Mi smo u stanju imenovati barem desetinu izmišljenih likova koji su u stanju komunicirati sa životinjama: Tarzan, Aquaman, šaptač konjima koji se pojavljuje u noveli Nicholasa Evansa i filmu u kojem je glumio Robert Retford, Dr. Doolittle i drugi.
Naravno većina ljudi stalno komunicira sa životinjama; ljubitelji životinja su poznati po tome da se svojim kućnim ljubimcima obraćaju kao bebama i konstantno ponavljaju banalna pitanja kao što su; „Jesi gladna/gladan?“ ili „Ma, ‘ko mi je sladak?“.
No ljudi koji osjećaju životinjske potrebe tvrde da je u pitanju nešto još nevjerojatnije: ljudi tako pričaju sa životinjama da bi dobili povratnu informaciju. To se odvija na nekakav način psihičke komunikacije, ili telepatije!
Naravno, telepatska komunikacija između ljudi nikada nije bila znanstveno potvrđena, pa su i tvrdnje o telepatskoj komunikaciji između životinja i ljudi na klimavim nožicama. Ljudi barem mogu dijeliti isti verbalni jezik, no kako „prevodimo“ namjere i misli papiga i papigica, riba, hrčaka, konja, i drugih ljubimaca na ljudski jezik – to ostaje potpuna misterija.
Pa ipak na tisuće ljudi tvrdi kako imaju takvu mogućnost. Na primjer: Lauren Bode iz Kanade tvrdi da je pravi šaptač konjima.
Bode je izjavila da joj je nekoliko konja na farmi Far Enough, telepatski reklo da su uznemireni planovima da ih se s te farme prebaci na obližnju farmu. Bode nije objasnila kako su joj to konji rekli ni kako su saznali za selidbu; možda su naučili dovoljno riječi na engleskom jeziku da su mogli čuti što im se sprema. Ako je to istina ovo ne bi bio prvi put da su konji zeznuli ljude.
Komunikacija između ljudi i životinja
2008., u otvorenom ispitivanju javnosti, otkrilo se da 67% vlasnika kućnih ljubimaca tvrdi kako razumiju što im poručuju njihove životinje kada: predu, mjauču, laju i stvaraju druge vrste zvukova. 62% ispitanika su rekli da ih njihove životinje razumiju (ili da shvaćaju njihove namjere).
Jedan od pet vlasnika kućnih ljubimaca tvrdi da ih njihovi ljubimci u potpunosti razumiju. Jedna četvrtina vlasnika mačaka tvrdi da sasvim razumiju što im njihovi ljubimci poručuju, dok 16% vlasnika pasa tvrde da potpuno razumiju što im njihovi četveronožni ljubimci poručuju kada laju. No ovo ne dokazuje telepatske sposobnosti već intuiciju i u najmanju ruku zdravo-razumsko rasuđivanje.
Čak i najjednostavniji tonovi i zvukovi nose ogromne količine informacija o namjerama: oštri tonovi i glasne poruke kao što je „STOP“ imaju potpuno drugačiju poruku i ton od: „Mala moja slatka papigica.“
Većina životinja (uključujući i ljude) su u stanju razumijevati tuđe namjere i stanja, i naravno čak i ako se telepatija ne može direktno potvrditi, vrlo je moguće da većinu vremena vlasnici ljubimaca kao i njihove životinje osjećaju iste stvari, kao što to osjećaju ljudski parovi.
Testiranje životinjskih telepata
Jedan od najvećih problema koje predstavlja testiranje telepatskih sposobnosti između vlasnika ljubimaca i njihovih životinja je što ne postoji način s kojim bismo utvrdili da li su navodno dobivene informacije točne. Na primjer, ako zabrinuti vlasnik kućnog ljubimca kontaktira vidovnjaka o neobičnom ponašanju svoje mačke i ako vidovnjak – telepata kaže da je mačka nezadovoljna bojom tapeta u kući ili s nečim drugim, kako provjeriti takve informacije? Vidovnjak bi mogao krivo razumijevati takve informacije ili ih čak potpuno izmišljati – ne postoji način koji bi pokazao je li to istina ili ne.
Iako na tisuće ljudi tvrdi da imaju sposobnost telepatskog komuniciranja sa životinjama ne postoji ni jedan znanstveni test koji potvrđuje njihov talent. Profesionalni telepati koji komuniciraju sa životinjama često prodaju knjige i drže seminare o svojim sposobnostima no takve stvari ne dokazuju njihove tvrdnje.
Mnogi profesionalni telepati za komunikaciju sa životinjama iskorištavaju ljude čiji su kućni ljubimci umrli, takve osobe tvrde da mogu komunicirati čak i s mrtvim životinjama za 85 dolara na sat.
„Problem je što takve osobe iskorištavaju ljudsku tugu za kućnim ljubimcima,“ tvrdi dr. Wally Sife, osnivač udruge „The Association for Pet Loss and Bereavement,“ koja je nacionalna neprofitna organizacija posvećena psihološkoj pomoći za sve koji su izgubili svoje omiljene ljubimce. Na budućoj konferenciji ove udruge koja će se održati tijekom 2012., posebnja pažnja će se posvetiti otkrivanju iskorištavanja ljudske boli i žalosti za preminulim ljubimcima.
Prevela i uredila: Ljubica Šaran
