DIJETA S VOĆEM: detoks i post uz jabuke i pomorandže
Kao i svaki post, i ovaj voćni režim ishrane, ima pozitivan učinak na vaš organizam!
Post voćem je popularna i jednostavna metoda čišćenja organizma uz pomoć svežeg organskog voća.
Svaki post ima blagotvoran učinak na telo - poboljšava varenje, potpomaže izlučivanju toksina i viška tečnosti iz organizma, podstiče samoizlečenje. Vaš post ne mora trajati više dana. Možete ga, za početak, sprovoditi samo jedan dan.
Priprema za voćni post
Nekoliko dana pre samog posta, pripazite na ishranu. Polako isključujte rafinisane šećere, prerađevine i masnu hranu, napitke koji sadrže kofein i gazirane napitke ako ih koristite. Pijte dovoljno tečnosti – vodu, voćne sokove, supe i čajeve.
Ako ćete postiti samo jedan dan, na ishranu pripazite dan pre, pojedite lagani ručak i večeru. Ako planirate da postite duže, onda se pripremajte za post nekoliko dana.
Post s jednom vrstom voća
Post možete provesti s jabukom, pomorandžom, limunom ili drugim voćem po želji. Preporučena je doza oko 1 kilograma, ili oko 4 komada voća, ukupno tokom dana. Pijte puno tečnosti, možete piti sveži sok od limuna, ako njega već ne koristite kao namirnicu za post. Dobro žvaćite svaki zalogaj. Ne jedite “s nogu”, prebrzo, a ako vežbate, nemojte se iscrpljivati.
Dopustite sebi i kvalitetan odmor, makar na pola sata. Vaše će telo i jednodnevni post iskoristiti za obnovu i čišćenje.
Neka vas pritom ne brine fruktoza iz voća – ona će se daleko kvalitetnije razgraditi nego rafinisani šećer.
Post s više vrsta voća
Važi isto pravilo – oko 1 kilogram voća dnevno, u kombinacijama koje vam odgovaraju. Ako zbog određenih zdravstvenih problema ne tolerišete kombinaciju slatkih i kiselih ukusa voća, izaberite one koji vam neće izazvati probleme.
Koliko dugo postiti?
Post voćem može trajati 10 dana i duže, ali uz obavezan nadzor stručnjaka. Nakon višednevnog posta, polako se vratite uobičajenom ritmu ishrane, pazeći da prvih 1-2 dana jedete što lakšu hranu.
Šta možete očekivati za vreme posta
Detoksikacija organizma može imati svoje simptome, koji mogu nalikovati prehladi.Telo se oslobađa viška toksina, a taj se proces može manifestirati kroz glavobolju, proliv, bolove u grlu i mišićima, kašalj.
Osluškujte potrebe svog tela, ono će vas tokom posta upozoravati na ono što mu nedostaje. Pijte više vode i odmarajte se.
Naša Hrana
Na početku svega bijaše hrana!
nedjelja, 9. kolovoza 2020.
o gladovanju
šta se dešava u vašem telu kad gladujete?
Tokom gladovanja organizam doživljava preobražaj...
Kada čovek gladuje, svakog dana pruža dugotrajnu poštedu i obnavljanje svakom organu u telu!
Gladovanje je dobro za zdravlje organa za varenje, a dosta utiče i na kvalitet krvi, koja je osnova zdravlja ljudi.
Još krajem 19. veka stručnjaci su proučavali delovanje gladi na ljudsko zdravlje. Tada je otkriveno da je to stanje kada je organizam prinuđen da funkcioniše koristeći sopstvene rezerve. Istraživanja su pokazala da je pokretač osećaja gladi sam centar gladi. Ukoliko ne jedete, organizam počinje da troši unutrašnje rezerve, prilikom čega se najmanje uzima iz nervnog tkiva, srca i ostalih organa - organizam koristi prvo obolela tkiva, tumore, ciste, izrasline i slično. To i jeste sve ono što ne pripada organizmu i što bi trebalo izbaciti.
Eksperimenti su pokazali i da je količina rezervi koje organizam može da koristi prilikom gladovanja tolika da može da ide do potpune iscrpljenosti, što iznosi 40 do 50 odsto težine čoveka!
Lečenje gladovanjem predstavlja unutrašnju operaciju bez noža, pri čemu je priroda mnogo suptilnija od bilo kakvog hirurga - ona čuva ono što je zdravo, a odstranjuje ono što je bolesno. Prilikom gladovanja telesna težina opada, najveći gubitak težine zapaža se u prvom periodu gladovanja, zatim se postepeno smanjuje, a što je organizam mlađi, gubitak težine je veći.
Istraživanja su pokazala da se pacijenti koji pate od anemije, sa nedostatkom crvenih krvnih zrnaca ili povećanjem belih, obično dobro leče gladovanjem. Naročito je uočljiv efekat gladovanja na pomlađivanje kože - oštre linije i bore postaju manje upadljive, koža postaje mlađa, dobija lepšu boju i sjaj, a poboljšava se i struktura tkiva.
Tri zdrava doručka za post na vodi
Dok postite funkcije svih organa su smanjene, organizam se praktično odmara, a iz rezervi nadoknađuje utrošenu energiju. Stomak miruje, krvotok se pravilno raspoređuje, a mozak radi logički - priliv misli je normalan, a rezonovanje bistro. Strast se smiruje, nagoni ustupaju mesto razumu, tako da tada razum upravlja emocijama.
Za vreme gladovanja, gubitak težine pojedinih organa i tkiva u procentima izgleda ovako:
masnoće 97 odsto
slezina 60 odsto
jetra 53,7 odsto
mišići 30 odsto
krv 26 odsto
bubrezi 25 odsto
koža 20,6 odsto
creva 18 odsto
pluća 17,7 odsto
gušterača 17 odsto
kosti 13,9 odsto
nervni sistem 3,9 odsto
srce 3,6 odsto
Tokom gladovanja organizam doživljava preobražaj...
Kada čovek gladuje, svakog dana pruža dugotrajnu poštedu i obnavljanje svakom organu u telu!
Gladovanje je dobro za zdravlje organa za varenje, a dosta utiče i na kvalitet krvi, koja je osnova zdravlja ljudi.
