Postavlja se jedno važno pitanje, u ime ove teme, hoće li mi pomoći ako dobijem virusnu infekciju i ako odem u bolnicu? Spašava li to život i koliko smo sigurni ako se opredjelimo za lječnicki tretman da će bit uspješan?
Ovo je postalo mnogima trenutno jedno od najvažnijih pitanje koje si osoba može postaviti u ovo vrijeme. No ono što je još važnije je da će za mnoge upravo taj izbor odrediti kakav bi mogao biti ishod na kraju dana. Možda čak pitanje života i smrti.
A objasnit ću i zašto tako mislim.
Kao slobodna moralna bića, trebali bismo svi imati tu slobodu izbora da biramo svoje liječenje ili strategije oporavka od neke bolesti, pogotovo kada je riječ o izlječenju. I to bilo koje vrste bolesti, ne samo virusa.
Upravo radi tog slobodnog izbora i slobode savjesti prepuštam vašoj odluci i inteligenciji da sami odlučite što biste trebali odlučiti i učiniti u vašem slučaju, međutim, evo mog stajališta.
Što ću ja učiniti ako se suočim s ovim virusom o kojem svi pričaju. Dapače, sa bilo kojim zdravstvenim problemom.
Kao i u svim mojim prethodnim tekstovima, tko god ih je pročitao, ponovit ću da ne podcjenjujem nijedan virus. Vjerujem da postoje neki oblici mikroba i parazita koji mogu biti poprilično štetni.
Vidio sam neke od njihovih učinaka tijekom rada u mnogim bolnicama i klinikama širom Australije.
Vidio sam isto tako i dosta osoba, posječivao ih, čak i živio u njihovim domovima, koji su bili vegani i koji su vjerovali u alternativnu-prirodnu medicinu. Neki su imali teške kronične bolesti, a neki i rak. Mnogi od njih bi odbijali ublažavanje boli kad bi završili u bolnici i mislili su da svojim karcinomom mogu vladati i pobijediti ga meditacijom i pozitivnim razmišljanjem. Jednom kada se rak počeo širiti ili metastazirati brže nego što su očekivali, molili su i preklinjali da im se dade morfij.
U ovih 25 godina prakse u alternativnoj medicini često sam bio suočen sa nerealnim očekivanjima i tretmanima, pogotovo od mnogih koji su vjerovali da su nedodirljivi samo zato što su koristili malo bilja i ljekovitih travčica, meditirali ili zato što su vegani.
Dapače, ja sam u biti pomogao mnogim veganima ili vegetarijancima da prođu kroz temeljite detoks programe, ali i upoznao mnoge koji su i završili svoju životnu priču samo zbog neznanja, pogrešnog načina života i loših kombinacija u ishrani.
Pogotovo su mi ostali upečatljivo one osobe koje su bile pre revne i često ulazile u ekstremnu praksu kada je u pitanju alternativna, prirodna medicina. Osobe koje su svoja iskustva temeljili na anegdotskim dokazima i koji su uzimali tuđa iskustva ili tekst neke poznate knjige i primjenjivali to sve van konteksta.
Nit između krajnosti i savršenosti u praksi prirodne medicine je vrlo tanka i lako je ljosnut ko trula kruška, pogotovo ako ste tek na početku ili ako ste vični ekstremizmu. Test karaktera i pobjeda tih loših navike i mana je često veći izazov nego pobjeđivanje straha od nekog alternativnog tretmana ili krize izlječenja. Za mnoge je bilo čak i bolje da su možda zatražili pomoć od nekog klasičnog doktora ili išli u bolnicu, nego da su se počeli bavit prirodnim lječenjem.
Ovo bahato ponašanje i nedostatak krotkosti, zatvoren um i konstatna neuravnoteženost uma koja i sebi i drugima stvara pre teške granice i nivoe detoksikacije ih često košta da izgube veliki dio vremena na oporavak od neke ekstremne terapije ili prakse, koje kod nekih nažalost okonča potencijalno dobar primjer i uspješan završetak ove nevjerovatno lako priče zdravijeg života.
Postoji toliko teorija i neizvjesnosti kada je u pitanju izlječenje samoga sebe ili putem prirode. Kome da vjerujemo? Liječnicima ili onim osobama koje govore o povratku prirodi i njezinim potencijalima za liječenje?
