Svaki rezultat sastoji se od niza koraka koji su doveli do tog rezultata.
Tako je i s debljanjem.
Ne postoji jedan uzrok pa prema tome ne možemo pristupiti problemu s jedne strane.
Zbog toga se debljanje ne može riješiti prehrambenom dijetom.
Hrana tj. prehrana je treća po važnosti u nizu utjecaja na tjelesnu težinu.
Na prvom i drugom mjestu su emocije i hormoni.
Ali nemojte se previše radovati da sada znate uzrok, pa će doći rješenje.
Vi ste emocije i hormoni, vi ste rješenje.
Nema rješenja izvan vas.
Zato, jedino što vam preostaje, naoružajte se znanjem, stisnite zube i krenite, napravite taj prvi korak ka promjeni!
Ako ćete raditi sve isto kao do sada, i rezultat će biti isti.
Postanite svjesni da nešto veliko morate promijeniti.
Znate li razliku između hrane i prehrane i jeste li ikad obratili pažnju na to?
Kada slijedite neku dijetu, uglavnom se govori o vrsti namirnica - i to o količini proteina, masti, ugljikohidrata (što vodi na krivi put!) – to je hrana.
Govori se i o broju dnevnih obroka – radi se o prehrani (samo dio!).
To je ono što najčešće čitate.
Premalo.
Ono što trebamo je plan prehrane: koje namirnice smijemo jesti (protuupalne, alkalne, niskog GI indeksa…), kako kombinirati namirnice (kombinacije hrane po Hayu, kombinacije za mršavljenje, kombinacije za smanjenje alergijskih reakcija), na koji način kuhati (na pari, na ulju, u vodi…), što jesti sirovo (i kada), kada jesti (ovisno o konstituciji), koliki je razmak između obroka (ovisno o hormonskom statusu), što izbaciti (što onemogućuje izlječenje), što prorijediti (hrana koja je u velikim količinama štetna), što pijemo (jako važno!), što ne smijemo piti (najvažnije!), kako se prilagoditi na novi režim (motivacijski plan)….
Ako već govorimo o hrani, onda nas zanimaju detalji, a među njima je najvažniji glikemijski indeks hrane koji direktno utječe na funkciju gušterače i inzulina, jer tu kreće problem s debljanjem.
Osim gore navedenog, trebamo voditi računa koja razina probave je poremećena. Zato moramo znati sljedeće.
Probava se sastoji od 3 dijela:
- Probavljanje masti, ugljikohidrata i bjelančevina
- Apsorpcija probavljenih sastojaka i ugradnja u naše tijelo
- Izbacivanje toksina i viška nastalog u gornja dva procesa
Trebate znati na kojoj razini probavnog procesa vi imate problem.
Svaki dio se liječi na drugačiji način.
Čime se hranimo, što je naša hrana?
Ako hodate po zemlji spavajući i ne znajući da vas i zrak i san i emocije mogu nahraniti i da utječu na probavu, trgnite se! Krajnje je vrijeme da naučite osnove.
Izvori hrane za čovjeka:
- Sunce
- Zemlja
- Voda
- Dah
- Zrak
- Hrana
- San
- Pozitivan um
Za sada samo osvijestite ove činjenice, razmislite o njima, nemojte odbaciti. Nemojte da vas tvrdoglavost košta zdravlja.
Ako otvorite svoj um za jednostavne životne stvari, za nove stvari, napravili ste veliki korak.
Mijenjate energiju i vibraciju svog tijela, sebe. Drugačije zračite.
Mijenjate elektronegativnost svojih staničnih membrana, svoje aure, svoje mentalne propusnosti za znanje.
Vi trebate početi propuštati dobre stvari u svoj život.
Jer ako imate višak kilograma, jedno je sigurno – propuštate ljude, situacije, hranu, informacije koje su za vas štetne i zadržavate sve to.
Ne možete probaviti ni ljude, ni situacije, ni hranu, ni informacije – a u vašem tijelu i u vašoj energiji skupljaju se toksini - toksične emocije, toksične misli, toksini u crijevima, toksična mast.
Sve se skuplja, a vi ne puštate.
Svatko ima svoj neki razlog što ne pušta, što ne popušta, što ne može smršaviti, što ne želi promjenu.
Svatko ima svoj razlog zašto se deblja. Navest ću neke od njih.
- Neki ljudi dugo probavljaju hranu, ljude, situacije, informacije – to se zove slab, spor metabolizam (može se izmjeriti). Ne puštaju, ne propuštaju (energiju). Oni su u mentalnoj i fizičkoj blokadi. Vraćaju se u prošlost ili previše strahuju od budućnosti. Po svoj prilici patit će od konstipacije.
Spor metabolizam deblja.
- Neki se sa svojim kilogramima osjećaju sigurnijima, ne mogu naći osjećaj sigurnosti na drugom mjestu
(osjećaj sigurnosti nam je potreban da preživimo).
Čuvanje sigurnosti kroz čuvanje pogrešne energije, deblja.
- Neki su jednom doživjeli osjećaj poniženosti (iz tko zna kojeg razloga) i nastavili ga održavati vezujući ga uz svoj izgled, svoj stav, vlastiti način ponašanja. U svakoj potencijalnoj situaciji u kojoj se ne osjećaju sigurno očekuju da će opet doživjeti poniženje.
Radi se o očekivanju. Očekivanje nam donosi upravo ono što očekujemo, a kada se iznova doživi osjećaj poniženosti – on postaje još jači. Taj osjećaj prožme sve stanice, srce, um.
Dobije se potvrda iznutra, iako to nema veze sa stvarnim ponižavanjem.
To je unutrašnji osjećaj doživljavanja stvarnosti. To nije stvarno poniženje, to je osjećaj.
Taj osjećaj postane navika. A navika se ponavlja i postane životni stil.
Ne popušta se u načinu osjećanja sebe.
Sebe hranimo negativnom emocijom istovremeno optužujući druge za sve što sebi činimo. Tako privlačimo ljude koji će nam to pokazati.
Osjećaj poniženosti deblja.
- Ne napušta se način ophođenja s drugima. Ne dopuštamo da drugi izvršavaju svoje obaveze, nego stalno svima pomažemo, svima smo na raspolaganju, ponašamo se kao da nas svi stalno trebaju, ponašamo se kao mazohisti. Tako se možemo osjećati cijelo vrijeme ili samo povremeno.
Mazohizam deblja.
- Ljudi ne rješavaju svoj najveći problem u životu - koji god bio. Svjesni su ga, ali odgađaju rješenje stalno se izgovarajući hitnim poslovima.
Naravno neriješeni problem stvara stres i frustraciju.
Tijelo luči povećane količine kortizola. Masne stanice u trbuhu imaju 4 puta više receptora za kortizol i dolazi do debljanja u struku, nakuplja se visceralna mast – koja je prijetnja zdravlju.
Stres i povišeni kortizol debljaju.
- Visoke razine kortizola zbog neriješenog stresa dovode do upale, a nakon nekog vremena i do prvih simptoma neke naizgled benigne bolesti, poput osipa, upale kože, bolova u zglobovima...pa uskoro dobijete i kortikosteroide kao lijek.
To udvostručava količinu kortizola u krvi, još jače potiskuje simptome, ali na račun niza nuspojava, između kojih je i debljanje.
Kortikosteroidi debljaju.
- Ako vam jajnici ne proizvode dovoljno progesterona, automatski se povećava razina estrogena.
Manjak progesterona „deblja“ jer je progesteron diuretik.
Višak estrogena deblja.
Svi hormoni nastaju iz pregnenolona (za koji trebate dovoljno kolesterola). Ako ste u stalnom stresu, tijelo proizvodi puno kortizola i ne ostaje dovoljno pregnenolona za proizvodnju progesterona.
Manjak progesterona smanjuje osjećaj zadovoljstva, povećava stres, povećava razinu kortizola i deblja.
- Stres koji ne rješavate (nego samo mislite o njemu!) povisuje kortizol, a kortizol diže šećer u krvi (to mu je naime glavni zadatak!), te nakon nekog vremena dovodi do inzulinske rezistencije pa postajete odličan kandidat za predijabetes i dijabetes.
Stanje predijabetesa je povezano s hipotireozom, te je njena preteča.
Inzulinska rezistencija je uzrok debljanju.
Smanjen rad štitnjače deblja.
- Stres treba nahraniti. Stres najviše voli slatkiše i ostalu stresnu (nezdravu hranu) što podrazumijeva svu procesuiranu hranu iz dućana ili fastfood hranu ili hranu u lošim restoranima.
Stresna hrana deblja.
- Ako se stres ne rješava godinama, koncentracija kortizola pada na opasno niske vrijednosti i tada dolazi do izražaja poremećena funkcija štitnjače i jajnika.
Kortizol je glavni krivac debljanja, a štitnjača i jajnici to podupiru kroz nakupljanje tekućine, nakupljanje proteoglikana, smanjenje enzimske aktivnosti i smanjenje metabolizma proteina, masti, ugljikohidrata.
Hormoni koji su u disbalansu dovode do debljanja.
Smanjen rad štitnjače dovodi do debljanja.
Višak estrogena dovodi do debljanja.
- Ako za svoje slabo raspoloženje uzimate niz lijekova, alkohol i kavu, opteretit ćete funkciju jetre.
U jetri se nakuplja mast, jetra sve slabije pohranjuje vitamine i željezo, slabije proizvodi žuč potrebnu za probavu masti, slabije proizvodi faktore zgrušavanja krvi potrebne za cirkulaciju, slabije proizvodi proteine plazme koji reguliraju koncentraciju hormona u krvi, slabije uništava bakterije iz crijeva, slabije detoksicira lijekove, štetne tvari i stare hormone u krvi pa se ne tijelo ne može riješiti viška estrogena, nije u stanju pretvarati predhormone štitnjače u aktivne hormone...
Slaba funkcija jetre dovodi do debljanja.
- Neki se ljudi ne mijenjaju, a potpuno su se promijenili. Postali su druga osoba. Izgovaraju: To više nisam ja.
Svjesni da može drugačije, da treba drugačije, sjećaju se negdje duboko u sebi kako bi trebalo biti, kako bi trebali izgledati.
Još uvijek vjeruju u zdravlje, ali često sumnjaju i to ih drži na mjestu.
Kad ih upitate „Što vi zapravo želite“, nemaju pojma.
Gubitak sebe, svog života dovodi do stresa i do debljanja.
- Možda vam je liječnik prepisao antidepresive. Ako imate laganu do srednju depresiju, više će vam štetiti nego pomoći.
Antidepresivi debljaju.
- Rođeni ste sa svojom konstitucijom. Rođeni ste mršavi i aktivni, a sada ste puno deblji i mirni?
Pa jasno je da nešto nije u redu. Niste svoji.
Kako se to dogodilo?
Postoje 2 razloga, ili ste se krivo hranili ili ste radili tijekom života ono što morate a ne ono što želite.
Pogrešna prehrana koja nije u skladu s našom konstitucijom dovodi do debljanja.
Pogrešne aktivnosti koje nisu u skladu s našom konstitucijom dovode do debljanja.
- Probavni sustav je pokazatelj kako živimo.
Probava nije uzrok, nego posljedica i pokazuje nam što radimo sa svojim tijelom i emocijama.
Probava je uz kralježnicu najemotivniji organ. Jednostavno možete testirati svoje emocije definirajući stanje svoje probave i zdravlje kralježnice.
Emocije koje vam pokazuju koliko ste povezani sami sa sobom (i sa svojim životom) djeluju na probavu, a probava djeluje na mozak i krug se zatvara.
Upaljena crijeva pogoršavaju debljanje i sprečavaju mršavljenje.
U nekom trenutku, na nekom mjestu – treba prekinuti začarani krug stresa, emocija, misli. I prehrane.
Sve se liječi istovremeno.
Prehrana čisti misli, misli čiste emocije, emocije čiste crijeva, crijeva čiste misli.
I stvar riješena!
Kako?
1. Stresne misli se rješavaju meditacijom - postoje razne tehnike, treba izabrati pravu tehniku u tom trenutku u skladu sa stupnjem poremećaja.
Stupnjeva poremećaja ima 7.
Za svaki stupanj ide specifična meditacija.
Meditacija nije samo sjedenje i opuštanje. Meditacija može biti i omiljena aktivnost u kojoj smo jako fokusirani i u kojoj uživamo te pri tome ne razmišljamo (poput kuhanja, igranja tenisa, čitanja knjige, pjevanja...).
2. Emocije se rješavaju konkretnim liječenjem hormona (vitamini, minerali, aminokiseline, biljni adaptogeni).
Emocije se rješavaju promjenom stavova.
3. Crijeva se rješavaju cjelovitim planom prehrane i mijenjanjem životnih stavova.
Započinje se liječenjem upale crijeva (hranom, prebioticima, probioticima), alkaliziranjem organizma, balansiranjem izlučivanja inzulina, uspostavljenjem ravnoteže u konstituciji organizma, čišćenjem jetre, regulacijom kortizola.
Mijenjanje stavova zahtijeva rad na sebi.
Kako sve počinje stresnim razmišljanjem, dobro bi bilo biti obaviješten o čemu se radi.
Sama riječ stres samo donosi još stresa i ništa više.
Meri Bura, dr. med.
srijeda, 26. srpnja 2017.
voda
VODA
Voda koja život znači! Koliko ste samo puta tokom svog školovanja čuli one čuvene fraze kojima su nas "maltretirali" nastavnici bilogije:" život je počeo u vodi", "bez vode nema života" itd?... i bez obzira što svi to znamo velika većina ljudi dnevno pije manje od litar vode dnevno!!!
E, sad će neko reći kako to nije istina (ko je rekao laž...) a drugi će prokomentarisati "pa, šta onda i ako je tako"?!