Još krajem 19. veka stručnjaci su proučavali delovanje gladi na ljudsko zdravlje. Tada je otkriveno da je to stanje kada je organizam prinuđen da funkcioniše koristeći sopstvene rezerve. Istraživanja su pokazala da je pokretač osećaja gladi sam centar gladi. Ukoliko ne jedete, organizam počinje da troši unutrašnje rezerve, prilikom čega se najmanje uzima iz nervnog tkiva, srca i ostalih organa - organizam koristi prvo obolela tkiva, tumore, ciste, izrasline i slično. To i jeste sve ono što ne pripada organizmu i što bi trebalo izbaciti.
Eksperimenti su pokazali i da je količina rezervi koje organizam može da koristi prilikom gladovanja tolika da može da ide do potpune iscrpljenosti, što iznosi 40 do 50 odsto težine čoveka!
Lečenje gladovanjem predstavlja unutrašnju operaciju bez noža, pri čemu je priroda mnogo suptilnija od bilo kakvog hirurga - ona čuva ono što je zdravo, a odstranjuje ono što je bolesno. Prilikom gladovanja telesna težina opada, najveći gubitak težine zapaža se u prvom periodu gladovanja, zatim se postepeno smanjuje, a što je organizam mlađi, gubitak težine je veći.
Istraživanja su pokazala da se pacijenti koji pate od anemije, sa nedostatkom crvenih krvnih zrnaca ili povećanjem belih, obično dobro leče gladovanjem. Naročito je uočljiv efekat gladovanja na pomlađivanje kože - oštre linije i bore postaju manje upadljive, koža postaje mlađa, dobija lepšu boju i sjaj, a poboljšava se i struktura tkiva.
Tri zdrava doručka za post na vodi
Dok postite funkcije svih organa su smanjene, organizam se praktično odmara, a iz rezervi nadoknađuje utrošenu energiju. Stomak miruje, krvotok se pravilno raspoređuje, a mozak radi logički - priliv misli je normalan, a rezonovanje bistro. Strast se smiruje, nagoni ustupaju mesto razumu, tako da tada razum upravlja emocijama.
Za vreme gladovanja, gubitak težine pojedinih organa i tkiva u procentima izgleda ovako:
masnoće 97 odsto
slezina 60 odsto
jetra 53,7 odsto
mišići 30 odsto
krv 26 odsto
bubrezi 25 odsto
koža 20,6 odsto
creva 18 odsto
pluća 17,7 odsto
gušterača 17 odsto
kosti 13,9 odsto
nervni sistem 3,9 odsto
srce 3,6 odsto
petak, 7. kolovoza 2020.
sve o biberu
SVE O BIBERU
Biber nije samo začin koji pojačava ukus jelima. Njegova lekovita svojstva su malo poznata, ali ih mnogo ima. Upoznajte biber malo bolje.
Nekada je biber, uostalom kao i svi začini, predstavljao vrlo dragocen artikl u trgovini između Indije i Evrope. Dok nafta nije preuzela taj naziv, biber je bio „crno zlato“. U vreme dok nije postojao novac, bibom se plaćala roba, a samo bogati Evropljani u ranom srednjem veku mogli su da ga priušte sebi.
Danas, dostupan je na trpezama širom sveta. Podaci pokazuju da se na svetu potroši oko 65.000 tona bibera godišnje, a najveći svetski proizvođači su Vijetnam, Indija, Brazil, Indonezija, Malezija, Šri Lanka, Kina i Tajland.
Piper nigrum, kako glasni latinski naziva ovog začina, višegodišnja je biljka. Drvenasta zimzelena lijana poreklom je iz tropskih delova Indije i jugoistočne Azije. Listovi ove biljke su srcolikog oblika, a plod je bobičast. Upravo te bobice ljutkastog ukusa koristimo u ishrani kao začin, mada je kroz istoriju korišćen i kao lek.
VRSTE BIBERA
Postoji preko 2000 vrsta bibera. Najpoznatija podela je na: crni, beli, zeleni i crveni. Boja bibera ne zavisi od vrste biljke sa koje je ubran već od načina na koji se zrno priprema za upotrebu.
Crveni biber dobija se kada se uberu potpuno zrela, crvena zrna koja se potapaju u slanu vodu, a zatim zamrzavaju ili brzo suše. Njegov miris najčešće se opisuje kao mešavina mirisa bibera i limuna.
Zeleni biber dobija se branjem zrna pre zrenja. Proces obrade zrna isti je kao kod crvenog bibera.
Beli biber dobija se ubiranjem crvenih, gotovo zrelih bobica, koje se zatim kvase da bi mogla da se skine opna, a tek potom suše. Beli biber ima nešto blažu aromu od crnog , a takođe se smatra da je i zdraviji.
Crni biber dobija se kada se uberu zelena zrna, a zatim bez ikakve obrade osuše na suncu. Crni biber najčešće se koristi u našoj kuhini kao začin u čorbama, supama i salatama.
KAO LEK
U narodnoj medicini biber kao lek se preporučuje zato što blagotvorno deluje kod povišene telesne temperature, upale grla, mučnina, vrtoglavica, otežanog mokrenja, reume i artritisa. Ipak, tu se spisak njegovih lekovitih svojstava ne završava.
Na prvom mestu, biber pojačava lučenje želudačnih sokova, čime se olakšava varenje, naročito teške hrane. Pored toga, eliminiše bakterije u zelucu tako da sprecava nadimanje stomaka i nastanak gasova. Istovremeno, deluje stimulativno na krvotok.
Uz to, ovaj začin podstiče sposobnost organizma da apsorbuje hranljive materije, pogotovo beta-karotena, vitamina B i selena.
Piperin iz bibera ubrzava metabolizam u telu i pojačava proizvodnju serotonina i endorfina u mozgu. Takođe, naučno je dokazano da ljudi jedu veoma ljutu hranu ređe obolevaju od bronhitisa i astme.
Da biste iskoristili sva lekovita sva svojstva ovog začina, preporuka je da biber jedete svež. Jednom samleven biber brzo gubi aromu, pa je najbolje mleti ga neposredno pred upotrebu malim ručnim mlinovima, koji u potpunosti čuvaju upravo aromu i ljutinu. Takođe, preporuka je da biber čuvate u hermetički zatvorenim teglicama, zaštićenog od uticaja svetlosti
U SLUŽBI LEPOTE
Najnovija istraživanja dokazala su da zeleni biber pomaže mršavljenje. Pored toga što ubrzava varenje hrane, biber podstiče lučenje hidrohlorilne kiseline u želucu, koja razgrađuje masti. Zeleni biber deluje najjače od svih ostalih, jer u njemu se nalazi najviše eteričnih ulja koja uspešno tope dubinske masnoće, pa je zbog toga sve češći sastojak preparata za uklanjanje celulita.