Da, i ja sam u početku bio zbunjen. Pročitao sam tonu knjiga i pogledao mnoge videozapise, sjedio dano nočno ispred kompjutera i gledao šta drugi pišu o nekoj temi, nekad po cjelu noć tako, čak sam se upustio i u dugogodišnje studije sa područja medicinskih, gdje sam učio godinama anatomiju i fiziologiju tijela, te razne funkcije.
Od medicinskog faksa, do koleđa gdje sam završio za masera, te drugih kurseva i certifikata u alernativi, iridologiji, dijagnostici, uzelo mi je oko desetak godina grijanja stolice da se utemeljim i naučim mnoge grane lječenja. A i da mnogo toga odučim.
Na kraju svih tih silnih godina sam shvatio da je moja nepismena baba Milka, koja je bila poljoprivrednik i razgovarala često sa svojim životinjama, bila u biti i mudrija i pismenija od sviju nas. Dapače, ta žena je čitala prirodu kao otvorenu knjigu.
No, uprkos tom saznanju to sve mi je samo dalo dobre temelje i spoznaju. Kad sam se stim počeo i profesionalno bavit, tek onda je počela prava priča.
U tom periodu vremena sam doslovno potrošio tisuće i tisuće dolara na razne prirodne i alternativne tretmane, ljekovito bilje, tinkture, dodatke u ishrani i uređaje koji su kao liječili sve bolesti. Tad sam bio neodoljivo gladan da usavršim svoje znanje i da shvatim što i kako djeluje bilo što sam probao, pogotovo kad je bila riječ o detoksu ili čišćenju organizma.
Zapravo i iskreno govoreći, naučio sam više o tome što ne djeluje, nego o onome što djeluje, iako sam uvijek kupovao ono najbolje na tržištu holističke medicine.
Puno sam putovao, obišao mnogo različitih zemalja kako bih isprobao njihovu tradicionalnu-drevnu medicinu, od Ayurvede dok sam lunjao po Indiji, do kineske oi vjetnamske tradicionalne medicine, akupresure refleksnih zona i akupunkture, svih oblika masaža, raznih vrsta sauna u Južnoj Americi, pentranja po Andima i boravka u prirodi, radio sam mnoge oblike joge, sve vrste vježbi, BJJ, tretmane hidroterapijom, hidrokolon, visoki klistiri, kavni klistiri, pročišćavanja jetre po Hulda Klark metodi, kupovao direktno iz botaničke ljekarne dr. Schulzeovog bilja i njegovu superhranu, Dr Andersonove preparate za čišćenje crijeva, LB17, razne suplemente, vitamine, minerale, mnoge vrste B12, MMS, oralni hidrogen peroxid, promjenio sve metalne plombe u zubima, probao anti paraztne programe koje sam usavšavao godinama, čak sam naučio praviti svoje biljne lijekove.
Ne postoji apsolutno ništa što nisam probao. Otišao sam u mnoge toplice i banje, ljekovita blata, promatrao postupke drevnih ljudi i plemena, gdje sam bukvalno upijao njihovo znanje. Promatrao ih i razmišljao zašto umiru, zašto su bolesniji ili zašto su zdraviji od ostalih.
Također sam odradio dosta desetodnevnih ili višednevnih sokoterapija, gdje nisam ništa jeo, samo pio gomile soka i uzimao neko bilje za čišćenje crijeva, napravio dosta kratkoročnih postova na vodi ili suhe postove, a i izmjenio prehranu u dosta navrata, počevši od veganske dijete, prijesne veganske ishrane i gotovo 10 godina bio na voćnoj prehrani.
Također sam radio i u mnogim kliničkim okruženjima. U mojoj vlastitoj kliniki koju sam otvorio blizu jedne poznate plaže, u samoj predivnoj prirodi, gdje su ljudi dolazili na detox i prirodne tretmane, te u mnogim medicinskim klinikama i bolnicama širom Australije.
Privatno sam pomagao mnogim ljudima i radeći po tim klinikama i u bolnici. Imam iskustva u hitnoj medicini, dok sam također radio u kardiološkim odjeljenjima, odjelima intenzivne njege i odjelima zaraznih bolesti, odjelima za oporavak od alkohola, respirativno-infekcijskim odjeljenjima, s mnogim psihički bolesnim ljudima (i liječnicima i sestrama), onkologiji, neurologiji, njezi starijih osoba, dok sam također često radio i sam, u mnogim udaljenim klinikama, gdje sam pomagao aboridžinskom narodu. U sred pustinje, sa oko 300-400 km udaljenosti do prvog obližnjeg gradića.
