izvori b12

Izvori vitamina B12

B12 nalazimo gotovo isključivo u namirnicama životinjskog podrijetla kao što je jetra, bubrezi, meso, riba, školjkaši i rakovi, mliječni proizvodi i jaja, pa je čest slučaj perniciozne anemije kod vegetarijanaca i vegana. Preciznije, vitamin B12 sintetiziraju bakterije koje se nalaze u ovim namirnicama.

Vitamin B12 podnosi visoke temperature (molekula se raspada na 250°) pa se primjerice ovaj vitamin uništava na površini mesa prilikom termičke obrade, ali u unutrašnjosti ostaje. Stoga, najbolji način pripreme mesa za očuvanje što veće količine ovog vitamina je lagano pirjanje i srednje pečeni odrezak. Problem kod jaja koja su također izvor ovoga vitamina jest i sadržaj tvari koje ga blokiraju, dok je mlijeko jako dobar izvor B12, posebno nepasterizirano.

Izbjegavanje nedostatka vitamina B12

Da bi se izbjegao manjak vitamina B12, postoji niz preporuka, vezanih uz prehranu i općenito način života, među kojima ističemo:

    Redovito jedite namirnice koje obiluju ovim vitaminom
    Jedite hranu bogatu kalcijem koji pomaže apsorpciju B12
    Redovito koristite kokosovo ulje
    Pojačajte unos B12 nakon operativnog zahvata – dušični oksid iz anestezije može potrošiti zalihe B12
    Izbjegavajte namirnice bogate folnom kiselinom (suplementacija ovom kiselinom mora biti paralelno s pojačanim unosom B12)
    Izbjegavajte namirnice koje blokiraju apsorpciju ovog vitamina (soja i spirulina)
    Izbjegavajte lijekove koji smanjuju apsorpciju vitamina B12
    Uzimajte B12 u dodacima prehrani ako bolujete od celijakije, Crohnove bolesti i drugih crijevnih bolesti.

nedostatak b12

Nedostatak vitamina B12

Nedostatak vitamina B12 se naziva perniciozna anemija, no i prije samog nastanka anemije pojavljuju se simptomi koje ne treba negirati. Najčešće se radi o neurološkim poteškoćama poput obamrlosti, trnaca, osjećaja žarenja u nogama, drhtavice, slabosti mišića, poremećaja spavanja, gubitka pamćenja, iracionalne srdžbe, narušene mentalne funkcije i Alzheimerove bolesti ili psihološkim problemima poput demencije, depresije, psihoze i opsesivno-kompulzivnog ponašanja.

Nedostatak B12 nalikuje na mnoge znakove starosti – kad je B12 nizak mogu se pojaviti ataksija (drhtavi pokreti i nestabilno držanje), mišićna slabost, spastičnost, inkontinencija, usporene reakcije, gubitak pamćenja, dezorijentacija, depresija i konfuznost.

Kako je ranije rečeno, B12 doprinosi normalnom metabolizmu homocisteina, a upravo povišene razine homocisteina se povezuju s razvojem bolesti srca. Homocistein u organizmu nastaje od aminokiseline metionina u procesu koji može blokirati folna kiselina i vitamini B6 i B12. Visok homocistein može imati za posljedicu endotelijalnu disfunkciju (suženje arterija) za koju se smatra da prethodi aterosklerozi.

Vitamin B12 izravno se povezuje s multiplom sklerozom, bolešću kod koje dolazi do demijelinizacije središnjeg živčanog sustava. Preciznije, kod oboljelih od ove bolesti se ne radi o nedostatku vitamina B12, već o smanjenoj sposobnosti ovog vitamina da se veže.

Vitamin B12 se povezuje i s liječenjem depresije: B12 aktivira tetrahidrobiopterin (BH4), spoj koji pomaže aktivaciji neurotransmitera za “dobre osjećaje” kao što su serotonin i dopamin.

Najčešći slučaj nedostatka vitamina B12 je kod vegetarijanaca i vegana: provedena je studija na ovu temu koja je zaključila da 92 posto vegana, 64 posto laktovegetarijanaca, 47 posto lakto-ovo-vegetarijanaca i 20 posto poluvegetarijanaca ima B12 u krvi ispod normale, što znači ispod donje granice raspona koji ukazuje na pojavu perniciozne anemije.

b12

Vitamin B12 - Osjećajte se snažnije, zdravije i energičnije

Vitamin B12 je vitamin topiv u vodi i smatra se jednim od najbitnijih mikronutrijenata koje dobivamo iz namirnica životinjskog porijekla.

Ovaj vitamin iz skupine B-kompleksa sudjeluje u nizu procesa i funkcija u održavanju ljudskog zdravlja. Između ostaloga, vitamin B12 ima ulogu u procesu dijeljenja stanica, doprinosi normalnom funkcioniranju živčanog sustava te pravilnom odvijanju psiholoških funkcija.

Također, vitamin B12 doprinosi normalnom metabolizmu homocisteina i stvaranja energije. Sudjeluje u normalnom stvaranju crvenih krvnih stranica te smanjuje osjećaj umora i iscrpljenosti te jača imunitet.

Apsorpcija vitamina B12

Apsorpcija vitamina B12 je znatno kompleksan mehanizam koji ovisi o nizu faktora, a čiji nedostatak ili nepravilno funkcioniranje mogu dovesti do manjka ovog vitamina.

Budući da je životinjskog porijekla, B12 ulazi u ljudski organizam sa proteinima životinjskog porijekla gdje se uz pomoć pepsina i kloridne kiseline oslobađa, a potom se veže na R-protein. Nadalje, B12 se mora vezati za protein zvan intrinzični faktor (IF), no i to se može dogoditi tek nakon što se kompleksi R-proteina razgrade pomoću enzima gušterače u tankom crijevu.