KO TREBA DA IZBEGAVA BIBER?
Kada su u pitanju beli,crveni,crni i zeleni biber, koliko god da ih volite, vodite računa koliko često ga konzumirate. Zbog iritirajućeg dejstva na creva, biber se ne koristi kod pacijenata koji su imali operacije na organima za varenje. Ovaj začin naročito bi trebalo da izbegavaju osobe koje boluju od gastritisa, čira na želucu ili imaju problema sa hemoroidima.
Biber nije samo začin koji pojačava ukus jelima. Njegova lekovita svojstva su malo poznata, ali ih mnogo ima. Upoznajte biber malo bolje.
Nekada je biber, uostalom kao i svi začini, predstavljao vrlo dragocen artikl u trgovini između Indije i Evrope. Dok nafta nije preuzela taj naziv, biber je bio „crno zlato“. U vreme dok nije postojao novac, bibom se plaćala roba, a samo bogati Evropljani u ranom srednjem veku mogli su da ga priušte sebi.
Danas, dostupan je na trpezama širom sveta. Podaci pokazuju da se na svetu potroši oko 65.000 tona bibera godišnje, a najveći svetski proizvođači su Vijetnam, Indija, Brazil, Indonezija, Malezija, Šri Lanka, Kina i Tajland.
Piper nigrum, kako glasni latinski naziva ovog začina, višegodišnja je biljka. Drvenasta zimzelena lijana poreklom je iz tropskih delova Indije i jugoistočne Azije. Listovi ove biljke su srcolikog oblika, a plod je bobičast. Upravo te bobice ljutkastog ukusa koristimo u ishrani kao začin, mada je kroz istoriju korišćen i kao lek.
VRSTE BIBERA
Postoji preko 2000 vrsta bibera. Najpoznatija podela je na: crni, beli, zeleni i crveni. Boja bibera ne zavisi od vrste biljke sa koje je ubran već od načina na koji se zrno priprema za upotrebu.
Crveni biber dobija se kada se uberu potpuno zrela, crvena zrna koja se potapaju u slanu vodu, a zatim zamrzavaju ili brzo suše. Njegov miris najčešće se opisuje kao mešavina mirisa bibera i limuna.
Zeleni biber dobija se branjem zrna pre zrenja. Proces obrade zrna isti je kao kod crvenog bibera.
Beli biber dobija se ubiranjem crvenih, gotovo zrelih bobica, koje se zatim kvase da bi mogla da se skine opna, a tek potom suše. Beli biber ima nešto blažu aromu od crnog , a takođe se smatra da je i zdraviji.
Crni biber dobija se kada se uberu zelena zrna, a zatim bez ikakve obrade osuše na suncu. Crni biber najčešće se koristi u našoj kuhini kao začin u čorbama, supama i salatama.
KAO LEK
U narodnoj medicini biber kao lek se preporučuje zato što blagotvorno deluje kod povišene telesne temperature, upale grla, mučnina, vrtoglavica, otežanog mokrenja, reume i artritisa. Ipak, tu se spisak njegovih lekovitih svojstava ne završava.
Na prvom mestu, biber pojačava lučenje želudačnih sokova, čime se olakšava varenje, naročito teške hrane. Pored toga, eliminiše bakterije u zelucu tako da sprecava nadimanje stomaka i nastanak gasova. Istovremeno, deluje stimulativno na krvotok.
Uz to, ovaj začin podstiče sposobnost organizma da apsorbuje hranljive materije, pogotovo beta-karotena, vitamina B i selena.
Piperin iz bibera ubrzava metabolizam u telu i pojačava proizvodnju serotonina i endorfina u mozgu. Takođe, naučno je dokazano da ljudi jedu veoma ljutu hranu ređe obolevaju od bronhitisa i astme.
Da biste iskoristili sva lekovita sva svojstva ovog začina, preporuka je da biber jedete svež. Jednom samleven biber brzo gubi aromu, pa je najbolje mleti ga neposredno pred upotrebu malim ručnim mlinovima, koji u potpunosti čuvaju upravo aromu i ljutinu. Takođe, preporuka je da biber čuvate u hermetički zatvorenim teglicama, zaštićenog od uticaja svetlosti
U SLUŽBI LEPOTE
Najnovija istraživanja dokazala su da zeleni biber pomaže mršavljenje. Pored toga što ubrzava varenje hrane, biber podstiče lučenje hidrohlorilne kiseline u želucu, koja razgrađuje masti. Zeleni biber deluje najjače od svih ostalih, jer u njemu se nalazi najviše eteričnih ulja koja uspešno tope dubinske masnoće, pa je zbog toga sve češći sastojak preparata za uklanjanje celulita.
KO TREBA DA IZBEGAVA BIBER?
Kada su u pitanju beli,crveni,crni i zeleni biber, koliko god da ih volite, vodite računa koliko često ga konzumirate. Zbog iritirajućeg dejstva na creva, biber se ne koristi kod pacijenata koji su imali operacije na organima za varenje. Ovaj začin naročito bi trebalo da izbegavaju osobe koje boluju od gastritisa, čira na želucu ili imaju problema sa hemoroidima.
utorak, 4. kolovoza 2020.
zdravlje - savjeti
Ovo su jedini savjeti koji vam trebaju za zdrav i sretniji život
Ako sjedite u zatvorenom prostoru, ako ste često nervozni i razdražljivi, možda je uzrok tome to što niste dovoljno vremena posvetili svome tijelu jer se ne kaže uzalud “u zdravom tijelu zdrav duh”.
Iako se čini da je sve dostupno svakom pojedincu, rijetko će tko ispuniti život pozitivnim i zdravim navikama jer “slađa” je nezdrava hrana, popodnevni odmor važniji je od šetnje ili vježbe, vino je “žešće” od vode, kava je “aromatičnija” od kravljeg mlijeka, ljenčarenje je “ugodnije” od teškog i iscrpljujućeg treninga ili rada, moderni glazbeni ritmovi “bolje dižu” adrenalin od narodne glazbe…
Kada dođe bolest, psihička nestabilnost, nezadovoljstvo, zapitamo se gdje smo to pogriješili, a upravo njegovanjem loših navika stvaramo negativnu ličnost, narušavamo fizičko i psihičko zdravlje. Stručnjaci savjetuju: ako želite promijeniti svijet i svoj život, krenite od sebe. Kada priželjkuju promjene u svom životu, ljudi obično imaju pogrešan stav i polaze s loše pozicioniranog starta, obično čekajući da se nešto desi pa da njihov život krene nabolje.
