nedjelja, 25. veljače 2018.

breme

Kada nosimo puno trebalo bi i ne bi trebalo nametnutog nam od drugih postajemo poput tvrdoglave stare mazge koja uporno ide uz brdo. Brže! Jače! Na vrh! - viče glasni okrunjeni tiranin kojeg nosimo na vlastitim ramenima.

Ako ti se život ovih dana čini poput borbe od kolijevke do groba, možda je došlo vrijeme da otreseš ramenima i vidiš kako je hodati bez tih stvorenja.

Čovjek živi svoj pravi život kada odbaci laži nametnute mu od drugih. Ogoljen, gol, prirodan - takav je kakav je. Ovo je stvar bivanja, a ne postajanja. Laž ne može postati istina, osobnost ne može postati tvoja duša. Nema načina da se neosnovno pretvori u osnovno. Neosnovno ostaje neosnovno, a osnovno ostaje osnovno, oni nisu zamjenjivi. Težnja da na silu dođemo do istine stvara jedino još više konfuzije. Istina nije nešto što se treba postići. Ona se ne može postići, ona već je. Jedino se laž treba odbaciti.

Svi ciljevi, krajevi, ideali i ideologije, religije i sustavi, poboljšanja i napredovanja - sve je to laž. Čuvaj ih se. Prepoznaj činjenicu da takav kakav jesi - si laž. Izmanipuliran, kultiviran od drugih. Težnja da dohvatiš istinu je samo novo odvraćanje i odgađanje. To je još jedan način da laž ostane prikrivena. Uoči laž, pogledaj duboko u laž svoje osobnosti. Jer vidjeti ovu istinu znači razotkriti laž. U trenu kada laž nestaje - istina se otkriva u punoj svojoj ljepoti i blještavilu. U pogledu u laž ona nestaje, a ono što ostaje je istina.

Imaš vlastite planine koje trebaš osvojiti, vlastite snove ispuniti, ali nikada nećeš imati energije za njih dok ne otpustiš očekivanja drugih za koja misliš da su tvoja. Ta očekivanja postoje vjerojatno samo u tvom umu, ali je njihova težina dovoljna da te vuče na dolje. Vrijeme je da osvijetliš istinu i pošalješ ih na njihov put.

bd