Nakon vezanja za IF, B12 se u crijevima hvata za stanične receptore, a za što je potreban kalcij. Dakle, da bi se B12 pravilno i dostatno apsorbirao potrebni su pepsini, kloridna kiselina, R-protein, enzimi gušterače, intrinzični faktor, kalcij i stanični receptori, a manjak bilo kojeg može dovesti do manjka vitamina B12. Stoga je važno, svaki manjak vitamina B12, nadomještati hranom, dodacima prehrani ili injektivno, prema liječničkoj preporuci.

lažno vegetarijanstvo

Lažno vegetarijanstvo

Ponukan spoznajom da smo u fazi velikog uzdizanja kao čovječanstvo, na pragu jedne velike evolucije a i spoznajom gdje se sve nalaze kočnice koje nas koče da doživimo ovu predivnu evoluciju, odlučio sam napisati ovaj tekst. Tek na kraju teksta ćete moći vidjeti zbog čega sam uopće odlučio napisati ovaj tekst. Koji je njegov pravi smisao i poanta.
Ova priča je počela kada sam ušao u vegetarijanske vode. Kako sam postao vegetarijanac, sve više i više sam i upoznavao takve ljude, barem sam tako mislio. No tokom vremena počeo sam otkrivati zanimljive stvari o takvim ljudima. Bilo je onih koji su bili vegetarijanci samo na neko određeno kratko vrijeme, iz koje kakvih osobnih (npr. dokazivanja sebi nekih stvari) ili društvenih potreba (da budu u trendu ili malko drugačiji u društvu). Znao sam da takvi koji samo pokušavaju biti netko i nešto a zapravo ne misle tako, da se kad tad pojavi njihovo pravo lice što je i bilo tako. No, tokom vremena, počeo sam uviđati i spoznavati još neke zanimljive stvari. Vegetarijanaca u mom društvu je bilo sve više i više pa tako su na vidjelo počele izlaziti neke zanimljive stvari koje su zakopane u ljudskom umu. Bilo je nekih ljudi koji su bez grižnje savjesti tvrdili da su vegetarijanci a recimo jeli su ribu ili su pak jeli, kako oni to vole nazivati „morski plodovi“. Čak sam i ja osobno u ranim fazama bio kao vegetarijanac a jeo sam ribu. No, za razliku od drugih kao vegetarijanaca, sam sebe sam pitao zašto to radim? Zašto sam takav prema sebi, što me to tjera da lažem sam sebi? Znao sam da se trebam odlučiti-ili ću biti vegetarijanac i ne jesti životinje ili ih jesti. Za mene nije bilo nikakve dileme da i životinje koje žive u drugačijem okolišu (vodi) isto zaslužuju pažnju i nisu ništa drugačije od onih koje lete, gmižu ili hodaju. Malo sam se zamislio nad ljudskom psihom i tražio sam pitanja zašto je um takav, zašto voli biti u iluziji. Odgovore sam ubrzo prestao tražiti jer sam iz dana u dan osjećao predivnu životnu radost i potreba da jedem bilo kakve životinje je jednostavno nestala. Pa time su i nestala moja pitanja. Ali tokom vremena ona su se vratila. Pitanja o prirodi i funkcioniranju ljudskog uma su se vratila kako sam sve više upoznavao vegetarijance. Ispostavilo se je da je većina njih zapravo vegetarijanci koji jedu životinje!!! Ali njih je bio popriličan broj kako sam bolje upoznavao te ljude. Pa sam čak jednog dana našao sam sebe kako sam ostao zapanjen i zatečen, što mi se rijetko događa. Počeo sam se pitati, da li ja uopće poznam ijednu osobu koja je vegetarijanac! I to doista onaj koji ne jede životinje. Jednostavno sam zastao, i malo se zapitao. Čak sam posumnjao da li uopće znam definiciju vegetarijanstva ili ju nisam dobro razumio! Morao sam neke stvari ponoviti.

Riječ vegetarijanac navodno potječe od latinske riječi vegetus, što znači zdrav, svjež i pun života. Prema nekima potječe iz sanskrtskog jezika i znači loš lovac. Pošto je sanskrtski jezik ipak puno drevniji, skloniji sam se prikloniti ovoj drugoj verziji. No to je manje bitno od kuda potječe riječ. Čak sam morao pogledati u rječnik stranih riječi da budem siguran u tu definiciju. Da, nisam pogriješio, pod vegetarijancem se je podrazumijevala osoba koja jede isključivo biljnu hranu. Shvatio sam da nisam pogriješio, biti vegetarijanac je označavalo osobu koja ne jede životinje.

Bilo je čak i nekim vrlo zanimljivih situacija kada sam imao prijateljicu koja je bila na pragu da završi prehrambeni fakultet, bila je vegetarijanka koje je jelu ribu i tvrdila je da riba ne spada u životinje. Mislio sam da se šali, a tokom vremena, ispostavilo se je da je bilo poprilično ozbiljna po tom pitanju. Čak su joj i neki prijatelji govorili da je u pravu. Pa i onda kad sam joj spomenuo da je riba životinja, znala se je naljutiti na mene. Pitao sam se zašto. Sve ovo me je nagnalo da bolje razmislim zašto je ljudski um sklon tako otvorenom laganju i samozavaravanju. Tokom vremena došao sam do nekih zaključaka zašto su se u nekim umovima ukorijenila ovakva vjerovanja i zablude i koji su faktori najviše utjecali:

    Jedan od najvećih faktora je svakako kolektivna hipnoza. Mogli bi smo ju još nazvati i nevidljiva indoktrinacija, manipulacija ili jedan od oblika subliminalnih poruka. Dobar dio nas je skupljao sličice za album životinjsko carstvo i mnogi su preko te igre naučili mnogo o životinjama. Mogli smo naučiti i da ribe spadaju u životinje. No ipak, nekako, odnekud, u našim umovima netko je bio usadio kao sjeme, uvjerenje da riba ipak i nije baš neko meso. Riblje meso je ipak bilo nešto što nije spadalo u tu kategoriju. I velika većina ljudi je bila takvog uvjerenja. Što je tako moćno moglo u naše umove usaditi takvo smiješno uvjerenje. Ispalo je da je to bilo zbog vjere. Od malena su nas odgajali (većinu nas) da u vrijeme posta, da se ne jede meso ali se jede riba!!! I tako od malena. Shvatio sam da ako se indoktrinacija primjenjuje od malena, može imati snažan učinak na kasnije mišljenje i stav u životu!!! Najbolja manipulacija je ona kada smo uvjereni da je neki stav zapravo naš, a nismo svjesni da nam je on utisnut, da smo pod kolektivnom hipnozom kao zombi. Najbolja manipulacija je ona kad smatramo da je nešto naše a zapravo je tuđe-kao što je uvjerenje, misao, način života. Naravno, od malena smo odgajani i indoktrinirani na način kako je to htjela naša bliža (obitelj) ili daljnja (susjedi, prijatelji…) okolina. Ali tek kad spoznate subliminalne poruke, one prestanu djelovati na vas. I pošto takva manipulacija traje od malih nogu, godinama i godinama, jednostavno je prestanemo biti svjesni kao i njezine opasnosti. A podsvijest je kao spužva koja samo upija informacije. A takve subliminalne poruke mogu imati teške posljedice da sebe uvjeravamo u najveću iluziju od svih, a nju možete pročitati na kraju teksta u zadnjoj rečenici. Većina ljudi koju su vegetarijanci a jedu ribu, je odbacila crkvene i vjerske dogme, ali ni sami nisu svjesni koliki su utjecaj imale na njihovo ponašanje. Kao marioneta koja nije svjesna konopca koji ju vuče.

Strah od istine. Najveći ljudski strah je definitivno strah od istine. To sam primijetio kod ljudi koji su za sebe tvrdili da su vegetarijanci, jeli su životinje a kad sam im spomenuo da životinje koje žive u drugačijem okolišu (vodi) ipak životinje, bili su ljuti na mene. Shvaćanje zašto su ljuti na mene, zahtijevalo je dublje istraživanje ljudske psihe. Shvatio sam da na taj način (bilo ljutnjom, agresijom ili sličnom reakcijom), reagiraju samo ljudi koji nemaju čistu savjest!!! Dakle, oni su sebe nazivali vegetarijancima, jeli su životinje ali, duboko u sebi, znali su da je to laž. A istinom se ukazuje na njihovu laž. Čovjek koji ima mirnu savjest, nikada neće agresivno reagirati na istinu, na koju mu netko ukaže! Uglavnom, u ovom slučaju ljudski um u podsvijesti zna da laže sam sebi, zna da je riba i (druge životinje koje žive u vodi) meso, ali se boje pogledati istini u oči jer bi morao priznati da je izmanipuliran! Morao bi priznati da je tolike godine vjerovao u nešto, a sad ispada da su to laži. Um je godinama gradio temelje vjerovanja o životu i sad bi se oni mogli urušiti. Um bi morao priznati da to nije njegovao misao nego mu je ona nametnuta, a on to ne voli!

Um se boji rušenja temelja koje je gradio cijeli život. Ti temelji čine njegov identitet. Rušenjem tih temelja i sam um propada!

3. Potreba da čovjek nešto učini ali bez truda. Čovjek ima potrebu da nešto učini, stvori. Samo problem je u tome da često puta zna biti lijen pa stvari napravi samo do pola. Tako i u ovom slučaju. Čovjek se uvjerava da kao nešto čini za dobrobit životinja i svijet a u biti ne čini ništa. I tako je on sretan. Naravno, ta sreća je samo iluzija. To je vidljivo pogotovo ako ga upozorite na istinu, (time ga vratite u stvarnost i maknete iz iluzije) a on burno (više manje) reagira. Tu u pitanje dolazi ta (ne)čista savjest. Pod ovu točku možemo smjestiti i sklonost uma samozavaravanju. A um vara sam sebe iz mnogo razloga, a jedna od tih je upravo lijenost i strah od istine.

4. Sklonost eufemizmu. Psiholozi su odavno utvrdili da je čovjek sklon eufemizmu. Eufemizam je uljepšavanje riječi ili istine. Pa tako samo prozvani vegetarijanci vole zvati životinje koje ne spadaju u ribe a žive u more, jednim predivnim nazivom a to je „morski plodovi“. Nikad nisam mogao razumjeti zašto se te predivne a ujedno i vrlo inteligentne životinje, kao što su hobotnice, sipe i druge životinje, nazivaju „plodovima“. Sve dok nisam shvatio tu potrebu ljudskog uma da si uljepša neke stvari da ga ne peče savjest. Ta riječ „plod“ je ekvivalent riječi u vojničkom izrazu „kolateralne žrtve“. Tako se uljepšava istina. Kad su „vegetarijanci“ uvjereni da na njihovom tanjuru nije neka životinja nego „morski plod“, onda ih ne peče savjest i onda u „miru“ mogu pojesti svoj ručak. Ovo je ujedno i primjer sklonosti uma samozavaravanju i obmanjivanju. Tu možemo smjestiti i bezbrojne skupine vegetarijanaca koji jedu meso ali se ipak nazivaju vegetarijancima.
Ukratko, ovdje su bila navedena samo četiri faktora, iako sam uvjeren da bi ih se mogli naći još.

I tako sam počeo razumijevati zašto se neke životinje koje samo žive u drugačijem okolišu (vodi) ne smatraju pravim životinjama, zašto njihovo meso nije „pravo meso“ i zašto ih „vegetarijanci“ jedu.