Drugi opet pokušavaju promijeniti ljude oko sebe, partnera, brata, sestru, prijatelje, djecu vjerujući da je problem u drugima. Naravno da je to greška jer problem je, kao i sreća, u svakom pojedincu.
Hodanje, vožnja biciklom, za djecu preporučljiv džudo
Tjelesna aktivnost vrlo je važna pretpostavka za dobro tjelesno zdravlje, a djeluje i na psihu. U skladu sa svojim godinama, pokrenite svoje tijelo. Bilo da se odlučite za vježbe na svježem zraku ili u teretani, sve je dobro i pozitivno.
Djeci se od svih sportova preporučuje džudo jer je to odličan sport za razvoj psihološke, motoričke i funkcionalne sposobnosti djece. Za one koji imaju više od 50 godina, preporučuju se šetnja, brzo hodanje, vožnja biciklom. Samo 30 minuta umjerenog hoda dnevno poboljšava ukupno stanje organizma. Umjesto lifta, koristite stepenice i pronađite vrijeme za šetnju u prirodi.
Umjerenost i dobri izbori u prehrani
Hrana je neophodna svakom živom biću. Mi smo ono što unosimo u sebe, a to zaboravljamo. Nezdrava hrana pogubna je za organizam, a hedonizam je dobar samo u nekim minimalnim okvirima, no ako se pretjera, razara se cijeli sistem. Sve je u redu ako se hrana unosi u organizam u granicama normale.
Kakvu hranu jedemo, to se vidi na našem tijelu, licu, osmijehu i pogledu. Ako čovjek neprekidno unosi u sebe ugljikohidrate, masnu i začinjenu hranu, previše mesa punog hormona, mesne prerađevine, on ne može biti zdrav.
Hrana utječe i na psihu. Ako čovjek ponekad uzme komad čokolade da “popravi raspoloženje” – to je prava stvar za njegovo dobro, ali ako pojede i 300 grama čokolade bez grižnje savjesti, onda to zabrinjava. Kako se psihički osjeća čovjek kada vidi sebe u ogledalu s viškom kilograma, a takav je zato što je neumjeren u jelu i piću i hrani se nezdravo?
Važno je da se hranimo zdravo, bez obzira na to što volimo jesti, jer sve je dobro ako je umjereno i reducirano. Ako volite meso, jedite umjereno, ako volite slaninu, pojedite ponekad vrlo malo. Najzdravija je ishrana s puno svježeg voća i povrća, sa što manje začina i zaprška. Sve što je svježe, zdravo je. Od mesa se preporučuje riblje meso, teletina, govedina, piletina, puretina, ali svakako umjereno. U dopuštenim količinama jedite mliječne proizvode i jaja. Izbjegavajte masnu i začinjenu hranu, mesne prerađevine, gazirana pića, alkohol (više od 2 čašice), neumjerene jelovnike, večeru prije spavanja, gutanje umjesto žvakanja.
Ako želite promijeniti svoj režim ishrane, vodite računa o zdravom životu i potražite savjet nutricionista. Ako usvojite zdrave navike, bit ćete preporođeni.
Aktivniji odnos prema zdravlju
Tijekom života, uvijek nam je nešto “važnije” od zdravlja: novac, egzistencija, emocije. “Zdravlje je najvažnije” – to vam je samo poštapalica, ali što smo uradili za naše fizičko i psihičko zdravlje? Većina ljudi odlazi doktoru tek kad se razboli, a prevencija je nešto o čemu ni ne razmišlja. Samo jednom godišnje treba otići kardiologu, ginekologu, urologu i uraditi analizu krvne slike. Jeli to previše vremena za onoga kome je “zdravlje najvažnije”?
Psihičko zdravlje je zanemareno pa se svakog dana susrećemo s agresivnim ponašanjem, negativnim stavovima pojedinaca i lošim postupcima, koji utječu na njegov život i na okolinu. Razmislite malo o svojem zdravlju – sve vam je dostupno.
Vrijeme za sebe i društveni život
Da bi čovjek bio zdrav, mora i zdravo razmišljati, biti ispunjen privatnim i socijalnim životom. Osoba zatvorena u četiri zida, bez komunikacije s ljudima, postaje asocijalna, a to nije dobro za psihu, mada ima nekih osobenjaka koji jednostavno žive po svome.
Čovjek mora imati vremena najprije za sebe, pa pronađite ono što vas ispunjava, bilo da je to sport, rekreacija, čitanje. Brinite se o sebi izvana i iznutra, izdvojite se iz porodice barem na sat vremena pa nasamo razmišljajte u tišini, odmorite se. Ne zaboravite na svoj socijalni život, družite se s prijateljima, organizirajte izlaske i druženja.
San – važan dio odmora
Poslije napornog dana tijelu je potreban odmor. Potrebno je 8 do 10 sati sna. Svaki organizam ima svoje navike i potrebe, ali san je potreban svima. Čovjek provede jednu trećinu života u spavanju. Vjeruje se da je glavna funkcija sna odmor i oporavak svih organa pa tako i mozga, gdje se tijekom sna sortiraju važne informacije i skladište u dugoročnom pamćenju.
Osobe koje imaju problema sa spavanjem, loše mentalno funkcioniraju i slabije im je pamćenje. Loš san utječe na poremećaje pažnje i koncentracije (što može dovesti do loših rezultata u školi i na poslu), izaziva usporeno vrijeme reakcije (posebno je opasno za vozače i slična zanimanja), veću zaboravnost i poremećaj pamćenja (dugoročno i radne memorije), ima negativne efekte na kongnitivne funkcije (vizualnomotoričke performanse, smanjenje inovativnog i kreativnog razmišljanja).
Ako sjedite u zatvorenom prostoru, ako ste često nervozni i razdražljivi, možda je uzrok tome to što niste dovoljno vremena posvetili svome tijelu jer se ne kaže uzalud “u zdravom tijelu zdrav duh”.