Naučio sam puno, dakle, mnogo i o infekcijama i mnogim oblicima liječenja. Tako da mislim da bih mogao stvorit dovoljlno dobru sliku po pitanju tih tema i ako bih čak i dobio virus ( a nadam se da hoču i želim, da mi se izgradi protiv toga imunitet), najvjerojatnije ne bih išao odmah u bolnicu.
Prije svega, ne samo zato što sam tamo radio, već zato što znam da su treći ili četvrti najveći ubojica čovječanstva iatrogeni uzroci. To su uzroci koji nastaju liječničkom pogreškom ili radi toskičkih lijekova i procedura.
Pogotovo sada bi odlazak u bolnicu predstavljao veliki rizik jer su mnoge medicinske sestre i liječnici vjerojatno iscrpljeni i izmoreni. Opterećeni su mnogim pacijentima i ljudima koji će ići tamo provjeriti jesu li zaraženi. Kao takvi iscrpljeni, lako se napravi greška i postaneš za čas još jedna statistika.
Drugi razlog zbog kojeg se ne bih odlučio sada otići u bolnicu i radije ostati kod kuće, upotrebljujući zdrav razum i tretmane koje sam naučio do sad, je taj što je bolnica središte mnogih mikroorganizama i bakcila. To je mjesto nagomilano ili koncentrirano bolesnim pacijentima i ljudima.
Bolnica je sad bomba i karantenski kontejner ispunjena sa bakcilima, što je logičan fenomen i jednostavno za razumjet, zar ne? ,Zašto bi se onda tamo išao namjerno izlagat, pa da sam i neznam kako zdrav, pa da mi čak i nude maske i zaštitnu opremu, rukavice i slično? Nitko m ine garantira da me virus, koji je tako sitan neće krknut.
Osim ako sam u totalnoj komi, gdje sam u kritičnom stanju, gdje ne pomaže više ništa, ni prirodne terapije, onda ajde de. A to sumnjam da će mi se desit, jer sam već,bio u kontaktu sa mnogim bolesnicima na infekcijskim odjeljenjima i nsu mi prenjeli nikakvu bolest. Nikave viruse.
Dapače, neznam kad sam zadnji puta imao gripu od kad se zdravo hranim i od kad sam počeo ovaj način života, a i to što sam dobio, neku bolest ili temperaturu,, to je bilo od reakcije čišćenja tijela. A ne jer sam obolio.
Ako bih i dobio virozu ili viralnu infekciju, sigurno bi mi ponudili intravensko liječenje visokim dozama prednizolona i kortizona. Nuspojave ovih lijekova dobro su poznate kao imunosupresivne. One bi samo snizile moj imunološki sustav. To će vam i doktor reć. Evo, moj otac je nedavno išao u bolnicu jer je prehladio pluča. Nije imao koronu, ali je bio jako bolestan i pitao je doktore dali bi mu mogli date gore navedene ljekove, no oni su to odbili. Rekli su mu da ih može dobit samo oralno, nikako intervenusno, jer se to može samo dva puta godišnje uzimat, jer poremete imunitet, a pogotovo da je štetno za starije osobe. Pemtni doktori i svaka čast!
Samo uzimanje ovih lijekova ima ogroman potencijal da čovjeku može okončat sudbinu. To smo vidjeli kada su ih davali Aboridžinima, za koje se zna da imaju puno parazita. Čim je njihov imunološki sustav pao od tih lijekova, paraziti su preuzeli tijelo i pacijent bi umro od parazita i infekcija koje su oni zrokovali. Ovu mi je priču također ispričao i jedan od liječnika, koji je radio sa mnom i u Novoj Gvijeni, sa domorocima, gdje se osvjedočio o ovom što sam gore napisao.
Ako dođem u bolnicu s agresivnom virusnom infekcijom velika je vjerovatnost da će mi dati neki vrlo aresivan antibiotik. Najvjerojatnije kao intravenska infuzija. Jedan od tih vrsta antibiotika je Fluxlocicilin antibiotik, lijek kojem su cilj pluča.
Učinak ovih lijekova na jetru, bubrege i crijeva toliko je poguban i štetan da ga ovdje ne mogu ni opisati. To će definitivno uništiti ili izmijeniti broj dobrih probiotik bakterija u vašim crijevima i sniziti imunitet koji se uglavnom tamo razvija. Zapamtite, zdrava tijela i cirkulacija, zdrav imunitet!
Dat će mi sigruno i neke ljekove za supresiju autoimunitetskih problema, za koje se zna da uništavaju rad jetre, zbog čega liječnici često naručuju od sestri da uzmu krv i pošalju to za test jetre tijekom ovih terapija.