U konačnici, stvaranje laži u nama samima, stvaramo i lažni svijet oko nas jer je on samo naš odraz. Da bi smo to razumjeli zašto to radimo, u neku ruku zahtjeva poznavanje ljudske psihe, načine manipulacijom njome, podložnost uma manipulaciji, njegove potrebe, društvene pojave (sociologiju) i slično. No, u biti ništa od toga ne trebate znati. Ali apsolutno ništa. Ono što trebate je jednostavno da budete ono što jeste, bez pretvaranja bez ikakve glume. Prestanite glumite, skinite maske. Ono što još trebate napraviti su dvije stvari:1. Oprostiti samome sebi i 2. Prihvatiti samog sebe kakav god da jeste.

Dakle, konačno da otkrijem zašto sam napisao ovaj tekst. On je napisan samo iz razloga da dam neki primjer kako čovjek laže sam sebi a time i stvara svoje okove! Ovaj tekst je napisan samo da dobijem priliku napisati rečenicu koja je na kraju teksta. Ovaj tekst možete gledati doslovno ili kao metaforu. Tako i ovu fotografiju sipe. Ona može predstavljati predivnu istinu koja je zatrpana vašim lažima. Čovjek se je na velikoj povijesnoj prekretnici, u jednom velikom trenutku i na posebnom mjestu u cijelom kozmosu. A sami birate da li želite doživjeti evoluciju, a samo vi sami sebe možete zakočiti. Ovaj tekst možete uzeti i kao primjer za neki drugi slučaj u životu (kojih ima na pretek). Na pamet mi je pao baš ovaj primjer, iako mi nije bila namjera pisati o vegetarijanstvu. Možete vi lagati cijelom svijetu da ste netko i nešta (kao na primjer ako ste lažni vegetarijanac), ali u biti vi ne lažete drugima, svojoj okolini, prijateljima, vi lažete sami sebi i nikome više!!! Za kidanje svojih okova možete primijeniti broj 1 i 2.

Primijenite mehanizam pod broj 1. Oprostite samome sebi za sve svoje laži i prestanite lagati samome sebi! Lažima si stvarate zidove oko svojeg uma i ono najgore-oko svojeg srca!!!

Prestanite se odricati!!! Odricanje znači odbacivanje onog što volimo. Ako ćete početi raditi nešto sa srcem i radošću, to će biti suprotno od odricanja. Što god da to bilo. Dakle, primijenite alat pod brojem 2. Prihvatite sami sebe onakvim kakvi jeste!

Samo se zapitajte zašto si to radite to što si radite! Probudite u sebi pravu ljudsku prirodu. Najgori sudac koji vas može snaći je onaj u vama. Ne dozvolite da kujete sami sebi okove. Uzdizanje prema novom svijetu je sad i u vama!!! Nemojte se bojati odbaciti lažne maske koje ste navukli, svoje lažno ja. Ono što morate imati u glavi su samo logična pitanja i dobit ćete logične odgovore. Da opet uzmem ovaj primjer. Ako ćete glumiti ljubav prema životinjama, govoriti da ste vegetarijanac a ujedno ih i jesti, što mislite kako će na vas gledati vaši prijatelji? Da li će vas poštivati i cijeniti? Logična pitanja i logični odgovori!!! Nitko vas neće kazniti niti odbaciti za ono što jeste. Upravo suprotno, ljudi i svijet će vas početi voljeti jer ne glumite, jer ste to pravi VI!!! I obratno, naučit ćete voljeti ovaj svijet jer ćete ga sami stvoriti na svoju sliku i priliku. Vi ćete znati uzvratiti tu ljubav jer ljubav se ne može glumiti cijelo vrijeme. Glumac ne može vječno glumiti ljubav.

Jedna od najvažnijih stvari u životu je da budeš ono što jesi!!!
Najveća iluzija od svih je kad lažemo sami sebi

Ivan Žgane

biti ili ne biti

Biti ili ne biti vegetarijanac?

Vegetarijanstvoi sve njegove inačice mogu biti korisni, ali i štetni za zdravlje, ahoće li se odricanje od mesnih delicija isplatiti, ovisi samo o vama

Biti ili ne bitivegetarijanac pitanje je koje, prije ili poslije u životu, mnogimaprođe kroz glavu, a mnogi se i odlučuju napraviti trajni zaokret unačinu života i prehrane. U svakom slučaju, davno su prošla vremena kadse na one koji su pošli tim smjerom gledalo kao na čudake. Bilo da točine iz etičkih razloga ili pokušavaju riješiti zdravstvene problemeili se žele riješiti viška kilograma, sve se veći broj ljudi okrećevegetarijanskoj prehrani. Ipak, i dalje postoji niz nedoumica oko togaje li to uistinu zdraviji način prehrane, dobiva li organizam na tajnačin sve što mu je potrebno te je li prikladan baš za svakoga i usvakoj dobi. Ista pitanja vrijede i za vegansku i makrobiotičkuprehranu.

Vegetarijanac… ali kakav?
Uvriježeno je mišljenje, s kojim se slažu i brojni stručnjaci, da suvegetarijanci u odnosu na ostalu populaciju otporniji na cijeli nizčestih i vrlo ozbiljnih bolesti kao što su visok tlak i kolesterol,infarkt i moždani udar, dijabetes, reuma i neki oblici raka. No,pitanje utjecaja vegetarijanske prehrane na zdravlje ipak nije takojednostavno jer taj pojam obuhvaća nekoliko varijanti prehrane, ovisnoo tome koje su namirnice životinjskog porijekla "dopuštene" ili suposve isključene s jelovnika. U liberalnije varijante vegetarijanstvaubrajaju se tzv. ovo-vegetarijanci, lakto-vegetarijanci,poluvegetarijanci i lakto-ovo vegetarijanci koji u određenoj mjerikonzumiraju neke namirnice životinjskog porijekla, dok su veganstvo imakrobiotika puno restriktivniji. Svaki od tih smjerova ima prednosti inedostatke, pa samo promišljenom primjenom i pažljivim planiranjemjelovnika svaki od njih može uistinu predstavljati siguran i zdravnačin prehrane. Ono što je najvažnije, jest biti svjestan eventualnihnedostataka prehrane za koju se odlučite te ih na odgovarajući načinnadomjestiti.

