dete u nama

Vraćamo se, da. Prisećamo se, da. Upravo je ovo dokaz da se rađamo kao duše koje Znaju, koje su već mnogo učile. I došle ponovo ovde da uzljube sebe do kraja. Da Sebe pronađu u Nebu, u zrakama sunca, u cvrkutu ptica, u mirisu cveća. Da Sebe osete! Da sebe Osveste!

Deca su naši učitelji, ko zna da ih čuje i primeti; obogaćuje svoj život Dubinama i netaknutom Mudrošću koja nije s ovoga sveta. Deci ne traba vaspitanje. Deci treba vođstvo, podrška i Ljubav. Oni su pravi mali ljudi, koji vide sve što smo mi Veliki zaboravili. Deca osećaju miris lipe, osećaju istinu, znaju ko je pravi Drug. Deca odlaze u ono Društvo gde ih se podržava.

Nažalost, Veliki i Pametni, zaboraviše sve važno što su znali dok su bili deca. Odrasli su otišli u neke nebuloze, misleći da je zaraditi život, da je juriti put i da Je kupiti Ljubav. Brige ih pojedoše. Bezvezne teme zarobiše. Ali, božemoj, oni su Odrasli, pametni, dobro su, znaju sve kako, sofisticirani su, moderni, poštovani u društvu, modno usklađeni, voze dzipove, mogu da imaju što požele.

I, dođu i prođu neke godine…oluje…i čovek se priseti onog Deteta u sebi. Svih njegovih želja i snova. Svih nadanja i čistog srca. Svih prelepih namera o divnom svetu u kome se svi vole. I čovek zaplače, pitajući se što je ostalo od tog divnog deteta kakav je bio.

Ako je hrabar i mudar; čovek se vraća k Sebi. Napušta iluziju u koju  je upao godinama i vraća se vrednostima Deteta u sebi. Nikad nije kasno probuditi to Dete. Pitati ga kako je, što želi i zagrliti ga.

To Dete ste Pravi Vi. Dete u vama je vaše vođstvo, Vaše Više Ja. Sledite Ga. Slušajte Ga. Negujte ga. Volite ga.

Zagrlite dete u vama i pustite ga da govori, misli i oseća. Ono je nepogrešivo. Ono je direktvo povezano sa Suncem. Ono zna vaš put. Povežite se sa detetom u vama. Vratite se Kući.

Nemojte da život prođe a vi niste primetili Dete u vama tj Sebe. To je vaša svrha i Put; Slediti Dete u Sebi.

Vaše Dete živi u Vama negde u području oko stomaka; ima li vazduha, kako se oseća, je li zaboravljeno? Oslobodite ga! Dopustite mu da poraste u vaše sadašnje godine i ZAIGRAJTE SE!!!

ČOVEK NE STARI ZBOG GODINA KOJE IMA, NEGO ZBOG ZATVORENOG UMA I NEČISTOG SRCA!!!

Neka Ljubav bude ljubljena!

Natali Momirović

dobrota

Nemojte se zavaravati. Dobri ljudi nisu glupi. Naprotiv! Često imaju izuzetno visok koeficijent inteligencije, koji im omogućava da svet vide približno onakvim kakav jeste i koji im onda uliva snagu i  poriv da stalno pokušavaju makar malo da ga ulepšaju, da pomognu kome god mogu.

I vide, sasvim jasno, kad ih neko zbog toga zloupotrebi, ismeje, izda, prevari. Nisu slepi.

Ali isto tako znaju da je to njihov zadatak. Da pomažu bez da traže povratne usluge, da vole bezuslovno i onog kojeg ni majka rođena ponekad ne voli, da daju kad ni sami nemaju, da rešavaju tuđe probleme, da se nađu svakom ko je na muci.

Čak i kada ih zloupotrebe i prevare, ne mogu ubiti njihovu dobrotu. Nikada se ne može ubiti taj poriv u njima.

Zašto? Zato što svako nudi samo ono što nosi u sebi. A ovi divovi dobrodušnosti nose samo ljubav i razumevanje, saosećajnost i lepotu srca i duše. Onom ko je pun ovakvih vrednosti život, svemir, Bog, uvek vraća.

Oni nikada od ljudi neće dobiti ono što su na pravdi Boga od njih zaslužili, ali život, on im nikada neće ostati dužan. Uposliće neke druge dobričine da ih spasu kad im je spasenje potrebno, da ih razumeju kad im je razumevanje potrebno i da ih izvuku iz ponora kad vise jedva se držeći na samoj ivici, misleći kako će svakog trena morati da se puste.

Svet je pun dobričina, samo su skriveni u mišijoj rupi bojeći se onih divljih i nedokaznih, koji nekako kao da baš sada vladaju svetom. Skrivaju se ti divni ljudi, bojeći se neljudi i zaboravljajući na ogromnu životnu istinu da Bog voli one dobrog, iskrenog, čestitog srca.

Budite te divne dobričine. Probajte neko vreme. Posmatrajte šta će se dešavati.

Očekujte da budete izdati i prevareni, upravo od onih kojima ste pomogli, kao i nekih drugih od kojih to nikada ne biste očekivali. Ali isto tako, očekujte čuda! Jer koliko god vas nečovek može povrediti, stostruko više vas Bog kroz čoveka može nagraditi.

Ne dozvolite da vam život prođe u mišijoj rupi. Budite hrabri, jer sreća prati dobre i hrabre, a Bog…?

On takve najviše voli.

Bojana Čupić

iscijeliti sebe

Problem ili patnja je u suštini posledica nesklada između Duše (srce, intuicija, kreativnost, božansko) i Ega (um, želje, okolina, očekivanja). Ove dve strane možemo da uravnotežimo ili pomirimo introspekcijom, svesnim disanjem, osećanjem i kvalitetnim vođstvom. Također, između procesa pomirbe i udruživanja srca i uma postoji tajni sastojak bez kojeg uspeha nema. To je Ljubav, Ljubav prema Sebi i Drugima. Ljubav Nam je dar s Neba, ne možemo da je zaslužimo ili zaradimo. Možemo da je pozovemo u svoj Život, da se svesno otvorimo, da je zamolimo i dopustimo.

Put isceljenja zahteva suočavanje Indivudue sa sopstvenim greškama, tj. odlukama koje nisu bile u skladu sa njegovom prirodom, dušom ili voljom Izvora. Uvid je samo prvi korak. Ostaje Dopuštanje Izvoru da nas pomeri, izmesti, sruši sve lažno u našem životu i ispravi naš Put. Čovek to ne može da uradi sam.

Dakle, slediti svoje srce (Dušu), koristiti um (tehnike) kao alat i dopustiti Izvoru da nas ispuni. To troje. A najveće od svih jeste Ljubav.

Natali Momirovic, psiholog i energetski terapeut

put srca

Put srca je pristup životu; i privatno i profesionalno.

Put srca ili program rada predstavlja spoj psihologije, duhovnosti i Inspiracije – Više Ja (Duh Sveti).

Reč je o pristupu Klijentu; klijentu kao višedimenzionalnom Biću, jedinstvenomUniverzumu sa jedinstvenim Potrebama, Preprekama i Željama.

Ovo je Individualni pristup (holistički pristup) čoveku jer se ljudi međusobno jako razlikuju. Svaki čovek različito reaguje na vlastite probleme, na život, na izazove, na odnose, na poslovna dostignuća, na ljude i svet oko sebe. Holistički pristup gleda čoveka individualno kao celinu od više dimenzija njegovog Bića. Postoje tri osnovne dimenzije: fizički nivo (telo), psihički nivo (um) i duhovni nivo (duh-duša). Sve tri dimenzije su jednako važne; poštovanje svoga Tela i potrebna nega, smirivanje vlastita uma i svesnost misli, kao i Integracija Duše kao omotača oko nas i konekcija na Izvor (ili Duha Svetog; Višeg Ja). Željena promena se u našim životima odvija ciklički; tek radeći sa svim nivoima postižemo uspeh. Menjajući jedan nivo, primerice psihički (stav ili verovanje o nečemu), utičemo na promenu celine i svih ostalih nivoa Bića.

Posebnu pažnju u radu sa pojedincem posvećujemo emocijama i verovanjima; zbog toga što su emocije naša energija – gorivo načeg Bića a verovanja su programi koje ostvarujemo u životu, želeli to ili ne. Sve emocije su jednako vredne (tuga, radost, ljutnja, strah, ljubav) i vrlo su značajne za nas život. Verovanja su naši bedemi koji nas brane I čuvaju od sveta; I to je dobro, sve do trenutka dok nas ne ograničavaju i dok ne odlučimo da ih osvestimo i promenimo. Cilj transformacije postižemo tek kada naučimo prihvatati život kao harmoničan tok dana i noći; a ne bežeći od straha, besa i boli u lažni pozitivizam, ovisnosti, odnose, filozofije.

SVAKA DUŠA IMA SVOJ PUT. Kako bismo spoznali sebe i imali život kakvog želimo dovoljno je samo biti u sebi i sa sobom; ne trebaju nam putovanja izvan sebe i svog vremena i prostora. Ne trebaju nam skupe tehnike, egzotični učitelji ni težak rad. Promena je putovanje života koje teče u ritmu daha. Vaš život je vaš učitelj!

Vođstvo ili Znanje se nalazi u nama, samo nam je ponekad potrebna pomoć da otklonimo sve što nas udaljava od te riznice u nama samima.

Cilj koji postižemo radom na sebi (lični rast i razvoj) jeste postizanje lične sreće tj zadovoljstva vlastitim životom na svim nivoima; cilj je postati stvaran neovisno od situacije.

Natali Momirović

prihvatanje

NAJVEĆI ISKAZ LJUBAVI JE PRIHVATANJE

Pitali ste:  Koji je najdelotvorniji način za promenu vlastite realnosti?!

PRIHVATANJE.

Prihvatanje spoljašnjeg ujedno je prihvatanje samoga sebe.

Bilo u partnerskim, bračnim, porodičnim, poslovnim, prijateljskim odnosima najveći iskaz ljubavi, čin volje, jeste prihvatanje drugoga onakvim kakav on jeste. Prihvatanje problema. Prihvatanje života i sudbine. Prihvatanje bračnog partnera kada vas najviše iritiraju njegove mane. Prihvatanje trenutnih okolnosti vas oslobađa tih okolnosti. To ne znači nužno da ćete se složiti s drugima, ili da ne smete da kažete Ne okolnostima i ljudima koji to od vas traže; to samo znači da ćete ih prihvatati bez osude ili prosudbe – upravo u tom Činu ljubavi leži Put promene.

Sa činom prihvatanja drugih i okolnosti vi zapravo prihvatate Sebe same.  Jer, ko vas je doveo u date okolnosti i odnose?!

Najdelotvornija tehnika za pretvaranje svog života u Radost i Mir jeste Prihvatanje svih stvari. Ukoliko vaš život trenutno nije baš onakav kakvim biste ga hteli videti, prihvatite to, izvucite lekcije i vaša se realnost zasigurno menja. Već samim stavom prihvatanja, a kamoli činom i delom.

Kroz prihvatanje; ljudi oko vas i okolnosti se uglavnom ne menjaju, ali se menja vaš stav i pogled na njih.

Ako imate dovoljno ljubavi i ako je vaša dharma služenje – svojom ćete ljubavlju kroz prihvatanje isceljivati sebe i svet.

Nije toliko važno da menjate svoje okolnosti ili ljude u vašem životu, jer niste slučajno baš sada na ovom mestu. Bitnije je da ih prihvatite, jer time lečite i sebe i njih. Ljubav uvek ide uz žrtvu (milosrđe), ili čin poniznosti, ili davanje prednosti drugom srcu da se izrazi. Ljubav je davanje. Dharma nije ostvariva bez čina služenja, davanja ili žrtve.

Dharma ili vaša misija na Pleneti kroz Prihvatanje će svakoga dana iznova saditi Cveće sreće u živote zaboravljenih Duša.

Neka Ljubav bude ljubljena!

Natali Momirović

godine i težina

Zašto se sa starošću povećava tjelesna težina?

Mnogo je predrasuda o „debelim“ ljudima kao osobama koje konzumiraju prekomjernu količinu hrane, koje su lijene i preferiraju sjedeći ili ležeći stil života. Sigurno je da postoje osobe koje odgovaraju spomenutom opisu, ali da li ste znali da se proces debljanja najčešće odvija kao posljedica promjena u organizmu koje se dešavaju neovisno od naše volje?

