Aminokiselina homocistein je gotovo nepoznata u javnosti, ali je predmet velikog zanimanja unutar medicinskih krugova od ranih 90-ih. Dokaz je pokazatelj da čak i srednje povišena razina homocisteina ukazuje na povišen rizik za prirođene anomalije, demencije, depresiju i smrt.
Neovisne studije u Izraelu, SAD, Norveškoj i Nizozemskoj su pokazale da je razina homocisteina vrlo povezana sa smrtnošću, čineći homocistein važnijim od kolesterola. Svako 10%-tno povećanje homocisteina za 5 do 10% povećava ukupnu smrtnost, smanjujući očekivani životni vijek za šest mjeseci do godine dana.
Kako bi razumjeli kako povišeni homocistein postaje povezan sa štetnim posljedicama prije rođenja pa sve do smrti, trebamo znati za neke životno važne biokemijske reakcije. Folate dobivamo iz hrane kao što su lisnate biljke i grašak. U tijelu se koriste u sintezi DNA, tijekom koje se folati pretvaraju u metiltetrahidrofolat (MTHF). Ta molekula se kasnije ponovno vraća u folat u reakciji koja istodobno pretvara homocistein u metilonin. Ta kritična reakcija ovisi o dovoljnoj količini vitamina B12.
Aminokiselina metionin, koju također dobivamo iz hrane, izvor je jednog životno važnog spoja, S-adenozil metionin (SAM). SAM je izvor mnogih metilnih spojeva za mnogo različitih reakcija metilizacije kao što su: popravak DNA, stvaranje neurotransmitera, sinteza koenzima Q, proizvodnja ostalih aminokiselina (karnitin i kreatin), i eliminacija toksina poput arsena i piridina. Svaka od ovih rekacija metilizacije pretvara SAM nazad u homocistein koji je spreman za daljnju pretvorbu u metionin, a uz pomoć vitamina B12 pretvara se u cistein.
Tako folati cirkuliraju u krug, bivajući uzimani za izgradnju DNA i regenerirani uz pomoć vitamina B12, u isto vrijeme kada je homocistein pretvoren u metionin kako bi pokrenuo reakcije metilizacije. Ukoliko nema dovoljno vitamina B12 u tjelesnoj rezervi, oba ova životno važna ciklusa su spriječena; folati ostaju zaglavljeni u obliku MTHF, što uzrokuje onemogućenost daljnje DNA sinteze, istovremeno homocistein se nagomilava umjesto da se pretvara u metionin koji bi pokrenuo reakcije metilizacije. Kako koncentracija homocisteina raste, reakcije metilizacije imaju prepreku i usporavaju kretanje te popravak i obnova opadaju.
B12 je potreban za reakciju pretvaranja homocisteina u metionin i metiltetrahidrofolata u folata, tako da nedovoljna količina B12 može ujedno povećati koncentraciju homocisteina i reducirati dostupnost folata. Nedovoljna količina folata može usporiti opskrbu metiltetrahidrofolata i tako usporiti pretvorbu homocisteina u metionin.
Nedovoljna količina B6 može blokirati raspolaganje pomoći u smjeru pretvorbe homocisteina u cistein.
Bitno kratkoročno povećanje metionina za pokretanje metilizacijskih reakcija, uzrokuje uzburkanost u homocisteinu. Tijelo se prilagođava na visok unos metionina tako što prepoznaje da homocistein nije potreban da bi se obnovio metionin i onda povećava pretvorbu homocisteina u cistein (dok god ima dovoljno vitamina B6). Gledajući dugoročno, uobičajen unos metionina imaj slab učinak na homocistein ukoliko je u organizmu optimalna količina B6 i B12.
Manjak B12 obično postaje vidljiv kao neurološki simptom, posebice ako je unos folata visok. Klasični simptomi uključuju ukočenost, manjak energije, mutan vid, trnce, neravnotežu, slabu kontrolu udova, lošu memoriju, promjene u osobnosti, bol u jeziku te paranoju. Kod djece pokazatelji su gubitak energije i apetita.
Svi simptomi su reverzibilni ukoliko su tretirani dovoljno rano, ali šteta može biti trajna, posebice kod djece. Dojenčad ima ozbiljne simptome ukoliko majka ima veoma mali unos vitamina B12 , a majka možda niti neće imati simptome.
Kao zaključak za homocistein trebali bismo se prisjetiti da povišena razina homocisteina utječe na zdravlje tijekom života i smanjuje očekivani životni vijek, i povezan je s degenerativnim posljedicama na početku života kao i na kraju.
