Riječi "i ovo će proći" ukazuju na realnost
Jednom kada uočite i prihvatite činjenicu prolaznost svega i neizbježnost promjene, možete da uživate u zadovoljstvima, dok traju, bez straha od gubitka i bez zabrinutosti za budućnost.
Kada se oslobodite vezanosti, imate bolju perspektivu za sagledavanje događaja iz vašeg života nego kada ste zarobljeni u njima. Postajete poput astronauta koji vidi planetu Zemlju okruženu beskrajnim prostranstvom i shvata paradoksalnu istinu: Zemlja je istovremeno i dragocjena i beznačajna.
Spoznaja da će i ovo proći rezultira nevezanošću, i zajedno sa tom nevezanošću u vaš život ulazi druga dimenzija unutrašnji prostor.
Kroz nevezanost, kao i kroz unutrašnje neprotivljenje, dobijate pristup toj dimenziji. Kada više nijeste u potpunosti identifikovani sa formom, svijest, ono što ste, oslobađa se iz zarobljeništva u formi. Ta sloboda je rođenje unutrašnjeg prostora. Dolazi u obliku spokojstva, kao fini jedva primjetan mir prisutan duboko u vama, čak i kada ste suočeni sa nečim naizgled lošim.
I ovo će proći. Odjednom se pojavljuje prostor oko događaja. Takođe se stvara prostor oko emocionalnih uspona i padova, čak i oko boli. I prije svega, pojavljuje se prostor između vaših misli. I iz tog prostora stvara se mir koji nije "ovozemaljski", jer ovaj svijet je forma, a mir je prostor. Prostor Boga.
Sada možete da uživate i divite se ovozemaljskim stvarima, a da im ne pridajete značaj ili važnost koje i nemaju. Možete da uživate u plesu stvaranja i budete aktivni, a da se ne vežete za rezultate i postavljate nerazumne zahtjeve: " ostvari me", "usreći me", "učini da se osjećam sigurno", "reci mi ko sam ja". Svijet vam ne može dati tako nešto, i kada ne budete imali više sličnih očekivanja, svaka samostvorena patnja će nestati.
Svaka takva patnja rezultat je precjenjivanja značaja forme i nesposobnosti da se osvijesti dimenzija unutrašnjeg prostora. Kada je ta dimenzija prisutna u vašem životu, možete uživati u stvarima, doživljajima i zadovoljstvima svih čula, a da se pri tom ne gubite u njima, drugačije rečeno, da se ne vežete za svijet.
Riječi "I ovo će proći" ukazuju na realnost. Indirektno ukazuju na nepostojanost svih formi, one takođe ukazuju na nepromjenljivo i vječno. Samo ono što je vječno u vama može da prepozna prolaznost kao takvu.
Kada je dimenzija prostora izgubljena ili neprepoznata, tada predmeti ovog svijeta poprimaju apsolutnu važnost, ozbiljnost i težinu koje zapravo i ne posjeduju. Kada se svijet ne posmatra iz perspektive bezobličja, on postaje opasno mjesto i, konačno, mjesto očajanja.
Ekart Tol
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