O čemu se radi? Sve ono što smo cijelog života jeli mirne savjesti i pri čemu smo uspijevali održati „dobru liniju“ postaje pretjerivanje u hrani od onog momenta kada se promijeni način na koji vaše tijelo apsorbuje i prerađuje hranu. Taj prelazni životni momenat najčešće dolazi sa „godinama“, u kojima se jednostavno „nešto“ u organizmu počinje dešavati. Nešto što vas i pored iste količine hrane i nepromijenjenog stila života dovodi do debljanja. Ova vrsta debljanja uslovljena starosnom dobi, nedavno je dobila i svoje naučno objašnjenje.

Zašto sa starošću postajemo skloniji debljanju?

U masnom tkivu se neprekidno odvijaju procesi akumuliranja i razgradnje masnoća. Sve dok akumuliranje novih i razgradnja postojećih masnoća stoje u odnosu ravnoteže, tjelesna težina se ne mijenja*. Sa starošću opada sposobnost organizma za razgrađivanje masnoća, te se u prosjeku više akumulira nego što se razgrađuje. Ukoliko se ovaj deficit metaboliziranja masnoća ne kompenzira kroz korekcije u ishrani i/ili adekvatne sportske aktivnosti, dolazi do povećanja obima masnog tkiva i time veoma često do povećanja tjelesne težine, kao što su pokazali švedski naučnici u žurnalu „Nature Medicine“.

Kakve veze ima nuklearno oružje sa debljanjem?

Nikakve, ali je poslužilo naučnicima u svrhu kreiranja naučnih istraživanja o uzrocima debljanja. Naime, do 1963. godine je izvršeno nekoliko testiranja atomskog oružja usljed čega je koncentracija radioaktivnog karbona C-14 u atmosferi znatno porasla i to na veoma širokom području. Kao i mnogo drugih nerazumnih stvari rađenih u istoriji čovječanstva, i ovaj događaj je ostavio tragove na prirodu i živa bića. Radioaktivni C-14, oslobođen usljed testiranja nuklearnog oružja, se akumulirao u masnom tkivu ljudi koji su živjeli u tom periodu.
Švedski naučnici su bili dovitljivi te su ovaj događaj i njegove posljedice iskoristili za dizajniranje naučne studije. Naime, za mjerenje razgradnje masnog tkiva u procesu starenja čovjeka su iskoristili činjenicu, da procesom razgradnje masnoća opada i koncentracija radioktivnog karbona C-14 u masnom tkivu.
Za test su uzeli 54 osobe kojima su u periodu od 13 godina uzimane probe na osnovu kojih je pomoću koncentracije radioaktivnog C-14 u masnom tkivu mjeren kapacitet razgradnje masnoća. Pri tome su ustanovili da se sposobnost razgrađivanja masnoća sa godinama smanjivala. Što su godine više odmicale to je razgradnja bivala slabija. I što je najvažnije, osobe koje u spomenutom periodu od 13 godina nisu umanjile količinu unesenih kalorija dobile su u prosjeku oko 20% na težini.

Prilagođavajte životni stil okolnostima i životnoj dobi u kojoj se nalazite

Svaka životna faza u periodu od rođenja pa sve do poznih godina je okarakterisana specifičnim mentalnim, fizičkim, hormonalnim i metaboličkim promjenama. Problem kod promjena u metaboliziranju masti je da se pojavljuje postepeno i neprimjetno. Većina nije sposobna osjetiti ove metaboličke promjene na sebi, te nastavlja sa uobičajenim životnim stilom koji je decenijama njegovan. Pa čak i onda kada ih na vrijeme primjetimo, uglavnom smo nemoćni oduprijeti se debljanju zbog već duboko ukorijenjenih navika povezanim sa svakodnevnim gurmanskim ritualima koji život čine „slađim“. **
Sve u univerzumu se konstantno kreće i mijenja pa tako i naš organizam. Ko želi živjeti u maksimalnom skladu sa stalnim promjenama koje se dešavaju u našoj neposrednoj okolini i u nama samima, treba biti “budan” i reagovati adekvatno. Naročito u starijim godinama kada opšta fizička fleksibilnost sve više slabi, bitno je stalno prilagođavati životni stil trenutnom fiziološkom i psihičkom stanju.
Imajte u vidu da svaki čovjek razvija različite sklonosti i reaguje na sebi svojstven način na posebne poticaje iz svoje okoline i promjene u organizmu. Iz tog razloga također i pri odabiru odgovarajuće ishrane i lijekova treba uzeti u obzir da svaka hrana ne odgovara svakom metabolizmu kao i da svaki organizam ne reaguje isto na jedan te isti lijek. Jedna vrsta hrane ili lijeka za jednu osobu može biti blagotvorna dok na drugu ne mora imati nikakav efekat ili joj čak može i naštetiti. Na svakom je čovjeku da prije svega upozna hranu i stil života koji mu najbolje odgovaraju, koji mu daju životnu energiju i pomažu pri očuvanju zdravlja.

* tjelesna težina se može mijenjati i drugim mehanizmima kao sto je povećanje ili smanjenje mišićne mase ali o tome u ovom članku nije riječ. Genetski faktori igraju također bitnu ulogu.
** Ovo ima svoje uzroke i u drugim mehanizmima povezanim sa hormonalnim sistemom i psihom ali o tome u jednom od narednih članaka.

ajurveda - crijeva

Ajurveda: Korijen svih autoimunih bolesti je u probavi

Autoimune bolesti pogađaju sve mlađe ljude, a alopatska medicina se inovacijama trudi držati simptome pod kontrolom. No postoje drugačiji pristupi koji pokušavaju ispraviti poremećaje na dubljoj razini i tako iscijeliti i ojačati tijelo na prirodni način

Organizam se okreće protiv sebe
Sve učestalije autoimune bolesti među najvećim su medicinskim izazovima današnjice. Postoji velik broj stanja koja se nazivaju autoimunima, primjerice, reumatoidni artritis, multipla skleroza, dijabetes tipa 1, Crohnova bolest, ulcerozni kolitis, celijakija, poremećaji štitne žlijezde poznati kao Hashimotova i Gravesova bolest, psorijaza, skleroderma, lupus, vitiligo...

Premda je riječ o bolestima koje pogađaju različite organe, smatra se da sve one nastaju na isti način – pretjeranom reakcijom imunosnog sustava na vlastito tkivo. Jednostavno rečeno, organizam se pogreškom okreće sam protiv sebe, napadajući stanice koje više ne prepoznaje kao svoje. Ako, primjerice, imunosni sustav uništi stanice koje u gušterači proizvode inzulin, to uzrokuje nastanak dijabetesa tipa 1 ili ako „nepoželjno“ postane vezivno tkivo, oštećuju se zglobovi i kosti te nastaje reumatoidni artritis.

Stav zapadne medicine
Uobičajen je stav takozvane zapadne, konvencionalne ili alopatske medicine da je u podlozi svakog autoimunog oboljenja upala koja oštećuje tkivo, te da su autoimune bolesti kronične, što znači da nisu posve izlječive nego se trebaju kontrolirati lijekovima, prehranom i načinom života. Uzroci autoimunih bolesti nisu razjašnjeni pa postoji niz teorija. Najčešće se spominju virusi i bakterije, nasljedna sklonost autoimunim bolestima, različiti toksini (primjerice, u namirnicama, lijekovima i onečišćenom okolišu), stres, loše prehrambene navike i narušena ravnoteža bakterija crijevne flore.

Crijeva - središte zdravlja

Upravo teorija o crijevnoj flori dobiva sve više pristalica. Naime, u sklopu europskog projekta MetaHit i američkog projekta HMP (Human Microbiome Project) znanstveno je dokazano da je za ljudski život i zdravlje ključan mikrobiom – tjelesni sustav od 100 milijardi dobrih bakterija od kojih se 99 posto nalazi u crijevima, omogućujući pretvorbu hrane u energiju i štiteći organizam od bolesti. Istraživači mikrobioma ističu da je čak 80 posto našeg ukupnog imunosnog sustava smješteno u crijevima. Iz toga proizlazi da nas uravnotežena crijevna flora štiti, među ostalim, i od autoimunih bolesti.

Tijelo, um i duh
Dok u modernoj medicini probavni sustav kao glavni izvor imuniteta tek postaje top tema, time se već više od pet tisuća godina bavi ajurveda, tradicionalna indijska medicina koja je danas aktualnija nego ikad jer nas uči ponovo uspostaviti prirodnu harmoniju i na taj način vratiti ili održati zdravlje.

Ajurveda stavlja jednak naglasak na tijelo, um i duh, i to u skladu s individualnim potrebama osobe, tako da svatko dobiva posebno prilagođenu terapiju koja može uključivati promjene u načinu prehrane, detoksikaciju, vježbe disanja, jogu, meditaciju, masažu, biljne pripravke i drugo.

Ajurvedski savjeti za životni balans

Sve je u crijevima
„Korijen svih bolesti, pa tako i autoimunih, nalazi se u procesu probave. Životni vijek, snaga, zdravlje, entuzijazam, tjelesna konstitucija, ten, imunitet – sve to ovisi o unutarnjoj, probavnoj vatri – agni – koja pokreće sve biološke procese. Kad probavni sustav radi optimalno, čovjek uživa u dugom životu bez bolesti. No, poremećaj u probavnoj vatri donosi bolest.

Stoga se njen rad treba štititi i podržavati pravilnim načinom življenja te odgovarajućom količinom i kvalitetom hrane, kao i pravodobnim uzimanjem hrane i rasporedom spavanja prema preporukama ajurvedskih stručnjaka“, kaže poznati ajurvedski liječnik iz Indije dr. Suresh Swarnapuri, osnivač i direktor Europske ajurvedske akademije (Europa Ayurveda Academy – EAA) koji već više od desetljeća redovito dolazi u Zagreb. Trenutno surađuje sa zagrebačkim centrom Veda House i na individualnim konzultacijama otkriva uzroke zdravstvenih problema te savjetuje kako ih ukloniti.

mitovi o hrani

Najčešći mitovi o hrani

Koliko puta vam je, dok ste bili djeca, mama rekla: „Jedi mrkvu, dobra je za vid!“? Da, nebrojeno mnogo puta. No, da li je to zapravo istina? I šta se to nalazi u mrkvi što bi moglo djelovati na vid? Koji su to najčešći mitovi, istine i neistine o hrani i njenom djelovanju? Saznajte u nastavku!

Narandže, limun i grejp su najbolji izvor vitamina C.
 Pa, i ne baš. Štaviše-imaju manje vitamina C nego, recimo, jagode (57mg/100g, a narandža 42mg/100 g). Ukoliko pojede sedam jagoda dnevno, već ste organizmu obezbijedili preporučenu dnevnu dozu vitamina C, ovog snažnog antioksidanta koji ima ogromnu ulogu za normalno funkcionisanje imunog sistema. Čak i peršun ima više vitamina C nego citrusno voće.

Ako vidite natpis „Natural, BIO i sl.“ na ambalaži proizvoda-dobro je za vaše zdravlje!
Uglavnom je ovo samo odličan marketinški trik. Ovi proizvodi i dalje sadrže velike količine aditiva, emulgatora i svega onoga čega se plašite. Edukujte se o sastojcima, djelovanju istih, te čitajte poleđinu proizvoda.

Kuhanje voća/povrća redukuje i mijenja nutritivnu vrijednost
Neki vitamini uistinu djeluju tako da se njihovo djelovanje mijenja ovisno o temperaturi-naprimjer vitamin C i folat, tako da kuhanje namirnica koje obiluju ovim vitaminima i nije preporučljivo. Međutim, kuhanje mrkve, špinata, krompira, paprike i paradajza te namirnice čini još zdravijima za naš organizam.

Mrkve pomažu boljem vidu-pogotovo u mraku!
U suštini-mrkve zaista sadrže vitamin A. Ipak, više vitamina A, i to aktivne forme istog (retinol), sadrže jetrica,  jaja, zeleno povrće i slično.

Ako pijete mnogo mlijeka-imat ćete jake i zdrave kosti!
Studija sprovedena 2010 godine pokazala je da mlijeko može činiti suprotno od onoga što su nam govorili roditelji-može biti uzročnik gubitka kalcija, a dokazano je i da je učestalost lomova bila veća u državama gdje se na dnevnoj bazi konzumira mlijeko. Naučnici također tvrde da mlijeko uopće nema svrhe konzumirati jer je ono namijenjeno isključivo za bebe i mladunčad, koji drugačije ne mogu dobiti potrebne nutrijente.

Ispala vam je hrana? Sve je okej-5 seconds rule!
Nažalost-bakterije su mnogo brže, efektivnije i ekspeditivnije nego što mislite, te sigurno neće čekati tih pet sekundi da bi zarazile vašu hranu. Ukoliko hrana padne na pod-neka tu i ostane!