Povišeni homocistein, niski B12 i niska razina folata su ujedno i povezani s depresijom i s napretkom prema razvitku demencije (senilnosti). S-adenozin metionin(SAM), koji pokreće reakcije metilizacije koje su blokirane zbog povišene razine homocisteina, postao je vrlo osnovan antidepresiv, ali vrlo skup. Zadržavajući homocistein u niskim koncentracijama osigurava unutarnjim mehanizmima održavanje reakcija metilizacije neometanim.
Nefiltrirana kava, pušenje i alkohol uzrokuju povećanje homocisteina. Crni čaj ima slabi učinak. Žestoka pića kao viski i votka, jasno su povezani s povećanim homocisteinom, dok pivo i vino nisu. Alkohol zaustavlja pretvorbu homocisteina u metionin, ali taj učinak može biti zanemaren ukoliko se uzima dovoljna količina folata i vitamina B12. Kao i s metioninom, ti učinci su sporedni, ključni faktor je uzimanje tri tipa B vitamina: folat, B12 i B6.
Pokusi u kojima su se koristili folati, B12 i B6 za reduciranje homocisteina su pokazali smanjenje simptoma srčanih bolesti, uključujući i brzinu napretka ateroskleroze – što pokazuje daljnje dokaze u važnosti izbjegavanja povišenog homocisteina.
Uzimanjem 4 mg folata u danu smanjuje se opseg oštećenja živčane cijevi poput spina bifida (rascjep kralježnice) za 70%. Sličan ishod je pokazan koristeći 0,8 g folne kiseline i 4 mikrograma vitamina B12 tako što je smanjio isto oštećenje za 100%.
Homocistein raste značajno, dugo vremena prije nego što količina folata padne do granice hipovitaminoze. Manjak folata postaje očiti kao anemija zbog nepravilne DNA sinteze, ali može i povećati neurološke simptome povećavajući razinu homocisteina te blokirajući reakcije metilizacije. Za folate, potrebna količina krvi (seruma) za smanjenje homeocisteina je oko 20 nanomola po litri s obzirom na unos folata oko 400 mikrograma po danu, što se lagano može dobiti iz raznovrsnih biljnih dijeta. Tome slični unosi su preporučeni za trudne žene kako bi se smanjio rizik od oštećenja živčane cijevi. Mnoge države su prihvatile povećavanje folata u žitaricama.
U ranim danima istraživanja na homocisteinu bilo je puno optimizma za to da će razina homocisteina biti smanjena na temelju biljnih dijeta, uslijed unosa velike količine folata. Uistinu, posljednja ispitivanja su pokazala da se razina homocisteina smanjila unutar tjedan dana kada se prebacilo sa tipične zapadnjačke dijete na vegansku dijetu s puno povrća.
No, ostale studije su pokazale da mnogi dugogodišnji vegani imaju krvni homocistein otprilike 15 mikromola po litri u usporedbi sa poželjnim koji je 10. Ostali vegetarijanci pokazuju isto povišene razine, u prosjeku oko 12 mikromola po litri.
Porast homocisteina ne pokazuje kod onih vegana koji si osiguravaju potrebnu količinu vitamina B12 (3 ili više mikrograma po danu). Oni pokazuju očekivanu dobit od velike količine folata i B6, jer je tada razina homocisteina oko 8 mola po litri usporedno s zapadnjačkim prosjekom od 10 mola.
Razina homocisteina raste s godinama i za nijansu je veća kod muškaraca nego kod žena.
U SAD-u je 1999. g. razina B12 kod vegana bila jednaka kao i kod mesojeda, uslijed prosječno velikog unosa vitamina B12 kroz dodatke prehrani. Tako i razina homocisteina.
Čileanska studija je promatrala učinak dodatnog uzimanja vitamina B12. Razina homocisteina kod čileanskih vegetarijanaca je pala s 13 na 7,9 uz nikakve druge dijetetske promjene.
Potrebno je spomenuti da su proučavani vegani već živjeli pet godina duže nego mesojedi, ali bi mogli i bolje uz dovoljne količine vitamina B12.
Povećani homocistein uobičajen je i kod mesojeda zbog niskog unosa folata. Još k tomu stariji mesojedi često ne mogu apsorbirati B12 iz mesa te pokazuju postupno smanjenje količine vitamina B12. Posljedice su kao kod vegetarijanaca, povećana razina homeocisteina.
Sav vitamin B12 proizveden je iz bakterija, bez obzira je li dobiven iz mlijeka, jaja, mesa, ili dodataka prehrani. B12 za uporabu u dodatcima prehrani dobiva se fermentacijom, koristeći pozorno odabrane bakterije koje nisu genetski modificirane. Ta vrsta B12 se lako apsorbira i zato je preporučljiva i svima preko 50 godina da si osiguraju dovoljne količine vitamina.
Stephen Walsh PhD, Plant Based Nutrition and Health