Verujte, to nije nevažno, zapravo predstavlja jednu od osnovnih stvari koju treba da promenite. Voda je rastvarač... svaka ćelija našeg tela je 90% sastavljena od vode, ostatak su sva ostala jedinjenja koja čine genetski materijal, membrane itd. Krv je takođe najvećim delom sastavljena od vode i sva jedinjenja koja unesemo hranom da bi mogla da budu prenešena do ćelije moraju biti prethodno pretvorena u takav oblik koji može da bude rastvoren u krvi odn. vodi!!!
Zamislite sada situaciju u kojoj vi unosite premalo vode (a količina od 1l dnevno jeste premala) i šta se dešava? Zbog nedostatka tečnosti telo prvo pokušava da nadomesti taj nedostatak pojačavajući osećaj žeđi... ako ovo ne uspe-a na žalost obično prestane da uspeva još u periodu ranog detinjstva (sećate se one teorije po kojoj se bebama ne daje voda?!) telo prelazi na alternativne izvore dobijanja tečnosti kao što je povlačenje krvi iz prirodnih rezervi krvi kao što je slezina i putem hrane. Sva hrana sadrži jedan određen procenat vode a i tokom varenja se oslobađa jedan deo metaboličke vode. I telo vremenom nauči da kad nema dovoljno vode istu može dobiti putem hrane!!! Znači prestaje da šalje signal žeđi već počinje da šalje signal za glad!!! Telo u periodu još pre navršene prve godine shvata da od slanja osećaja žeđi nema svrhe. Pošto bebe ne znaju da kažu da su žedne-one plaču, majke poučene najnovijim teorijama umesto da ih prvo ponude vodom-beba ako je gladna a ne žedna će ispljunuti vodu, one im daju mleko i beba na taj način dobije određenu količinu tečnosti jer mleko i jeste tečnost ali zajedno sa njim i određene hranljive materije koje treba svariti. Tako se još od najranijeg perioda uči uslovljavanje" žeđ se utoljava hranom". Nekada ljudi nisu imali ovaj problem jer je voda deci davana normalno i nije bilo problema. Da li ste primetili da je čovek u poslednjih 30-tak godina "naprasno" zaboravio da pije vodu?!
I ovo postaje okidač za sve kasnije zdravstvene probleme u životu uključujući i gojaznost. Upravo u poslednjih 30-tak godina imamo pandemiju gojaznosti, hiperholesterolemije, šećernu bolest koja se javlja još u detinjstvu itd...
Razmislite: ako vi svaki put kada ste u stvari žedni uzimate hranu a ne vodu vi ćete unositi više kalorija nego što vam stvarno treba i posledično dobiti problem sa viškom kilograma!
Ljudska tela imaju savršen mehanizam regulacije svojih potreba i prirodno je da čovek jede samo onda kada je gladan i to samo onoliko koliko je gladan i ta količina hrane mu je dovoljna da zadovolji sve svoje potrebe. To nije nikakva nauka. Ako ne bude dovoljna opet će se javiti glad (koja treba da je posledica nedostatka energije u telu) i znak je da treba uneti hranu.
Umesto toga javlja se patološka glad-ljudima su oči gladne, nikad da se najedu... ne zaboravite da unošenje vode putem hrane i nije baš najekonomičniji način dobijanja iste a potrebe su velike... i ljudi jedu i jedu... ne shvatajući da njihov problem nije nedostatak energije jer kilograma očito imaju više nego dovoljno! I zato poslednjih decenija imamo ekspanziju gojaznosti, odjednom svi moramo da "učimo" kako se jede... počinje pojava silnih pravila-ne kombinuj ovo sa onim... odvajaj namirnice po danima i po sastavu, pojavljuju se neke teorije o izmeni metabolizma tako što ćemo jesti samo ovo ili ono u ponedeljak a nikako utorkom, mesečeve mene su naglo postale značajne za vreme uzimanja hrane (ne kažem ja da sve ovo nikako nema veze) ali odjednom je ishrana postala doktorska nauka za koju zaista treba završiti doktorat. Pre hiljadu godina ljudi o svemu ovome pojma nisu imali a ipak svih ovih problema je bilo znatno manjoj meri jer je čovek mnogo više verovao svojim instinktima. Sada su se nažalost oni izgubili i potrebno ih je ponovo povratiti.
Voda koja život znači! Koliko ste samo puta tokom svog školovanja čuli one čuvene fraze kojima su nas "maltretirali" nastavnici bilogije:" život je počeo u vodi", "bez vode nema života" itd?... i bez obzira što svi to znamo velika većina ljudi dnevno pije manje od litar vode dnevno!!!
E, sad će neko reći kako to nije istina (ko je rekao laž...) a drugi će prokomentarisati "pa, šta onda i ako je tako"?!
Verujte, to nije nevažno, zapravo predstavlja jednu od osnovnih stvari koju treba da promenite. Voda je rastvarač... svaka ćelija našeg tela je 90% sastavljena od vode, ostatak su sva ostala jedinjenja koja čine genetski materijal, membrane itd. Krv je takođe najvećim delom sastavljena od vode i sva jedinjenja koja unesemo hranom da bi mogla da budu prenešena do ćelije moraju biti prethodno pretvorena u takav oblik koji može da bude rastvoren u krvi odn. vodi!!!
Zamislite sada situaciju u kojoj vi unosite premalo vode (a količina od 1l dnevno jeste premala) i šta se dešava? Zbog nedostatka tečnosti telo prvo pokušava da nadomesti taj nedostatak pojačavajući osećaj žeđi... ako ovo ne uspe-a na žalost obično prestane da uspeva još u periodu ranog detinjstva (sećate se one teorije po kojoj se bebama ne daje voda?!) telo prelazi na alternativne izvore dobijanja tečnosti kao što je povlačenje krvi iz prirodnih rezervi krvi kao što je slezina i putem hrane. Sva hrana sadrži jedan određen procenat vode a i tokom varenja se oslobađa jedan deo metaboličke vode. I telo vremenom nauči da kad nema dovoljno vode istu može dobiti putem hrane!!! Znači prestaje da šalje signal žeđi već počinje da šalje signal za glad!!! Telo u periodu još pre navršene prve godine shvata da od slanja osećaja žeđi nema svrhe. Pošto bebe ne znaju da kažu da su žedne-one plaču, majke poučene najnovijim teorijama umesto da ih prvo ponude vodom-beba ako je gladna a ne žedna će ispljunuti vodu, one im daju mleko i beba na taj način dobije određenu količinu tečnosti jer mleko i jeste tečnost ali zajedno sa njim i određene hranljive materije koje treba svariti. Tako se još od najranijeg perioda uči uslovljavanje" žeđ se utoljava hranom". Nekada ljudi nisu imali ovaj problem jer je voda deci davana normalno i nije bilo problema. Da li ste primetili da je čovek u poslednjih 30-tak godina "naprasno" zaboravio da pije vodu?!
I ovo postaje okidač za sve kasnije zdravstvene probleme u životu uključujući i gojaznost. Upravo u poslednjih 30-tak godina imamo pandemiju gojaznosti, hiperholesterolemije, šećernu bolest koja se javlja još u detinjstvu itd...
Razmislite: ako vi svaki put kada ste u stvari žedni uzimate hranu a ne vodu vi ćete unositi više kalorija nego što vam stvarno treba i posledično dobiti problem sa viškom kilograma!
Ljudska tela imaju savršen mehanizam regulacije svojih potreba i prirodno je da čovek jede samo onda kada je gladan i to samo onoliko koliko je gladan i ta količina hrane mu je dovoljna da zadovolji sve svoje potrebe. To nije nikakva nauka. Ako ne bude dovoljna opet će se javiti glad (koja treba da je posledica nedostatka energije u telu) i znak je da treba uneti hranu.
Umesto toga javlja se patološka glad-ljudima su oči gladne, nikad da se najedu... ne zaboravite da unošenje vode putem hrane i nije baš najekonomičniji način dobijanja iste a potrebe su velike... i ljudi jedu i jedu... ne shvatajući da njihov problem nije nedostatak energije jer kilograma očito imaju više nego dovoljno! I zato poslednjih decenija imamo ekspanziju gojaznosti, odjednom svi moramo da "učimo" kako se jede... počinje pojava silnih pravila-ne kombinuj ovo sa onim... odvajaj namirnice po danima i po sastavu, pojavljuju se neke teorije o izmeni metabolizma tako što ćemo jesti samo ovo ili ono u ponedeljak a nikako utorkom, mesečeve mene su naglo postale značajne za vreme uzimanja hrane (ne kažem ja da sve ovo nikako nema veze) ali odjednom je ishrana postala doktorska nauka za koju zaista treba završiti doktorat. Pre hiljadu godina ljudi o svemu ovome pojma nisu imali a ipak svih ovih problema je bilo znatno manjoj meri jer je čovek mnogo više verovao svojim instinktima. Sada su se nažalost oni izgubili i potrebno ih je ponovo povratiti.
utorak, 25. srpnja 2017.
jutarnji smoothie
Doručak je najvažniji obrok u danu te bi bilo bolje da umjesto peciva od bijeloga brašna ili masnih namirnica odaberete smoothie kao odličan izvor energije i hranjivih tvari.
Budući da su dani ubrzani, a obaveza je mnogo, svi ujutro radije piju kavu kao jednostavniji i brži izvor energije. Također, uobičajeno je pojesti razna peciva ili nezdrave i brze namirnice koje umaraju tijelo te ne pružaju dovoljno hranjivih tvari. Smoothie, osim što je ukusan, jača imunitet, može vas razbuditi te vam dati dovoljno energije za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Za pripremu ovoga zdravoga napitka potrebno je voće, povrće, mlijeko ili jogurt. Kako biste napravili kombinaciju odabranih namirnica koristite blender ili štapni mikser.
Kakav će smoothie imati okus ovisi o vama, odnosno sami birate kakvu ćete kombinaciju napraviti od onih namirnica koje volite ili koje su vam dostupne.
Kako napraviti smoothie?
Potrebno je svako voće i povrće oprati te oguliti kožu kako bi sastojci bili mekaniji. Zatim ih izradite u blenderu ili pomoću štapnoga miksera. Kao dodatak svakom smoothieju dobar su izbor orašasti plodovi i suncokretove ili lanene sjemenke koje produljuju sitost. Sve krute namirnice potrebno je usitniti prije stavljanja u blender. Na samom kraju dodajte vrstu mlijeka ili jogurta po vašoj želji, a možete dodati i led za osvježenje.
Jednostavan smoothie
Sastojci:
2 jabuke
2 banane
mlijeko ili jogurt
lanene sjemenke
Voćni smoothie
Sastojci:
1 banana
2 breskve
2 naranče ili 3 mandarine
3 jagode
mlijeko ili jogurt
chia sjemenke
Miješani smoothie
Sastojci:
½ šalica bobičastoga voća
2 banane
2 naranče ili 3 mandarine
3 žlice špinata ili blitve
mlijeko ili jogurt
suncokretove sjemenke
Zeleni smoothie
1 banana
2 jabuke
2 žlice špinata
3 žlice blitve
zobene pahuljice
mlijeko ili jogurt
orasi ili lješnjaci
Ovisno o sezoni u smoothie možete ubaciti lubenicu, dinju, ananas, mango, avokado ili čak usitnjene kestene. Đumbir je dobra namirnica za osvježavajući okus. Ovaj je napitak vrlo jednostavan te ga u plastičnim i staklenim bocama možete odnijeti na posao, u školu ili na fakultet.
Budući da su dani ubrzani, a obaveza je mnogo, svi ujutro radije piju kavu kao jednostavniji i brži izvor energije. Također, uobičajeno je pojesti razna peciva ili nezdrave i brze namirnice koje umaraju tijelo te ne pružaju dovoljno hranjivih tvari. Smoothie, osim što je ukusan, jača imunitet, može vas razbuditi te vam dati dovoljno energije za obavljanje svakodnevnih aktivnosti. Za pripremu ovoga zdravoga napitka potrebno je voće, povrće, mlijeko ili jogurt. Kako biste napravili kombinaciju odabranih namirnica koristite blender ili štapni mikser.
Kakav će smoothie imati okus ovisi o vama, odnosno sami birate kakvu ćete kombinaciju napraviti od onih namirnica koje volite ili koje su vam dostupne.
Kako napraviti smoothie?
Potrebno je svako voće i povrće oprati te oguliti kožu kako bi sastojci bili mekaniji. Zatim ih izradite u blenderu ili pomoću štapnoga miksera. Kao dodatak svakom smoothieju dobar su izbor orašasti plodovi i suncokretove ili lanene sjemenke koje produljuju sitost. Sve krute namirnice potrebno je usitniti prije stavljanja u blender. Na samom kraju dodajte vrstu mlijeka ili jogurta po vašoj želji, a možete dodati i led za osvježenje.
Jednostavan smoothie
Sastojci:
2 jabuke
2 banane
mlijeko ili jogurt
lanene sjemenke
Voćni smoothie
Sastojci:
1 banana
2 breskve
2 naranče ili 3 mandarine
3 jagode
mlijeko ili jogurt
chia sjemenke
Miješani smoothie
Sastojci:
½ šalica bobičastoga voća
2 banane
2 naranče ili 3 mandarine
3 žlice špinata ili blitve
mlijeko ili jogurt
suncokretove sjemenke
Zeleni smoothie
1 banana
2 jabuke
2 žlice špinata
3 žlice blitve
zobene pahuljice
mlijeko ili jogurt
orasi ili lješnjaci
Ovisno o sezoni u smoothie možete ubaciti lubenicu, dinju, ananas, mango, avokado ili čak usitnjene kestene. Đumbir je dobra namirnica za osvježavajući okus. Ovaj je napitak vrlo jednostavan te ga u plastičnim i staklenim bocama možete odnijeti na posao, u školu ili na fakultet.
ljute paprike
Da li je zdrava ljuta paprika?