Brojanje kalorija je jedini način za gubitak tjelesne težine.
Najbitnija stavka za pravilno funkcionisanje organizma i optimalan BMI jeste konzumiranje hrane koja će vam osigurati unos tri osnovne gradivne komponente-ugljikohidrate, masti i proteine. Osnovno i jedino pravilo jeste birati hranu koja je nutritivno bogata, te koja ne uključuje procesuirane šećere, transmasti, zasićene masne kiseline i slično. Kalorije su manje-više nebitne, s tim da postoje forumule koje vam pomogu pomoći da izračunate potrebni dnevni unos kalorija za funkcionisanje bazalnog metabolizma. I zapamtite: Quality over quantity!

Dnevno morate piti 2-3 litra vode dnevno!
Previše tečnosti može opteretiti bubrege, cijeli ekstretorni sistem i mehanizme za regulaciju tjelesnih tečnosti. Vodu dobijamo i iz drugih indirektnih izvora kao što je, recimo, hrana koju unosimo. Ukoliko ste aktivniji, sasvim je logično da ćete unositi više tečnosti, jer je gubite perspiracijom i drugim mehanizmima za regulaciju termoregulacije i raspodjele tjelesnih tečnosti u organizmu. No, ukoliko niste previše aktivni, nema potrebe da pijete po tri litra vode dnevno.

Jaje (žumance) može povećati nivo holesterola.
Prosječno kokošije jaje sadrži oko 186 mg holesterola, što je koncentrisano u žumancetu. To ne znači da će, ukoliko umjereno jedete žumance, ono negativno uticati na nivoe holesterola u krvi. Na nivo holesterola će puno gori efekat imati hrana koja sadrži transmasti i zasićene masti, te je najbitnije da pazite na unos istih.

hrana kroz istoriju

Hrana kroz istoriju

Hrana se kroz vijekove, ujedno sa običajima, okolinom i ljudskim potrebama, jednako modificirala. Isprva je bila jako jednostavna-obroke bi činile nepoznate voćke, gljive, bilo šta što potiče iz prirode, a dostupno je i bar donekle jestivo. Usložnjavanjem oruđa, pripitomljavanjem životinja, pa i samim migracijama i prilagođavanjem okolini bogatila se i ishrana, a neki od najpresudnijih faktora bili su svakako-mašta i volja za uživanjem i hedonizmom u hrani. U nastavku, pročitajte šta se to jelo (i pilo) mnogo prije nas!

O antičkoj mezopotamijskoj hrani dosta se može saznati iz arheoloških spisa (korištene su sumeransko-akadske riječi). Glavni je izvor hrane bio ječam, od kojeg se pravio hljeb, a jednako bitnima su predstavljene leguminoze (mahunarke) od kojih se pravila supa, a u koju su dodavali crveni i bijeli luk i prasu (uzgajali su ih čak i u baštama kralja Melodach-Balabana II i Ur-Nammua).  Rado su jeli dinju, jabuke i smokve, nar, a posebno su voljeli sir i med. Hrana životinskog porijekla odnosila se na svinjetinu, ovčetinu, govedinu, patke i golubove, te  razne vrste ribe (u suštini-skoro sve što su mogli uloviti donosili su na trpezu). Meso su zasoljavali, a voće držali u medu, dok su jabuke, ali i drugo voće, često sušili. Što se tiče pića, u sjevernoj Mezopotamiji se pilo vino u velikim količinama. Voće koje je, zbog svojih svojstava, velike količine šećera, željeza i drugih minerala, smatrano najbitnijim u južnoj Mezopotamiji bile su datule/hurme. Bile su među prvim biljnih kulturama koje su poljoprivrednici počeli redovno uzgajati. Kada bi mezopotamijska kuhinja imala miris, uglavnom biste osjetili jake i oštre začine-na svakodnevnoj bazi su koristili korijander, šafran, ruzmarin, kumin i druge. Mnogo su voljeli i kompote, voćne kaše i voće su, generalno, uključivali u pravljenje torti i kolača. Vitamina im zasigurno nikad nije manjkalo!

Egipćani su, sigurno, bili preteča svih gurmana: iskonski su uživali u hrani i eksperimentisali su sa različitim okusima. Plemići i sveštenici svakodnevno su uživali u preko 40 vrsta hljebova i kolača, raznim vrstama meda. Često su obroke jeli uz pratnju muzike. Pokušali su pripitomiti gazele i antilope, ali su se, shvativši da je to neisplativo, okrenuli ka prikupljanju egzotičnog povrća (divlji celer, korijen lotusa) i lovljenju ptica i riba (Nilske jegulje, šarani, smuđ i drugi). Jeli su razne vrste ptica, spremavši ih na različite načine, često sa medom. Seljaci su uglavnom jeli luk i hljeb i pili pivo. Inače, hrana je označavala društveni stalež, pa su u raznovrsnoj hrani uživali uglavnom imućniji Egipćani, iako je pivo bilo prisutno na svačijoj trpezi, bez obzira na društveni stalež. Egipćani su umrle kopali sa hranom, da bi im obezbijedili ugodan zagrobni život-toliko su cijenili i voljeli hranu. Pravi gurmani, zar ne?

Prostorija u kojoj su Rimljani objedovali zvala se triclinium. Jeli su hljeb sa medom i datulama, te voće ientaculum za doručak, za ručak (prandium) su uglavnom konzumirali ribu, hladno meso, hljeb i povrće, a glavni obrok se zvaocena i jeli su ga naveče. Rimljani su posebno voljeli riblji sos-garum i ostrige koje su uvozili iz Britanije. Upravo su Rimljani počeli pretvarati pravljenje hrane u umjetnost, pa se mogu smatrati začetnicima ranog kulinarstva. Dosta su voljeli sirovu hranu, ali nisu zapostavljali ni kuhanje kao način pripremanja hrane.

Gozba Azteca uključivala je tortilje, kukuruz, puretinu, jaja, te razne vrste voća (avokado, tapioka i dr.).  Od Indijanaca su vidjeli kako konzumirati čokoladu, pa su je dodali na dnevne menije. Pili su je sa čilijem, kukuruzom, vanilijom, i uvijek hladnu-a ne toplu kakvu je mi danas pijemo. Kukuruz je bio posebno cijenjena hrana kod Azteca i nutritivna vrijednost istog je uveliko povećana nakon otkrića postupka nikstamalizacije. Chia sjemenke, pasulj i chilli su također bili na listi najdraže hrane. Psi, ćurke i Muscovy patke su bile jedine pripitomljene životinje u Mezoamerici i sve su korištene u ishrani. U arheološkim iskopinama su pronađene kosti riba, jelena, zečeva, iguana, pasa i drugih životinja. Jako su voljeli začine i dodavali su ih u apsolutno sva jela. Voće su, uglavnom, jeli mnogo više nego povrće-u neograničenim količinama. Aztečki plemići pili su alkoholno piće octli od fermentisane agave, a siromasi su pili vodu i, ponekad, alkoholno piće zvano pulque. Maje su uglavnom jeli identičnu hranu, s tim da su obožavali jesti „dumplings“ i imali su vlastita karakteristična pića.

Šta su jeli kolonijalci? Odgovor zavisi od mjesta odakle su došli, te od krajnjeg odredišta. Francuzi u Južnoj Karolini jeli su drugačije od Engleza u Jamestownu. Kuhinje su se, logično, izmiješale. Uglavnom su Englezi imali jednostavnu ishranu-za doručak su jeli hljeb i mlijeko/čaj, za večeru puding, hljeb, kisele krastavce, sirće, so i sir. Pili su pivo kao glavno piće, a izrazito imućni su pili vino. Kolonijalni Amerikanci su pili pivo, jeli kaše, a južnjački siromasi su jeli hladnu puretinu sa sirćetom. Hljeb je, naravno, bio neizbježan dio svakog jela, bez obzira na vrstu. U 17. vijeku, najviše se konzumirao gulaš od svinjetine, kukuruza i kupusa. Za večeru služila su se dva slijeda, a desert se sastojao od dva slijeda-voća i kolača. U 18. vijeku popularizirale su se „pekare“, odnosno prodavnice sa raznim pripravcima tijesta, a među najpopularnijima su bili smeđi i indijanski hljebovi. Došlo je do otvaranja mnogih kafića, uvođenja čajeva, čokolade i kafe u svakodnevnu rutinu. Ipak, unatoč promjenama i uvođenju zanimljivosti i novih mjesta, ishrana siromaha se sastojala od hljeba i krompira, a meso je smatrano luksuzom. U 19. vijeku, došlo je do još većih promjena u ishrani: počelo se koristiti žito, te jeftino meso iz Argentine i Australije. Hrana u konzervama je postala dostupna svima, kao i margarin, jeftinija zamjena za puter. Prva čokolada je bila izum 1847.godine, a mliječna čokolada je nastala 1875.godine.

U 20.vijeku su ljudi jeli dosta bolju hranu, s tim da su 1914.slatkiši još bili luksuz, a pothranjenost je bila česta pojava kod djece. Tek je kasnih godina 20.vijeka ishrana postala raznovrsnija i šarolika; česti su postali kineski i indijski restorani, kao i pizzerije i fast food restorani. Upravo je sve češća upotreba instant hrane imala negativan odraz na Amerikance: gojaznost se polako počela uvlačiti u pore društva, a u 21.vijeku je postala najčešća bolest današnjice.

Danas, hrana je uistinu vrsta umjetnosti, sjajna fuzija svih svjetskih kuhinja i rezultat duge historije i historijskih dešavanja. Dosta se toga zadržalo, ali i poboljšalo; kulinarstvo doživljava ogromni procvat-u tolikoj mjeri da vam molekularna gastronomija može napraviti pravi spektakl od jedne naizgled obične večere. Od najjednostavnijih voćki za doručak, i tvrdog ječmenog hljeba, do špageta od želea za večeru… It's been a hell of a ride, zar ne?!

hormoni

15 hormona koji utječu na topljenje masnog tkiva

Pisali smo o tome koliko nam hrana koju unosimo utječe na razine hormona. Dakle, osvještavanjem utjecaja hrane na naše zdravlje i ukupno opće stanje, možemo odabirom namirnica utjecati na balans hormona i/ili vratiti izgubljenu ravnotežu.

Hormoni su tvari koje nadziru sve fiziološke procese u organizmu – od regulacije metabolizma, aktivacije imunološkog sustava do menstrualnih ciklusa, proizvodnje spermija i reprodukcije pa je jasno da svaki disbalans hormona negativno utječe na zdravlje i normalno funkcioniranje organizma.

Hormone luče žlijezde s unutarnjim lučenjem: hipofiza, štitna i doštitne žlijezde, prsna, nadbubrežne žlijezde, gušterača, muške spolne žlijezde (sjemenici) i ženske spolne žlijezde (jajnici).

Kako utječu na sve životne mehanizme, hormoni imaju utjecaj i na gubitak ili dobivanje masnog tkiva. Evo pregleda 15 hormona koji imaju najznačajniji utjecaj na gubitak masnog tkiva:

1. Inzulin - hormon koji pohranjuje masti
U hijerarhiji hormona koji utječu na količinu masnog tkiva, inzulin je na prvom mjestu. Ovaj hormon je pod najvećim utjecajem unosa ugljikohidrata i pretjeranog unosa hrane, što oboje utječe na značajan porast razine šećera u krvi. Svaki pretjeran unos bilo kojeg makronuutrijenta (ugljikohidrata, masti ili proteina) podići će razinu ovog hormona.

Kronično visoke razine inzulina izazivaju otpornost organizma na inzulin, što znači da tijelo prestaje topiti masno tkivo. ali i povećava opasnost od razvoja dijabetesa tipa 2 i pretilosti. Dakle, uz visoke razine inzulina, topljenje masnog tkiva je onemogućeno. Da biste održali niske razine inzulina, kontrolirajte unos ugljikohidrata, pazite na glikemijski indeksugljikohidrata koje uzimate te izbjegavajte prejedanje bilo kojom vrstom hrane.

2. Glukagon - hormon koji topi masti
Glukagon možemo nazvati "inzulinovim dobrim bratom blizancem". Naime, u zdravom organizmu ova dva hormona rade zajedno održavajući balans razine šećera u krvi i potrebe tijela za energijom.

Njegovo je djelovanje suprotno inzulinu: povišene razine glukagona potiču organizam da topi masno tkivo, umjesto da ga pohranjuje. Ako je razina inzulina niska, glukagon će pomoći organizmu da koristi masne stanice za proizvodnju energije. Suprotno inzulinu, glukagon će ostati visok ako se održava niske razine ugljikohidrata u prehrani, a bira one s niskim glikemijskim indeksom te ako se izbjegava prejedanje bilo kojom hranom.