Kao što vjerojatno možete shvatiti do sada i što zapravo primječujem sa svim ovim statistikama smrtnposti koje u posljednje vrijeme gledamo na TV-u, gdje naglo umire toliko mnogo ljudi, da se iza toga zapravo krije i jedan dobar postotak prekomjerna i pogrešnom upotreba ovih gore navedenih lijekova. Gdje nevidim nikakve dokaze da u biti pomažu i lječe bilo koji virus.
Mislim da je najgora stvar u ovoj priči hrana koju nude u većini tih ustanova. Jeste li ikad vidjeli što je na jelovniku i što često nude bolesnicima? Prekuhana hrana, kojoj su i dušu i srce iscrpili i isprali, puna svih vrsta vrhnja, sira, mesa, jaja, potpuno neprivlačna za gledanje ili neukusna, a često i bljutava.
Bolnička hrana se uglavnom temelji na medicinskom modelu liječenja, koji upućuje na to da moramo jesti visoko proteinsku i visokokaloričnu hranu kako bi se oporavili od bilo koje bolesti, pogotovo infekcije.
Uprkos znanstvenim dokazima i Kinejskoj studiji, u mnogim bolnicama nemaju dume kad je u pitanju nutricionizam i zdrava ishrana. Hrana koja oporavlja i hrani tkiva i daje život. .
Moji instinkti i iskustva govore o tome da u ovoj fazi izbjegavam liječnike i bolnice, dok također koristim liječenje bazirano na osnovama zdravog razuma, radim na preventivnoj mjeri i nastavim jesti uravnoteženu prehranu svježeg voća, povrća i puno češnjaka, luka i prirodno bilje i hranu s visokim sadržajem vitamina C, za koji se zna da jača imunološki sustav.
Dobra higijenska praksa, više vremena provodim u prirodi, vježbanju, to su samo sve razumni i prirodni načini za pomoć mom tijelu.
Čim ova panika prestane, trebali bismo svi razmišljati o tome kako uložiti u neki način prehrane i života koji nas neće dovoditi u situaciju da postanemo bolesni. Briga o svom osobnom zdravlju trebala bi biti najvažnija investicija koju smo do sad svi trebali poduzeti. Bez obzira koliko to koštalo.
Povratak u prirodu, na naše njive, bašte, tu se nalazi zdravlje, no na tom treba raditi.
Krize poput ove bude potrebu za preispitivanjem naših prioriteta u životu, zar ne?
Sve ove silne godine ulaganja u prirodne lijekove, sirovu hranu, voćno-vegansku prehranu i prirodne metode čišćenja organizma, mnogo sati nadogradnje na znanju i praksi koji su ojačali moje zdravlje i imunitet, sada su mi dali više samopouzdanja da je takav način života mnogo superiorniji od bilo čega drugog.
Moje sadašnje znanje me pogotovo štiti od toksičnih metoda liječenja koje nudi medicinski sistem.
Iako ne želim zvučati samozadovoljno i bahato, dovoljno sam uvjeren da će tijekom bilo koje sezone pandemije ili gripe, moje tijelo bi sigurno izdržalo veći teret i napad od mnogih prosječnih osoba. Ne samo zbog toga što mi se tijelo do sad dosta pročistilo i poboljšala cirkulacija, već i zbog činjenice da je to moj dugogodišnji životni stil.
To ne znači da medicinski sustav u ovom trenutku nema svoje mjesto, svrhu i potrebu, no mislim da je prevelik teret i odgovornosti sad na leđima tim doktorima i medicinskom osoblju. Mnogi su si mogli do sad pručit ovu temu i napravit nešto po svim gore navedenim pitanjima, ako ništa drugo barem iz preventivnih razloga. A da ne spominjem i iz moralnih, gdje svatko od nas preuzima osobnu odgovornost jačanja našeg zdravlja.
Kad samo pogledam šta je sve narod pokupovao po silnim supermarketima, koliko mesa i nehranjivih gluposti, sve se naježim, a onda paničare i brzo trče u bolnice. I to za svaku sitnicu.
Od sad pa na dalje postanite i trudite se da budete divovi svog života i znanja o zdravlju, o prirodnom načinu života, a ne prosječni patuljak koji se paca u neznanju kao i večina koji su si mogli sve ovo što danas prolazimo i spriječiti i liječiti bez upotrebe agresivnih terapija i bez silne panike.
NAPISAO: IGOR ROMČEVIĆ