Paprike imaju mnogo pozitivnih utjecaja na naše zdravlje. Postoje razne vrste paprike, od slatkih do ljutih i koristimo ih svakodnevno u salatama i u kuhanju. ljutaPročitajte članak koji sam pripremila za vas i saznajte da li je ljuta paprika zaista zdrava. Ljute paprike su izrazito zdrave i preporučuju se svima. Evo sami nekih od njenih pozitivnih djelovanja.
Antioksidantna dejstva
Ljute paprike su bogate antioksidantima. Istraživanje je otkrilo da samo jedan zeleni čili sadrži čak 109 mg vitamina, što je više od preporučenog dnevnog unosa vitamina. Također, ljute paprike štite organizam od plućnih bolesti, kao što je bronhitis. Suprotno popularnom vjerovanju, ljute paprike štite organizam od pojave stomačnih tumora, ne prouzrokuju ih. Ljute paprike pomažu i kod prehlade, jer otvaraju začepljene sinuse.
Prirodno ublažavanje boli
Kaspaicin iz paprika djeluje kao prirodni aspirin, ublažava glavobolje i bol u zglobovima.
Prevencija hroničnih bolesti
Konzumiranje ljutih paprika smanjuje šansu za mutiranje DNA i razvoj tumora.
Jačanje metabolizma
Kaspaicin iz paprika dokazano pojačava metabolizam i ubrzava sagorijevanje kalorija.
Snižavanje krvnog pritiska
Konzumiranjem ljutih paprika snižava se krvni tlak. Ukoliko imate problema sa visokim krvnim pritiskom, počnite konzumirati ljute paprike.
Bolji san
Nedavne studije su pokazale da konzumiranje samo jedne ljute paprike dnevno pomaže da lakše i brže zaspemo i imamo bolji i duži san.
Jačanje srca
Konzumiranje ljutih paprika snižava nivo holesterola u krvi,reguliše krvni pritisak, slabi apetit i pomaže u borbi sa kilogramima.
I još...
Pored svih navedenih zdravstvenih prednosti, ljute paprike sadrže vitamin C, A i K, smanjuju šanse od srčanog udara i povećavaju nivo kisika u tijelu. Zahvaljujući navedenim vitaminima, konzumiranje ljutih paprika pojačava cirkulaciju, poboljšava moždane funkcije i raspoloženje i smanjuje glavobolje. I da, jedna ljuta paprika sadrži više vitamina C od naranče i ljute paprike svakako se preporučuju u borbi sa gripom i prehladom. Konzumiranje ljutih paprika olakšava stomačne bolove i mučninu. Također se preporučuje konzumiranje ljutih paprika osobama koji imaju problema sa gastritisom.
Konzumiranje ljutih paprika nam zaista pomaže da ostanemo zdravi, na prirodan način. Kao što sam navela, zdravstvene prednosti ljutih paprika su brojne, ljute paprike liječe i štite od različitih bolesti. Naravno, ni u čemu ne treba pretjerivati, ali kada uzmete u obzir navedene činjenice, vjerujem da ćete potražiti nekoliko recepata sa čilijem na internetu i uvrstiti ljutu papriku u vašu svakodnevnu prehranu. Jedina loša stvar kod ljute paprike jeste ta što je zaista ljuta. Ako spadate u one koji, poput mene, vole ljuto i začinjeno, onda ljuta paprika nema baš nijednu negativnu osobinu. A za vas koji ne volite ljutu hranu, tu i tamo stisnite zube i učinite si uslugu.
Paprike imaju mnogo pozitivnih utjecaja na naše zdravlje. Postoje razne vrste paprike, od slatkih do ljutih i koristimo ih svakodnevno u salatama i u kuhanju. ljutaPročitajte članak koji sam pripremila za vas i saznajte da li je ljuta paprika zaista zdrava. Ljute paprike su izrazito zdrave i preporučuju se svima. Evo sami nekih od njenih pozitivnih djelovanja.
Antioksidantna dejstva
Ljute paprike su bogate antioksidantima. Istraživanje je otkrilo da samo jedan zeleni čili sadrži čak 109 mg vitamina, što je više od preporučenog dnevnog unosa vitamina. Također, ljute paprike štite organizam od plućnih bolesti, kao što je bronhitis. Suprotno popularnom vjerovanju, ljute paprike štite organizam od pojave stomačnih tumora, ne prouzrokuju ih. Ljute paprike pomažu i kod prehlade, jer otvaraju začepljene sinuse.
Prirodno ublažavanje boli
Kaspaicin iz paprika djeluje kao prirodni aspirin, ublažava glavobolje i bol u zglobovima.
Prevencija hroničnih bolesti
Konzumiranje ljutih paprika smanjuje šansu za mutiranje DNA i razvoj tumora.
Jačanje metabolizma
Kaspaicin iz paprika dokazano pojačava metabolizam i ubrzava sagorijevanje kalorija.
Snižavanje krvnog pritiska
Konzumiranjem ljutih paprika snižava se krvni tlak. Ukoliko imate problema sa visokim krvnim pritiskom, počnite konzumirati ljute paprike.
Bolji san
Nedavne studije su pokazale da konzumiranje samo jedne ljute paprike dnevno pomaže da lakše i brže zaspemo i imamo bolji i duži san.
Jačanje srca
Konzumiranje ljutih paprika snižava nivo holesterola u krvi,reguliše krvni pritisak, slabi apetit i pomaže u borbi sa kilogramima.
I još...
Pored svih navedenih zdravstvenih prednosti, ljute paprike sadrže vitamin C, A i K, smanjuju šanse od srčanog udara i povećavaju nivo kisika u tijelu. Zahvaljujući navedenim vitaminima, konzumiranje ljutih paprika pojačava cirkulaciju, poboljšava moždane funkcije i raspoloženje i smanjuje glavobolje. I da, jedna ljuta paprika sadrži više vitamina C od naranče i ljute paprike svakako se preporučuju u borbi sa gripom i prehladom. Konzumiranje ljutih paprika olakšava stomačne bolove i mučninu. Također se preporučuje konzumiranje ljutih paprika osobama koji imaju problema sa gastritisom.
Konzumiranje ljutih paprika nam zaista pomaže da ostanemo zdravi, na prirodan način. Kao što sam navela, zdravstvene prednosti ljutih paprika su brojne, ljute paprike liječe i štite od različitih bolesti. Naravno, ni u čemu ne treba pretjerivati, ali kada uzmete u obzir navedene činjenice, vjerujem da ćete potražiti nekoliko recepata sa čilijem na internetu i uvrstiti ljutu papriku u vašu svakodnevnu prehranu. Jedina loša stvar kod ljute paprike jeste ta što je zaista ljuta. Ako spadate u one koji, poput mene, vole ljuto i začinjeno, onda ljuta paprika nema baš nijednu negativnu osobinu. A za vas koji ne volite ljutu hranu, tu i tamo stisnite zube i učinite si uslugu.
hormoni i hrana
Ovih osam hormona upravlja tvojim apetitom – nauči kako ih dovesti u ravnotežu
Dovedi svoje hormone u ravnotežu prije nego što te osjećaj gladi natjera da poharaš frižider ili zagrabiš u kutiju s keksima
Hormoni u našem tijelu djeluju poput glasnika, prenoseći poruke od jedne do druge stanice, te tako utječu na različite aspekte našeg ponašanja, raspoloženje, seksualnu želju, pa i apetit. Regulacija apetita vrlo je složen proces koji uključuje interakciju mozga i njegovih neurotransmitera, želuca, crijeva te endokrinih hormona.
Kad je riječ o osjećaju gladi, u igri je osam vrsta hormona koji upravljaju našom željom za hranom. Iako ih ne želite potpuno ukloniti, cilj je osigurati njihovo optimalno funkcioniranje prije nego što vas osjećaj gladi natjera da poharate frižider ili zagrabite u kutiju s keksima. Portal MindBodyGreen savjetuje kako tome stati na kraj i natjerati hormone da rade u vašu korist.
1. Inzulin, hormon za „skladištenje“
Njegova uloga: Inzulin je hormon kojeg luči gušterača kako bi omogućio vašim stanicama da koriste glukozu (šećer u krvi) za energiju ili pohranu. Pomaže glukozi da stigne do tjelesnih stanica, gdje se sagorijeva i pretvara u energiju, te tako regulira razinu šećera u krvi, a jedan dio hrane ujedno se pretvara u mast i skladišti. Inzulin također sprečava razgradnju masnih stanica koje služe kao sekundarne pričuve energije.
Kada stvari krenu krivo, dolazi do kronično povišenog inzulina, otpornosti na inzulin, metaboličkog sindroma te povećanog osjećaja gladi i žudnje za hranom zbog čega stalno imate želju za slatkom i škrobnom hranom.
Što učiniti: Smanjite unos ugljikohidrata kako biste smanjili razinu izlučivanja inzulina. Unosite dovoljno proteina i masnoća koje ne povisuju razinu glukoze u krvi. Također izbacite fruktozu koja se povezuje s debljinom i inzulinskom rezistencijom te vježbajte kako biste potaknuli razgradnju masnih stanica.
2. Grelin, hormon gladi
Njegova uloga: Grelin je jedan od osnovnih hormona odgovornih za osjećaj gladi jer stimulira centar za apetit u mozgu. Oslobađa se kada je želudac prazan i zaustavlja se kada dođe do širenja stijenke želuca, zbog čega je najviši prije jela i najniži sat nakon jela.
Kada stvari krenu krivo: Studije pretilih pacijenata pokazuju da se cirkulacija grelina ne smanjuje nakon obroka, zbog čega mozak ne prima signal da prestane jesti.
Što učiniti: Izbjegavajte bijele ugljikohidrate, šećer, a posebno slatke napitke koji samo pojačavaju osjećaj gladi bez širenja želučane stijenke. Jedite proteine kod svakog obroka, osobito za doručkom, kako biste potakli osjećaj sitosti. Jedite puno vlakana i „voluminozne“ hrane, a u regulaciji razine hormona pomoći će i redovito vježbanje te kvalitetan san.
3. Leptin, hormon sitosti
Njegova uloga: Leptin se izlučuje prvenstveno iz masnih stanica, a njegova je funkcija signaliziranje mozgu o količini dostupnih masnih stanica. Time javlja mozgu da su potrebe organizma podmirene i da treba smanjiti unos hrane, čime sprječava prejedanje.
Kada stvari krenu krivo: Višak leptina može razviti otpornost i prouzrokovati rezistenciju na leptin. Zbog poteškoća u signalizaciji, mozak tada ignorira signale sitosti, ostavljajući nas "gladnima" čak i nakon obroka. Ovaj se poremećaj metabolizma leptina povezuje s pretilošću, kronično povišenim inzulinom i upalom.
Što učiniti: Izbjegavajte hranu koja potiče upalu i osigurajte dovoljan unos omega-3 masnih kiselina. Vodite računa o kvaliteti sna jer je nedostatak sna povezan s padom razine leptina. Redovito vježbanje, pogotovo vježbe umjerenog do visokog intenziteta, povećava osjetljivost na leptin te može pomoći u održavanju optimalne razine hormona.
4. Kolecistokinin (CCK), hormon sitosti
Njegova uloga: CCK proizvode stanice u gastrointestinalnom traktu i živčanom sustavu. Oslobađa se u dvanaesniku, a djeluje na žučni mjehur stimuliranjem njegove kontrakcije i na gušteraču izlučivanjem probavnih enzima. Također usporava pražnjenje želuca zbog čega produžuje osjećaj sitosti.
Kada stvari krenu krivo: Sindrom nadražajnog crijeva (IBS) može prouzročiti prekomjerno stvaranje CCK-a, zbog čega osjećate manjak energije.
Što učiniti: Početne studije pokazuju da izravna interakcija CCK-a i proteina pridonosi osjećaju sitosti. Masnoće također aktiviraju oslobađanje CCK-a, a vlakna mogu udvostručiti produkciju CCK-a.
5. GLP-1 (peptid-1 nalik glukonu), hormon „punosti“
Njegova uloga: GLP-1 se proizvodi i oslobađa prilikom ulaska hrane u crijevo te signalizira našem mozgu da smo puni.
Kada stvari krenu krivo: Kronična upala smanjuje proizvodnju GLP-1, što negativno utječe na signalizaciju sitosti pa se uvijek osjećamo gladnima, čak i nakon obroka.
Što učiniti: Izbjegavajte hranu koja uzrokuje upalu, uzimajte probiotike i jedite hranu bogatu bjelančevinama, što povećava proizvodnju GLP-1. Prehrana bogata zelenim lisnatim povrćem također povećava razinu GLP-1.
6. Peptid YY (PYY), hormon „kontrole“
Njegova uloga: PYY je kontrolni hormon u gastrointestinalnom traktu koji smanjuje apetit.
Kada stvari krenu krivo: Inzulinska rezistencija i kronično povišeni šećer u krvi smanjuju proizvodnju PYY-a.
Što učiniti: Održavanje stalne razine šećera u krvi povećava osjetljivost PYY-a i njegovu proizvodnju. Hrana na bazi proteina povećava koncentraciju hormona PYY, jednako kao i prehrana bogata vlaknima.
7. Neuropeptid Y (NYP), "stimulirajući" hormon
Njegova uloga: Neuropeptid Y je hormon proizveden u mozgu i živčanom sustavu koji "potiče" neutaživu glad i neobuzdano uzimanje hrane, posebno ugljikohidrata.
Kada stvari pođu krivo: Stres je glavni okidač koji uzrokuje proizvodnju neuropeptida Y, koji pak dovodi do stimulacije apetita i prejedanja.
Što učiniti: Post i izgladnjivanje mogu stimulirati proizvodnju ovog hormona. Redovito jedite cjelovite obroke i postite s oprezom. Nedostatak proteina također povećava otpuštanje neuropeptida Y.
8. Kortizol, hormon stresa
Njegova uloga: Kortizol je hormon stresa kojeg proizvode nadbubrežne žlijezde kao odgovor tijela na opasnost ili traumu. Iako može privremeno osigurati povećanje energije i budnosti, također može potaknuti želju za namirnicama s visokim udjelom jednostavnih ugljikohidrata ili nezdravih masnoća.