3. Grelin - hormon gladi
Grelin je hormon koji se naziva "hormonom gladi" jer se njegove razine povećavaju u organizmu kad ste fizički gladni. (Postoji značajna razlika između fizičke i emocionalne gladi i upravo prepoznavanje vrste gladi može pomoći u gubljenju viška kilograma.) Ako ste malo gladni, tijelo tada koristi masno tkivo za stvaranje energije. Održavanje grelina na ovoj razini je najbolji način topljenja masnog tkiva. Upravo zbog ovog hormona fitness natjecatelji tempiraju obroke i treninge kako bi pojačali gubljenje masnog tkiva, a očuvali mišićno tkivo.

Također, kako bi se ovaj hormon održao na željenom nivou, potrebno je uvijek pojesti toliko da ste 80% siti (Japanci imaju naziv za ovu količinu sitosti - "Hara Hachi Bu"). Dakle, niste potpuno siti, pa grelin i dalje radi svoj posao topljenja masti.

4. Tiroidni hormon (hormon štitnjače) - hormon koji upravlja metabolizmom
Tiroidni hormon se izlučuje iz štitne žlijezde, a njegova funkcija je pomoć metaboličkim procesima u organizmu, između ostalog i topljenju masnog tkiva.

Ovaj hormon je izrazito osjetljiv na svakodnevne životne navike: spavanje (trajanje i kvaliteta), prehrana (vrsta i količina hrane), stres (akutni ili kronični) i fizičku aktivnost (duži trening umjerenog intenziteta ili kraći visokointenzivan trening).

Ovaj hormon utječe na sve sustave u organizmu, a upravo je on odgovoran za usporavanje metabolizma u slučajevima restriktivnih dijeta i pojačanog treninga. Da bi se razina ovog hormona održala na poželjnoj razini, potrebno je u dijetu ulaziti postupno te ne biti na dijeti duže vremena.

5. Kortizol - hormon stresa
Kortizol se izlučuje iz nadbubrežne žlijezde, a u organizmu ima dvojake utjecaje - nije ni isključivo negativan, ni pozitivan. Akutni stres u organizmu izaziva kratkoročni porast ovoga hormona. Hektičan stil života daje signal nadbubrežnoj žlijezdi da smo u opasnosti što izaziva ili izrazito visoke ili izrazito niske razine kortizola, što oboje dovodi do nakupljanja masnog tkiva.

Kortizol koji se luči uz hormon rasta i testosteron pomaže u topljenju masnog tkiva. Da bi se postigao ovaj efekt potrebna je fizička aktivnost: ili u dugom trajanju niskim intenzitetom, ili visokointenzivno u kratkom trajanju. Također, redovan san i odmor pozitivno utječe na razinu kortizola koji u ovom slučaju pomaže topljenju masnog tkiva.

6. Leptin - pokazatelj masti
Leptin je hormon koji se izlučuje upravo iz masnih stanica i koji signalizira mozgu koliko masnih stanica ima za izgaranje. Također, leptin utječe i na hormone štitnjače.

Nažalost, u slučajevima prejedanja ili izgladnjivanja, mozak počinje ignorirati poruke koje mu ovaj hormon šalje, što se naziva rezistencijom na leptin. Dakle, leptin ima pozitivne učinke u slučajevima normalnog unosa hrane, a za njegove pozitivne učinke je bitno i polako jesti.

7. Hormon rasta - hormon koji potiče anaboličko stanje organizma
Ljudski hormon rasta istovremeno pomaže izgradnju mišićnog tkiva i topljenje masnih stanica. Zbog toga ovaj hormon ima reputaciju hormona koji usporava procese starenja. Radi u suradnji s kortizolom, i adrenalinom kako bi se tijelo održalo vitkim, snažnim i mladolikim. Manjak sna i sjedilački način života smanjuju razinu ovog hormona u tijelu.

Da bi se održalo optimalne razine hormona rasta potrebno je redovito i dovoljno spavati, redovito vježbati ali ne duže od 40 minuta. Također,dovoljan unos proteina u prehrani održava zadovoljavajuće razine ovog hormona.

8. Adrenalin - "papučica gasa" u ljudskom organizmu
Adrenalin se izlučuje iz nadbubrežne žlijezde tijekom vježbanja i šalje poruku tijelu da počne topiti masno tkivo. Ovaj hormon utječe na razine svih drugih hormona, posebno hormona rasta, kortizola i testosterona te ih alarmira na topljenje masnih stanica.

Ako razina kortizola nije dovoljna, to može negativno utjecati na razinu adrenalina. Vježbanje je najjači aktivator lučenja adrenalina. Kratkotrajni treninzi visokog intenziteta potiču brzo lučenje ovog hormona te brzo aktiviraju druge hormone koji potiču topljenje masti.

9. Testosteron - hormon koji kreira izgled ljudskog tijela
Ovaj hormon je zaslužan za izgled ljudskog tijela, posebno za tzv. "trokut" kojem mnogi teže. Kod žena je hormonalna situacija nešto složenija budući da na ženske linije utječe omjer estrogena, progesterona itestosterona.

Uzduž ljudskog tijela postoje receptori testosterona  te oni utječu na ljudsko raspoloženje, seksualnu želju, mišićnu masu, čvrstoću kostiju, razine energije itd.

Iako testosteron ima znatno jači utjecaj na tijelo muškarca, nego ženino. i kod žena preniska ili previsoka razina ovog hormona može imati negativne utjecaje. Primjerena količina treninga, spavanje i redovitaseksualna aktivnost pozitivno utječu na održavanje optimalne razine ovog hormona. Ovdje možete pročitati kako prirodno povećati razinu testosterona.

10. Estrogen - hormon koji utječe na feminiziranost
Ovaj hormon znatno jače utječe na žensko, nego na muško tijelo. Ipak, i muškarci trebaju određenu dozu estrogena kako bi održali zdravlje.Estrogen se smatra istovremeno hormonom koji utječe i na pohranjivanje i na topljenje masnih stanica. Također, znanstvenici ističu da zbog ovoga hormona žene bolje podnose stres od muškaraca.

Dostatna količina sna i prehrana bogata povrćem održavaju razine ovog hormona na optimalnoj razini, kod oba spola.

11. Progesteron – partner estrogenu
Progesteron je, kao i estrogen, znatno prisutniji u ženskom, nego u muškom tijelu. Ovaj hormon kod žena radi u suradnji s estrogenom te daje ženi stereotipnu žensku građu. Također, ovaj hormon umanjuje negativne utjecaje kortizola te time, indirektno, pomaže u smanjenju masnog tkiva.

Na optimalnu razinu ovog hormona, uz dovoljno sna i uravnoteženu prehranu, utječu i meditacije i dugotrajne šetnje, koje su aktivnosti koje umanjuju utjecaj stresa.

12. Inkretini (GLP i GIP) - "kušači hrane"
Inkretini su skupina hormona, probavnog sustava, koji djeluju tako da povećavaju oslobađanje inzulina iz beta-stanica Langerhausovih otočića gušterače, usporavaju apsorpciju hranjivih tvari u krvotok smanjujući pražnjenje želuca, te smanjuju otpuštanje glukagona iz alfa-stanica Langerhausovih otočića gušterače, što sve smanjuje razinu glukoze u krvi.

Ovi hormoni, pojednostavljeno, pomažu tijelu osjetiti omjere makronutrijenata u unesenoj hrani. Oni „osjećaju“ hranu i šalju signal tijelu je li unesena hrana pretežno protein, mast ili ugljikohidrat. U slučajevima obroka s više masti ili šećera, crijeva ispuštaju više GIP-a, a u slučaju više proteina i vlakana, izlučuje se više GLP-a.

Stoga, GIP se može nazvati „čuvarom masti“, dok je GLP „izgarač masti“. Dakle, hrana bogata proteinima i vlaknima će potaknuti topljenje masnog tkiva, pod djelovanjem ovih hormona.

13. Neuropeptid Y – podstrekač nakupljanja masnih stanica
Neuropeptid Y (NPY) je peptidni neurotransmiter nađen u mozgu i autonomnom živčanom sustavu, a kojeg izlučuje hipotalamus. NPY utječe na brojne fiziološke procese u mozgu, kao što su regulacija energetskog balansa, memorija i učenje, i epilepsija.

Njegov glavni efekt je povećanje unosa hrane i umanjenje fizičke aktivnosti. Pored povišenja unosa hrane, on povećava udio energije uskladištene kao masnoće i blokira prijenos signala bola ka mozgu.

Ovaj hormon je u uskoj vezi s kortizolom: kronično visoke razine kortizola, izazivaju porast NPY-a, baš kao i povećan unos hrane te spremanje energije u obliku masti. Na direktno snižavanje kortizola utječe redovit san i meditacija, što posljedično snižava i razine NPY-a.

14. Irisin – vježbački hormon koji topi masti
Irisin je hormon koji je otkriven tek prije par godina, a koji se izlučuje iz mišićnih tkiva tijekom vježbanja. On pomaže tijelu topiti masne stanice, ali i pozitivno utječe na kognitivne funkcije i opće stanje organizma.

Produžavanjem telomera, ovaj hormon ima i „anti-age“ učinke. (Telomeri su analogni našem biološkom satu. Što su dulji to ćemo duže održavati zdravlje.)

Pozitivni učinci irisina direktno su povezani s vježbanjem, a najjače izlučivanje se ostvaruje kontrakcijama velikih mišićnih skupina (prsa, leđa i noge).

15. MOTS-c – hormon koji se naziva „bitkom“ stanice
MOTS-c je jedinstven među hormonima jer je šifriran u DNA mitohondrija, „bitku“ stanice koji pretvara hranu u energiju. Svi ostali hormoni su šifrirani u jezgri stanice.

Ovaj hormon je jedan od najkraće poznatih, a njegova primarna funkcija je povezana s mišićnim tkivom. U mišićnom tkivu, MOTS-c obnavlja osjetljivost na inzulin, koja je poremećena pod utjecajem dijete ili godina.

Studije na životinjama su potvrdile da MOTS-c pozitivno utječe na sprječavanje razvoja pretilosti i šećerne bolesti.

Redovita fizička aktivnost, posebno intenzivna, pomaže u stvaranju više mitohondrija pa time i povećanju razina MOTS-c hormona u tijelu.

Zaključimo, svi navedeni hormoni utječu na način topljenja ili prikupljanja masnih stanica. Na njihove razine značajno utječe prehrana, razina sna, trening i način podnošenja stresa.

konoplja

Konoplja kao lijek

Kudelja, grsnica je jednigodisnja biljka porijeklom iz Indije, a u nas sadjena i vrlo cesto podivljala. Cvjeta od juna do septembra. Gaji se od vlakana od kojih se izgradjuju tkanine. Konoplja je nasa najvaznija tekstilna industrijska biljka.
Konoplja je jakog mirisa, od kojeg moze glava da zaboli i nesvjest da dodje, a kad bi covjek zaspao blizu usjeva od konolje, moze tako da se zanese kao da je pijan.
Višestruko je upotrebljiva jer se od nje može dobiti preko 25 tisuća različitih proizvoda. Na našim prostorima, konoplja ima tradiciju uzgoja u proizvodnji tekstila i užadi, a prehrambena industrija je preferira zbog masnih kiselina prihvatljivih za ljudsku prehranu, dok je sve više aktualna i u kozmetici, a koristi se i u medicinske svrhe. Dodajmo još i energetske primjene, posebice onu gdje služi kao gorivo, te ulogu koju ima u tekstilnoj i automobilskoj industriji, zbog tvrdoće i razgradivosti.

Konoplja i sjeme joj, kao lijek
O ljekovitosti konoplje imamo ovo reci: Ona brzo lijeci, kad se njeno sjeme utuce i po debeo oblog stavi na bolna mjesta privije.
Protiv kostobolje i vatre u glavi i ostalom tijelu treba utuci po vise lisca od zelene konoplje i bolna mjesta time podebelo obloziti.
Od tjelesnih bubuljica dobro je piti tej, odvar od konopljina sjemena i lisca po dvije case dnevno. Tej, odvar ovaj pravi se kao i ostali tejovi, odvari. Kad je mlijeko skuhano sa sjemenom od konoplje, dobro je piti ga protiv kaslja, nadutosti i stezanja u prsima, dnevno po cetiri case.

