao izvor energije glukozu. Ali kao što ne biramo gde ćemo se roditi, tako više ne možemo birati ni koji ćemo šećer jesti.
Sada je naš glavni šećer fruktoza. U povrću i voću ona je u spoju s vitaminima, mineralima, enzimima i korisnim fitonutrijentima, pa tako oni ublažavaju škodljive efekte na metabolizam.
Proizvođači su počeli da prelaze sa saharoze na kukuruzni sirup sedamdesetih godina prošlog veka, kada su otkrili da kukuruzni sirup nije samo jeftinije napraviti, već i da je za oko 20 odsto slađi od klasičnog šećera, to jest saharoze.
Kukuruzni sirup sadrži ista dva šećera kao i saharoza, ali je u metaboličkom pogledu neizmerno opasniji, zbog hemijskog oblika.
Fruktoza i glukoza u kukuruznom sirupu nisu vezane, za razliku od običnog šećera, pa zato naše telo ne mora da ih razlaže kao jedinjenje. Zbog toga se fruktoza iz njega odmah apsorbuje i odlazi pravo u jetru.
Većina ljudi šećer odmah povezuje s nečim slatkim. Prema verovanjima Kineza, slatkoća je jedan od ukusa koji su potrebni kako bismo održali balans u organizmu.
Baš ovu našu slabost prepoznale su mnoge multinacionalne kompanije te nam ponudile mnogobrojne proizvode u kojima ključnu ulogu ima baš šećer. On je magično i tajno sredstvo njihove enormne zarade. Šećer je esencijalni dodatak u gotovo 99 odsto rafinisanih proizvoda, kojima su pretrpane police supermarketa.
Zato napravite s vremena na vreme detoks od šećera, hranite se po testu intolerancije, unosite namirnice koje vama prijaju i oslobodite telo od viška toksina. Umesto šečera jedite namirnice celog zrna, zeleno lisnato povrće, nerafinisiana hladno ceđena ulja, meso koje znate da dobro varite, citruse, bobičasto voće i mnogo toga što priroda ima da nam ponudi.

zaštita energije

ZASTITA OD KRADJE ENERGIJE

"Energetski Vampirizam"- II deo

U prethodnom tekstu sam opisao kako da se zastitite od kradje energije, i od tudje lose energije usmerene ka vama. Sve ovo dodatno komplikuje to sto energiju ne izvlace samo ljudska bica, nego i razni ne ljudski entiteti, astralni fragmenti, demoni i sl. a postoje i razni van-zemaljski uticaji.
Entiteti dolaze iz magijskih obreda ali i iz drugih dimenzija. Sve sto o ovome budem pisao je vise informativnog karaktera, posto nista od ovoga ne bi smelo da se uci ni praktikuje bez nadzora iskusnog ucitelja.
Oni koji imaju ceste kontakte sa astralnim, njima su aura i energetski kanali oslabljeni cestim gubitkom energije. Do napada dolazi najcesce kada su covekova volja i aura oslabljeni. Kada osete emocionalnu prazninu u coveku tu se takodjer veoma brzo i lako nakace.
Tada dolazi do stvaranja pukotina u nasem energetskom stitu i nasoj odbrani. Prilikom nakacenja entitet crpi energiju svoga domacina poput svakog drugog parazita. On moze da opstane samo dok ima izvor za svoje energetsko hranjenje. Oni se hrane energijama iz niskih vibracija: straha, besa, mrznje i sl. Energetsko hranjenje iscrpljuje domacina i moze da dovede coveka do psihofizickog rastrojstva,
Entiteti takodjer poseduju svest, a cesto iz nekih razloga i osvetnicke namere prema svom domacinu. Neki od entiteta uporno prate svoga domacina kroz reinkarnacije. Bili su nakaceni na domacina u proslom zivotu, nakacili su se ponovo u ovom a verovatno ce se nakaciti i u sledecem zivotu. Sve to se desava iz osvetoljubivih namera da kazne domacina za nesto iz proslih zivota.
Neki od entiteta se otkace od domacina trenutak pre smrti, pa ga sacekaju nakon reinkarnacije i ponovo se nakace. Kad se nesto iz proslosti stalno ponavlja i ne mozete ga se resiti, to je jedan uzas koji se na sanskritu zove "Purva Samskara" (utisci iz proslosti). Ovo se desava zato sto ne znate kako da otpustite, pa to traje kroz vreme u nedogled.
Jedine prirodne zastite koje nase telo poseduje su aura i imunitet. Aura je svetleci jajoliki oblik pulsirajuce energije koji okruzuje i prozima nase telo, sireci se oko 1,5 do 2 m. na sve strane oko njega. Radi se o vise-dimenzionalnom pulsirajucem energetskom omotacu, sastavljenom iz 7 slojeva tzv. "auricnih tela". Aura sadrzi informacije o zdravstvenom stanju, emocijama, karakteru itd.
Oni koji znaju da je citaju mogu otkriti bolesti pre nego sto se manifestuju na fizickom nivou. Mozete videti necije misli i namere pre nego sto ih sprovede u delo. Preko aure energetski komuniciramo sa drugim energijama i bicima. Ako je aura snazna tesko ce bilo sta proci kroz nju, ali ako je oslabljena entiteti to osete i odmah pokusaju da se nakace. U tom slucaju treba da radimo meditacije za jacanje aure.
Metode borbe sa neljudskim entitetima. Postoji jedna hajde da je uslovno nazovemo "mudra", koja se moze kombinovati sa jos nekim tehnikama i uspesno koristiti u ovoj borbi. Kombinacija ovih tehnika stvara neprobojni stit oko tela. Ovde se ne radi o indijskim joga mudrama, nego o jednom specijalnom rasporedu prstiju obe sake.
Ove tehnike nam dolaze sa visokih razina ucenja izvorne Buda skole - BUDA FA (Univerzalna nacela i zakoni Univerzuma). Radi se o najjacoj metodi zastite od nasilnog izvlacenja energije i mentalnih napada. U sledecem delu cu napisati jos nesto malo o tim metodama, izvinite sto sam se ovoliko raspisao ali nije moglo krace.