Kada stvari krenu krivo: Kronično povišena razina kortizola može dovesti do prejedanja i povećanja težine. Kalorije se tada lijepe za vas, pogotovo u predjelu trbuha, zbog čega su visoke razine kortizola povezane s trbušnom masnoćom kod žena.
Što učiniti: Upravljajte razinama stresa kroz meditaciju, tjelovježbu i dobar san. Jedite tri uravnotežena obroka dnevno sastavljena od proteina, masnoća, vlakana i zelenila.
Autor: V. A. / Naturala.hr
Dovedi svoje hormone u ravnotežu prije nego što te osjećaj gladi natjera da poharaš frižider ili zagrabiš u kutiju s keksima
Hormoni u našem tijelu djeluju poput glasnika, prenoseći poruke od jedne do druge stanice, te tako utječu na različite aspekte našeg ponašanja, raspoloženje, seksualnu želju, pa i apetit. Regulacija apetita vrlo je složen proces koji uključuje interakciju mozga i njegovih neurotransmitera, želuca, crijeva te endokrinih hormona.
Kad je riječ o osjećaju gladi, u igri je osam vrsta hormona koji upravljaju našom željom za hranom. Iako ih ne želite potpuno ukloniti, cilj je osigurati njihovo optimalno funkcioniranje prije nego što vas osjećaj gladi natjera da poharate frižider ili zagrabite u kutiju s keksima. Portal MindBodyGreen savjetuje kako tome stati na kraj i natjerati hormone da rade u vašu korist.
1. Inzulin, hormon za „skladištenje“
Njegova uloga: Inzulin je hormon kojeg luči gušterača kako bi omogućio vašim stanicama da koriste glukozu (šećer u krvi) za energiju ili pohranu. Pomaže glukozi da stigne do tjelesnih stanica, gdje se sagorijeva i pretvara u energiju, te tako regulira razinu šećera u krvi, a jedan dio hrane ujedno se pretvara u mast i skladišti. Inzulin također sprečava razgradnju masnih stanica koje služe kao sekundarne pričuve energije.
Kada stvari krenu krivo, dolazi do kronično povišenog inzulina, otpornosti na inzulin, metaboličkog sindroma te povećanog osjećaja gladi i žudnje za hranom zbog čega stalno imate želju za slatkom i škrobnom hranom.
Što učiniti: Smanjite unos ugljikohidrata kako biste smanjili razinu izlučivanja inzulina. Unosite dovoljno proteina i masnoća koje ne povisuju razinu glukoze u krvi. Također izbacite fruktozu koja se povezuje s debljinom i inzulinskom rezistencijom te vježbajte kako biste potaknuli razgradnju masnih stanica.
2. Grelin, hormon gladi
Njegova uloga: Grelin je jedan od osnovnih hormona odgovornih za osjećaj gladi jer stimulira centar za apetit u mozgu. Oslobađa se kada je želudac prazan i zaustavlja se kada dođe do širenja stijenke želuca, zbog čega je najviši prije jela i najniži sat nakon jela.
Kada stvari krenu krivo: Studije pretilih pacijenata pokazuju da se cirkulacija grelina ne smanjuje nakon obroka, zbog čega mozak ne prima signal da prestane jesti.
Što učiniti: Izbjegavajte bijele ugljikohidrate, šećer, a posebno slatke napitke koji samo pojačavaju osjećaj gladi bez širenja želučane stijenke. Jedite proteine kod svakog obroka, osobito za doručkom, kako biste potakli osjećaj sitosti. Jedite puno vlakana i „voluminozne“ hrane, a u regulaciji razine hormona pomoći će i redovito vježbanje te kvalitetan san.
3. Leptin, hormon sitosti
Njegova uloga: Leptin se izlučuje prvenstveno iz masnih stanica, a njegova je funkcija signaliziranje mozgu o količini dostupnih masnih stanica. Time javlja mozgu da su potrebe organizma podmirene i da treba smanjiti unos hrane, čime sprječava prejedanje.
Kada stvari krenu krivo: Višak leptina može razviti otpornost i prouzrokovati rezistenciju na leptin. Zbog poteškoća u signalizaciji, mozak tada ignorira signale sitosti, ostavljajući nas "gladnima" čak i nakon obroka. Ovaj se poremećaj metabolizma leptina povezuje s pretilošću, kronično povišenim inzulinom i upalom.
Što učiniti: Izbjegavajte hranu koja potiče upalu i osigurajte dovoljan unos omega-3 masnih kiselina. Vodite računa o kvaliteti sna jer je nedostatak sna povezan s padom razine leptina. Redovito vježbanje, pogotovo vježbe umjerenog do visokog intenziteta, povećava osjetljivost na leptin te može pomoći u održavanju optimalne razine hormona.
4. Kolecistokinin (CCK), hormon sitosti
Njegova uloga: CCK proizvode stanice u gastrointestinalnom traktu i živčanom sustavu. Oslobađa se u dvanaesniku, a djeluje na žučni mjehur stimuliranjem njegove kontrakcije i na gušteraču izlučivanjem probavnih enzima. Također usporava pražnjenje želuca zbog čega produžuje osjećaj sitosti.
Kada stvari krenu krivo: Sindrom nadražajnog crijeva (IBS) može prouzročiti prekomjerno stvaranje CCK-a, zbog čega osjećate manjak energije.
Što učiniti: Početne studije pokazuju da izravna interakcija CCK-a i proteina pridonosi osjećaju sitosti. Masnoće također aktiviraju oslobađanje CCK-a, a vlakna mogu udvostručiti produkciju CCK-a.
5. GLP-1 (peptid-1 nalik glukonu), hormon „punosti“
Njegova uloga: GLP-1 se proizvodi i oslobađa prilikom ulaska hrane u crijevo te signalizira našem mozgu da smo puni.
Kada stvari krenu krivo: Kronična upala smanjuje proizvodnju GLP-1, što negativno utječe na signalizaciju sitosti pa se uvijek osjećamo gladnima, čak i nakon obroka.
Što učiniti: Izbjegavajte hranu koja uzrokuje upalu, uzimajte probiotike i jedite hranu bogatu bjelančevinama, što povećava proizvodnju GLP-1. Prehrana bogata zelenim lisnatim povrćem također povećava razinu GLP-1.
6. Peptid YY (PYY), hormon „kontrole“
Njegova uloga: PYY je kontrolni hormon u gastrointestinalnom traktu koji smanjuje apetit.
Kada stvari krenu krivo: Inzulinska rezistencija i kronično povišeni šećer u krvi smanjuju proizvodnju PYY-a.
Što učiniti: Održavanje stalne razine šećera u krvi povećava osjetljivost PYY-a i njegovu proizvodnju. Hrana na bazi proteina povećava koncentraciju hormona PYY, jednako kao i prehrana bogata vlaknima.
7. Neuropeptid Y (NYP), "stimulirajući" hormon
Njegova uloga: Neuropeptid Y je hormon proizveden u mozgu i živčanom sustavu koji "potiče" neutaživu glad i neobuzdano uzimanje hrane, posebno ugljikohidrata.
Kada stvari pođu krivo: Stres je glavni okidač koji uzrokuje proizvodnju neuropeptida Y, koji pak dovodi do stimulacije apetita i prejedanja.
Što učiniti: Post i izgladnjivanje mogu stimulirati proizvodnju ovog hormona. Redovito jedite cjelovite obroke i postite s oprezom. Nedostatak proteina također povećava otpuštanje neuropeptida Y.
8. Kortizol, hormon stresa
Njegova uloga: Kortizol je hormon stresa kojeg proizvode nadbubrežne žlijezde kao odgovor tijela na opasnost ili traumu. Iako može privremeno osigurati povećanje energije i budnosti, također može potaknuti želju za namirnicama s visokim udjelom jednostavnih ugljikohidrata ili nezdravih masnoća.
Kada stvari krenu krivo: Kronično povišena razina kortizola može dovesti do prejedanja i povećanja težine. Kalorije se tada lijepe za vas, pogotovo u predjelu trbuha, zbog čega su visoke razine kortizola povezane s trbušnom masnoćom kod žena.
Što učiniti: Upravljajte razinama stresa kroz meditaciju, tjelovježbu i dobar san. Jedite tri uravnotežena obroka dnevno sastavljena od proteina, masnoća, vlakana i zelenila.
Autor: V. A. / Naturala.hr
nedjelja, 23. srpnja 2017.
post na sokovima
1. POST NA PRIRODNIM CEDJENIM SOKOVIMA
(najkrace ga upraznjavati 5-10 dana,u zavisnosti od stepena oboljenja i do par meseci)
-Ovo je sustinska stvar u procesu lecenja bez koje kod ozbiljnih zdravstvenih problema nece biti efekata u pozeljnoj meri, od vitalnog je znacaja za detoksifikaciju i pokretanje procesa samoizlecenja naseg organizma.
-Predstavlja enzimsku terapiju, uspostavlja hormonalnu ravnotezu organizma, snabdeva nase telo sa svim poterbnim vitaminima, mineralima, antioksidantima i fitohemikalijama koji se bore protiv tumora, stedi energiju nasem telu i usmerava je tamo gde je najpotrebnije na obolelo mesto i u sam imuni system.
- Za lečenje bilo koje bolesti neophodno je piti minimim 2,5 litara soka dnevno i više. Sokovi se piju na svakih 1-1,5h, da bi doslo do optimalne ishrane organizma i izostanka osećaja gladi.
-Nakon sokova se prelazi na iskljucivo biljnu presnu ishranu, i taj vid ishrane se praktikuje posle izlecenja to je ono sto nasem organizmu najvise odgovara – covek je po svojoj anatomiji i fiziologiji biljojed…
2. ČIŠĆENJE CREVA - 5 dana za redom pijete svako jutro (neposredno posle budjenja) 1L mlake vode u koju razmutite sok od 2 iscedjena limuna i supenu kačiku morske nerafinisane soli.
3.IZBACIVANJE IZ UPOTREBE SVIH VIDOVA OTROVA
(So,belo brasno,secer,mast,rafinisa ni
proizvodi,mleko i svi mlecni proizvodi ,meso ,jaja,konditorski
proizvodi(i sladoledi),sve sto u sebi sadrzi hemiju i razne aditive)
-Konzumira se VOCE, POVRCE, ZITARICE U PRESNOM INTEGRALNOM OBLIKU I ORASASTI PLODOVI na osnovu ovoga se prave razne kombinacije hrane i nadasve ukusnih obroka.
4. HIDROTERAPIJA
(tusiranje min toplom vodom min hladnom vodom i to ponavljati 5-7 puta ovo raditi 2-3 puta na dan)
5. OBLOZI OD UGREJANOG RICINUSOVOG ULJA
(najefektivnije sredstvo u izvlacenju i razbijanju otrova iz naseg tela, Najbolje je da se koristi u kombinaciji sa izgnjecenim belim lukom)
-Ovde se podrazumevaju i razni vidovi masaza tretiranjem obolelog dela tela.
6. FIZICKA AKTIVNOST NA SVEZEM VAZDUHU
(najpreporucljivije u ranim jutarnjim casovima,uopsteno gledajuci zdrav nacin zivota, RANO ODLAZENJE NA POČINAK ovo je od jako VELIKOG ZNACAJA ZBOG LUČENJA MELATONINA koji regenerise,podmladjuje i leci nas organizam)
7. MASAŽA – veoma bitan deo programa koji podstiče cirkulaciju i dovodi krv do obolelog organa. Kod teže obolelih preporučuju se “jake” masaže sa ricinusovim uljem. Najbolje je da obolelog masira druga osoba (kada bolesnik sam sebe masira slabija je efikasnost masaže).
8. BILJNE TINKTURE
-Izuzetno efektivne pri saniranju zdravstvenih problema, izrazito snaznog dejstva i sto je najvaznije totalno prirodne od estrakovanog bilja na osnovu tridesetogodisnjeg iskustva cuvenog Dr Ricarda Sulca spravljene po originalnoj recepturi.
-Medjutim same po sebi nemogu da rese probleme ako se ne primenjuje kompletan program lecenja tek tad njihovo dejstvo (bilje) dolazi do punog izrazaja.
ZA RESAVANJE SVAKOG OZBILJNIJEG ZDRAVSTVENOG PROBLEMA TREBA DA SE PIJE SET-PAKET od 6 OSNOVNIH-BAZICNIH TINKTURA koje sinergetski ciste i lece nas organizam plus TINKTURE ZA KONKRETAN PROBLEM AKO IMA POTREBE!
- Tinkture mogu da se uzimaju u jednom terminu zajedno, ali je neophodno praviti pauze između svake tinkture po 10-15 minuta. Npr. ako ste popili tinkturu za cirkulaciju trebate da sačekate 10-15 min da bi ste uzeli sledeću tinkturu (npr. tinktura za jetru). Obična doza tinkture (1 kafena kašičica) se uzme i onda se nakon toga popije ceđeni sok.
Ovaj set paket osnovnih tinktura sacinjavaju:
1.IMUNO #1 – Biljna formula za jačanje imuniteta
Dejstvo: Pojačava imunitet.
Sastojci: Ehinacea (E. purpurea), beli luk (A. sativum), ljuta al. paprika (C. annuum)
2.CIRKULACIJA – Biljna formula za poboljšanje cirkulacije
Dejstvo: Poboljšava cirkulaciju i rad srca, otklanja bol, zaustavlja krvarenje, protiv infekcija.
Sastojci: Ljuta aleva paprika (C. annuum)
3.ANTIBIOTIK – Biljna formula sa antibakterijskim dejstvom
Dejstvo: Aktivno deluje protiv parazita, virusa, bakterija, gljivica, i čisti jetru.
Sastojci: Beli luk (A. sativum), đumbir (Z. officinale)
4.KRV – Biljna formula za pročišćavanje krvi
Dejstvo: Pročišćava krv i limfni sistem. Preporučuje se kod obolelih od leukemije i teških oboljenja.