Liberalniji smjerovi
Lakto-ovo vegetarijanstvo isključuje meso i mesne prerađevine, ribu,školjkaše i ostale plodove mora, ali dopušta konzumaciju mlijeka imliječnih proizvoda, jaja i svih proizvoda koji ih sadrže. Većinaliječnika smatra ga najzdravijom varijantom vegetarijanstva zato što sekroz mlijeko i jaja dobivaju neke neophodne hranjive tvari kojih ubiljnoj hrani uopće nema ili ih nema dovoljno. Isto vrijedi i zasemivegetarijanstvo u kojem je dopuštena povremena konzumacija ribe iperadi. Ako se vegetarijanstvo ne primjenjuje razumno i jelovnik se neplanira pomno, može doći do manjka nekih važnih hranjivih tvari irazvoja anemije.

Lakto-vegetarijanstvo
U lakto vegetarijanskojprehrani, osim svih namirnica biljnog porijekla, dopuštena je ikonzumacija mlijeka i mliječnih proizvoda, no isključene su sve vrstemesa i mesnih prerađevina, kao i ribe, mekušci, školjkaši i jaja.
– Nedostaci: Uz uobičajeni rizik od manjka nekih nutrijenata, ponekadpretjerano konzumiranje mlijeka, sira i drugih mliječnih proizvoda možerezultirati prekomjernim unosom životinjskih masnoća koje povećavajurizik od razvoja hipertenzije i drugih bolesti srca i krvnih žila,dijabetesa, debljine te nekih oblika tumora.

Ovo-vegetarijanstvo
Uz sve namirnice biljnogporijekla dopuštena je konzumacija jaja i proizvoda od jaja, aisključene su sve vrste mesa i mesnih prerađevina, ribe, mekušci,školjkaši, kao i mlijeko, sir i ostali mliječni proizvodi. Budući da jei ovdje riječ o liberalnijoj varijanti vegetarijanstva, nema opasnostiod značajnijih nutritivnih deficita.
Ako se pretjera s konzumiranjem jaja, vrijedi isto što i zalakto-vegetarijanstvo, budući da jaja imaju vrlo visok postotakzasićenih masnoća i kolesterola.

semi-vegetarijanska ishrana

Semi-vegetarijanska dijeta preferira unos voća i povrća, kako joj sam naziv govori, ali je dozvoljeno jesti i perad, ribu i morske plodove.

Crveno meso je zabranjeno. Dopušten je unos mliječnih proizvoda. Osim voćem i povrćem, obiluje i orašastim plodovima, mahunarkama, žitaricama i grahom.

Slična je mediteranskoj prehrani koju preporučuju i doktori medicine i nutricionisti jer je raznovrsna, uravnotežena, zdrava, bogata hranjivim nutrijentima te kao takva prevenira pojavu mnogih bolesti.

Važan izvor hranjivih tvari su proteini koje unosite kroz ribu, meso peradi, morske plodove, nemasne sireve, bjelanjak jajeta, mahunarke (grašak, grah, slanutak, bob, leća, soja i proizvodi od soje) te orašaste plodove.

Što se ugljikohidrata tiče, njihov glavni izvor predstavljaju žitarice, i to prvenstveno pšenica, palenta, zob, ječam ili riža.

Važno je istovremeno uzimati namirnice bogate C vitaminom kako bi poboljšali apsorpciju željeza iz biljnih izvora kao što su cjelovite žitarice i mahunarke.

Povrće možemo pripremati na raznovrsne načine; može se kuhati, pržiti, peći, pirjati, ali bismo svakako trebali voditi računa o tome da pri njegovoj pripremi, i pripremi namirnica općenito, koristimo što manje masnoće.

Pri izboru masnoće, trebali bismo se zadržati na maslinovom, sezamovom ili bučinom ulju ali ponekad možemo koristiti i maslac i vrhnje.

Poželjna namirnica su i mlijeko i mliječni proizvodi s manje masnoće. Dobro ih je kombinirati sa žitaricama, posebno za jutarnji obrok. Za ručak je dobar izbor ribe ili piletine, kombinirane sa žitaricama i povrćem. Međuobrok mogu biti orašasti plodovi (poput pola šake lješnjaka) ili voćka.

Semi-vegetarijanska dijeta preferira svježe sezonsko voće i povrće, iako zamrznuto, sušeno ili ukiseljeno voće i povrće nisu zabranjeni. Što se žitarica tiče, prednost će dobiti one integralne, industrijski manje obrađene namirnice.

U svakom slučaju bismo trebali pripaziti na unos kalorija, ukoliko želimo izgubiti neželjene kilograme. Također bismo trebali izbjegavati prejedanje i konzumiranje slatkiša, grickalica i ostalih ’praznih kalorija’.

Konzumirajte barem tri obroka dnevno i to bez preskakanje pojedinog obroka (eventualno se može preskočiti večera ukoliko osoba na dijeti nema osjećaj gladi) . Navedeno je iz razloga što u protivnom često dolazi do snažnog osjećaja gladi i prekomjernog prejedanja koje ide uz to.

Prednosti

Obzirom da bi se organizam trebao odlikovati ravnotežom, osobe koje su iz prehrane uklonile sve životinjske proizvode mogu pak imati problema zbog nedostatka željeza, cinka i proteina.