Mlijeko od konopljina sjemena
Pravi se ovako: Uzeti malu pregrst cistog konopljinog sjemena i vrelom vodom posuti, da se tako lakse zrna od ljuske ocistiti mogu. Posto se tako od ljuske otrijebi, valja ga dobro u stupi utuci, pa onda usuti u nju pola litre mlake vode i sjeme s vodom trti dotle dok voda ne pobijeli kao mlijeko.Tad procijediti u cisto staklo i iznova toliko mlake vode dosuti i trti po stupi dok i ona kao mlijeko postane, te tad tu smjesu procijediti kroz cistu krpu, gnjececi objema rukama da sok sto bolje izadje. Tad se moze upotrijebiti to mlijeko za lijek, pijuci na dan po tri-cetiri case. Mlijeko od konopljina sjemena dobro je piti protiv tromosti tjelesne, jakog umora i nekog naprezanja, uzrujanosti, tjesnogrudija, gusnje, sipnje, trudnog govora, tvrde sracke; navale krvi u glavi, bunila u glavi, a bolove pri mokrenju posve brzo i temeljno izlijeci. Vjeruje se da nerotkinje sprema da i one >imaju od srca poroda<.
Gdje nema zgode praviti svaki dan takvo mlijeko, tamo nek se upotrijebi receni odvar-tej od sjemena konopljina, ali on je bolji kad se uz sjeme doda nesto malo i suha lisca konopljinog. Ipak ovo pice sporije dejstvuje od mlijeka tog.
Ulje iscjedjeno od sjemena moze da zamijeni u apotekama ulje od maslina i od badema.
Kad se sjeme od konoplje zajedno s ljuskom pojede, moze da naskodi, jer u ljusci ima otrovnih sastojaka.
U Aziji i uopste na Istoku prave od konoplje neku materiju, koja opija covjeka i koja je uopste poznata pod imenom hasis.
Od smole indijske konoplje izradjuje se hasis koji se pusi, zvace ili pije kao narkoticko sredstvo za uzivanje u Indiji i u drugim zemljama na Dalekom istoku, a zloupotrebljava se i u Evropi, u SAD(marihuana) i u drugim krajevima svijeta. U hasisu je glavni narkoticki sastojak tetrahidrokanabinol.

Primjena konoplje
Drvenasti dio stabljike konoplje iskorištava se za izradu papira (papir za cigarete, vrijednosnog papira, papira za Bibliju, masnog papira, posebnog papira za slikarstvo, izolacijske trake za električne kondenzatore, posebnog netkanog papira, papira za filtre, filtri za kavu i vrećice za čaj). Konopljina vlakna služe za izradu kočnog mehanizma i unutrašnjih obloga automobila.Konopljino se vlakno odlikuje velikom čvrstoćom, elastičnošću, dugotrajnošću i otpornošću na vodu, pa se upotrebljava za proizvodnju užadi, konopca, jedara, platna, izradu odjeće i obuće, cerada, šatora, ribarskih mreža, vatrogasnih cijevi i opreme, vreća, konjske sprežne opreme itd. Muške biljke imaju veći postotak vlakna i vlakno im je bolje kakvoće od vlakna ženskih biljaka. Nakon dobivanja vlakna ostaje drvenasti dio stabljike koji se koristi za izradu papira, celuloze, izolacijskog materijala te se upotrebljava i za ogrijev. Konopljino sjeme ima više od 30 % ulja, pa se od njega dobiva ulje, koje se može upotrebljavati u ljudskoj prehrani. Ulje je lako sušivo, pa se upotrebljava za proizvodnju boja i lakova, a sjeme se koristi za hranu peradi i ptica. Prirod sjemena može biti oko 1,5 – 2 t/ha.
Čajem od samljevenog sjemena nekad se liječila upala mokraćnih putova, a služio je i kao oblog pri ubodima i oteklinama. Njime su se liječile i bolesti poput upale krajnika, groznice, nesanice, bradavica i opadanja kose.
Jačina droge od konoplje (marihuana) uvjetovana je količinom THC-a koju sadržava. Što je više THC-a, to je droga opojnija i štetnija.

Morfološka svojstva
Korijenov sustav je vretenast i čini gustu podzemnu mrežu. Može prodirati u dubinu tla i do 2 m, a u širinu do 1,5 m. Od ukupne mase biljke, na korijen otpada 8 – 10 %, stoga on ima slabiju usisnu snagu. Korijen ženskih biljaka bolje je razvijen od korijena muških biljaka. To je zato što muške biljke ranije završavaju vegetaciju, a ženske biljke poslije oplodnje dohranjuju sjeme do njegova dozrijevanja, za što trebaju više hrane i vode, a to im osigurava jači korijenov sustav.
Stabljika je uspravna, u početku nježna i zeljasta, a kasnije očvrsne, tj. odrveni. Intezivne je zelene boje, pokrivena čekinjastim dlačicama koje kasnije otpadaju i ostavljaju vidljive ožiljke. Šuplja je, podijeljena na nodije (koljenca) i internodije (međukoljenca). Visina stabljike kreće se od 50 cm do 6 m, a ovisi o području uzgoja (na sjeveru je stabljika niska, a na jugu visoka), tipu tla, agrotehnici i uvjetima uzgoja. Stabljika muških biljaka nešto je viša od stabljike ženskih biljaka. Od ukupne mase biljke, ona obuhvaća oko 65 %. Debljina iznosi oko 6 – 8 mm, a sjemenska konoplja ima stabljiku debelu više centimetara.
Na svakon nodiju (koljencu) nalaze se dva nasuprotna lista, sve do gornje trećine biljke, odakle se počinju odvajati da bi u predjelu cvata bili gusto postavljeni.
Konoplja je dvodomna biljka, što znači da se muški cvjetovi nalaze na muškim, a ženski na ženskim biljkama. Cvjetovi su smješteni na vrhovima stabljike i bočnih grana, imaju dulje cvjetne peteljke, pa muške biljke imaju rahlije postavljene cvjetove u obliku grozda. Ženski cvjetovi nemaju peteljke, oni su sjedeći.
Plod je dvokrilni orašac, okruglasto-jajolikog oblika, spljošten. Površina mu je glatka i sjajna, a boja tamno zelena, smeđezelena, srebrnasto-siva s crnom primjesom. Masa 1 000 sjemenki iznosi oko 20 g, a hektolitarska težina oko 50 kg.

Vrste konoplje
Rod Cannabis ima dvije vrste:
Cannabis sativa – obična konoplja.
Cannabis indica – konoplja za proizvodnju hašiša.
U našim uvjetima uzgaja se obična konoplja koja se dijeli na europsku i istočno-azijsku. Podijeljena je prema geografskim tipovima koji su nastali pod utjecajem klimatskih uvjeta i tipa tla koji su mijenjali svojstva konoplje.

Izvor:
Vasa Pelagic – Lekovito bilje

prehlada - recepti

Po bakinom receptu: Najbolji prirodni lijekovi protiv prehlade

Mnogi od nas naučili su još u djetinjstvu od starijih članova porodice razne trikove kako da spriječe ili izliječe prehladu i grip.

Bolno i crveno grlo, zapušen nos, sekret iz nosa, temperatura i groznica, uspješno se mogu otkloniti namirnicama iz kuhinje, po receptu naših baka.

Neki od ovih prirodnih lijekova nisu baš najukusniji, ali su svakako djelotvorni i mogu da vam pomognu da se što prije vratite u top formu. Sezona prehlada i virusnih infekcija je pred nama, pa dobro zapamtite recepte za lijekove koje vam danas predstavljamo, a koje lako možete da napravite i sami. Ako ove lijekove počnete da koristite već pri prvim znacima bolesti, uveliko ćete ublažiti simptome i brže se oporaviti.

Para - Limun i vitamin C:
Sa prvim simptomima prehlade povećajte unos vitamina C na jedan gram tri puta dnevno. Parite se nad toplom vodom u koju ste stavili limunov sok koji djeluje kao prirodni antibiotik. Inhalirati se možete i esencijalnim uljima eukaliptusa, majčine dušice, bora, limuna i lavande. Stavite po kap od svakoga ulja u činiju vrele vode i na taj način pročistite organizam. Pariti s emožete i čajem od kamilice, nane ili bosiljka, koji, takođe, pomažu disajnim organima.

Lukom protiv prehlade:
Ovaj prirodni antibiotik od bijelog luka uspješno eliminiše gotovo sve vrste prehlada. Međutim, imajte u vidu da bijeli luk kuvanjem gubi svoju ljekovitost, pa je najbolje jesti ga sirovog za vrijeme prehlade. Najbolje je da 1-2 režnja sitno sjeckanog bijelog luka stavite u trećinu čaše vode i popijete odjednom.

Takođe, od žutog luka možete napraviti i sirup protiv kašlja. Stavite šest isjeckanih glavica žutog luka u posudu i dodajte pola šoljice meda. Kuvajte polako na laganoj vatri dva sata, a zatim procijedite. Uzimajte u redovnim intervalima, po mogućnosti toplo.

Propolis i med protiv kašlja:
Propolis sadrži bogatu mješavinu vitamina B i minerala zbog čega je odličan lijek protiv kašlja. Kašičica meda prije spavanja, takođe, može da umiri kašalj. U med možete dodati i izdrobljeni bijeli luk.

Limun i med za upaljeno grlo:
Topla mješavina od limuna i meda djelotvoran su lijek protiv bolnog i crvenog grla. Grgoljajte što topliju tečnost, i na taj način ubijte klice. Grlo možete ispirati i prokuvanom slanom vodom, kojom bi trebalo više puta tokom dana da ispirate grlo.

Ruski napitak od rena:
Uz ovaj napitak grlo će biti manje crveno i bolno. U čašu tople vode dodajte jednu kašiku rendanog svježeg rena, jednu kašičicu meda i jednu kašičicu mljevenih karanfilića. Sve dobro promiješajte i pijuckajte ga tokom dana, a povremeno promiješajte kako se ren ne bi slegnuo na dnu.

Tople začinjene kupke:
U početnoj fazi prehladu možete otkloniti znojenjem, jer povišena telesna temperatura ubija klice. U kupku dodajte lijekovite biljke koje griju i mješavinu jakih začina koji će poboljšati cirkulaciju. U toplu vodu stavite u jednakim razmjerama đumbir, papriku i klinčić u prahu s kašičicom meda. Takođe, možete i da potopite stopala u kupku od senfa. U lavor tople vode stavite malo senfa u prahu, dodajte sodu bikarbonu i potapajte noge.

Jabukovo sirće protiv glavobolje:
Jabukovo sirće bi trebalo da počnete da pijete čim primijetite prve simptome prehlade. Dodavanjem samo jedne kašičice jabukovog sirćeta u čašu vode očistićete organizam i ublažiti upalu grla i glavobolju.

Ispiranje sinusa slanom vodom:
Začepljen nos je veoma neprijatna pojava tokom prehlade i gripa, a sinuse možete ispirati slanim kapima koje lako možete napraviti sami. U 200 ml tople vode dodajte jednu četvrtinu kafene kašičice soli i istu količinu sode bikarbone. Na ovaj način otklonićete oticanje i otežano disanje, a za vrijeme prehlade ovaj postupak poželjno je da ponavljate i do četiri puta dnevno.

Žalfija za ispiranje grla:
Čak i mnogi ljekari preporučuju čaj od žalfije u borbi protiv upaljenog ždrela. U šolju ključale vode stavite jednu do dvije kašičice osušenih listića žalfije. Ostavite da odstoji oko desetak minuta, a potom dobijenim čajem ispirajte grlo nekoliko puta dnevno. Ovakav način liječenja ne preporučuje se djeci mlađoj od dve godine.

Čaj od slatkog korena ili sladića:
Ovaj čaj smiruje nadraženo grlo i suzbija kašalj, a sadrži i aktivnu materiju glicirizin, koji je 50 puta slađi od šećera i koji ima brojne ljekovite efekte. Međutim, povedite računa da ga konzumirate u umjerenim količinama jer može da povisi krvni pritisak. Za pripremu čaja prelije pola kašičice suvog korijena sladića sa 1,5 dl ključale vode. Ostavite poklopljeno 5 minuta da odstoji i zatim procedite i pijte. Pijte maksimalno tri šoljice na dan do mjesec dana.

Limun, med i đumbir:
Ove tri namirnice su izuzetno ljekovite, a njihovom kombinacijom možete uspješno otkloniti simptome prehlade i gripa. U malo veću teglicu izribajte koren đumbira koji ste prethodno očistili, dva limuna koja ste isjekli na kriške, pa sve zalijte organskim medom. Ovu mješavinu najbolje bi bilo da konzumirate pred spavanje.

