Jedan od problema s kojim se mora suočiti svako ljudsko biće je svijet u kojem je čovjek rođen. Njegovo biće i namjere svijeta ne idu zajedno. Svijet želi da mu čovjek služi, da bude rob, da ga koriste oni koji imaju moć. Naravno, čovjek mu to zamjera. On želi biti samostalan. Svijet nikom ne dopušta da bude ono što se pretpostavlja da je on po svojoj prirodi.
Svijet pokušava svakoga oblikovati u potrošnu robu: korisnu, djelotvornu, poslušnu - koja se nikad ne smije buniti, nikad ništa tvrditi, nikad izjavljivati da ima vlastitu individualnost, već uvijek mora biti podložna gotovo poput roba. Svijet ne želi da vi budete ljudsko biće, on želi da budete efikasan stroj. Što ste efikasniji, to ste ugledniji i poštovaniji. A to je ono što stvara probleme.Nijedan čovjek nije rođen ovdje da bude stroj. To je poniženje, degradacija. To znači da vam oduzimaju vaš ponos,vaše dostojanstvo, da vas uništavaju kao duhovno biće, da vas smanjuju na mehanički entitet. Stoga se svako dijete počne zatvarati u sebe već od samog početka, čim postane svjesno namjera društva, roditelja, obitelji, odgojno- obrazovnog sustava, nacije i religije. Počinje se braniti iz straha jer se mora suočiti sa strašnom silom. A dijete je tako maleno, lomljivo, tako ranjivo i bespomoćno, tako ovisno o drugim ljudima od kojih se mora štititi. Problem postaje još kompliciraniji jer ljudi, od kojih se dijete mora zaštititi, su ljudi koji misle da ga vole. A možda oni niti ne lažu. Njihove su namjere dobre, ali nedostaje im svijest. Oni čvrsto spavaju i ne znaju da su lutke na koncu u rukama nemilosrdne moći koja se zove društvo, društveno uređenje — svi zakonom utvrđeni interesi nastupaju zajedno.
Dijete se suočava s dilemom. Ono se mora boriti protiv onih koje voli, a misli da i oni vole njega. Ali čudno je - ljudi koji ga vole, ne vole ga onakvog kakav on jest. Oni mu kažu: "Mi ćemo te voljeti, mi te doista volimo, ali samo onda ako slijediš put koji mi slijedimo, ako slijediš religiju koju mi slijedimo, ako budeš poslušan onako, kako smo i mi poslušni."
Ako postanete dio ovoga golemog mehanizma u kojem ćete živjeti cijeli svoj život - jednostavno je beskorisno boriti se protiv njega jer ćete biti uništeni. Mudrije je predati se i naučiti govoriti da, želite vi to ili ne. Obuzdajte svoj ne. U svim uvjetima, u svim situacijama, od vas se očekuje da kažete da. Zabranjeno je reći ne. Ne je iskonski grijeh. Neposlušnost je iskonski grijeh - a tada se društvo osvećuje, a njegova je osveta strašna. To stvara veliki strah u djetetu. Cijelo njegovo biće želi da drugi potvrde njegov potencijal. Dijete želi biti ono što jest jer inače ne vidi nikakva smisla u životu. Ako bude drukčije, nikad neće biti sretno, veselo, potpuno ostvareno ni zadovoljno. Nikad se neće osjećati ugodno, uvijek će u sebi osjećati razdor. Dio njega, najistaknutiji dio njegova bića uvijek će biti gladan, žedan, nezadovoljan, nepotpun. Ali snage su prejake, opasno je boriti se protiv njih. Naravno, svako dijete malo po malo počinje učiti kako se braniti i zaštititi. Zatvara sva vrata svoga bića. Nikom se ne povjerava, jednostavno se počne pretvarati. Počinje glumiti.
Glumi prema pravilima koja su mu drugi dali. U njemu se javljaju sumnje, no ono ih potiskuje. Njegova se priroda želi dokazati, no ono je obuzdava. Njegova inteligencija želi reći: "To nije ispravno, što radiš?" Ono prestaje biti inteligentno. Sigurnije je biti zaostao, sigurnije je biti neinteligentan. Sve što vas dovodi u sukob sa zakonskim interesima, opasno je. Opasno je također otvoriti se čak i pred ljudima koji su vam vrlo bliski. Zato su svi postali zatvoreni. Nitko ne otvara svoje latice neustrašivo poput cvijeta koji pleše na vjetru, na kiši i suncu... tako lomljiv, ali bez ikakva straha.
