Jedno od važnih uvida koje mi se otkrio u porodičnim rasporedima, tiče se našeg zdravlja, zdravlja u cjelini.
Mnoge bolesti predstavljaju ljude od kojih se mi ili naša porodica želi da oslobodi, koje smo zaboravili ili isključili. Ovo takođe možemo provjeriti, obraćajući se unutra sebe.
Za to nam je potrebno pet minuta. Obraćamo se unutrašnjem pogledu našeg tijela i osluškujemo, gdje nas nešto boli, ili gdje postoji neka bolest.
Kako obično reagujemo na to? Želimo da se oslobodimo toga, što nam pričinjava bol i što nas čini bolesnim. Slično kao što i naša porodica želi da se oslobodi nekog čovjeka.
Ali sada mi postupamo drugačije. Sa ljubavlju prihvatamo u svojoj duši i u svom srcu to što nam pričinjava bol, i to što boli.
Govorimo mu: "Možeš ostati u meni. U meni možeš steći mir. "
Pri tom pratimo uticaj koji to što govorimo ima na naše tijelo, a zatim šta to izaziva ili budi u njemu. Često se bol smanjuje, a mi se osjećamo bolje.
U sledećoj etapi pokušavamo da osjetimo sa čim je povezana ta bolest ili bol. Sa kojim isključenim ili zaboravljenim čovjekom? Možda sa tim, sa kojim smo mi ili naša porodica postupili nepravedno?
Nakon nekog vremena, već to znamo, ili nam se pojavi pretpostavka. Sada zajedno sa našim bolom i našom bolešću gledamo na tog čovjeka. Govorimo mu: "Sada te vidim. Sada, te poštujem. Sada, te volim. Sada ti dajem mjesto u svom srcu. "
Kako se posle toga osjećamo? Kako se osjeća naša bolest? Kako se osjeća naša bol?
Autor: Bert Hellinger
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