Sastojci: Crvena detelina (T. pratense), beli luk (A. sativum), ljuta aleva paprika (C. annuum), štavelj (R. crispus), imela (V. album)
-(Kod jako teskih oboljenja umesto krvi moze da se pije TINKTURA DETOKS koja u sustini ima isti efekat samo je jaca)
5.BUBREZI – BEŠIKA – Biljna formula za čišćenje i jačanje bubrega i bešike
Dejstvo: Pomaže u čišćenju bubrega i bešike, podstiće normalan rad bubrega, rastvara otrove iz bešike i bubrega, otklanja upalu bešike i bubrega, pomaže u čišćenju urina.
Sastojci: Uva (A. uva ursi), rastavić (E. arvense), kleka (J. communis), čičak (A. lappa), peršun (P. hortense).
6.JETRA – ŽUČ – Biljna formula za čišćenje i jačanje jetre i žučne kese
Dejstvo: Čisti jetru i žučnu kesu od otrova. Ojačava ćelije jetre, čisti nagomilane naslage u žučnoj kesi.
Sastojci: Artičoka, komorač, beli luk, đumbir, pelin, orah, lincura, maslačak, plava stanićarka.
Da bi ste dobili maksimalan i potpun rezultat morate neizostavno primenjivati svih 8. koraka na putu do izlecenja.
(najkrace ga upraznjavati 5-10 dana,u zavisnosti od stepena oboljenja i do par meseci)
-Ovo je sustinska stvar u procesu lecenja bez koje kod ozbiljnih zdravstvenih problema nece biti efekata u pozeljnoj meri, od vitalnog je znacaja za detoksifikaciju i pokretanje procesa samoizlecenja naseg organizma.
-Predstavlja enzimsku terapiju, uspostavlja hormonalnu ravnotezu organizma, snabdeva nase telo sa svim poterbnim vitaminima, mineralima, antioksidantima i fitohemikalijama koji se bore protiv tumora, stedi energiju nasem telu i usmerava je tamo gde je najpotrebnije na obolelo mesto i u sam imuni system.
- Za lečenje bilo koje bolesti neophodno je piti minimim 2,5 litara soka dnevno i više. Sokovi se piju na svakih 1-1,5h, da bi doslo do optimalne ishrane organizma i izostanka osećaja gladi.
-Nakon sokova se prelazi na iskljucivo biljnu presnu ishranu, i taj vid ishrane se praktikuje posle izlecenja to je ono sto nasem organizmu najvise odgovara – covek je po svojoj anatomiji i fiziologiji biljojed…
2. ČIŠĆENJE CREVA - 5 dana za redom pijete svako jutro (neposredno posle budjenja) 1L mlake vode u koju razmutite sok od 2 iscedjena limuna i supenu kačiku morske nerafinisane soli.
3.IZBACIVANJE IZ UPOTREBE SVIH VIDOVA OTROVA
(So,belo brasno,secer,mast,rafinisa
-Konzumira se VOCE, POVRCE, ZITARICE U PRESNOM INTEGRALNOM OBLIKU I ORASASTI PLODOVI na osnovu ovoga se prave razne kombinacije hrane i nadasve ukusnih obroka.
4. HIDROTERAPIJA
(tusiranje min toplom vodom min hladnom vodom i to ponavljati 5-7 puta ovo raditi 2-3 puta na dan)
5. OBLOZI OD UGREJANOG RICINUSOVOG ULJA
(najefektivnije sredstvo u izvlacenju i razbijanju otrova iz naseg tela, Najbolje je da se koristi u kombinaciji sa izgnjecenim belim lukom)
-Ovde se podrazumevaju i razni vidovi masaza tretiranjem obolelog dela tela.
6. FIZICKA AKTIVNOST NA SVEZEM VAZDUHU
(najpreporucljivije u ranim jutarnjim casovima,uopsteno gledajuci zdrav nacin zivota, RANO ODLAZENJE NA POČINAK ovo je od jako VELIKOG ZNACAJA ZBOG LUČENJA MELATONINA koji regenerise,podmladjuje i leci nas organizam)
7. MASAŽA – veoma bitan deo programa koji podstiče cirkulaciju i dovodi krv do obolelog organa. Kod teže obolelih preporučuju se “jake” masaže sa ricinusovim uljem. Najbolje je da obolelog masira druga osoba (kada bolesnik sam sebe masira slabija je efikasnost masaže).
8. BILJNE TINKTURE
-Izuzetno efektivne pri saniranju zdravstvenih problema, izrazito snaznog dejstva i sto je najvaznije totalno prirodne od estrakovanog bilja na osnovu tridesetogodisnjeg iskustva cuvenog Dr Ricarda Sulca spravljene po originalnoj recepturi.
-Medjutim same po sebi nemogu da rese probleme ako se ne primenjuje kompletan program lecenja tek tad njihovo dejstvo (bilje) dolazi do punog izrazaja.
ZA RESAVANJE SVAKOG OZBILJNIJEG ZDRAVSTVENOG PROBLEMA TREBA DA SE PIJE SET-PAKET od 6 OSNOVNIH-BAZICNIH TINKTURA koje sinergetski ciste i lece nas organizam plus TINKTURE ZA KONKRETAN PROBLEM AKO IMA POTREBE!
- Tinkture mogu da se uzimaju u jednom terminu zajedno, ali je neophodno praviti pauze između svake tinkture po 10-15 minuta. Npr. ako ste popili tinkturu za cirkulaciju trebate da sačekate 10-15 min da bi ste uzeli sledeću tinkturu (npr. tinktura za jetru). Obična doza tinkture (1 kafena kašičica) se uzme i onda se nakon toga popije ceđeni sok.
Ovaj set paket osnovnih tinktura sacinjavaju:
1.IMUNO #1 – Biljna formula za jačanje imuniteta
Dejstvo: Pojačava imunitet.
Sastojci: Ehinacea (E. purpurea), beli luk (A. sativum), ljuta al. paprika (C. annuum)
2.CIRKULACIJA – Biljna formula za poboljšanje cirkulacije
Dejstvo: Poboljšava cirkulaciju i rad srca, otklanja bol, zaustavlja krvarenje, protiv infekcija.
Sastojci: Ljuta aleva paprika (C. annuum)
3.ANTIBIOTIK – Biljna formula sa antibakterijskim dejstvom
Dejstvo: Aktivno deluje protiv parazita, virusa, bakterija, gljivica, i čisti jetru.
Sastojci: Beli luk (A. sativum), đumbir (Z. officinale)
4.KRV – Biljna formula za pročišćavanje krvi
Dejstvo: Pročišćava krv i limfni sistem. Preporučuje se kod obolelih od leukemije i teških oboljenja.
Sastojci: Crvena detelina (T. pratense), beli luk (A. sativum), ljuta aleva paprika (C. annuum), štavelj (R. crispus), imela (V. album)
-(Kod jako teskih oboljenja umesto krvi moze da se pije TINKTURA DETOKS koja u sustini ima isti efekat samo je jaca)
5.BUBREZI – BEŠIKA – Biljna formula za čišćenje i jačanje bubrega i bešike
Dejstvo: Pomaže u čišćenju bubrega i bešike, podstiće normalan rad bubrega, rastvara otrove iz bešike i bubrega, otklanja upalu bešike i bubrega, pomaže u čišćenju urina.
Sastojci: Uva (A. uva ursi), rastavić (E. arvense), kleka (J. communis), čičak (A. lappa), peršun (P. hortense).
6.JETRA – ŽUČ – Biljna formula za čišćenje i jačanje jetre i žučne kese
Dejstvo: Čisti jetru i žučnu kesu od otrova. Ojačava ćelije jetre, čisti nagomilane naslage u žučnoj kesi.
Sastojci: Artičoka, komorač, beli luk, đumbir, pelin, orah, lincura, maslačak, plava stanićarka.
Da bi ste dobili maksimalan i potpun rezultat morate neizostavno primenjivati svih 8. koraka na putu do izlecenja.
meditacija
Što je meditacija?
Meditacija je tehnika pomoću koje se fizičko i suptilno tijelo dovode u harmoniju, oslobađaju se energetskih blokada, te se pojačava energetski protok i postepeno se dolazi do prosvjetljenja, odnosno buđenja više svijesti. To je jedna od prvih tehnika pomoću koje je čovjek pronalazio mir i zadovoljstvo u sebi. Tradicionalno se obično veže uz neku religiju, ali danas postoji veliki broj meditacija koje se mogu primjenjivati za različite stvari, bilo da se radi isključivo o opuštanju, zdravstvenom stanju, ostvarivanju ciljeva ili samospoznaji.
Kako meditirati?
Prije nego što počnete meditirati izolirajte se tako da Vas nitko ne ometa i isključite telefon, radio i televizor, laganu i tihu muziku možete ostaviti ukoliko to želite. Isto tako možete zapaliti mirišljavi štapić ili eterično ulje u mirisnoj lampi jer neki mirisi djeluju povoljno na meditaciju.
Zatim se sjednite ili legnite kako Vam je ugodnije opustite se i započnite sa omiljenom meditacijom.
I. meditacija - Meditacija Ljubičastog Plamena:
Ova meditacija briše svu nakupljenu karmu i na taj način nam pomaže da se produhovimo i riješimo svakodnevnih misli, emocija i bolesti, koje nas opterećuju.
Sjednite na stolac i opustite se, lagano dišući. Zamislite oko sebe i u sebi ljubičastu vatru. Budite opušteni i vizualizirajte nekoliko trenutaka zatvorenih očiju kako Vas vatra ispunjuje i okružuje. Možete vizualizirati i cjelu prostoriju ispunjenu vatrom. To je lagano vizualizirati pošto je vatra nemirna pa se ne morate previše koncentrirati. Povremeno možete ponoviti neku od afirmacija koja će Vam pomoći u ovom procesu: "Ja jesam okružen i ispunjen Ljubičastim Plamenom ", "Ja jesam ljubičasti plamen" ili "Ljubičasti plamen me očistio i uzdignuo na viši nivo svjesnosti".
Ostanite tako meditirati koliko Vam je ugodno.
II. meditacija - Bijela Kugla:
Nakon što ste završili meditaciju ljubičastog plamena, vizualizirajte oko sebe kuglu sjajne, bijele svjetlosti, koja zrači otprilike 2 - 3 metra oko vašega tijela, tu istu svjetlost vizualizirajte i u sebi. Ukoliko možete, probajte vizualizirati kako se stapate, gubite konture i postajete ta svjetlost.
Dok tako meditirate, isto možete ponavljati neke afirmacije, koje će vam pri tome pomoći : "Ja jesam bijela svjetlost", "Ja jesam zdrav, sretan, miran i bogat", "Ispunjen sam ljubavlju" ili jednostavno samo ponavljajte "Ja Jesam", pošto je ta afirmacija dovoljna i univerzalna. Ona Vas sama po sebi uzdiže na više duhovne nivoe i možete je ponavljati kada kod želite u toku dana, iz bilo kojeg razloga strah, zabrinutost, tuga...) Ova meditacije će blagotvorno utjecati na vas.
Ostanite tako meditirati koliko Vam je ugodno.
Kada se kaže "Ja Jesam", pod tim se ne smatra tijelo u kojemu se trenutno nalazite, nego Vaša originalna, duhovna osobnost, koja je besmrtna, vječno sretna, zdrava i ispunjena obiljem. Dakle, govoriti u sebi samo "Ja Jesam" potpuno je dovoljno za ostvarivanje svih Vaših želja i postizanje unutrašnjeg mira.
Za obje meditacije Vam je potrebno otprilike 10-20 min. dnevno, a vrlo brzo ćete osjetiti rezultat, stoga pokušajte, jer nemate što izgubiti. Ukoliko imate većih zdravstvenih problema ili se želite riješiti neke ovisnosti, ponovite obje meditacije 2 - 3 puta na dan.
Meditacija je tehnika pomoću koje se fizičko i suptilno tijelo dovode u harmoniju, oslobađaju se energetskih blokada, te se pojačava energetski protok i postepeno se dolazi do prosvjetljenja, odnosno buđenja više svijesti. To je jedna od prvih tehnika pomoću koje je čovjek pronalazio mir i zadovoljstvo u sebi. Tradicionalno se obično veže uz neku religiju, ali danas postoji veliki broj meditacija koje se mogu primjenjivati za različite stvari, bilo da se radi isključivo o opuštanju, zdravstvenom stanju, ostvarivanju ciljeva ili samospoznaji.
Kako meditirati?
Prije nego što počnete meditirati izolirajte se tako da Vas nitko ne ometa i isključite telefon, radio i televizor, laganu i tihu muziku možete ostaviti ukoliko to želite. Isto tako možete zapaliti mirišljavi štapić ili eterično ulje u mirisnoj lampi jer neki mirisi djeluju povoljno na meditaciju.
Zatim se sjednite ili legnite kako Vam je ugodnije opustite se i započnite sa omiljenom meditacijom.
I. meditacija - Meditacija Ljubičastog Plamena:
Ova meditacija briše svu nakupljenu karmu i na taj način nam pomaže da se produhovimo i riješimo svakodnevnih misli, emocija i bolesti, koje nas opterećuju.
Sjednite na stolac i opustite se, lagano dišući. Zamislite oko sebe i u sebi ljubičastu vatru. Budite opušteni i vizualizirajte nekoliko trenutaka zatvorenih očiju kako Vas vatra ispunjuje i okružuje. Možete vizualizirati i cjelu prostoriju ispunjenu vatrom. To je lagano vizualizirati pošto je vatra nemirna pa se ne morate previše koncentrirati. Povremeno možete ponoviti neku od afirmacija koja će Vam pomoći u ovom procesu: "Ja jesam okružen i ispunjen Ljubičastim Plamenom ", "Ja jesam ljubičasti plamen" ili "Ljubičasti plamen me očistio i uzdignuo na viši nivo svjesnosti".