Meso i mesni proizvodi važan su izvor tih nutrijenata. Stoga je kod ovakvih dijeta, u kojima je prisutna značajna zabrana određenih hranjivih tvari, potrebno više planiranja obroka (posebice kod veganske prehrane – iako, i ona ože biti vrlo hranjiva ukoliko je uravnotežena).


Nedostaci

Obzirom da ova dijeta u cijelosti isključuje uporabu crvenog mesa, neće biti prvi izbor onih koji vole jesti crveno meso. Ono bi se inače, u umjerenim količinama koje nisu štetne po zdravlje i u kombinaciji sa namirnicama bogatim vlaknima poput mahunarki, povrća i žitarica, moglo uvrstiti u našu prehranu.

Primjer jelovnika

Doručak: kriška integralnog kruha sa tunjevinom u povrću, biljni čaj

Ručak: pileća prsa na naglo (10-15 dkg) poslužena s palentom (150 g) i umakom od celera, šopska salata

Večera: palačinka od integralnog brašna punjena svježim kravljim sirom i paprikom

Za ovu dijetu se ponajviše odlučuju oni koji žele napraviti svoju prehranu kvalitetnijom i uravnoteženijom. Slična je mediteranskoj prehrani i tako pripada najkvalitetnijim oblicima ishrane.

Kod ove dijete se ne trebate bojati da će Vam manjkati proteina iz razloga što ne ograničava korištenje svog mesa već samo crvenog mesa.

Semi-vegetarijanska dijeta je pogodna za očuvanje zdravlja srca i krvnih žila te je korisna kao prevencija razvoja dijabetesa i nekih oblika karcinoma.

Ova prehrana bogata je antioksidansima, vitaminima i mineralima koji djeluju pozitivno na obrambenu ulogu organizma, odnosno njegov imunitet. preferira unos voća i povrća, kako joj sam naziv govori, ali je dozvoljeno jesti i perad, ribu i morske plodove.

Crveno meso je zabranjeno. Dopušten je unos mliječnih proizvoda. Osim voćem i povrćem, obiluje i orašastim plodovima, mahunarkama, žitaricama i grahom.

Slična je mediteranskoj prehrani koju preporučuju i doktori medicine i nutricionisti jer je raznovrsna, uravnotežena, zdrava, bogata hranjivim nutrijentima te kao takva prevenira pojavu mnogih bolesti.

Važan izvor hranjivih tvari su proteini koje unosite kroz ribu, meso peradi, morske plodove, nemasne sireve, bjelanjak jajeta, mahunarke (grašak, grah, slanutak, bob, leća, soja i proizvodi od soje) te orašaste plodove.

Što se ugljikohidrata tiče, njihov glavni izvor predstavljaju žitarice, i to prvenstveno pšenica, palenta, zob, ječam ili riža.

Važno je istovremeno uzimati namirnice bogate C vitaminom kako bi poboljšali apsorpciju željeza iz biljnih izvora kao što su cjelovite žitarice i mahunarke.

Povrće možemo pripremati na raznovrsne načine; može se kuhati, pržiti, peći, pirjati, ali bismo svakako trebali voditi računa o tome da pri njegovoj pripremi, i pripremi namirnica općenito, koristimo što manje masnoće.

Pri izboru masnoće, trebali bismo se zadržati na maslinovom, sezamovom ili bučinom ulju ali ponekad možemo koristiti i maslac i vrhnje.

Poželjna namirnica su i mlijeko i mliječni proizvodi s manje masnoće. Dobro ih je kombinirati sa žitaricama, posebno za jutarnji obrok. Za ručak je dobar izbor ribe ili piletine, kombinirane sa žitaricama i povrćem. Međuobrok mogu biti orašasti plodovi (poput pola šake lješnjaka) ili voćka.

Semi-vegetarijanska dijeta preferira svježe sezonsko voće i povrće, iako zamrznuto, sušeno ili ukiseljeno voće i povrće nisu zabranjeni. Što se žitarica tiče, prednost će dobiti one integralne, industrijski manje obrađene namirnice.

U svakom slučaju bismo trebali pripaziti na unos kalorija, ukoliko želimo izgubiti neželjene kilograme. Također bismo trebali izbjegavati prejedanje i konzumiranje slatkiša, grickalica i ostalih ’praznih kalorija’.

Konzumirajte barem tri obroka dnevno i to bez preskakanje pojedinog obroka (eventualno se može preskočiti večera ukoliko osoba na dijeti nema osjećaj gladi) . Navedeno je iz razloga što u protivnom često dolazi do snažnog osjećaja gladi i prekomjernog prejedanja koje ide uz to.

Prednosti

Obzirom da bi se organizam trebao odlikovati ravnotežom, osobe koje su iz prehrane uklonile sve životinjske proizvode mogu pak imati problema zbog nedostatka željeza, cinka i proteina.

Meso i mesni proizvodi važan su izvor tih nutrijenata. Stoga je kod ovakvih dijeta, u kojima je prisutna značajna zabrana određenih hranjivih tvari, potrebno više planiranja obroka (posebice kod veganske prehrane – iako, i ona ože biti vrlo hranjiva ukoliko je uravnotežena).

Nedostaci

Obzirom da ova dijeta u cijelosti isključuje uporabu crvenog mesa, neće biti prvi izbor onih koji vole jesti crveno meso. Ono bi se inače, u umjerenim količinama koje nisu štetne po zdravlje i u kombinaciji sa namirnicama bogatim vlaknima poput mahunarki, povrća i žitarica, moglo uvrstiti u našu prehranu.