Iako se čini da je sve dostupno svakom pojedincu, rijetko će tko ispuniti život pozitivnim i zdravim navikama jer “slađa” je nezdrava hrana, popodnevni odmor važniji je od šetnje ili vježbe, vino je “žešće” od vode, kava je “aromatičnija” od kravljeg mlijeka, ljenčarenje je “ugodnije” od teškog i iscrpljujućeg treninga ili rada, moderni glazbeni ritmovi “bolje dižu” adrenalin od narodne glazbe…
Kada dođe bolest, psihička nestabilnost, nezadovoljstvo, zapitamo se gdje smo to pogriješili, a upravo njegovanjem loših navika stvaramo negativnu ličnost, narušavamo fizičko i psihičko zdravlje. Stručnjaci savjetuju: ako želite promijeniti svijet i svoj život, krenite od sebe. Kada priželjkuju promjene u svom životu, ljudi obično imaju pogrešan stav i polaze s loše pozicioniranog starta, obično čekajući da se nešto desi pa da njihov život krene nabolje.
Drugi opet pokušavaju promijeniti ljude oko sebe, partnera, brata, sestru, prijatelje, djecu vjerujući da je problem u drugima. Naravno da je to greška jer problem je, kao i sreća, u svakom pojedincu.
Hodanje, vožnja biciklom, za djecu preporučljiv džudo
Tjelesna aktivnost vrlo je važna pretpostavka za dobro tjelesno zdravlje, a djeluje i na psihu. U skladu sa svojim godinama, pokrenite svoje tijelo. Bilo da se odlučite za vježbe na svježem zraku ili u teretani, sve je dobro i pozitivno.
Djeci se od svih sportova preporučuje džudo jer je to odličan sport za razvoj psihološke, motoričke i funkcionalne sposobnosti djece. Za one koji imaju više od 50 godina, preporučuju se šetnja, brzo hodanje, vožnja biciklom. Samo 30 minuta umjerenog hoda dnevno poboljšava ukupno stanje organizma. Umjesto lifta, koristite stepenice i pronađite vrijeme za šetnju u prirodi.
Umjerenost i dobri izbori u prehrani
Hrana je neophodna svakom živom biću. Mi smo ono što unosimo u sebe, a to zaboravljamo. Nezdrava hrana pogubna je za organizam, a hedonizam je dobar samo u nekim minimalnim okvirima, no ako se pretjera, razara se cijeli sistem. Sve je u redu ako se hrana unosi u organizam u granicama normale.
Kakvu hranu jedemo, to se vidi na našem tijelu, licu, osmijehu i pogledu. Ako čovjek neprekidno unosi u sebe ugljikohidrate, masnu i začinjenu hranu, previše mesa punog hormona, mesne prerađevine, on ne može biti zdrav.
Hrana utječe i na psihu. Ako čovjek ponekad uzme komad čokolade da “popravi raspoloženje” – to je prava stvar za njegovo dobro, ali ako pojede i 300 grama čokolade bez grižnje savjesti, onda to zabrinjava. Kako se psihički osjeća čovjek kada vidi sebe u ogledalu s viškom kilograma, a takav je zato što je neumjeren u jelu i piću i hrani se nezdravo?
Važno je da se hranimo zdravo, bez obzira na to što volimo jesti, jer sve je dobro ako je umjereno i reducirano. Ako volite meso, jedite umjereno, ako volite slaninu, pojedite ponekad vrlo malo. Najzdravija je ishrana s puno svježeg voća i povrća, sa što manje začina i zaprška. Sve što je svježe, zdravo je. Od mesa se preporučuje riblje meso, teletina, govedina, piletina, puretina, ali svakako umjereno. U dopuštenim količinama jedite mliječne proizvode i jaja. Izbjegavajte masnu i začinjenu hranu, mesne prerađevine, gazirana pića, alkohol (više od 2 čašice), neumjerene jelovnike, večeru prije spavanja, gutanje umjesto žvakanja.
Ako želite promijeniti svoj režim ishrane, vodite računa o zdravom životu i potražite savjet nutricionista. Ako usvojite zdrave navike, bit ćete preporođeni.
Aktivniji odnos prema zdravlju
Tijekom života, uvijek nam je nešto “važnije” od zdravlja: novac, egzistencija, emocije. “Zdravlje je najvažnije” – to vam je samo poštapalica, ali što smo uradili za naše fizičko i psihičko zdravlje? Većina ljudi odlazi doktoru tek kad se razboli, a prevencija je nešto o čemu ni ne razmišlja. Samo jednom godišnje treba otići kardiologu, ginekologu, urologu i uraditi analizu krvne slike. Jeli to previše vremena za onoga kome je “zdravlje najvažnije”?
Psihičko zdravlje je zanemareno pa se svakog dana susrećemo s agresivnim ponašanjem, negativnim stavovima pojedinaca i lošim postupcima, koji utječu na njegov život i na okolinu. Razmislite malo o svojem zdravlju – sve vam je dostupno.
Vrijeme za sebe i društveni život
Da bi čovjek bio zdrav, mora i zdravo razmišljati, biti ispunjen privatnim i socijalnim životom. Osoba zatvorena u četiri zida, bez komunikacije s ljudima, postaje asocijalna, a to nije dobro za psihu, mada ima nekih osobenjaka koji jednostavno žive po svome.
Čovjek mora imati vremena najprije za sebe, pa pronađite ono što vas ispunjava, bilo da je to sport, rekreacija, čitanje. Brinite se o sebi izvana i iznutra, izdvojite se iz porodice barem na sat vremena pa nasamo razmišljajte u tišini, odmorite se. Ne zaboravite na svoj socijalni život, družite se s prijateljima, organizirajte izlaske i druženja.
San – važan dio odmora
Poslije napornog dana tijelu je potreban odmor. Potrebno je 8 do 10 sati sna. Svaki organizam ima svoje navike i potrebe, ali san je potreban svima. Čovjek provede jednu trećinu života u spavanju. Vjeruje se da je glavna funkcija sna odmor i oporavak svih organa pa tako i mozga, gdje se tijekom sna sortiraju važne informacije i skladište u dugoročnom pamćenju.
Osobe koje imaju problema sa spavanjem, loše mentalno funkcioniraju i slabije im je pamćenje. Loš san utječe na poremećaje pažnje i koncentracije (što može dovesti do loših rezultata u školi i na poslu), izaziva usporeno vrijeme reakcije (posebno je opasno za vozače i slična zanimanja), veću zaboravnost i poremećaj pamćenja (dugoročno i radne memorije), ima negativne efekte na kongnitivne funkcije (vizualnomotoričke performanse, smanjenje inovativnog i kreativnog razmišljanja).
gavez
Gavez – biljka koja od davnina liječi rane i kosti
Gavez se koristio još u srednjem vijeku za liječenje zglobova i zacjeljivanje rana. Uvijek se smatrao lijekom koji je prikladan za sve bolesti vezane za kosti
Gavez (Symphytum officinale L.) je razgranjena biljka prekrivena oštrim dlakama, visoka do 120 cm. To je korovska biljka koja vrlo brzo raste. Možemo je naći u Europi i Aziji obično na vlažnim livadama i pored potoka i rijeka.
