Iako se u našoj kulturi gladovanje teško povezuje s liječenjem, od davnina su ljudi suzdržavajući se od jela snažili svoje tijelo i duh.
Činjenica je da je prva pomisao koja se veže uz gladovanje ona o dijetama, mukotrpnom skidanju kilograma i postizanju manekenske linije - sve u estetske svrhe. U našoj kulturi gladovanje se teško povezuje s liječenjem.
Ima ljudi koji se boje gladovanja, jer su ih odmalena učili da moraju jesti da bi bili zdravi. Istina je navodno drukčija, pa ima sve više znanstvenika koji tvrde da se gladovanjem pod nadzorom mogu izliječiti čak i teške bolesti.
Važno je samo kako se čovjek priprema i kojim tempom s gladovanja prelazi na normalnu ishranu. Osim zdravstvenog, postoji i nezanemariv, čak poželjan psihološki učinak. Kalifornijski liječnik dr. Gabriel Cousens ovako je opisao svoj doživljaj nakon 40-dnevnog posta: »Gladovanje u širem smislu označava apstinenciju od onoga što je toksično za tijelo, um i duh. Način na koji se to može lakše razumjeti jest taj da gladovanje označimo kao eliminaciju fizičkih, emocionalnih i mentalnih toksina iz našeg tijela, a ne kao prestajanje uzimanja krute hrane. Post uvijek sa sobom donosi neku vrstu povlačenja iz svijeta u kojem djelujemo i od svakodnevnih obveza. Kad se post spoji s potpunim mirovanjem i nekom vrstom društvene izolacije, to može značiti neizmjerno mnogo za ljude koji previše svoje energije usmjeravaju prema van«. Dakle, u gladnijem tijelu - zdraviji duh?!
Gladovanje je čovjeku zapravo najstarija poznata terapijska metoda. Prije pojave vještine liječenja, čovjek se instiktivno suzdržavao od hrane dok mu se zdravlje ne bi poboljšalo. Kroz povijest medicine gladovanje se često smatralo najpouzdanijim sredstvom za pomlađivanje i regeneraciju. Korisnost izbacivanja štetnih tvari iz organizma nitko ni danas ne osporava, međutim, dolaskom moderne medicine i kemijskih lijekova ta je metoda potisnuta i u stručnim krugovima izaziva kontroverze.
Terapiju gladovanjem tridesetih godina prošlog stoljeća afirmirao je dr. Otto Buchinger i pod imenom »totalna terapija« provodi se na mnogim (alternativnim) klinikama u svijetu iako službeno nije priznata. Usavršio ju je i prilagodio novim uvjetima života dr. Breus, za kojega alternativci kažu da pripada malom broju dobrih poznavatelja ogromnog bogatstva narodne medicine.
Zanimljivo je da se za vrijeme terapije ne preporučuje smanjivanje tjelesnih aktivnosti i gladovanje u većini slučajeva omogućava nastavak svakodnevnih aktivnosti. Koristan je svježi zrak, tjelesna aktivnost, kupke, tuširanja, saune, oblozi, upotreba gline, urinoterapija...
Osnovni princip koncepta liječenja gladovanjem podrazumijeva upotrebu biljnih čajeva i sokova od svježeg povrća, ali se savjetodavci jako trude da ih se ne svrsta u makrobiotičare i vegetarijance. Tijekom gladovanja tijelo se oslobađa svih nakupina štetnih tvari (ponajprije velikih količina masti), a kasnije i svih stranih tijela. Konzumiranje odgovarajuće količine tekućine i biljnih čajeva ima izravan utjecaj na metabolizam i eliminaciju štetnih produkata metabolizma iz organizma. Mješavine sokova svježeg voća i povrća opskrbljuju organizam enzimima bez kojih on ne može normalno funkcionirati.
»Totalno gladovanje« predviđa gubitak težine u prvih deset dana gladovanja od prosječno 1,1 kg na dan, a na kraju prvog mjeseca stabilizira se na 0,36 - 0,47 kilograma na dan. Rezultat je spektakularan, ali jasno je da gladovanje nije bez posljedica. Glavna je negativni sadržaj azota, koji se odražava u značajnom gubitku mišićne mase, potom su tu abnormalna vrijednost elektrolita, hipotenzija, hipokalemija, gihticni artritis i anemija.
Postoji praksa dužih, srednjih i kratkih gladovanja, kako po pozitivnim promjenama u organizmu, tako i po načinu provođenja, koje bi, naravno, za svaku osobu trebalo biti individualno. Gladovati treba pod kontrolom, jer nepravilno liječenje gladovanjem može izazvati dosta neugodnih simptoma, a i drastičnih posljedica. Najčešće je u pitanju nedovoljno očišćen organizam prije gladovanja, kao i nedovoljno čišćenje organizma za vrijeme gladovanja, što može dovesti do intoksikacije. Prekidanje gladovanja također treba biti postupno i kontrolirano, a pravilni prijelaz na normalnu ishranu mora trajati isto koliko je trajalo i gladovanje.
Za vrijeme gladovanja organizam prelazi na endogeno hranjenje (hranjenje unutarnjim rezervama) i najprije koristi ono što mu je nepotrebno - različita patološka tkiva, tumore, ožiljke, strije, naslage masti. Tada se aktiviraju obrambene snage organizma, koje djeluju na osnovna oboljenja i imunosni sustav koji je često spriječen u normalnom funkcioniranju suviše čestim uzimanjem hrane. Budući da su oko 80 posto današnjih bolesti psihosomatske, povremeno redovito gladovanje čini se idealnom prevencijom. Ali, ni 40 dana posta ne može pomoći ako se nastavi živjeti s negativnim mislima i emocijama: strahom, ljutnjom, ogorčenošću ili zavisti. Stvar je izbora.