Svi mi živimo zatvorenih latica, bojimo se da ćemo postati ranjivi ako ih otvorimo. Zato svi koristimo štitove svih vrsta - čak i fenomen poput prijateljstva koristi se kao štit. To će vam izgledati kao nešto što je protuslovno - jer prijateljstvo znači otvorenost prema drugom biću. Znači uzajamno dijeliti s nekim tajne, znači srce dati nekomu drugom. No svi žive u takvim protuslovljima. Ljudi koriste prijateljstvo kao štit, čak i molitva Bogu postaje štit. Kad žele plakati, ne mogu zaplakati. Smješkaju se jer smiješak ima ulogu štita. Kad im se ne plače, oni plaču jer i suze u nekim situacijama mogu funkcionirati kao štit. Naš smijeh je samo vježba usnica. Iza toga mi skrivamo istinu — naše suze. Cijelo društvo stvoreno je oko jedne ideje koja je u osnovi licemjerna. Morate biti ono što drugi očekuju od vas, a ne ono što jeste. Zato je sve postalo lažno, sve je prijevara. Čak i prema prijatelju držite se na odstojanju. Nikom ne dopuštate da vam se približi. Ako netko dođe preblizu, možda će moći zaviriti iza vaše maske. Ili može prepoznati da to nije vaše pravo lice, da je to samo maska, a vaše pravo lice je iza nje. U svijetu u kojem živimo, nitko nije iskren ni istinit.
Moja vizija novog čovjeka je vizija buntovnika, čovjeka koji je u potrazi za svojim iskonskim likom. To je čovjek spreman odbaciti sve maske, sva pretvaranja, sva licemjerja, koji je spreman pokazati svijetu ono što on zapravo jest. Nije važno je li voljen ili proklet, poštuju li ga, cijene ili ne, je li okrunjen ili raspet. Jer najveća sreća čovjekova postojanja jest biti ono što jest. Čak ako vas raspnu, bit ćete raspeti ispunivši svoju svrhu i bit ćete zadovoljni. Budite čovjek istine, iskren čovjek, čovjek koji zna što je ljubav, koji zna što je suosjećanje, koji razumije da su ljudi slijepi, da im je svijest na niskoj razini, da duhovno spavaju... Ono što rade, rade gotovo spavajući. Bili ste ograničavani tako dugo, tako mnogo godina - cijeli svoj život - sada će vam trebati malo vremena da se uklone ti uvjeti koje su vam postavljali. Opterećivali su vas sa svim vrstama lažnih pseudo ideja. Trebat će vam vremena da ih odbacite, da prepoznate
da su lažne, da su neistinite. Zapravo, kad jednom prepoznate nešto kao lažno, to nije teško napustiti. Onog časa kad to prepoznate, to će lažno pasti samo od sebe. Dovoljno je samo prepoznati to. Vaša veza je prekinuta, vaš identitet je izgubljen. Odjednom nestaje ono što je lažno, stvarnost se pojavi u svoj svojoj ljepoti, u novom obliku, jer iskrenost je ljepota, poštenje je ljepota, istinitost je ljepota. Vaša svijest, vaše razumijevanje i vaša hrabrost da budete odlučni, da vam je povjereno da pronađete sebe, poništit će sva lažna lica koja su vam nametnuli ljudi. I njihova svijest je također na niskoj razini - vaši roditelji, vaši učitelji - ne ljutite se na njih. I oni su žrtve poput vas. Njihovi očevi, njihovi učitelji i svećenici iskvarili su njihove umove. A vaši roditelji i vaši učitelji, iskvarili su vas. Vi niste nikad ni pomislili da bi moglo biti loše ono što su vas učili vaši roditelji koji su vas voljeli, ono što su vas učili vaši učitelji i svećenici. Ali bilo je loše. Jer ono što su vas učili, stvorilo je sav taj loši svijet. Bilo je loše, svaka sitnica onoga što su vas učili bila je loša. A dokaz je cijela povijest, svi oni ratovi, zločini, grabeži... Milijune ljudi su ubijali, klali, spaljivali žive u ime religije, u ime Boga, u ime slobode, u ime demokracije, u ime komunizma.. .prekrasnih li imena! Ali ono što se događalo iza tih prekrasnih imena je tako ružno da će jednog dana čovjek gledati na povijest kao da je to bila povijest bolesnih ljudi, a ne povijest zdravog čovječanstva.
-OSHO