Primjer jelovnika

Doručak: kriška integralnog kruha sa tunjevinom u povrću, biljni čaj

Ručak: pileća prsa na naglo (10-15 dkg) poslužena s palentom (150 g) i umakom od celera, šopska salata

Večera: palačinka od integralnog brašna punjena svježim kravljim sirom i paprikom

Za ovu dijetu se ponajviše odlučuju oni koji žele napraviti svoju prehranu kvalitetnijom i uravnoteženijom. Slična je mediteranskoj prehrani i tako pripada najkvalitetnijim oblicima ishrane.

Kod ove dijete se ne trebate bojati da će Vam manjkati proteina iz razloga što ne ograničava korištenje svog mesa već samo crvenog mesa.

Semi-vegetarijanska dijeta je pogodna za očuvanje zdravlja srca i krvnih žila te je korisna kao prevencija razvoja dijabetesa i nekih oblika karcinoma.

Ova prehrana bogata je antioksidansima, vitaminima i mineralima koji djeluju pozitivno na obrambenu ulogu organizma, odnosno njegov imunitet.

sirovojedstvo

Trendovi u prehrani jači su nego ikad prije, a pripadanje nekom pokretu ili struji doprinosi i stvaranju osobnog identiteta. Tako je zadnjih godina sve popularniji raw food (sirova hrana ili sirovojelstvo) i living food (živuća hrana). Ovo nije loša ideja jer je sirova hrana bogata netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima i probiotičkim bakterijama. No, najveća vrijednost sirovih namirnica leži u njihovom sastavu enzima koji se kuhanjem deaktiviraju na temperaturi od 48 °C. Nažalost, kako to često biva s pričom o “zdravoj” hrani, i sirovojelstvo se zbog agresivne vegetarijanske propagande pogrešno interpretira, pa se sve svodi na to da se jede sirovo povrće i voće, dok sljedbenici living food-a uključuju još i fermentirane namirnice te proklijalo zrnje i sjemenje. Sljedbenici ovih načina prehrane uvjereni su kako je to jedini zdrav način prehrane, smatrajući da je kuhana hrana – hrana “bez života” te kao takva pogoršava naše zdravlje. Stvari međutim nisu tako jednostavne, a svako zastranjivanje u krajnosti bilo koje vrste može biti i opasno. Prehrana samo voćem, povrćem i klicama nije prilagođena našoj fiziologiji te uzrokuje nedostatak važnih nutrijenata koji su građevinski materijal za ljudsko tijelo. Pored toga, iako je vrlo zdravo uključiti mnoge sirove namirnice u prehranu, ipak neke moramo i kuhati upravo da bismo iz njih oslobodili više hranjivih tvari. A po pitanju onih sirovih, budimo pravi sirovojelci pa uključimo u prehranu i druge sirove namirnice, a ne samo povrće i voće:

    sirovo mlijeko (svježe, nepasterizirano, od pašnih životinja) i proizvodi od sirovog mlijeka, kao vrhnje i maslac;
    fermentirane namirnice od sirovog mlijeka kao što su domaći kefir, domaći jogurt, kiselo vrhnje;
    sirova jaja, naročito žumanjci;
    sirova ulja kao hladno prešano maslinovo i kokosovo ulje;
    fermentirano povrće kao domaći kiseli kupus;
    fermentirano ulje jetre bakalara;
    sirovi med;
    riba i plodovi mora kao škampi, kozice ili jela poput carpaccia;
    sirovo meso, npr. tartar biftek;
    sušeno - fermentirano meso kao pršut;
    domaće fermentirane kobasice;
    usoljena – fermentirana srdela;
    usoljeni - fermentirani losos;
    orašasti plodovi i sjemenke;
    sirovo povrće i voće.


Čovjek nije biljojed. Čovjek je mesojed i svejed, što znači da može i treba kombinirati životinjsku i biljnu hranu, ali može zadržati izvrsno zdravlje samo na hrani životinjskog porijekla, dok neminovno narušava zdravlje samo na hrani biljnog porijekla. Previše je toga što nedostaje.

Ljudsko tijelo (bez vode) uglavnom se sastoji od proteina i masti, oni su građevinski blokovi od kojih su izgrađene naše kosti, mišići, srce, pluća, jetra i svi ostali organi, pa je jasno da te građevinske blokove moramo dobiti iz hrane. No nisu svi proteini i masnoće istog sastava i kvalitete. Punovrijedni proteini i masnoće dolaze iz životinjske hrane jer sadrže sve esencijalne (životno važne) tvari koje ljudsko tijelo ne može stvoriti samo, a bez kojih ne može pravilno funkcionirati. Profil aminokiselina iz biljne hrane nepotpun je i neprikladan za ljudsku fiziologiju, jer u biljnim proteinima nedostaju mnoge esencijalne aminokiseline. Tako je i sa masnoćama: biljna ulja nemaju pravilan sastav masnih kiselina potrebnih ljudskom tijelu. Primjer su esencijalne masne kiseline EPA (eikozapentaenska kiselina) i DHA (dokozaheksaenska kiselina) iz obitelji omega-3. U biljnoj hrani postoji njihov predstadij ALA (alfa linolenska kiselina) iz kojeg je teoretski moguće dobiti EPA i DHA, ali u praksi je ta pretvorba vrlo ograničena. Međutim, iz životinjske hrane (ribe, pašnih životinja i jaja) dobivamo ove masnoće upravo u obliku u kojem ih trebamo.

Hrana životinjskog porijekla sadrži i vitamine topive u mastima kojih nema u biljnoj hrani. To su vitamini A, D i K2, a trebamo ih za asimilaciju proteina, vitamina i minerala. Pretvorba A vitamina iz biljnog predstadija – beta karotena vrlo je ograničena, tako da se zavaravamo kad mislimo da možemo dobiti vitamin A iz mrkve. Biljna hrana ne sadrži niti vitamin B12 čiji nedostatak dovodi do mnogih ozbiljnih bolesti. Problem su i važni minerali kao željezo i cink, koji se teoretski nalaze i u biljnoj hrani, ali ih ljudsko tijelo ne može dobro apsorbirati iz biljnih izvora.