Ostanite tako meditirati koliko Vam je ugodno.
II. meditacija - Bijela Kugla:
Nakon što ste završili meditaciju ljubičastog plamena, vizualizirajte oko sebe kuglu sjajne, bijele svjetlosti, koja zrači otprilike 2 - 3 metra oko vašega tijela, tu istu svjetlost vizualizirajte i u sebi. Ukoliko možete, probajte vizualizirati kako se stapate, gubite konture i postajete ta svjetlost.
Dok tako meditirate, isto možete ponavljati neke afirmacije, koje će vam pri tome pomoći : "Ja jesam bijela svjetlost", "Ja jesam zdrav, sretan, miran i bogat", "Ispunjen sam ljubavlju" ili jednostavno samo ponavljajte "Ja Jesam", pošto je ta afirmacija dovoljna i univerzalna. Ona Vas sama po sebi uzdiže na više duhovne nivoe i možete je ponavljati kada kod želite u toku dana, iz bilo kojeg razloga strah, zabrinutost, tuga...) Ova meditacije će blagotvorno utjecati na vas.
Ostanite tako meditirati koliko Vam je ugodno.
Kada se kaže "Ja Jesam", pod tim se ne smatra tijelo u kojemu se trenutno nalazite, nego Vaša originalna, duhovna osobnost, koja je besmrtna, vječno sretna, zdrava i ispunjena obiljem. Dakle, govoriti u sebi samo "Ja Jesam" potpuno je dovoljno za ostvarivanje svih Vaših želja i postizanje unutrašnjeg mira.
Za obje meditacije Vam je potrebno otprilike 10-20 min. dnevno, a vrlo brzo ćete osjetiti rezultat, stoga pokušajte, jer nemate što izgubiti. Ukoliko imate većih zdravstvenih problema ili se želite riješiti neke ovisnosti, ponovite obje meditacije 2 - 3 puta na dan.
minimalizam
Kako da naučimo da živimo s malo stvari?
... i da uživamo s puno radosti u tome! Minimalizam jeste trend u enterijeru i u filozofiji života, ali u psihologiji je još uvek teška praksa. Evo vodiča...
Ako ste ikad fantazirali o tome da prodate skoro sve što imate i da svedete svoju imovinu na najosnovnije stvari, verovatno vam nije stran pojam minimalizma.
Međutim, minimalizam je mnogo više od raščišćavanja krša. On znači oslobađanje od svakog mogućeg krša, i to trajno.
"Minimalizam ne predstavlja prazne bele sobe bez skoro imalo nameštaja", kaže Kris Vrej, pisac zanimljivog bloga o minimalizmu. "To je ideja o uklanjanju svih onih stvari koje nam odvraćaju pažnju od istinski značajnih elemenata našeg života."
Za ekstremne minimaliste, dugačak je i spisak od petnaestak predmeta u vlasništvu. Takav je Endru Hajd iz Kolorada koji, kako kaže, nije u ovaj broj uračunao donji veš i čarape, piše Kejt Ešford za BBC. I premda mnogi kažu kako je ovakav asketski minimalizam trend na Zapadu gde je konzumeristička kultura već prevršila svaku meru, i u siromašnijim krajevima sveta kakav je naš nije nemoguće primeniti bar neke principe minimalizma.
Ako se odlučite na takav pokušaj, evo šta treba da znate...
Šta će vam biti potrebno: mentalna snaga. Ako želite da se oslobodite većine stvari, biće potrebno da donesete konkretnu odluku za svaki pojedini predmet, a to će biti mentalni napor. I neće se dogoditi preko noći.
Koliko vam vremena da se pripremite: ni minuta. Možete početi odmah, tako što ćete staviti po jednu kutiju ili kesu u svaku prostoriju. Kad god ugledate nešto što niste dugo koristili (ili možda niste nikad upotrebili do sada), ubacite to u kutiju. Ako se bojite da će vam ipak ti predmeti biti potrebni, ostavite kutiju negde na nekoliko meseci i ako vam ni tokom tog vremena ne budu potrebni, poklonite ih.
U psihološkom pogledu, možda ipak ne možete početi odmah. Ipak mi svi volimo naše stvari. Ali one nisu bez cene. Sve što imamo traži neko vreme, za održavanje, čišćenje, popravljanje, sređivanje... mnogi ti predmeti traže i novac za održavanje. Procenite koliko ćete dobiti tim "gubitkom" i, kad budete psihološki spremni, počnite.
Gde da počnete: na mestima koje vas ispunjavaju najvećim frustracijama. Da li vam je orman već toliko pun da se stvari gužvaju? Da li svakog jutra gubite vreme razmišljajući o tome šta ćete da obučete? I tražeći "ONU" ogrlicu koja vam najbolje stoji uz tu bluzu? Počnite primenu minimalističkih principa u svom ormanu.
Kako da počnete: sa sitnim stvarima. Nećete moći da raščistite krš u svom životu za jedan dan. Pa ni za nedelju dana. Ali možete da počnete sa petnaestak minuta posvećenih raščišćavanju svakog dana. To deluje kao beznačajno vreme, ali ako navijete sat i poštujete tih 15 minuta, iznenadiće vas učinak posle dve nedelje. Ne dozvolite da vas iznenadi i sopstvena želja da preskočite to navijanje sata....
Šta da izbegavate: poređenje s drugima. Vaš minimalizam je samo vaš! Treba da organizujete svoj dom onako kako vama odgovara, u vašem životu, u ovom vašem životu. Ako želite da zadržite baš sve knjige koje imate, ali da ostavite samo pet košulja u garderoberu, onda tako i učinite.
Šta da uradite posle tri meseca praktikovanja minimalističkih principa: javite nam kakvi su rezultati!?
... i da uživamo s puno radosti u tome! Minimalizam jeste trend u enterijeru i u filozofiji života, ali u psihologiji je još uvek teška praksa. Evo vodiča...
Ako ste ikad fantazirali o tome da prodate skoro sve što imate i da svedete svoju imovinu na najosnovnije stvari, verovatno vam nije stran pojam minimalizma.
Međutim, minimalizam je mnogo više od raščišćavanja krša. On znači oslobađanje od svakog mogućeg krša, i to trajno.
"Minimalizam ne predstavlja prazne bele sobe bez skoro imalo nameštaja", kaže Kris Vrej, pisac zanimljivog bloga o minimalizmu. "To je ideja o uklanjanju svih onih stvari koje nam odvraćaju pažnju od istinski značajnih elemenata našeg života."
Za ekstremne minimaliste, dugačak je i spisak od petnaestak predmeta u vlasništvu. Takav je Endru Hajd iz Kolorada koji, kako kaže, nije u ovaj broj uračunao donji veš i čarape, piše Kejt Ešford za BBC. I premda mnogi kažu kako je ovakav asketski minimalizam trend na Zapadu gde je konzumeristička kultura već prevršila svaku meru, i u siromašnijim krajevima sveta kakav je naš nije nemoguće primeniti bar neke principe minimalizma.
Ako se odlučite na takav pokušaj, evo šta treba da znate...
Šta će vam biti potrebno: mentalna snaga. Ako želite da se oslobodite većine stvari, biće potrebno da donesete konkretnu odluku za svaki pojedini predmet, a to će biti mentalni napor. I neće se dogoditi preko noći.
Koliko vam vremena da se pripremite: ni minuta. Možete početi odmah, tako što ćete staviti po jednu kutiju ili kesu u svaku prostoriju. Kad god ugledate nešto što niste dugo koristili (ili možda niste nikad upotrebili do sada), ubacite to u kutiju. Ako se bojite da će vam ipak ti predmeti biti potrebni, ostavite kutiju negde na nekoliko meseci i ako vam ni tokom tog vremena ne budu potrebni, poklonite ih.
U psihološkom pogledu, možda ipak ne možete početi odmah. Ipak mi svi volimo naše stvari. Ali one nisu bez cene. Sve što imamo traži neko vreme, za održavanje, čišćenje, popravljanje, sređivanje... mnogi ti predmeti traže i novac za održavanje. Procenite koliko ćete dobiti tim "gubitkom" i, kad budete psihološki spremni, počnite.
Gde da počnete: na mestima koje vas ispunjavaju najvećim frustracijama. Da li vam je orman već toliko pun da se stvari gužvaju? Da li svakog jutra gubite vreme razmišljajući o tome šta ćete da obučete? I tražeći "ONU" ogrlicu koja vam najbolje stoji uz tu bluzu? Počnite primenu minimalističkih principa u svom ormanu.
Kako da počnete: sa sitnim stvarima. Nećete moći da raščistite krš u svom životu za jedan dan. Pa ni za nedelju dana. Ali možete da počnete sa petnaestak minuta posvećenih raščišćavanju svakog dana. To deluje kao beznačajno vreme, ali ako navijete sat i poštujete tih 15 minuta, iznenadiće vas učinak posle dve nedelje. Ne dozvolite da vas iznenadi i sopstvena želja da preskočite to navijanje sata....
Šta da izbegavate: poređenje s drugima. Vaš minimalizam je samo vaš! Treba da organizujete svoj dom onako kako vama odgovara, u vašem životu, u ovom vašem životu. Ako želite da zadržite baš sve knjige koje imate, ali da ostavite samo pet košulja u garderoberu, onda tako i učinite.
Šta da uradite posle tri meseca praktikovanja minimalističkih principa: javite nam kakvi su rezultati!?
kajsija
KAJSIJA - kraljevsko voće
Kajsija spada u grupu koštunjavog voća. Cenjena je kao hrana i kao lek, i uspeva u krajevima sa umerenom klimom. Stablo kajsije može izrasti i do 6m visine. Koren se prostire do 4-5m duboko u zemlji.
Poreklo kajsije vodi nas u Aziju u Kinu, gde se uzgaja preko 4,000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje doneo Aleksandar Veliki. O kajsiji kruže mnoga narodna verovanja. U staroj Grčkoj su za kajsiju mislili da je “zlatno jaje sunca”, dok su u srednjem veku verovali da uzrokuje groznicu.
Plodovi kajsije imaju košticu u kojoj se nalazi jezgro slično bademu, koje je slatko-gorkog ukusa. Ta jezgra se u kulinarstvu mogu upotrebljavati umesto badema, kao i za proizvodnju rakije i ulja. S košticama kajsije treba biti umeren, jer jedinjenje amigdalina (vitamina B17) kojem se pripisuje i antikancerogeno delovanje, u većim količinama može biti toksičan. Stručnjaci preporučuju 6 do 10 semenki kajsije dnevno. Ovo ukusno voće koje zovu „kraljevsko voće” dobar je izvor vitamina C, s 12,5% preporučenog dnevnog unosa na 100gr, a sadrži i dosta karotina (oko 1500 mg), od čega i potiče njena boja, zatim vitamina B grupe, folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima značajniji udeo kalijuma – 259mg na 100gr, dok ostalih minerala (kalcijuma, fosfora, magnezijuma, gvožđa, cinka, bakra) ima u tragovima. Sadrži i veću količinu luteina i zeaksantina (89 mg), koji je važan kod prevencije nekih oboljenja (makularne degeneracije). Istraživanja su pokazala da kajsija poboljšava rad mozga i da je važna za intelektualni rad. Delovanje folne kiseline, kao i bogatstvo kobalta i bakra u kajsiji čine je idealnim voćem za malokrvne ljude. Sveži sok od kajsije se koristi kao lek kod groznice i kožnih bolesti, rashlađuje i ubrzava metabolizam. Zbog visokog sadržaja bakra, trudnicama se ne preporučuje preterano konzumiranje kajsije.
Pri kupovini obratite pažnju da plodovi budu potpuno zreli tj. da imaju svetlonarandžastu boju. Zeleni plodovi, pored toga što nemaju prijatan ukus, nemaju ni blagotvorna svojstva zrele kajsije.
Kajsija spada u grupu koštunjavog voća. Cenjena je kao hrana i kao lek, i uspeva u krajevima sa umerenom klimom. Stablo kajsije može izrasti i do 6m visine. Koren se prostire do 4-5m duboko u zemlji.
Poreklo kajsije vodi nas u Aziju u Kinu, gde se uzgaja preko 4,000 godina. Iz Kine ih je na Sredozemlje doneo Aleksandar Veliki. O kajsiji kruže mnoga narodna verovanja. U staroj Grčkoj su za kajsiju mislili da je “zlatno jaje sunca”, dok su u srednjem veku verovali da uzrokuje groznicu.
Plodovi kajsije imaju košticu u kojoj se nalazi jezgro slično bademu, koje je slatko-gorkog ukusa. Ta jezgra se u kulinarstvu mogu upotrebljavati umesto badema, kao i za proizvodnju rakije i ulja. S košticama kajsije treba biti umeren, jer jedinjenje amigdalina (vitamina B17) kojem se pripisuje i antikancerogeno delovanje, u većim količinama može biti toksičan. Stručnjaci preporučuju 6 do 10 semenki kajsije dnevno. Ovo ukusno voće koje zovu „kraljevsko voće” dobar je izvor vitamina C, s 12,5% preporučenog dnevnog unosa na 100gr, a sadrži i dosta karotina (oko 1500 mg), od čega i potiče njena boja, zatim vitamina B grupe, folne kiseline i vitamina E. Od minerala ima značajniji udeo kalijuma – 259mg na 100gr, dok ostalih minerala (kalcijuma, fosfora, magnezijuma, gvožđa, cinka, bakra) ima u tragovima. Sadrži i veću količinu luteina i zeaksantina (89 mg), koji je važan kod prevencije nekih oboljenja (makularne degeneracije). Istraživanja su pokazala da kajsija poboljšava rad mozga i da je važna za intelektualni rad. Delovanje folne kiseline, kao i bogatstvo kobalta i bakra u kajsiji čine je idealnim voćem za malokrvne ljude. Sveži sok od kajsije se koristi kao lek kod groznice i kožnih bolesti, rashlađuje i ubrzava metabolizam. Zbog visokog sadržaja bakra, trudnicama se ne preporučuje preterano konzumiranje kajsije.