Med i cimet protiv prehlade:
Kada je riječ o prehladi, ova kombinacija će vam pomoći da ojačate imunitet, kao i kod hroničnog kašlja i umora, a uspješno će očistiti i sinuse. U 1 dl mlake vode dodajte kašiku meda i dvije kašičice cimeta u prahu. Miješajte dok se med ne otopi. Napitak pijte dva puta dnevno, najbolje tri dana zaredom. Ukoliko želite, možete pomiješati samo med i cimet, bez vode.

Vino kao lijek:
Ugrijte 100 ml crnog vina, dodajte u njega 1/4 kašičice mljevenog bibera i 1 kašiku meda. Promiješajte i popijte toplo pred spavanje.

prehlada

Ma kakvi lijekovi, ovako se uklanja prehlada

Mnogi trče u ljekarnu čim počnu kihati i gutaju preparate koji će ublažiti simptome, što stvara dodatnu neravnotežu u tijelu. Međutim, uz pravo razumijevanje kako prehlada djeluje, ljudi je mogu spriječiti ili liječiti na prirodan način, što je uvijek najbolje.
Prehlada se klasificira kao infekcija gornjih dišnih putova i ima niz simptoma. Najčešće su to iritacije nosa i grla.
Prije svega je važno shvatiti da prehladu izazivaju virusi, a ne bakterije. Virusi obično ne reagiraju na mjere koje djeluju protiv bakterija. Zato je korištenje antibakterijskog sapuna ili antibiotika nepotrebno. Virusi nisu živi u tipičnom smislu u kojem se to može reći za stanice, zato ih ne možemo ‘ubiti’. Najbolji način na koji se možemo boriti s njima je smanjiti izloženost i stvoriti jak imunološki sustav koji će ih ‘rastaviti’.

Lijekovi koje kupujemo u ljekarnama, a namijenjeni su liječenju prehlade, ne liječe prehladu nego samo potiskuju simptome. Zdravi ljudi pokupe virus rukama i inficiraju se tako što dodiruju nosnice i oči. Suzdržite se od te navike, posebno ako niste upravo oprali ruke.

Ojačajte imunološki sustav
Najbolji način borbe s prehladom je spriječiti zarazu. Ovo se postiže optimalnim životnim stilom, a prehrana bogata hranjivim tvarima koje jačaju organizam je ključna. Povrće, voće, ljekovito bilje i začini donose najprirodnije oblike vitamina, minerala i antioksidansa koji štite i jačaju imunološki sustav.
Osim toga, za prevenciju bilo koje infekcije važno je piti dovoljno vode, redovito se kretati, znati se nositi sa stresom, dovoljno opuštati, udisati čist zrak i biti izložen suncu da biste dobili potrebnu količinu vitamina D.

Samo jednom ‘uhvatimo’ virus prehlade. Nakon toga smo imuni na njega. Ali budući da postoji oko 200 virusa koji mogu izazvati običnu prehladu, još uvijek ostaje dosta onih na koje nismo imuni. Zato u dobi od 60 godina većina ljudi dobije samo jednu prehladu godišnje ili nijednu, dok djeca imaju šest do osam prehlada godišnje.

Odmor, voda i hranjive tvari
ko ste prehlađeni, najbolje što možete učiniti za svoje tijelo je odmarati se. To znači i uzeti dan ili dva bolovanja. Tijelo će tako imati priliku obraniti se na najefikasniji i najbrži način.
Zatim, opskrbite tijelo s dovoljno vode. Tkivo koje ima dovoljno vode teže će biti meta virusa, a voda pomaže u održavanju čistoće stanica i optimizira sve njene funkcije.
Hranjive tvari dobit ćete ako jedete kvalitetnu hranu. Sad je vrijeme da odbacite obrađenu i brzu hranu. Umjesto toga, jedite hranu koja nije prošla ili je prošla tek najmanju moguću obradu, te je puna hranjivih tvari. Sad je dobro uzeti vitamin C i cink.
Kokošja juha od davnina je pučki lijek za bolesti dišnih putova kao što je prehlada. U knjizi Food—Your Miracle Medicine dr. Irwin Ziment, specijalist za plućne bolesti s Kalifornijskog sveučilišta u Los Angelesu, objašnjava da ta juha liječi prehladu.
‘Poput većine proteinskih namirnica, piletina sadrži cistein, prirodnu aminokiselinu koja se oslobađa kuhanjem mesa u vodi. Cistein je po kemijskom sastavu veoma sličan farmaceutskom preparatu acetilcisteinu, koji liječnici prepisuju pacijentima koji boluju od bronhitisa i infekcija dišnih putova.’
Taj lijek, koji se inače dobiva od kokošjeg perja i kože, djeluje kao mukolitik, to jest razrjeđuje gusti sekret koji se nakuplja u nosu, grlu i plućima, te olakšava ispuhivanje i iskašljavanje. Kokošja juha djeluje na vrlo sličan način. Onima koji žele još djelotvorniji lijek protiv začepljenja dišnih putova, dr. Ziment preporučuje da u juhu stave češnjak, luk i jake začine, kao što je čili.

Izaberite prirodne pripravke koji jačaju imunitet
Umjesto lijekova za prehladu punih umjetnih boja, okusa i sastojaka, izaberite prirodni biljni ili homeopatski pripravak. Od ljekovitih gljiva do običnog đumbira, češnjaka i ehineceje – tako ćete najbolje vratiti ravnotežu u tijelu.

ovisnost o hrani

SIMPTOMI ZAVISNOSTI OD HRANE

Svi znamo kako zavisnost od droge nastaje, koliko je loša i kakav efekat ima na okolinu onoga koji drogu uzima. Zavisnost, međutim, ne mora biti samo od droge. Poslednjih godina primećena je sve veća zavisnost od hrane i to podjednako među mladima i starijom populacijom, ženama ali i muškarcima.
Ova zavisnost slična je svakoj drugoj zavisnosti. Osoba oseća zadovoljstvo dok određenu hranu uzima a onda duboku depresiju kada prestaje dejstvo te hrane, da bi ponovo uzimao istu hranu i ponovio osećaj zadovoljstva. Kao i kod bilo koje druge droge i na hranu se može stvoriti tolerancija, pa osoba više ne oseća zadovoljstvo posle jedne kockice čokolade, na primer, već mora da uzme sve više i više.
Razlozi za pojavu zavisnosi od hrane su jasni. Droga je hemijska supstanca koja u mozgu izaziva osećaj zadovoljstva, pa osoba doživljava blaženstvo nakon uzimanja. Slično dejstvo imaju šećer, so i masnoće, pa osoba uzima ovu vrstu hrane kao zamenu za neku drugu vrstu droge. Sve ove supstance nalaze se na jednom mestu u brzoj hrani, pa se zavisnost prepoznaje uglavnom kod onih koji se hrane brzom hranom.

Uzroci zavisnosti od hrane
Uzroci zavisnosti od hrane mogu biti različiti, ali ih lekari najčešće dele u tri grupe – na biološke, psihološke i socijalne.
Biološki faktori su oni koji nastaju u samom organizmu i rezultiraju povećanom potrebom za određenom vrstom hrane. U njih lekari svrstavaju kao najčešće hormonski disbalans, poremećaji u mozgu, određene lekove i kao što i kod svake druge zavisnosti može biti određen kao uzrok, istorija zavisnosti u porodici. Takve osobe su sklonije stvaranju zavisnosti nego drugi, pa je hrana logično njihov prvi izbor.
Psihološki faktori su svi oni koji nastaju kao psihološki uzrok nastanka i razvijanja zavisnosti. To su uglavnom i najčešće psihološko ili seksualno nasilje i velike traumatične situacije ali i svakodnevni problemi koji se talože duže vreme, zatim gubitak voljenje osobe i tuga i konačno nedostatak samopouzdanja.
Socijalni faktori su logično oni koji nastaju kao rezultat loše interakcije pojedinca sa okolinom. Obično se predstavljaju kao izopštavanje iz društva, socijalno nasilje nad decom, društvene promene, izolacija ili porodični problemi.

Simptomi zavisnosti od hrane
Mnoge osobe vole da jedu, smatraju sebe gurmanima ili imaju naviku da više jedu nego ostali. Kod zavisnosti od hrane, međutim, stvar je daleko komplikovanija i nije samo obično uživanje u hrani. Stručnjaci sve simptome definišu u tri grupe kako bi se lakše prepoznali i izdvojili.
Simptomi koji ukazuju na određene promene navika u ishrani:
Osoba jede i kada nije gladna i nastavlja da jede i kada se zasiti.
Gojazne su, mada i mršavi mogu imati ove simptome. U tom slučaju mnogo vežbaju.
Ne mogu da kontrolišu unos loše hrane.
Probaju ili su probali više različitih programa mršavljenja.
Uzimaju laksative, povraćaju ili nenormalno vežbaju kao kompenzaciju.
Jedu određenu vrstu hrane.
Jedu do stanja bolesti.
Brinu da će ostati bez određene hrane (uvek imaju recimo čokoladu u fioci).
U stanju su da izađu da kupe određenu vrstu hrane čak i kasno uveče, po kiši ili hladnoći.
U kasnijoj fazi mogu se razviti ostali simptomi koji ukazuju na ozbiljnu zavisnost:
Izbegavaju druženja gde se jede određena hrana (ili nemaju šta da obuku jer su gojazni).
Ili naprotiv češće idu na te događaje ali samo zato što znaju da će hrana biti dobra.
Jedu umesto da rade, druže se ili bilo šta slično.
Imaju problema na poslu ili školi zbog prejedanja.
Sve češće jedu sami ili kada nema nikog u blizini.
Kradu tuđu hranu (jedu na prijemima ili od dece).
Mi lekari i prirodne medicine i psiholozi prepoznajemo da kod tih osoba dolazi i do razvijanje emotivnih problema, pa prepoznajemo i emocionalne simptome zavisnosti:
Depresivni i anksiozni i nakon što uzimaju određenu hranu.
Jedu kada su depresivni i anksiozni.
Kritikuju sebe zbog težine i slabosti, osećanje krivice čime stvaraju začarani krug – nastavljaju da jedu jer su depresivni i anksiozni.
Nije teško zaključiti koje su sve posledice zavisnosti od hrane. Pored očiglednih problema sa težinom i svih ostalih poremećaja koji su povezani sa njom, nastaje niz psiholoških poremećaja koji ozbiljno mogu poremetiti život osobe. Iz tog razloga u Americi postoji niz škola i radionica u kojima se pomaže isljučivo ovim osobama da probleme prepoznaju i reše.
Ukoliko mislite da ste zavisni od hrane obratite pažnju najpre šta jedete, koliko i u kojim situacijama. To će vam dati mnoge odgovore i rešiti probleme (ili barem dovesti do početka rešavanja tih problema) koje imate sa ishranom.

Dr Dragana Cvejić

paraziti

PARAZITI U ČOVEKU OČISTITE SE I BUDITE ZDRAVI JER MOŽE BITI KOBNO!

Većina je parazita vidljiva tek mikroskopskim putem, a neki su vidljivi i okom. Iako je prihvaćeno mišljenje da parazitske bolesti pogađaju siromašne predele, one predstavljaju zdravstveni problem širom svijeta.
Crevni paraziti, poput crva Ascarisa, trakavice ili gliste, vrlo su česte infekcije, koje se mogu dogoditi svakome. Ipak, određeni faktori povećavaju rizik, poput plivanja u zagađenoj vodi, nefiltriranoj vodi za piće ili loša higijena.
Crevni paraziti relativno se lako leče uz pomoć ANTIPARAZITNOG PROGRAMA ( ORAH, KARANFILIĆ I PELIN), a povećanom higijenom može se sprečiti dalje širenje.
Osobe s crevnim parazitima mogu osetiti probavne promene, uključujući gubitak apetita ili im hrana može uzrokovati mučninu.
Ako je reč o velikom broju parazita, creva mogu biti blokirana, što može uzrokovati zatvor. Takođe može doći do proliva, uz prisutnost krvi. Odrasli crvi mogu biti prisutni u izmetu.
Infekcija trakavicom može uzrokovati bolove i grčeve u području stomaka. Takođe mogu uzrokovati bolove u mišićima i slabost, kada paraziti migriraju kroz telo. Osobe s trakavicom mogu razviti alergijske reakcije na koži kao što su oticanje, crvenilo ili osip, ukoliko se pipci ugrade u kožu.
Infekcija glistama može uzrokovati svrab oko anusa, naročito noću. Žene zaražene glistama mogu imati svrab i bolove u području genitalija i urinarnog trakta, a teže infekcije mogu dovesti do upale karlice.
Zaraženi Ascarisom mogu osetiti teškoće u disanju. Ako parazit napadne pluća, oboleli može imati česte napade kašlja. Mogu osećati i bol kod dubokog disanja te otežano disati kod fizičkih aktivnosti ili vežbanja.
Mala deca zaražena Ascarisom mogu imati problema s rastom i razvojem.
Odrasli inficirani glistama, trakavicom ili Ascarisom mogu takođe gubiti na težini.
Ako je reč o velikom broju parazita, creva mogu biti blokirana, što može uzrokovati zatvor. Takođe možu doći do proliva, uz prisutnost krvi. Odrasli crvi mogu biti prisutni u izmetu.

