Često nam se čini da je toliko toga što trebamo učiniti odjednom pa se pogubimo u svemu tome. Radimo malo ovo, malo ono, a ničemu nismo predani. Nemamo zadovoljavajući rezultat i ne osjećamo se dobro. S druge strane, mnogi od nas svoj zadatak smatraju dosadnim, zaboravljajući da nije toliko važno što radiš već na koji način to radiš.
Svaki trenutak je mogućnost da budemo potpuni. Nije važno što radiš, dopusti da te to u potpunosti uvuče, toliko da ti um nije u svojim stalnim vrtnjama, već je samo prisutan. Ako to uvježbaš, sve više i više prisutnosti će dolaziti.
Pokušaj vidjeti kada nisi prisutan, kada to previše razmišljaš, kalkuliraš, pametuješ, mudruješ... To su trenutci koje treba polako odbaciti. Prihvati da su to samo stare navike. Navike umiru teško. Ali ako si uporan, one nemaju šanse.
Jedan od najvećih darova koje si možeš pokloniti je biti prisutan u sadašnjem trenutku i rješavati stvari jednu po jednu, onako kako dolaze. Koračati kroz život korak po korak, svakom pojedinom koraku dati potpunu pažnju i energiju – zasigurno donosi novu vitalnosti i kreativnost u sve što činiš.