Biljka se tradicionalno koristi za zacjeljivanje rana i ima protuuplano djelovanje. Koristi se na koži koja nije oštećena.
Priprema biljke
Kao ljekoviti dio biljke koristi se korijen koji se iskopava u proljeće ili jesen. Korijenje je vrlo krhko i crno, otkud i naziv – crni gavez. Prije sušenja korijenje je potrebno razrezati da bi se prije osušilo. Reže na komade 10-15 cm, a sušenje se obavlja u što kraćem vremenskom razdoblju kako bi se spriječio proces fermentacije djelatnih tvari. Osušeno korijenje čuva se u suhoj prostoriji.
Sastav
Korijen sadrži:
trijeslovine (4-6%),
sluzi,
škrob,
alantoin (1-8%),
inulin,
kolin,
biljne kiseline,
triterpene i
alkaloide.
Ljekovito djelovanje
Ljekovito djelovanje gaveza potvrđeno je nizom kliničkih studija. Glavnom aktivnom djelatnom tvari smatra se alantoin, koji ima sposobnost poticanja stvaranja novog tkiva. Stimulira stanični rast što rezultira epitelizacijom kože. Alantoin ima snažno keratolitičko i adstrigentno djelovanje, djeluje na bol te smanjuje otok.
Gavez se koristi i u homeopatiji. Homeopatski preparati gaveza koriste se kod iščašenja, fantomske boli i kod zacjeljivanja rana
Danas se preparati gaveza koriste samo za vanjsku upotrebu, kod ozljeda kod kojih nema oštećenja kože. Koristi se kod:
iščašenja
uganuća
kontuzija
modrica
tvrdih oteklina
kod bolesti mišića i zglobova
Do aktivnog djelovanja alantoina dolazi tek u sudjelovanju s drugima aktivnim tvarima iz gaveza. Auksin je biljni hormon koji potiče alantoin u stvaranju novih stanica i tkiva. Alkaloidi u gavezu su odgovorni za nuspojave i štetno djelovanje biljke. Američka agencija FDA (Food and Drug Administration) i njemačka komisija ”E” ocijenile su potpuno sigurno uzimanje gaveza u obliku krema, gelova, prašaka i tinktura preko kože (preparati koji su na bazi korijena).
>>Otkrijte koja biljka jača imunitet, a koju su obožavale naše prabake. Poznata je od davnina iako nema važnijih studija koje bi dokazivale tradicionalnu upotrebu ove biljke.<<
Gavez se koristi i u homeopatiji. Homeopatski preparati gaveza koriste se kod:
iščašenja
fantomske boli
kod zacjeljivanja rana
Na tržištu gavez dolazi u obliku masti za vanjsku primjenu. Ponekad masti gaveza sadrže i još neke aktivne tvari i biljke, kao npr. propolis, stolisnik, crni sljez, vitamin E.
Kako koristiti gavez?
Kremu ili mast nanosite na neoštećene dijelove kože, na bolna i otečena mjesta tri do četiri puta na dan. Nakon upotrebe potrebno je oprati ruke.
Pripravci gaveza se ne smiju uzimati oralno. Kod ljudi izaziva niz nuspojava: proljev, nadutost, promjene u cirkulaciji… U kliničkim istraživanjima na miševima otkriveno je da uzrokuje tumore jetara.
Preparati gaveza se ne smiju koristiti na oštećenoj koži i otvorenim ranama.
Organičena je i duljina primjene, pa se savjetuje da se nakon 4-6 tjedana tretiranja ozljede lokalno prekine korištenje.
Mast gaveza ne smije se koristiti tijekom trudnoće i dojenja.
Gavez se koristio još u srednjem vijeku za liječenje zglobova i zacjeljivanje rana. Uvijek se smatrao lijekom koji je prikladan za sve bolesti vezane za kosti
Gavez (Symphytum officinale L.) je razgranjena biljka prekrivena oštrim dlakama, visoka do 120 cm. To je korovska biljka koja vrlo brzo raste. Možemo je naći u Europi i Aziji obično na vlažnim livadama i pored potoka i rijeka.
Biljka se tradicionalno koristi za zacjeljivanje rana i ima protuuplano djelovanje. Koristi se na koži koja nije oštećena.
Priprema biljke
Kao ljekoviti dio biljke koristi se korijen koji se iskopava u proljeće ili jesen. Korijenje je vrlo krhko i crno, otkud i naziv – crni gavez. Prije sušenja korijenje je potrebno razrezati da bi se prije osušilo. Reže na komade 10-15 cm, a sušenje se obavlja u što kraćem vremenskom razdoblju kako bi se spriječio proces fermentacije djelatnih tvari. Osušeno korijenje čuva se u suhoj prostoriji.
Sastav
Korijen sadrži:
trijeslovine (4-6%),
sluzi,
škrob,
alantoin (1-8%),
inulin,
kolin,
biljne kiseline,
triterpene i
alkaloide.
Ljekovito djelovanje
Ljekovito djelovanje gaveza potvrđeno je nizom kliničkih studija. Glavnom aktivnom djelatnom tvari smatra se alantoin, koji ima sposobnost poticanja stvaranja novog tkiva. Stimulira stanični rast što rezultira epitelizacijom kože. Alantoin ima snažno keratolitičko i adstrigentno djelovanje, djeluje na bol te smanjuje otok.
Gavez se koristi i u homeopatiji. Homeopatski preparati gaveza koriste se kod iščašenja, fantomske boli i kod zacjeljivanja rana
Danas se preparati gaveza koriste samo za vanjsku upotrebu, kod ozljeda kod kojih nema oštećenja kože. Koristi se kod:
iščašenja
uganuća
kontuzija
modrica
tvrdih oteklina
kod bolesti mišića i zglobova
Do aktivnog djelovanja alantoina dolazi tek u sudjelovanju s drugima aktivnim tvarima iz gaveza. Auksin je biljni hormon koji potiče alantoin u stvaranju novih stanica i tkiva. Alkaloidi u gavezu su odgovorni za nuspojave i štetno djelovanje biljke. Američka agencija FDA (Food and Drug Administration) i njemačka komisija ”E” ocijenile su potpuno sigurno uzimanje gaveza u obliku krema, gelova, prašaka i tinktura preko kože (preparati koji su na bazi korijena).