Kako paraziti dospevaju u organizam?
Unos parazita teško je sprečiti, a u organizam ulaze:
kontaminiranom vodom i hranom – jajašcima parazita, najčešće u nedovoljno opranoj ili termički obrađenoj hrani,
prekomernim unosom šećera (ugljenih hidrata),
kroz kožu,
kroz disajne
preko insekata,
nečistim rukama – zbog nedovoljne ili netemeljne higijene ruku,
seksualnim odnosom.
Higijena ruku
Stanovnici u crevima
Paraziti u crevima su sitni organizmi, uglavnom je reč o crvima, koji žive od hrane koju čovek unosi u organizam. Najpoznatije vrste su gliste i trakavica.

Gliste
Više je vrsta, ali najčešće su dečija glista (enterobius vermicularis) i obična glista (ascarides). One su valjkastog oblika, dugačke oko 1 cm i tanke kao konac.
Noću polažu jajašca na otvoru debelog creva, što uzrokuje jak svrab (čak i na području genitalija i urinarnog otvora, pogotovo kod žena), podsvesnim grebanjem jajašca dospeju pod nokte, a kontaktom s ustima u probavne organe.
Crevnim zidom putuju u pluća gde se dalje razvijaju. Tada uzrokuju teškoće u disanju i napad kašlja pa se uglavnom misli da je u pitanju jaki bronhitis. Odatle putuju po bronhijama u grkljan i vraćaju se u creva.
Gliste kod ljudi mogu prodreti kroz crevni zid i dospeti u trbušnu šupljinu i tako uzrokovati upalu trbušne maramice ili zatvoriti oticanje žuči iz žučnog kanala i uzrokovati žuticu.
Kako prepoznati gliste u stolici?
U stolici se mogu primetiti odrasle jedinke parazita. Jajašca su prisutna u stolici još 70 – 75 dana nakon zaraze. Kod najtežeg oblika nastupa povraćanje odraslih jedinki parazita.

Trakavica
Gotovo je se nemoguće rešiti jer se sisaljkama (na glavi) čvrsto drži za crevne zidove. Najduži je parazit na svetu jer može narasti do 14 m.
Trakavica u stolici može se primetiti po belim komadićima parazita širokim oko 7 – 10 cm, a dugačkim 10 – 20 mm. Reč je o polno zrelim delovima odrasle trakavice koji su puni jajašaca. Svaka trakavica proizvede i 100 000 jajašaca.
Uzrokuje bolove u stomaku i alergije, a može izazvati napade u mozgu i naneti veliku štetu nervnom sistemu.
Paraziti u crevima čovjeka – simptomi

Ako je imunološki sistem oslabljen, veća je mogućnost zaraze crevnim parazitima. Takođe, o imunitetu zavisi koji će simptomi izaći na videlo:
- konstipacija (zatvor, izostanak stolice) – kod velikog broja parazita creva mogu biti blokirana,
- proliv – uz prisutnost krvi,
- nadutost i gasovi,
- crvići u stolici – prisutnost odraslih parazita u izmetu,
- usporen metabolizam,
- stalna glad – paraziti jedu hranu koja se unosi u organizam,
- gubitak apetita,
- bolovi u stomaku,
- anemija – paraziti se hrane crvenim krvnim stanicama (eritrociti),
- svrab– zbog jajašaca parazita,
- osip – ekcem (uzrokuje trakavica), čirevi, suva koža itd.,
- razdražljivost,
- hronični umor – iscrpljenost, anksioznost itd.,
- nesanica – noćne more, škrgutanje zubima tokom spavanja itd.,
- rak – kad parazit napadne organ (materica, bubrezi, jetra itd.), a u organizmu je prisutan izopropilni alkohol (IPA) koji stvara pogodne uslove za naseljavanje parazita u organu.

Paraziti u crevima – prenos na druge
Crevni se paraziti lako mogu preneti na druge u slučaju neadekvatne higijene ruku. To se pogotovo odnosi na pranje ruku nakon obavljanja nužde, kontakta sa životinjama i tokom putovanja u inosranstvo.
Paraziti u crevima – dijagnoza
Postojanje stanovnika u crevima utvrđuje se laboratorijskim pregledom stolice. Pritom je važno odrediti vrstu parazita i težinu infekcije. Analiza se mora ponoviti kako bi se potvrdilo da je parazit uklonjen.

Lek protiv parazita u crevima
ORAH, KARANFILIĆ I PELIN I BITI NA CEĐENIM SOKOVIMA 40 DANA!
Njihova je svrha da izgladni, paraliziuje i usmrti crve.
Zato uvek govorim svojim pacijentima da dva puta godišnje odrade Antiparazitni program ( OKP ) čišćenje jetre, limfe i bubrega.
Da pređu na veganski režim ishrane i shvate da je zdravlje i izlečenje od svih bolesti u prirodi i njihovim rukama!

Dr Dragana Cvejić

sladoledni otrov

Da li biste pili razređivače, antifriz i veštačke boje?

Upravo to jedete kada konzumirate sladoled… Kada ovo pročitate, razmilslite o tome da li ćete da nastavite da se „sladite“ industrijskim sladoledima (iz prodavnica, ili kod privatnih „proizvođača“, koji koriste iste ove hemikalije u proizvodnji sladoleda koje kupujete u kornetima)!
U kornetu i „otrov“ za vaške!!!
Pronađeni su veštački aditivi, boje i emulgatori za sladoled pravljeni od štetnih hemijskih sastojaka koji mogu da ugroze jetru, bubrege i srce, a umesto ukusa vanile, na primer, koristi se „peperonal“, hemikaliju koja ubija – vaši!?
Da li ste nekad primetili da se mrlje od sladoleda stvrdnu i ne mogu da se operu vodom? Možda je u pitanju neki ne baš naivni sastojak u sladoledu.
Proizvođači sladoleda nisu obavezni da na proizvodima istaknu aditive koji se koriste. Zbog toga su mnogi sladoledi u celosti napravljeni od veštačkih sastojaka. Proizvođači sladoleda nude proizvode raznih ukusnih aroma, ali da li su oni dobri za jelo?
Donald J. Braun, iz Saveta za prirodna istraživanja u Sijetlu, državi Vašington, utvrdio je koje se hemikalije koriste u proizvodnji sladoleda kao zamena za prirodne arome, kao i boje i emulgatori. Bilo ih je više od sto. Ne postoji ni jedan ukus sladoleda koji nema hemijsku zamenu. Neke od veštačkih aroma su dovoljno jake da izazovu oštećenja jetre, bubrega i srca!
Benzil acetat je sintetička hemikalija koja je deo arome jagode. Ova supstanca može da izazove povraćanje i proliv, i ona je takođe rastvarač nitrata.
Etil acetat koriste mnogi proizvođači za dobijanje arome ananasa. Ova supstanca može da izazove oštećenja jetre, bubrega i srca.
Peperonal se koristi umesto vanile i ova hemikalija se koristi za ubijanje vaši.
Vanilin je hemikalija koja se takođe koristi u dobijanju arome vanile, a proizvodi se od pulpe drveta i nema veze sa plodom vanile.
Amil butirat zamenjuje prirodnu aromu vanile i takođe se koristi kao rastvarač za uljane boje.
Aldehid C17 koristi se za dobijanje arome višnje i to je zapaljiva tečnost koja se koristi u anilinu (bozbojnoj, otrovnoj uljanoj tečnosti koja je derivat benzena), bojama, plastici i gumi.
Butiraldehid se koristi u sladoledu sa ukusom lešnika i jedan je od sastojaka gumenog cementa.
Dietil glikol je ista hemikalija koja se koristi u antifrizima i razređivačima farbe i pošto je jeftina, koristi se u sladoledu kao emulgator umesto jaja. Dovoljno je otrovna da prouzrokuje oštećenja jetre i bubrega.
Što se tiče veštačkih boja, proizvođači sladoleda mogu da upotrebljavaju bilo koju od onih na listi FD&C. Poslednjih godina veliki broj boja je zabranjen, jer su laboratorijski testovi pokazali da prouzrokuju rak. Možda je prisustvo otrovnih sastojaka od malog značaja u proizvodnji razređivača za farbe, ali je veoma bitno kad se nalaze u hrani.
Antifriz kao „poslastica“
Prosečan Amerikanac pojede 24 kg sladoleda godišnje, ali ova "poslastica" zahvata sve više država. Sledeći put kad poželite primamljivi banana split, setite se mešavine rastvarača ulja i nitrata, antifriza i insekticida za vaši i neće vam izgledati toliko ukusan. Imate izbora: da kupite sladoled koji je napravljen bez veštačkih aditiva ili da ga sami napravite.
Pogledajte na mom YT kanalu, kako napraviti zdrav veganski sladoled.
Deca su najugroženija!
Skoro svaki sladoled „obogaćen“je karagenanom – E 407. „Deca ne bi trebalo da ga unose, jer je potencijalni izazivač raka“.
Dali ste detetu sladoled. Ono uživa, a vi i ne slutite da ste mu uz tu fenomenalnu poslasticu dali i ozloglašeni izazvač raka debelog creva – emulgator karagenan E 407!
Verovali ili ne, skoro svaki sladoled „obogaćen“ je tim opasnim aditivom, jer pomaže njegovo zgušnjavanje. U većim količinama, on izaziva rak debelog creva, i nipošto ne bi trebalo da se nađe u mladom dečjem organizmu!
Moj savet kao lekara , uvek preporučujem da deca ne bi trebalo da unose E 407, ali i sve ostale emulgatore, jer su potencijalni izazivači raka.
– Kod dece je metabolizam ubrzan, deoba ćelija takođe. Njihov mlad organizam osetljiviji je od starijih na sve te supstance, pogotovu što je u razvoju. Trebalo bi deca da izbegavaju, ne samo sladoled već suhomesnate proizvode, konzerviranu hranu, keks, kroasane i sve što može dugo da stoji. Oni takođe, osim E 407, sadrže i ostale emulgatore – te se štetne materije akumuliraju u organizmu.
– To ne znači da će svi koji ih pojedu dobiti rak, ali nose veliki rizik od te bolesti. Pogotovo kada se zna da je rak debelog creva na drugom mestu kod muškaraca i trećem kod žena u odnosu na sve druge vrste kancera. Uvek apelujem na majke da izbegavaju da svojoj deci daju tu vrstu hrane.
– On izaziva rak debelog creva jer se lepi za njegovu sluzokožu. Onda se prilikom defekacije odlepljuje, praveći rane na sluznici. Takve rane su, u stvari, pogodno tlo za nastanak raka debelog creva. Apelujem na majke da deci daju domaći sladoled koje će same da im naprave – jer je karagenan morska alga koja se dodaje hrani kako bi je zgusnula.
Statistika kaže da u Srbiji od raka debelog creva oboli oko 4.000 ljudi godišnje, a umre 2.500.
Karcinom debelog creva poslednjih godina zauzima neslavno treće mesto po smrtnosti od malignih oboljenja.
– Nezdrava ishrana puna masne, pržene, jeftine hrane, prepuna kancerogenih emulgatora doprinela je eksploziji ove maligne bolesti. Svaka promena navika pražnjenja i pojava krvi u stolici kod starijih od 50 godina budi sumnju na ovo oboljenje. Ugroženi su pretežno ljudi srednjeg i starijeg životnog doba, mada u poslednje vreme su sve mlađe pacijenti oba pola.

Dr Dragana Cvejić

otrov u crijevima

Sve bolesti počinju od otrova u crevima:

Prvi simptomi da vam je telo puno toksina!

