Kada vas neko vrijeđa, obično se osjećate loše, gubite mir i počinjete da razmišljate kako da se osvetite. Čovjek vas je uhvatio na udicu, a sada vi opisujete krug.
Danima, noćima, mjesecima, godinama, ne možete da spavate, sanjate ružne snove. Ljudi troše čitav život na gluposti, samo zato što ih je neko uvrijedio.
Gledate u prošlost, i što šta se sjećate. Bili ste malo dijete, i učitelj vas je pred odjeljenjem nazvao idiotom; još uvijek se sjećate i držite tu uvredu. Otac je rekao nešto ... vaši roditelji su odavno to zaboravili, pa čak i da ih podsjetite, ne razumiju o čemu se radi. Majka nije obraćala pažnju na vas, a ta rana je još uvijek sačuvana, otvorena, živa; ako je neko dodirne, vi eksplodirate.
Ne pomažite toj rani da postane veća. Ne dozvolite joj da vam obuzme svu dušu. Obratite se korjenima, budite sa cjelinom.
Dvadeset četiri sata - samo dvadeset četiri sata - bez obzira šta da se desi, pokušajte da ne reagujete, ne suprostavljate se.
Osjetićete novi talas energije, kakav nikada nijeste upoznali, novi priliv životne snage koji dolazi iz samih korjena. I treba samo spoznati, osjetiti taj ukus, kako se vaš život mijenja. Smijaćete se svim učinjenim glupostima, koje su vas okupirale, svim uvredama, reakcijama, mjestima, kojima ste uništavali sebe.
Niko ne može da vas uništiti osim vi sami sebe; niko ne može da vas spasi osim vi sami sebe.
© Osho
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