>>Otkrijte koja biljka jača imunitet, a koju su obožavale naše prabake. Poznata je od davnina iako nema važnijih studija koje bi dokazivale tradicionalnu upotrebu ove biljke.<<
Gavez se koristi i u homeopatiji. Homeopatski preparati gaveza koriste se kod:
iščašenja
fantomske boli
kod zacjeljivanja rana
Na tržištu gavez dolazi u obliku masti za vanjsku primjenu. Ponekad masti gaveza sadrže i još neke aktivne tvari i biljke, kao npr. propolis, stolisnik, crni sljez, vitamin E.
Kako koristiti gavez?
Kremu ili mast nanosite na neoštećene dijelove kože, na bolna i otečena mjesta tri do četiri puta na dan. Nakon upotrebe potrebno je oprati ruke.
Pripravci gaveza se ne smiju uzimati oralno. Kod ljudi izaziva niz nuspojava: proljev, nadutost, promjene u cirkulaciji… U kliničkim istraživanjima na miševima otkriveno je da uzrokuje tumore jetara.
Preparati gaveza se ne smiju koristiti na oštećenoj koži i otvorenim ranama.
Organičena je i duljina primjene, pa se savjetuje da se nakon 4-6 tjedana tretiranja ozljede lokalno prekine korištenje.
Mast gaveza ne smije se koristiti tijekom trudnoće i dojenja.
ponedjeljak, 3. kolovoza 2020.
tikvice
TIKVICE
Izuzetno zdrava, odličnog ukusa, lagana, niskokalorična - tikvica je savršena letnja namirnica.
Poput ostalog letnjeg voća i povrća, tikvice su idealne jer nisu kalorične, a bogate su vitaminima i ostalim nutrijentima poput vlakana. Zajedno s dinjama i krastavcima pripadaju porodici Cucurbitacea. Iako ima više vrsta tikvica, navikli smo na one manje, duguljaste i zelene boje.
Dakle, dobar su izvor vitamina A, K, B i C, mangana i kalijuma, magnezijuma, fosfora, bakra, folata i riboflavina, kao i cinka, gvožđa i kalcijuma.
Do sada su već mnoga istraživanja potvrdila da su tikvice važne za zdravlje organizma, a budući da ih možete pripremiti na bezbroj načina, šteta bi bila ne iskoristiti ih u sezoni.
Tako se pokazalo da su dobre u prevenciji raka creva, kontrolišu šećer u krvi i smanjuju apetit, a jedinjenja u njima čuvaju zdravlje vaskularnog sistema i snižavaju holesterol. Takođe povoljno deluju na varenje. Ako ih ne možete konzumirati same u svežem obliku na salatu, pomešajte ih sa sezonskim povrćem poput krastavaca i nećete primetiti bitnu razliku u ukusu.
Zahvaljujući antioksidansima, deluju i protivupalno, pa su odlične za suvu kožu. Možete ih čak iseći na kolutove i staviti na kožu da deluju neko vreme. Zbog visokog udela mangana, tikvica povoljno deluje na sve funkcije organizma.
Uz same tikvice, pravo otkriće mogu vam biti i njeni cvetovi. Delikatni su i posebni, ali odlični punjeni ricottom prema ovom receptu. Tikvice inače možete narendati i ubaciti uz rižoto, staviti ih u pavlaku pa napraviti umak za testeninu ili ih popržiti i servirati uz mesno jelo. Ako do sada niste, napravite palačinke od tikvica ili ih napunite piletinom i povrćem.
Izuzetno zdrava, odličnog ukusa, lagana, niskokalorična - tikvica je savršena letnja namirnica.
Poput ostalog letnjeg voća i povrća, tikvice su idealne jer nisu kalorične, a bogate su vitaminima i ostalim nutrijentima poput vlakana. Zajedno s dinjama i krastavcima pripadaju porodici Cucurbitacea. Iako ima više vrsta tikvica, navikli smo na one manje, duguljaste i zelene boje.
Dakle, dobar su izvor vitamina A, K, B i C, mangana i kalijuma, magnezijuma, fosfora, bakra, folata i riboflavina, kao i cinka, gvožđa i kalcijuma.
Do sada su već mnoga istraživanja potvrdila da su tikvice važne za zdravlje organizma, a budući da ih možete pripremiti na bezbroj načina, šteta bi bila ne iskoristiti ih u sezoni.
Tako se pokazalo da su dobre u prevenciji raka creva, kontrolišu šećer u krvi i smanjuju apetit, a jedinjenja u njima čuvaju zdravlje vaskularnog sistema i snižavaju holesterol. Takođe povoljno deluju na varenje. Ako ih ne možete konzumirati same u svežem obliku na salatu, pomešajte ih sa sezonskim povrćem poput krastavaca i nećete primetiti bitnu razliku u ukusu.
Zahvaljujući antioksidansima, deluju i protivupalno, pa su odlične za suvu kožu. Možete ih čak iseći na kolutove i staviti na kožu da deluju neko vreme. Zbog visokog udela mangana, tikvica povoljno deluje na sve funkcije organizma.
Uz same tikvice, pravo otkriće mogu vam biti i njeni cvetovi. Delikatni su i posebni, ali odlični punjeni ricottom prema ovom receptu. Tikvice inače možete narendati i ubaciti uz rižoto, staviti ih u pavlaku pa napraviti umak za testeninu ili ih popržiti i servirati uz mesno jelo. Ako do sada niste, napravite palačinke od tikvica ili ih napunite piletinom i povrćem.
virusi - preventiva
Tri prirodna borca protiv virusa su bolja od bilo kog leka
Prof. dr Branimir Nestorović pulmolog i alergolog na Univerzitetskoj klinici „Tiršova”, govorio je o gripu, virusima, prirodnim lekovima i tome da li ima svrhe vakcinisati decu protiv gripa.
„Grip je popularna bolest. Prošla godina je donela rezultate nekih novih istraživanja i promenila naše mišljenje o gripu. Iako ste sigurno mnogo puta u životu za sebe rekli da imate grip, to u većini slučajeva nije bilo tako. Samo jednom u deset godina se može oboleti od gripa. Otprilike 4-5 puta u životu. Ovo ostalo su bolesti koje liče na grip.”
Doktor Nestorović dodaje da je priča o gripu uvek malo „naduvana” i da svi mi svi moramo da preživimo određeni broj infekcija u životu, ali da je u retkim slučajevima u pitanju pravi grip.