Još Hipokrat je otkrio u čemu leži koren svih problema sa zdravljem.
Stručnjaci su izračunali da prosečan čovek do svoje 70. godine pojede čak 100 tona različite hrane i popije oko 40.000 litara tečnosti, od čega barem petinu čine namirnice koje naš organizam ne može da svari, niti da iskoristi kao energiju, već predstavlja otpad koji se nakuplja u organizmu.
Višak šećera, rafinisane žitarice, pržena i masna hrana, alkohol i kofein, prerađene namirnice s dodatkom niza hemikalija za produženje veka trajanja i pojačavanje ukusa, brza i suva hrana koja ne sadrži dovoljno vlakana, pa čak i sirove namirnice koje organizam inače teško vari, samo su deo liste namirnica koje opterećuju organizam.
Sve to treba povezati s činjenicom da mnogi piju premalo vode, koja je važna za probavu, razmenu materija i izbacivanje toksina iz organizma, kao i s navikom da se hranimo neredovno, odnosno preskačemo obroke, što može biti razlog za usporavanje metabolizma.
Stoga ne čudi procena da se tokom svih tih godina u crevima akumulira oko 15 kilograma toksičnog otpada, koji treba izbaciti iz organizma, kako ne bi podstakao razvoj bolesti.
Još je Hipokrat govorio da "sve bolesti započinju u crevima", što danas podržavaju brojne moje kolege lekari , nakon što su brojna naučna istraživanja pokazala da oslabljeni zidovi creva mogu dovesti do toga da mikrobi, otrovi i nesvarena hrana iscure u krvotok i izazovu upalne procese.
Danas se, na primer, dobro zna da slaba i propusna creva mogu da izazovu probavne smetnje, nadutost, gasove, dijareju, ali i autoimune poremećaje, kao što su alergije, astma i artritis, ali i mentalne blokada, razne upale kože (ekcemi i akne), pa i mnoge ozbiljnije probleme.
Tako dugotrajna konzumacija masne i teško svarljive hrane, s previše šećera, kao i previše alkohola, mogu dovesti do bolesti jetre poznate pod nazivom masna jetra, kao i do pojave kamenja u žuči.
Problemi s jetrom mogu dovesti do čestih mučnina i povraćanja, bolova u području stomaka, taloženja masnoća oko struka, pa i do problema s kožom – od svraba, do promene boje kože, odnosno karakterističnog žućkastog tena.
Toksini u organizmu mogu dovesti i do pojave sindroma policističnih jajnika, do problema u radu štitne žlezde, kao i do hronične bubrežne bolesti.
Ovo su najčešći znakovi da vam je telo puno toksina:

Akne i loš ten
Ishrana u kojoj prevladavaju prerađene namirnice, kao što su salame, umaci, gotovi obroci i slično, kao i namirnice s dodatim šećerom, mogu da izazovu upalne procese na koži koji se često očitavaju kao umorna koža puna nečistoća i akni. Uz promenu ishrane pripazite i na negu lica: Vodite računa da je jastučnica na kojoj spavate čista i pronađite neko sredstvo za čišćenje kože sa odgovarajućim pH.

Hronični umor i neraspoloženje
Hronični umor i nedostatak koncentracije su siguran znak da je vaš organizam preopterećen toksinima. Ako se ujutro teško budite, ili ste tokom dana toliko pospani da vam se čini da vam glava pada, iako ste noću odspavali dovoljno dugo, to je tipičan znak da u organizmu preovladava kiselost i da vam je potreban detoks. Ako ovo stanje zanemarite, može dovesti do ozbiljnih poremećaja u organizmu.

Česte glavobolje
Ako ste jedno veče "zaglavili" s društvom, prejeli se i popili više alkohola, gotovo je sigurno da ćete se ujutro probuditi s glavoboljom. Glavobolja je jedan od znakova da je vaše telo opterećeno toksinima, pogotovo ako se one ponavljaju često i traju duže vreme. To najčešće nisu teške glavobolje, nego neprijatna, tupa bol, slična glavobolji koja se javi kad je visoka vlaga u vazduhu i najčešće ne prolazi dok se ne odmorimo i odmaknemo od teške hrane ili pića.

Hronični bol
Hroničan bol koja traje dugo i boli "podmuklo", obično se javlja kao simptom upale koja je nastala kao reakcija na nakupljanje toksina u određenom delu tela. To može biti bol u vratu, leđima ili zglobovima, bol zbog upale u mokraćnim putevima, bubregu... Najčešće je reč o "tihom" bolu koji nas opominje da nešto nije u redu.

Problemi sa spavanjem
Ako se noću dugo vrtite u krevetu i ne možete da zaspite, ili se budite usred noći i ne uspevate više da zaspite do jutra, a nema realnog razloga za to, to može biti znak nagomilanih otrova u organizmu. Dobro će vam doći više fizičke aktivnosti ili vežbanja tekom dana, kao i topla kupka pre spavanja, kojoj ste dodali neko opuštajuće ulje.

Neprijatan miris tela i zadah
Kad je vaše telo zagušeno toksinima i ne može da ih izbaci, to se može odraziti kroz neprijatan zadah i miris tela. Loš zadah je rezultat bakterija i toksina koji se nakupe na jeziku, dok neprijatan miris nastaje zato što otrovi putem znoja isparavaju kroz kožu. Česti uzrok je previše brze hrane, kao i previše šećera u ishrani.

Alergije i osipi
Kad konzumirate nešto što vaše telo ne prepoznaje, ili doživljava kao napad na imuni sistem, mogu se javiti osipi, perut, mrlje na koži ili crvenilo. Pokušajte da vodite dnevnik ishrane i utvrdite na koje namirnice tako reagujete, pa smanjite njihovu upotrebu. Ako se ove reakcije javljaju često, svakako je vreme za detoksikaciju i promenu režima prehrane.

Manjak energije i depresija
Ako tretirate svoje telo kao kantu za smeće, ne možete očekivati da se to ne odrazi i na raspoloženje. Manjak energije, umor, glavobolje i slaba koncentracija dovešće do toga da se osećate loše, jer vaš organizam ne funkcioniše onako kako bi trebalo. Uz promenu navika i ishrane, razmislite i o tome da li radite posao koji vas veseli i kakvim ste ljudima okruženi. Odmaknite se od onih koji su večno nezadovoljni, frustrirani i ljuti, jer i to vam krade energiju.

Hormonska neravnoteža i slab libido
Lošim navikama i namirnicama koje sam nabrojala treba dodati i sve one uzroke trovanja organizma kojih često nismo svesni. To su razne vrste hemikalija, koje posredno unosimo u organizam. Na primer, verovatno ste već čuli da treba izbegavati plastične boce na kojima ne stoji oznaka BPA free, koja označava da boca nije tretirana hemikalijama. BPA je poznat kao bisfenol A, hemikalija koja deluje kao sintetički estrogen i može dospeti u hranu ili tečnost koja je u tretiranoj plastiti sačuvana. To je tek jedan od primera kako i nesvesno možemo da budemo izloženi hemikalijama.

Podočnjaci i umorne oči
Ako ne spavate dovoljno, loše se hranite i izloženi ste povećanom stresu, mogli biste primetiti neke suptilne znakove trovanja - zamagljene oči i jako izraženi podočnjaci jedan su od znakova da bi trebalo da potražite pomoć. Svakako povećajte unos vode i uzmite vremena za odmor. Za svaki slučaj proverite i stanje bubrega, jer izraženi podočnjaci mogu biti znak poremećaja rada bubrega.

Stomak koji ne možete da skinete
Ako imate izražene masne naslage oko stomaka i ne možete da skinete kilograme čak i ako se držite rigorozne dijete, to je znak da je poremećena pH ravnoteža u telu i da bi trebalo da alkalizujete telo. Jedan od načina je da povećate unos tečnosti, i to alkalizovane vode.
P. S. Klistir, Hidro terapiju, izbacivanje starih navika prehrane i prelazak na veganski režim prehrane , uz fizičku aktivnost itekako će vaši organi biti zdraviji a telo kao nosač, tj. vi biti radosni i zadovoljni sa svojim novim - ja.

Dr Dragana Cvejić

herpes zoster

Herpes zoster- simptomi i lečenje

Herpes zoster je bolest koju prouzrokuje virus varicella-zoster; virus koji izaziva i ovčije boginje.
Ovo je bolest odraslih osoba, dece retko. Nakon što je osoba prebolela ovčije boginje, virus ostaje u ćelijama spinalnih nerava, ali može se ponovo aktivirati u slučaju slabljenja imuniteta kod telesne ili emocionalne traume ili teške bolesti.
Herpes zoster je posledica ponovnog aktiviranja varicella-zoster virusa, pri čemu na koži jedne strane lica ili tela izbijaju bolni mehurići. Kad se čovek prvi put inficira tim virusom, nastaje varičela (ovčije boginje), što se uglavnom dešava u detinjstvu. Zoster nastaje reaktivacijom latentnog virusa u osoba koje su prebolele varičelu (ovčije boginje).
Obično jednostrano zahvata područje trupa, ali može se javiti na licu, vratu i donjim delovima tela. Mogu se javiti i manifestacije u usnoj šupljini, takođe ograničene na jednu polovinu usta ili jezika.
Za tu infekciju tipično je da počinje opštim osećajem slabosti praćenim blagom temperaturom te pečenjem i bolovima na jednoj strani tela. Unutar nekoliko dana, na istom delu tela, uzduž zahvaćenog nerva, pojavljuje se osip te izbijaju mali, tečnošću ispunjeni mehuići. Obično se javljaju na grudima, stomaku, leđima ili licu, ali može biti zahvaćen i vrat, udovi ili donji deo leđa. Zahvaćeno područje može biti jako bolno, osetljivo i javlja se svrab. Nakon 1-2 nedelje mehurići prolaze i stvaraju se kraste, ali bolovi mogu i dalje biti prisutni. Ako duboka bol traje nakon što su kožne promene prošle, reč je o postherpetičnoj neuralgiji. Može trajati mesecima, čak i godinama, posebno kod starijih ljudi.
Kod lečenja herpes zostera koriste se preparati vitamina B kompleksa. U slučaju superinfekcije bakterijama, primenjuje se terapija antibioticima ili antibiotskim kremama, dok se teži bolovi ublažavaju se analgeticima. Ukoliko je infekcijom zahvaćeno oko, potrebna je redovna oftalmološka kontrola.
Jedan napad herpes zostera obično ostavlja bolesniku doživotnu imunost, s obzirom da se recidivi javljaju u manje od 4% slučajeva. Većina ljudi oporavi se bez posledica, dok mogući su ožiljci, čak i onda kada nije nastupila sekundarna infekcija.

Prirodno liječenje herpes zostera

Kako je već manje više svima poznato – virusi su otporni i strašno dosadni, međutim priroda nam je podarila nekolicinu prirodnih lijekova uz pomoć kojih možemo ublažiti intenzitet simptoma.

Matičnjak – dokazano je kako matičnjak ima utjecaj na viruse iz porodiceherpesa te na ostale virusne infekcije. Rezultati se, osim kremama koje sadrže matičnjak, mogu postići i čajem od matičnjaka. Čaj matičnjaka nekoliko puta dnevno vatom nanesite na zahvaćeno područje.
Crvena paprika – kapsaicin će vam pomoći u liječenju bolova koje uzrokuje herpes zoster. Kapsaicin pomaže blokiranjem bolova koji dolaze iz živaca.
Kineska angelika ili dang-quai – je biljka koju Kinezi koriste protiv menstrualnih tegoba, ali i prilikom zaraze herpes zosterom.
Sladić – višestruko efikasan lijek u borbi protiv herpes zostera. Sladić se koristi kao krema koja se nanosi na zahvaćeno područje, a možete ga konzumirati i u obliku čaja. Korijen sladića poznati je stari recept koji sadrži nekoliko sastojaka koji imaju snažan utjecaj na viruse.
Pomiješajte 10 kapi ulja timijana ili čajevca s dvije žličice tinkture odlavande i četiri žličice vode. Otopinu nanesite najmanje dva puta dnevno na zahvaćeno mjesto.
Zdrobite cvjetove nevena i nanesite ih uz pomoć vate na zahvaćeno područje.
Pasiflora će vam dobro doći za smirenje bolova. Pasifloru možete dodati čaju od matičnjaka ili sladića.
Pijte sok od kruške ili jedite svježe plodove kruške.
U ublažavanju bolova može vam pomoći i soja. Možete ju konzumirati u prehrani ili u obliku tableta.
Ožiljke koji nastaju kao posljedica herpes zostera možete tretirati nevenovom ili gavezovom masti.
Pokušajte što više odmarati kako bi se vaš imunološki sistem mogao što bolje braniti.
Za vrijeme napadaja herpesa zostera bilo bi dobro češće mijenjati posteljinu i ručnike te nositi pamučnu odjeću i paziti na suhoću odjeće. Higijenske navike se ne trebaju znatnije mijenjati. Nakon tuširanja nemojte trljati zahvaćeno mjesto ručnikom, već blago tapkajte kako mjehurići ne bi puknuli i izazvali infekciju i ožiljke.