Pri kupovini obratite pažnju da plodovi budu potpuno zreli tj. da imaju svetlonarandžastu boju. Zeleni plodovi, pored toga što nemaju prijatan ukus, nemaju ni blagotvorna svojstva zrele kajsije.
ljuta paprika
LjUTA PAPRIKA - ČAROBNA NAMIRNICA
Ne postoje čarobne namirnice ili čudotvorne tablete koje će otopiti kilograme nakupljene prekomjernim unosom hrane i pogrešnim stilom života. Međutim, mudrim odabirom namirnica i usvajanjem adekvatnih prehrambenih navika za cijeli život moguće je postupno istopiti suvišne kilograme. Postoje namirnice koje uvjetuju stimulaciju metabolizma (izmjene tvari), a i one namirnice koje mogu brže i učinkovitije stvoriti u organizmu osjećaj sitosti i takve treba uvrstiti u prehranu ako se želi izgubiti koji kilogram ili općenito “očistiti” organizam.
Za vitku liniju dnevno je potrebno konzumirati 3 veća i 2 manja obroka, koji se ne preskaču, a usklađeni su sa dnevnim aktivnostima i konzumiraju se u zadano vrijeme. Optimalno vrijeme između obroka iznosi 3-4 sata, tako da su svi dnevni obroci ravnomjerno raspoređeni u toku dana. Zajutrak je najvažniji obrok nakon noćnog posta, on je ključni čimbenik u kontroli tjelesne mase.
Dnevni unos tekućine treba biti 2 litre, a potrebno se kretati barem pola sata dnevno. Tjelesna aktivnost ne uključuje samo naporne treninge ili tjelovježbu, ona uključuje i svakodnevne šetnje, vožnje biciklom, rolanje, aerobic, jogu i laganu tjelovježbu.
Također, novija istraživanja govore u prilog konzumaciji ljute hrane, posebice crvene i ljute paprike, budući da potpomaže potrošnju energije i potiskuje osjećaj gladi.
Kapsaicin, moćna molekula iz paprike
Količina eteričnih ulja u sjemenu paprike ovisi o količini prisutnog alkaloida kapsaicina. Kapsaicin je specifična tvar i sastavni dio eteričnih ulja roda Capsicum kojemu pripada paprika, a daje ljutinu plodovima. Prema količini kapsaicina, koja je obrnuto proporcionalna veličini ploda, provedena je klasifikacija na slatke i ljute sorte paprike.
Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sustavu spriječava razvoj bakterija truljenja i poboljšava probavu hrane draženjem sluzokože crijeva. Ima i protuupalno djelovanje te se posebna pažnja polaže u djelovanje kapsaicina na olakšavanje boli izazvane artritisom. Štoviše, provode se brojna istraživanja koja nastoje rasvijetliti vezu konzumacije ljute hrane s aktivacijom tjelesnih mehanizama za bol. Također, neka preliminarna istraživanja pokazala su da kapsaicin utječe na smanjenje masnog tkiva.
Ljuta paprika smanjuje osjećaj gladi
Novo istraživanje američkih znanstvenika otkrilo je kako konzumacija začinske crvene ljute paprike pomaže u kontroli apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka.
U istraživanju, objavljenom u časopisu Physiology & Behavior, ispitivan je učinak jednog grama sušene i mljevene paprike što je otprilike količina od pola čajne žličice. Rezultati su pokazali kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju.
Dodatno, otkriveno je i kako konzumacija crvene paprike utječe na smanjenje osjećaja gladi i želje za izrazito masnom, slanom i slatkom hranom, ali samo kod osoba koji nemaju naviku konzumirati crvenu papriku. Kod osoba koje redovito konzumiraju ljutu crvenu papriku, ona ne ostvaruje jednak učinak.
Znanstvenici daju prednost unosu crvene paprike kao začina jelima u odnosu na unos ekstrakta paprike u obliku dodatka prehrani. Smatraju kako je za djelovanje paprike, kao pomoćnog sredstva za mršavljenje, zaslužan i osjećaj žarenja u ustima. Osjet okusa u našem organizmu djeluje na dva načina. Okusom možemo zaključiti je li određena hrana prihvatljiva za konzumaciju ili nije, ali okus hrane također može utjecati na probavu. Određeni okusi mogu ubrzati ili usporiti probavu hrane i utjecati na učinkovitost apsorpcije hranjivih tvari.
Znanstvenici smatraju kako ovo otkriće predstavlja djelić slagalice kojom bi se riješio sve veći problem debljine u svijetu.
Začini i ljuta hrana
I ranijih su godina provođena istraživanja slične tematike, pa je tako tim japanskih znanstvenika proveo istraživanje o utjecaju unosa crvene paprike na ukupan unos masti. Došli su do interesantne spoznaje da crvena paprika, ukoliko se uključi u jelovnik, može «kočiti» unos masti. Vjerojatno do ove pojave dolazi zbog upečatljivog okusa koji nosi crvena paprika te na taj način smanjuje potrebu za masti, a poznato je da upravo mast daje onaj jedinstveni puni okus jelima.
Začinjena hrana povećava potrošnju energije za probavu hrane i apsorpciju nutrijenata. Iako je ovo povećanje vrlo skromno, uključivanje ljutih papričica i feferona u prehranu možda će pridonijeti mršavljenju.
Ne postoje čarobne namirnice ili čudotvorne tablete koje će otopiti kilograme nakupljene prekomjernim unosom hrane i pogrešnim stilom života. Međutim, mudrim odabirom namirnica i usvajanjem adekvatnih prehrambenih navika za cijeli život moguće je postupno istopiti suvišne kilograme. Postoje namirnice koje uvjetuju stimulaciju metabolizma (izmjene tvari), a i one namirnice koje mogu brže i učinkovitije stvoriti u organizmu osjećaj sitosti i takve treba uvrstiti u prehranu ako se želi izgubiti koji kilogram ili općenito “očistiti” organizam.
Za vitku liniju dnevno je potrebno konzumirati 3 veća i 2 manja obroka, koji se ne preskaču, a usklađeni su sa dnevnim aktivnostima i konzumiraju se u zadano vrijeme. Optimalno vrijeme između obroka iznosi 3-4 sata, tako da su svi dnevni obroci ravnomjerno raspoređeni u toku dana. Zajutrak je najvažniji obrok nakon noćnog posta, on je ključni čimbenik u kontroli tjelesne mase.
Dnevni unos tekućine treba biti 2 litre, a potrebno se kretati barem pola sata dnevno. Tjelesna aktivnost ne uključuje samo naporne treninge ili tjelovježbu, ona uključuje i svakodnevne šetnje, vožnje biciklom, rolanje, aerobic, jogu i laganu tjelovježbu.
Također, novija istraživanja govore u prilog konzumaciji ljute hrane, posebice crvene i ljute paprike, budući da potpomaže potrošnju energije i potiskuje osjećaj gladi.
Kapsaicin, moćna molekula iz paprike
Količina eteričnih ulja u sjemenu paprike ovisi o količini prisutnog alkaloida kapsaicina. Kapsaicin je specifična tvar i sastavni dio eteričnih ulja roda Capsicum kojemu pripada paprika, a daje ljutinu plodovima. Prema količini kapsaicina, koja je obrnuto proporcionalna veličini ploda, provedena je klasifikacija na slatke i ljute sorte paprike.
Kapsaicin ima ljekovito djelovanje jer djeluje antiseptički, a u probavnom sustavu spriječava razvoj bakterija truljenja i poboljšava probavu hrane draženjem sluzokože crijeva. Ima i protuupalno djelovanje te se posebna pažnja polaže u djelovanje kapsaicina na olakšavanje boli izazvane artritisom. Štoviše, provode se brojna istraživanja koja nastoje rasvijetliti vezu konzumacije ljute hrane s aktivacijom tjelesnih mehanizama za bol. Također, neka preliminarna istraživanja pokazala su da kapsaicin utječe na smanjenje masnog tkiva.
Ljuta paprika smanjuje osjećaj gladi
Novo istraživanje američkih znanstvenika otkrilo je kako konzumacija začinske crvene ljute paprike pomaže u kontroli apetita i povećava potrošnju kalorija nakon obroka.
U istraživanju, objavljenom u časopisu Physiology & Behavior, ispitivan je učinak jednog grama sušene i mljevene paprike što je otprilike količina od pola čajne žličice. Rezultati su pokazali kako unos ljute paprike povećava tjelesnu temperaturu i time energetsku potrošnju.
Dodatno, otkriveno je i kako konzumacija crvene paprike utječe na smanjenje osjećaja gladi i želje za izrazito masnom, slanom i slatkom hranom, ali samo kod osoba koji nemaju naviku konzumirati crvenu papriku. Kod osoba koje redovito konzumiraju ljutu crvenu papriku, ona ne ostvaruje jednak učinak.
Znanstvenici daju prednost unosu crvene paprike kao začina jelima u odnosu na unos ekstrakta paprike u obliku dodatka prehrani. Smatraju kako je za djelovanje paprike, kao pomoćnog sredstva za mršavljenje, zaslužan i osjećaj žarenja u ustima. Osjet okusa u našem organizmu djeluje na dva načina. Okusom možemo zaključiti je li određena hrana prihvatljiva za konzumaciju ili nije, ali okus hrane također može utjecati na probavu. Određeni okusi mogu ubrzati ili usporiti probavu hrane i utjecati na učinkovitost apsorpcije hranjivih tvari.
Znanstvenici smatraju kako ovo otkriće predstavlja djelić slagalice kojom bi se riješio sve veći problem debljine u svijetu.
Začini i ljuta hrana
I ranijih su godina provođena istraživanja slične tematike, pa je tako tim japanskih znanstvenika proveo istraživanje o utjecaju unosa crvene paprike na ukupan unos masti. Došli su do interesantne spoznaje da crvena paprika, ukoliko se uključi u jelovnik, može «kočiti» unos masti. Vjerojatno do ove pojave dolazi zbog upečatljivog okusa koji nosi crvena paprika te na taj način smanjuje potrebu za masti, a poznato je da upravo mast daje onaj jedinstveni puni okus jelima.
Začinjena hrana povećava potrošnju energije za probavu hrane i apsorpciju nutrijenata. Iako je ovo povećanje vrlo skromno, uključivanje ljutih papričica i feferona u prehranu možda će pridonijeti mršavljenju.
utorak, 18. srpnja 2017.
vježbe
Vježbe za one koji cijeli dan provedu za stolom
Znamo da je cjelodnevno sjedenje za stolom loše po naše zdravlje. Ali, vrijeme ne dozvoljava da se svakodnevno odlazi na fitness i u teretanu. Zbog toga vam pokazujemo 6 vježbi za istezanje koje opuštaju mišiće ukočene od sjedenja. Za njih vam nisu potrebni dodatni sati niti bilo koji oblik opreme.
1. Vrat i ramena
Savijana zbog tipkovnice cijeli dan napreže vratnu kralježnicu i koči ramena. U pauzi, dohvatite ruke iza leđa i povežite prste, tako da se dlanovi dodiruju. Podignite ruke da osjetite istezanje u prsima i ramenima s prednje strane. Spustite bradu da izbjegnete pucketanje u vratu. To isto možete raditi i dok sjedite za stolom. Svoju vježbu podijelite sa ostalima u uredu.
2. Fleksor kuka i bočnoslabinski mišić
Ove grupe mišića su u velikoj opasnosti stezanja nakon dugo vremena provedenog za stolom. Slijedi jutarnja vježba i vježba koju možete izvoditi nakon posla. Kleknite na pod (vrh potkoljenice i stopala stavite kao bazu, a torzo ravno.) Podignite lijevu nogu i lijevo stopalo stavite na pod, držeći koljeno direktno iznad članka. Oba kuka držite horizontalno dok pomjerate torzo prema zidu ispred vas, klizeći koljenom prema naprijed. Osjetit ćete istezanje u listovima i Ahilovoj tetivi. Ruke stavite na lijevo bedro kao potporu. Ostanite tako 30 sekundi, zatim promijenite strane. Isto to ponovite.
3. Trbušni mišići
Stavite ruke iznad vas i lagano se nagnite prema nazad, da su prsa i grlo okrenuti prema gore. Ako imate problem sa ravnotežom, gledajte u pod ili ispred vas. Ponovite to i na drugu stranu.
4. Obliques mišići strane
Od originalnog istezanje fleksora kuka (spuštanje u čučanj sa lijevog nogom ispruženom naprijed, desnim koljenom i cjevanicom na podu) lijevu ruku povucite na stranu i dodirnite prstima pod ili nešto što stavite kao potporu (red knjiga, npr.). Savijte desnu ruku preko glave da prstima dodirnete lijevu stranu tijela. Tako ostanite 20 sekundi. Dišite. Probajte ako možete da se još više istegnete, onda se ispravite. Zamijenite noge I ponovite sa druge strane.
5. Donji dio leđa I lateralni mišići
Predugo sjedenje savija kralježnicu na svim krivim mjestima. Mišići koji okružuju lumbalnu kralježnicu postaju slabi, a mišići lože olabave. Lezite na stomak na podu. Teška verzija: podignite noge s poda. Lagana verzija: zadržite noge na podu. Savijte laktove i spojite prste iza lakta (palčeve naslonite na vrat, upirući prema dolje). Podignite bradu, gledajte naprijed. Udišite podižući torso što više s poda, koliko možete, ali dosta nježno, stezanjem mišića duž kralježnice. Spustite torso izdisajem. Ponovite to 10-15 puta.
Sad savijte koljena I sjedite na pete (gornji dio stopala dodiruje pod). Torso savijte preko bedara, a čelo stavite na pod ili jastuk. Ruke ispružite ispred i uvucite lopatice niz leđa. Stražnjicu držite na petama kako se podižete i ruke pomjerate u lijevu stranu, zatim u desno, da istegnete lateralne mišiće.