Govoreći o tome kako se virusi šire i opstaju na niskim temperaturama, doktor Nestorović kaže da virusi imaju izvesni omotač koji ih štiti tokom zime, te da ispod nule mogu da žive i do pola sata. Leti, opstaju čak 10 sati. „Ako se neko nakašlje i uzme ove novine, a vi ih uzmete u narednih deset sati, možete se razboleti.” dodaje.
Doktor Nestorović navodi i da su istraživanja pokazala da nama virus gripa zapravo ništa ne radi kao takav. On aktivira naš imuni sistem pa se onda on „okreće” protiv nas.
„Najbolji u borbi protiv virusa su sok od crne zove, sve crveno voće i preventivna upotreba cinka” – kaže doktor Nestorović, pulmolog i alergolog
Kada je reč o deci i visokim temperaturama on kaže da, ako je dete dobro raspoloženo i ima temperaturu, to je beznačajno. Tek ako je dete kilavo, spava mu se, leži, loše izgleda, odmah se javite lekaru, a prethodno pokušajte da spustite temperaturu antipireticima i rashlađivanjem.
„Pokazalo se i da gomila prirodnih lekova ima odlična dejstva. Konkretno, odlična stvar je zova – sok od crne zove. U Izraelu je grupa naučnika pokazala da je ona osam puta bolja u borbi protiv gripa od bilo kog leka. Ali samo kao sok, ako se ovako konzumira može da bude otrovna. Sok mogu da konzumiraju i bebe.” – otkriva doktor Nestorović.
Takođe, sve crveno voće sadrži antocianine, materije koje se vezuju i sprečavaju virus da uđe u ćeliju. Sve crveno voće – aronija, borovnica, ribizle, maline. To su antivirusni lekovi i najbolji vid prevencije. Osim toga, Američka akademija za porodičnu medicinu preporučuje i preventivno uzimanje cinka u niskim dozama – 5-7 mg za decu, 10-15 mg za odrasle, od oktobra do aprila. To je odlično kao prevencija i u lečenju respiratornih infekcija. Cink stimuliše imunitet i blokira receptore gde se vezuju virusi, ali i bakterije. Zauzima njihovo mesto i sprečava da se oni tu vežu. Deca koja uzimaju cink dokazano imaju pet puta ređe proliv, tri puta ređe infekcije, viši koeficijent inteligencije i bolje su rasla.” – objašnjava doktor Nestorović.
Na pitanje voditelja da li treba vakcinisati decu protiv gripa, odgovara da je problem sa vakcinama dvostruk. Prošle godine objavljen je, kaže, veliki rad u kojem se tvrdi da vakcinu možda pravimo pogrešno. Drugi problem je taj što na najrizičnije kategorije za oboljevanje od respiratornih infekcija, a to su mala deca i stari, vakcine najslabije deluju.
Prof. dr Branimir Nestorović pulmolog i alergolog na Univerzitetskoj klinici „Tiršova”, govorio je o gripu, virusima, prirodnim lekovima i tome da li ima svrhe vakcinisati decu protiv gripa.
„Grip je popularna bolest. Prošla godina je donela rezultate nekih novih istraživanja i promenila naše mišljenje o gripu. Iako ste sigurno mnogo puta u životu za sebe rekli da imate grip, to u većini slučajeva nije bilo tako. Samo jednom u deset godina se može oboleti od gripa. Otprilike 4-5 puta u životu. Ovo ostalo su bolesti koje liče na grip.”
Doktor Nestorović dodaje da je priča o gripu uvek malo „naduvana” i da svi mi svi moramo da preživimo određeni broj infekcija u životu, ali da je u retkim slučajevima u pitanju pravi grip.
Govoreći o tome kako se virusi šire i opstaju na niskim temperaturama, doktor Nestorović kaže da virusi imaju izvesni omotač koji ih štiti tokom zime, te da ispod nule mogu da žive i do pola sata. Leti, opstaju čak 10 sati. „Ako se neko nakašlje i uzme ove novine, a vi ih uzmete u narednih deset sati, možete se razboleti.” dodaje.
Doktor Nestorović navodi i da su istraživanja pokazala da nama virus gripa zapravo ništa ne radi kao takav. On aktivira naš imuni sistem pa se onda on „okreće” protiv nas.
„Najbolji u borbi protiv virusa su sok od crne zove, sve crveno voće i preventivna upotreba cinka” – kaže doktor Nestorović, pulmolog i alergolog
Kada je reč o deci i visokim temperaturama on kaže da, ako je dete dobro raspoloženo i ima temperaturu, to je beznačajno. Tek ako je dete kilavo, spava mu se, leži, loše izgleda, odmah se javite lekaru, a prethodno pokušajte da spustite temperaturu antipireticima i rashlađivanjem.
„Pokazalo se i da gomila prirodnih lekova ima odlična dejstva. Konkretno, odlična stvar je zova – sok od crne zove. U Izraelu je grupa naučnika pokazala da je ona osam puta bolja u borbi protiv gripa od bilo kog leka. Ali samo kao sok, ako se ovako konzumira može da bude otrovna. Sok mogu da konzumiraju i bebe.” – otkriva doktor Nestorović.
Takođe, sve crveno voće sadrži antocianine, materije koje se vezuju i sprečavaju virus da uđe u ćeliju. Sve crveno voće – aronija, borovnica, ribizle, maline. To su antivirusni lekovi i najbolji vid prevencije. Osim toga, Američka akademija za porodičnu medicinu preporučuje i preventivno uzimanje cinka u niskim dozama – 5-7 mg za decu, 10-15 mg za odrasle, od oktobra do aprila. To je odlično kao prevencija i u lečenju respiratornih infekcija. Cink stimuliše imunitet i blokira receptore gde se vezuju virusi, ali i bakterije. Zauzima njihovo mesto i sprečava da se oni tu vežu. Deca koja uzimaju cink dokazano imaju pet puta ređe proliv, tri puta ređe infekcije, viši koeficijent inteligencije i bolje su rasla.” – objašnjava doktor Nestorović.
Na pitanje voditelja da li treba vakcinisati decu protiv gripa, odgovara da je problem sa vakcinama dvostruk. Prošle godine objavljen je, kaže, veliki rad u kojem se tvrdi da vakcinu možda pravimo pogrešno. Drugi problem je taj što na najrizičnije kategorije za oboljevanje od respiratornih infekcija, a to su mala deca i stari, vakcine najslabije deluju.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)