Pokušao bih kod ljudi osvijestiti jednu stvar koja je dosta bitna. Da bismo imali čisto tijelo, dušu i um trebali bi biti „čisti“ izvana, ali što je još bitnije i iznutra. Da bi sve u tijelu funkcioniralo kako treba ne bismo smjeli imati nikakve smetnje koje nas koče u razvoju. Pod tom čistoćom mislim na ono što svakodnevno i po nekoliko puta dnevno unosimo u naš organizam, a to je hrana. Unosimo toliko smeća da me čudi kako nismo više bolesni i na koji način još uvijek živimo. Više čistimo svoje automobile i stanove nego što čistimo tijelo.
Krenimo od anatomije tijela kako bismo bolje razumjeli koja je uopće hrana za nas ljude pogodna.
Da bi nam bilo jasnije, usporedit ćemo čovjeka sa životinjama. Usporedimo zube kod mesojeda, biljojeda, ljudi i vidjet ćemo da imamo identične zube kao i biljojedi, a oni su široki i plosnati dok sukod mesojeda zubi sjekutići kratki i šiljasti, a kutnjaci oštri. Životinjama koje su mesojedi zubi služe za trganje komada hrane koje gutaju. Ljudi žvaču i usitnjuju hranu kao i biljojedi.
Slina kod mesojeda je kisela(bez enzima za probavu ugljikohidrata), a kod biljojeda i ljudi je lužnata s enzimima za probavu ugljikohidrata. PH vrijednost je kod mesojeda 1, dok je kod biljojeda i ljudi između 4 i 5.
Dužina probavnog trakta od usta do anusa je kod mesojeda 3 do 6 puta veća od dužine tijela, a kod biljojeda i ljudi to iznosi 10 do 12 puta. Debelo crijevo je kod mesojeda jednostavno i kratko kako bi što brže probavili hranu i izbacili je van iz tijela, dok je kod biljojeda dugačko i kompleksno kao i kod ljudi.
Što se tiče znojenja, kod mesojeda je ono kroz usta jer nemaju pore na koži, a ljudi i biljojedi imaju milijune pora na koži.
Iz ovoga se vidi da smo više slični, gotovo smo identični biljojedima nego mesojedima. Ako bismo se uspoređivali s nama najsličnijim životinjama-majmunima, vidjelo bi se da niti oni ne jedu meso. Netko će sad reći da nismo majmuni i da smo se počeli razvijati intelektualno i fizički tek kad smo počeli jesti meso, ali to je jako daleko od istine.
Što se tiče zdravlja nabrojit ćemo samo neke nedostatke mesne prehrane. Mesojedi imaju povećane bolesti srca za 2.3 puta u odnosu na vegetarijance, a bolesti srca su odgovorne za 50% smrtnih slučajeva u Velikoj Britaniji, a u SAD-u i puno više. 1961 godine „Journal ofthe American Association“ je objavio da se 90-97% bolesti srca mogu spriječiti vegetarijanskom ishranom. Krvni tlak također je jedan od problema jedenja mesa. Tu su još bolesti poput artritisa, multiple skleroze, dijabetesa, bubrežni i žučni kamenac, osteoporoza itd.
Problem kod mesa je i to što se u stočarstvu i peradarstvu upotrebljavaju antibiotici i hormoni rasta koji su odgovorni za razvoj čitave lepeze patogenih organizama protiv kojeg nema lijeka. Meso i riba sadrže kancerogene elemente jer napadaju genetički materijal DNK i razvijaju rak. Termička obrada mesa također proizvodi benzene. Životinjsko meso (leševi životinja je puno bolja i točnija riječ) sadrži nebrojeno mnogo bakterija i virusa, koje se naravno prenose na nas. U Americi je do 2008. godine važio zakon da se životinje na farmama koje su umrle od bilo koje bolesti mogu prerađivati kao hrana za ljudsku upotrebu, a nakon2008. važi zakonda ako životinja umre, može se prerađivati i koristiti kao hrana za druge životinje. Zamislite da krava umre od neke bolesti i ona se melje zajedno s kostima i prerađuje u brikete koje jedu druge krave, a krave su primarno biljojedi. Što se događa u organizmu krave ili u tijelu ljudikad jedu takvu hranu? U debelom crijevu meso trune, oslobađa toksine koji ulaze u organizam, oštećuje se crijevna flora i direktno ulazi u organizam. Postavlja se pitanje što je s biljnom hranom koja sadrži toksine, ali meso sadrži 14 puta više pesticida i ostalih kemikalija nego biljna hrana. Nedostatak vlakana, škroba, ugljikohidrata, vitamina, sve su to nedostatci kod mesa.
Pogledajmo sad i psihološku stranu jedenja mesa. Uzmimo za primjer da dođete kod neke obitelji na ručak. Za ručak vam ponude hamburger, vi ga probate i zbilja vam je ukusan. Nakon što ste pojeli obrok pitate za recept, na što vam domaćini kažu da je tajna u mješavini mesa. Tajna je u tome što je to nemasna mješavina čistokrvnog labradora i europske mačke. Vjerujem da biste istog trenutka počeli povraćati hranu i imati gadljiv okus u ustima, a svijest vam dugo ne bi bila čista. Zašto onda dijelimo životinje na one s kojima suosjećamo, odnosno koje ne jedemo i one koje jedemo? Suosjećamo s tom životinjom, mislimo da je nečista i zato nam se takva hrana gadi. Osjećali bismo gađenje i otpor prema takvom mesu, jer nam se mijenja percepcija, odnosno pogled na meso koji je uvjetovan kulturom i odgojem. Naši preci su se tako hranili godinama i to je postao mentalni program duboko ukorijenjen u nas same stoljećima.
Još veća kontradiktornost tog programa je da netko ne jede svinju zbog vjere, nečistoće, dok je drugi jedu bez problema. Isto je i s kravama, psima, mačkama, miševima, kornjačama ili bilo kojom životinjom.Neki ih smatraju nečistima, gade im se, dok drugi uživaju u njima i misle da je druga kultura pogrešna u odnosu na našu. Neki nemaju ništa protiv da im se na meniju nađe štakor, zmija, pauk pa čak pas i mačka, dok je to nama nezamislivo. Oni nemaju takav osjećaj za tu hranu jer je to, kao što smo rekli duboko ukorijenjeno u kulturu. Nama je nepojmljivo pojesti mačku, ali zato bez problema možemo pojesti janje, svinju, kokoš, kravu, konja, srnu koji su u jednakoj mjeri inteligentni, imaju identične osjećaje kao i pas ili mačka. Vidimo li program u našem umu? Vidimo li da nema apsolutno nikakve razlike među životinjama? Zašto su neki ljudi bijesni, ljuti kad vide nasilje nad psom ili mačkom, dok im je meso drugih životinja istodobno na meniju 3 puta na dan?
Kod jedenja mesa kao da smo glupi i ne povezujemo svjesno da je to ipak bilo živo biće, da je to bila noga pileta, krave, konja… Nesvjesni smo stvarnog izvora tog mesa i ne povezujemo to sa živim bićem i tom životinjom, nego više razmišljamo koji mobitel, koju četkicu za zube ili koji gel za tuširanje kupiti nego koju hranu jedemo. Što to unosimo direktno u organizam putem usta je manje bitno, a odabiri hrane duboko utječu na naša tijela, um, svijest.
