Postupak stavljanja humanog gena u životinje, ribljeg gena u paradajz, gena iz insekta u krompir kako bi organizmi bili veći, jači, lepši, dugotrajniji i otporniji na insekte naziva se genetičko inženjerstvo ili oplemenjivanje zasnovano na genetskim promenama. U genetičkom inženjeringu koristi se niz laboratorijskih metoda kojima se može iz organizma izdvojiti, proučavati i promeniti tačno određeni gen te ugraditi u nasledni materijal istog ili nekog drugog organizma. Tim postupcima se neznatno menja genom (ukupna količina gena) ili se postojeći gen "pojačava" ili "stišava" da bi se dobilo željeno svojstvo unutar vrste.
Niko ne sumnja da je prenos DNA postala rutinska tehnika u biotehnologiji koja će, bez sumnje, na mnogim područjima doneti velike prodore u pre svega poljoprivredi i medicini. No, s druge strane, brine činjenica da se ta ista tehnika komercijalizirala i sad se javlja monopol nekoliko multinacionalnih kompanija.
Danas je svet, naročito zapadni, preplavljen namirnicama koje su nastale na temelju genetski manipulisanih sirovina. Najčešće su u pitanju soja, paradjz, pasulj, krompir, kukuruz, tikva, a to znači i njihovi proizvodi kao što su skrob, sirupi, stočna hrana, meso, mleko itd. Tako su genetski manipulisane namirnice na mala vrata ušle u lanac prehrane.
Kukuruz je genetski modifikovan s ciljem da se iz ulja njegovih klica dobije povoljniji odnos zasićenih i nezasićenih masnih kiselina, pamuk da seme daje više ulja, pšenica da bolje podnosi mraz itd.
U nameri da tržištima osigura veće količine riboflavina, farmaceutska je industrija klonirala bakteriju roda Subtilis tako da daje što veće prinose tog vitamina. Isto je tako zapanjujuć primer bakterije kojoj je genetskom manipulacijom unesen ljudski gen koji omogućuje da bakterija proizvodi insulin puno kompatibilniji od svinjskog.
Iako se uspesi genetskog inženjeringa ne mogu osporiti, ipak plaši ideja koliko smo daleko od prirode i koliko ćemo se tek odaljiti od nje u budućnosti.