Da bi biljojedi mogli probavljati biljke i iskorištavati hranjive tvari iz njih, priroda ih je opremila vrlo specifičnim probavnim sistemom koji se zove burag ili digastrički želudac i koji se sastoji od nekoliko želudaca, ili želučanih komora, koje sadrže bakterije sposobne za razgradnju biljne hrane. Zapravo možemo reći da čak nije ni krava niti bilo koja druga životinja biljojed ta koja razgrađuje i probavlja travu, nego su to mikroorganizmi u njihovom buragu. Međutim, ljudski probavni sistem je sličan onome kod životinja mesojeda: relativno kratko crijevo sa samo jednim želucem gotovo bez bakterija u njemu, nije građen za iskorištavanje nutrijenata iz biljne hrane. Zapravo, priroda je stvorila prehrambeni lanac tako da životinje biljojedi pretvaraju različite nutrijente iz biljaka u takve oblike iz kojih ih mi onda možemo iskoristiti jedući meso tih životinja.

Razlike između probavnog sustava čovjeka i životinja mesojeda s jedne strane, te životinja biljojeda s druge strane su mnoge. Čovjek ima relativno kratko crijevo, 5 puta dulje od dužine tijela, slično kao kod životinja mesojeda, dok recimo ovca (biljojed) ima crijevo 27 puta dulje od dužine svog tijela. Ovakvo dugo crijevo potrebno je da bi se probavila celuloza iz biljne hrane. Biljojedi preživaju hranu, što čovjek ne radi. Biljojedi imaju želudac puno veće zapremine nego kod čovjeka, kod ovce je zapremina želuca 32 litre, a kod čovjeka i psa 2 litre. U želucu krave, ovce i drugih biljojeda nalaze se bakterije i protozoe koje fermentacijom razgrađuju biljna vlakna, dok želudac čovjeka, kao ni psa, nemaju tu funkciju. Čovjek i drugi mesojedi imaju u želucu jaku želučanu kiselinu kojom se razgrađuju životinjski proteini, dok je kod biljojeda želučana kiselina vrlo slaba. Čovjek, kao i pas, ima žučnu vrećicu koju ovca nema, jer žuč i žučna vrećica služe za razgradnju masnoće iz hrane i nisu potrebne za probavu ugljikohidrata iz biljne hrane.

Želudac male zapremine znači da smo prilagođeni jesti koncentriranu hranu u malim količinama, a želučana kiselina i žučna vrećica pokazuju da smo prilagođeni jesti proteine i masnoće. Upravo namirnice životinjskog porijekla bogate su masnoćom i proteinima te koncentrirane i drugim hranjivim tvarima, što osigurava građevinski materijal za ljudsko tijelo. Naravno, i biljna hrana je korisna i potrebna, jer je bogata vlaknima, antioksidantima i fitokemikalijama, koji služe kao čistači tijela. To su snažne detoksifikacijske tvari koje mogu ukloniti razne kemikalije, onečišćenja i druge toksine nakupljene u našem tijelu. Biljne namirnice su naročito efikasne kao čistači kad se jedu sirove. No pri tome pod biljnim namirnicama ne mislim na jednogodišnje hibridizirane trave – žitarice, već na izvorne plodove prirode: povrće, voće, jestivo korijenje, bilje i orašaste plodove. Dakle, ljudska su bića svejedi, evoluirali jedući hranu koju smo mogli naći u svom okruženju, kako onu iz životinjskog tako i iz biljnog svijeta. Životinjska hrana uglavnom hrani i izgrađuje, dok biljna hrana uglavnom čisti i detoksificira. Prehrana samo voćem i povrćem može se povremeno provoditi kao učinkovita kura za detoksifikaciju tijela. Mnogi će reći "super se osjećam samo na voću i povrću" nakon nekoliko tjedana ili mjeseci što je sigurno istina nakon temeljitog čišćenja tijela. Ali na dulje staze neće ići, nedostaje previše važnih hranjivih elemenata. Nakon čišćenja, tijelo treba nahraniti. Treba misliti na svoje zdravlje i za 10, 20, 30 i više godina.

Pobornici sirovojelstva tumače kako je kuhana hrana – ”mrtva hrana”. To je sasvim pogrešno. Koliko god da je važno uključiti u prehranu mnoštvo sirovih namirnica, mora se povesti računa da određeni nutrijenti postaju dostupni za apsorpciju tek kuhanjem, a kuhanje također neutralizira i mnoge toksine koji se prirodno nalaze u biljnoj hrani. Termička obrada hrane se tradicionalno koristila u svim poznatim ljudskim kulturama. Načelno, žitarice, mahunarke i određene vrste povrća treba kuhati. Namirnice životinjskog porijekla trebalo bi konzumirati i sirove i kuhane. 

Mrtva hrana je zapravo – industrijska procesirana hrana, koja je toliko nutritivno osiromašena i natrpana štetnim sastojcima i kemijskim aditivima, da se ne bi ni trebala nazivati hranom. Umjesto da kritiziramo jedni druge i dokazujemo tko je u pravu a tko u krivu, trebali bi smo se svi (vegetarijanci, vegani, sirovojelci, Paleo i LCHF sljedbenici, te svi drugi koji vode računa o tome što stavljaju u usta) fokusirati na važnije stvari, a to je da zahtijevamo da nam se vrati naše osnovno ljudsko pravo na prirodnu, nezagađenu i zdravu hranu. Trebali bismo bojkotirati najgore procesirane proizvode te se angažirati i poduprijeti lokalnu proizvodnju na malo, organski i biodinamički uzgoj koji ne samo da pogoduje čovjeku nego i čuva okoliš, ravnotežu u prirodi i biološku raznolikost na zemlji.