Pera Petrovic Tai Chi

bundeva - recept

Slatki maslac od sjemenki bundeve – za vedrinu i dobro raspoloženje

Ukoliko ste navikli bacati sjeme bundeve (vrsta butternut, hokaido, ibiza, kaboča), nemojte to više činiti. Priprema sjemenki je vrlo jednostavna.

Sjeme bundeve je dobro upleteno u celulozna vlakna pa ih odvojite najbolje što možete, a onda ih natopite u slanoj vodi na nekoliko sati. Slana voda će pomoći da se vlakna otpuste od ovojnica sjemenki i omogućit će da ih lakše razdvojite.

Nakon par sati, izvadite sjemenke, obrišite ih papirnatim ručnikom i ostavite preko noći da se osuše.

Nakon što se sjemenke osuše, rasporedite ih u jednom sloju na lim za pečenje obložen masnim, pergament papirom. Pecite u pećnici na temperaturi 120-140°C oko 12-15 minuta (ovisno o pećnici).

Sastojci:

1 šalica oljuštenih sjemenki bundeve,
1-2 čajne žličice organskog maslinovog ili suncokretovog ulja,
2 čajne žličice sirovog meda (ili javorov sirup, smeđi šećer),
prstohvat soli (opcija),
prstohvat kardamoma ili vanilije,
¼ čajne žličice cimeta (opcija).

Priprema:

Prije nego započnete s izradom maslaca, oljuštite sjemenke dok ne napunite jednu šalicu.
Izrada maslaca od sjemenki bundeve je tako jednostavna da vam neće biti problem u trenu složiti finu slasticu koju možete upotrijebiti na razne načine.
Ukoliko volite slanu varijantu jednostavno izbacite med i slatke začine.
Kod mljevenja, sjemenke bundeve neće pustiti toliko prirodnog ulja kao npr. suncokretove sjemenke zbog čega se u ovaj maslac dodaje ulje po potrebi.
Ubacite sjemenke u blender pa ga uključite na veliku brzinu kako bi se sjemenke pretvorile u zelenu smjesu.
Dodajte postepeno ulje te lagano izmiješajte sve sastojke.
Ostružite stranice zdjele između svakog koraka obrade dok smjesa ne postane kremasta i željene glatkoće. Pred kraj, na laganoj brzini, umiješajte začine i med.
I voila, vaš slatki namaz je spreman za upotrebu.

Maslac od sjemenki bundeve ima sjajan okus sličan kikiriki namazu i savršeno se uklapa na gotovo svemu.
Koristite ga kao namaz na tostu, u palačinkama, sendvičima, na pečenom povrću ili u salatama, juhama, varivima…