6. Cijela leđa/kralježnica i lože
Oslobodite kralježnicu od stresa od cjelodnevnog sjedenja. Lezite na leđa, stopalima na podu, savijenih koljena. Oba koljena povucite prema prsima, i nježno protresite. Zatim ispružite lijevu nogu na pod dok vam je desno koljeno i dalje na prsima. Uzmite dah i držite tako dok vam se lože istežu. Onda, desno rame stavite na pod, a desno koljeno vucite do sredine tijela, prema podu sa lijevo rukom. Nije problem ako vam koljeno ne dodirne pod. Ako osjetite bol, zaustavite se. Nakon 30 sekundi, koljeno povucite prema centru. Zamijenite noge i ponovite to isto na drugoj strani.
Znamo da je cjelodnevno sjedenje za stolom loše po naše zdravlje. Ali, vrijeme ne dozvoljava da se svakodnevno odlazi na fitness i u teretanu. Zbog toga vam pokazujemo 6 vježbi za istezanje koje opuštaju mišiće ukočene od sjedenja. Za njih vam nisu potrebni dodatni sati niti bilo koji oblik opreme.
1. Vrat i ramena
Savijana zbog tipkovnice cijeli dan napreže vratnu kralježnicu i koči ramena. U pauzi, dohvatite ruke iza leđa i povežite prste, tako da se dlanovi dodiruju. Podignite ruke da osjetite istezanje u prsima i ramenima s prednje strane. Spustite bradu da izbjegnete pucketanje u vratu. To isto možete raditi i dok sjedite za stolom. Svoju vježbu podijelite sa ostalima u uredu.
2. Fleksor kuka i bočnoslabinski mišić
Ove grupe mišića su u velikoj opasnosti stezanja nakon dugo vremena provedenog za stolom. Slijedi jutarnja vježba i vježba koju možete izvoditi nakon posla. Kleknite na pod (vrh potkoljenice i stopala stavite kao bazu, a torzo ravno.) Podignite lijevu nogu i lijevo stopalo stavite na pod, držeći koljeno direktno iznad članka. Oba kuka držite horizontalno dok pomjerate torzo prema zidu ispred vas, klizeći koljenom prema naprijed. Osjetit ćete istezanje u listovima i Ahilovoj tetivi. Ruke stavite na lijevo bedro kao potporu. Ostanite tako 30 sekundi, zatim promijenite strane. Isto to ponovite.
3. Trbušni mišići
Stavite ruke iznad vas i lagano se nagnite prema nazad, da su prsa i grlo okrenuti prema gore. Ako imate problem sa ravnotežom, gledajte u pod ili ispred vas. Ponovite to i na drugu stranu.
4. Obliques mišići strane
Od originalnog istezanje fleksora kuka (spuštanje u čučanj sa lijevog nogom ispruženom naprijed, desnim koljenom i cjevanicom na podu) lijevu ruku povucite na stranu i dodirnite prstima pod ili nešto što stavite kao potporu (red knjiga, npr.). Savijte desnu ruku preko glave da prstima dodirnete lijevu stranu tijela. Tako ostanite 20 sekundi. Dišite. Probajte ako možete da se još više istegnete, onda se ispravite. Zamijenite noge I ponovite sa druge strane.
5. Donji dio leđa I lateralni mišići
Predugo sjedenje savija kralježnicu na svim krivim mjestima. Mišići koji okružuju lumbalnu kralježnicu postaju slabi, a mišići lože olabave. Lezite na stomak na podu. Teška verzija: podignite noge s poda. Lagana verzija: zadržite noge na podu. Savijte laktove i spojite prste iza lakta (palčeve naslonite na vrat, upirući prema dolje). Podignite bradu, gledajte naprijed. Udišite podižući torso što više s poda, koliko možete, ali dosta nježno, stezanjem mišića duž kralježnice. Spustite torso izdisajem. Ponovite to 10-15 puta.
Sad savijte koljena I sjedite na pete (gornji dio stopala dodiruje pod). Torso savijte preko bedara, a čelo stavite na pod ili jastuk. Ruke ispružite ispred i uvucite lopatice niz leđa. Stražnjicu držite na petama kako se podižete i ruke pomjerate u lijevu stranu, zatim u desno, da istegnete lateralne mišiće.
6. Cijela leđa/kralježnica i lože
Oslobodite kralježnicu od stresa od cjelodnevnog sjedenja. Lezite na leđa, stopalima na podu, savijenih koljena. Oba koljena povucite prema prsima, i nježno protresite. Zatim ispružite lijevu nogu na pod dok vam je desno koljeno i dalje na prsima. Uzmite dah i držite tako dok vam se lože istežu. Onda, desno rame stavite na pod, a desno koljeno vucite do sredine tijela, prema podu sa lijevo rukom. Nije problem ako vam koljeno ne dodirne pod. Ako osjetite bol, zaustavite se. Nakon 30 sekundi, koljeno povucite prema centru. Zamijenite noge i ponovite to isto na drugoj strani.
strah
Bojite li se života?
Strah je glavni i odgovorni krivac zašto naši životi nisu onakvi kakvi bi željeli da budu. Svi mi odrastamo u kultu straha i od malena nas uče da se bojimo.
Bojimo se biti drugačiji, bojimo se što drugi misle o nama, bojimo se za egzistenciju, bojimo se da li smo dovoljno sposobni, bojimo se samoće, bojimo se… Stalno se nečega bojimo.
Nekako sam u zadnje vrijeme sklona mišljenju da je glavni problem današnjeg modernog čovjeka upravo stah. Iracionalan, imaginaran strah za kojeg nemamo nikakve osnove nego ga naučimo kroz život. Naravno što smo stariji bojimo se sve više i više. U pozadini mnogih stanja, emocija, životnih situacija upravo je strah. Anksioznost je prikriveni strah, ostanak u lošem brku je prikriveni strah, nemoć je prikriveni strah… Razmislite o nekom svom problemu i kada ga analizirate vidjeti ćete da je u osnovi strah!
Strah blokira energiju, oduzima nam snagu i paralizira nas u djelovanju. Dolazi iz različitih unutarnjih programa, a najčešći je da mislimo da ne vrijedimo dovoljno i da ne zaslužujemo biti u miru.
Strah je skup negativnih emocija kojeg se vrlo teško riješiti jer on zapravo ne postoji, postoji samo u našoj glavi. I naravno u našem tijelu jer osjetimo ga i fizički, zar ne?
Korištenjem tapkanja (EFT) uz tapkanje prstima na izlazne meridijane iz tijela i izgovaranjem afirmacija mi i na fizičkom i na mentalnom nivou otpuštamo te blokade iz tijela i mijenjamo naše podsvjesne obrasce i programe koji nas potiču na strah.
Ja sam godinama imala iracionalan strah (složit ćete se sa mnom da nijedan strah nije racionalan) od toga što donosi sutra. Bojala sam se kako ću platiti režije mjesec unaprijed, bojala sam se u veljači kako ću položiti ispite u lipnju, bojala sam se sudara još prije nego što sam sjela u auto iako nikada nisam doživjela sudar… Sve ono što se u životu dešava meni je bilo potencijalna prijetnja i umjesto da sam uživala ja sam u svakoj situaciji nalazila razloge za strah, zabrinutost, anksioznost. I vrtila sam se u tom krugu negativnosti iz dana u dan, opet i opet…
Kada sam krenula tapkati na mojim vlastitim strahovima, malo po malo uvidjela sam programe iz djetinjstva po kojima sam funkcionirala i koji su postali nesvjestan dio mene. I uspješno sam ih riješila sve. Nakon rada na sebi primjenom tapkanja (EFT) ja sam uspješno zamijenila taj strah i negativna uvjerenja novim podržavajućim vjerovanjima i taj strah je moja prošlost. Sada živim bezbrižno i uživam u novim iskustvima i svemu onom što mi život donosi, a ako se i pojavi kakva sumnja znam kako je otapkati iz svoga života.
Danijela Medaković (Inkubator sreće)
Strah je glavni i odgovorni krivac zašto naši životi nisu onakvi kakvi bi željeli da budu. Svi mi odrastamo u kultu straha i od malena nas uče da se bojimo.
Bojimo se biti drugačiji, bojimo se što drugi misle o nama, bojimo se za egzistenciju, bojimo se da li smo dovoljno sposobni, bojimo se samoće, bojimo se… Stalno se nečega bojimo.
Nekako sam u zadnje vrijeme sklona mišljenju da je glavni problem današnjeg modernog čovjeka upravo stah. Iracionalan, imaginaran strah za kojeg nemamo nikakve osnove nego ga naučimo kroz život. Naravno što smo stariji bojimo se sve više i više. U pozadini mnogih stanja, emocija, životnih situacija upravo je strah. Anksioznost je prikriveni strah, ostanak u lošem brku je prikriveni strah, nemoć je prikriveni strah… Razmislite o nekom svom problemu i kada ga analizirate vidjeti ćete da je u osnovi strah!
Strah blokira energiju, oduzima nam snagu i paralizira nas u djelovanju. Dolazi iz različitih unutarnjih programa, a najčešći je da mislimo da ne vrijedimo dovoljno i da ne zaslužujemo biti u miru.
Strah je skup negativnih emocija kojeg se vrlo teško riješiti jer on zapravo ne postoji, postoji samo u našoj glavi. I naravno u našem tijelu jer osjetimo ga i fizički, zar ne?
Korištenjem tapkanja (EFT) uz tapkanje prstima na izlazne meridijane iz tijela i izgovaranjem afirmacija mi i na fizičkom i na mentalnom nivou otpuštamo te blokade iz tijela i mijenjamo naše podsvjesne obrasce i programe koji nas potiču na strah.
Ja sam godinama imala iracionalan strah (složit ćete se sa mnom da nijedan strah nije racionalan) od toga što donosi sutra. Bojala sam se kako ću platiti režije mjesec unaprijed, bojala sam se u veljači kako ću položiti ispite u lipnju, bojala sam se sudara još prije nego što sam sjela u auto iako nikada nisam doživjela sudar… Sve ono što se u životu dešava meni je bilo potencijalna prijetnja i umjesto da sam uživala ja sam u svakoj situaciji nalazila razloge za strah, zabrinutost, anksioznost. I vrtila sam se u tom krugu negativnosti iz dana u dan, opet i opet…
Kada sam krenula tapkati na mojim vlastitim strahovima, malo po malo uvidjela sam programe iz djetinjstva po kojima sam funkcionirala i koji su postali nesvjestan dio mene. I uspješno sam ih riješila sve. Nakon rada na sebi primjenom tapkanja (EFT) ja sam uspješno zamijenila taj strah i negativna uvjerenja novim podržavajućim vjerovanjima i taj strah je moja prošlost. Sada živim bezbrižno i uživam u novim iskustvima i svemu onom što mi život donosi, a ako se i pojavi kakva sumnja znam kako je otapkati iz svoga života.
Danijela Medaković (Inkubator sreće)
zašto smo gladni?
Dragi Prijatelji,
Zamislimo da smo gladni, da se najedemo ogromne salate ili gomilu voca i napunimo stomak hranom a krv hranljivim materijama i vise ne osecamo glad. Ukoliko se minut posle toga na stolu pojavi toplo jelo koje inace obozavamo, odjednom cemo osetiti veliku glad i jescemo opet. Ko je tu gladan? Mi svakako nismo jer smo se upravo najeli voca i povrca i zasitili se.
Kada se hranimo kuvanom hranom, a posebno industrijskom "hranom" i mesom, u nasem telu imamo parazite u ogromnim kolicinama. Oni zive u crevima, organima, mozgu, srcu, svuda. Kao i sve zivotinje, i paraziti imaju grupnu svest. Kao sto ptice u jatu znaju gde da se krecu jer sve imaju jedan zajednicki um, kao sto krda znaju, kao sto mravi znaju..tako i paraziti imaju grupnu svest. Kada je telo prepuno parazita, oni preuzimaju svest zivotinje ili coveka i mi vise ne vidimo ljudsko bice u tom coveku. Covek je Dusa, ne telo, ne licnost. Covek moze biti samo nasmejan, pun ljubavi, dobrote, milosti. Sve ostalo sto vidimo ne potice od Duse i nije covek vec nesto drugo sto je korumpiralo to telo. Glad u gore pomenutom slucaju osecaju paraziti ne mi.
Osim parazita, postoje i razna druga bica, Gnostici su ih zvali Arkoni, to su pandani demonima, sejtanima u nekim kulturama, bica koja su takodje paraziti jer se hrane energijom koju covek proizvodi. Kada smo na nisko-frekventnom nivou, odnosno kada se hranimo delovima tela mrtvih zivotinja ili njihovim ekskretima, ili pak industrijskim "hranom" mi spustamo nasu telesnu frekvencu i stvaramo pogodnu sredinu za Arkone da se nasele. Oni takodje kao i paraziti preuzimaju nasu svest pa nasa Dusa mora da se prikrije i cuti dok su oni za kormilom naseg tela. Protiv njih je najbolji lek ishrana sirovim vocem i povrcem kao sto je naglasavao Sveti Vasilije Ostroski, i podizanje telesne vibracije osmehom i dobrim delima. Kada osecamo ljubav, sto zajedno sa miloscu kreira najvisu frekvencu, oni se razbeze od nas.
Takodje, razlog psihickih poremecaja moze biti i prekid u energetskim kanalima kada nema dobre koordinacije fizickog tela sa ostalim telima. Fizicko telo je samo kondenzovano duhovno telo.
Sta treba raditi? Potrebno je najpre prestati sa losim navikama, izbaciti sve zivotinjske i industrijske produkte, preci na sirovu hranu koliko je moguce vise, ocistiti jetru i creva gde ima najvise parazita. Paraziti se inace hrane samo toksicnom hranom. Sto vise se izlagati Suncu i cistom vazduhu koji nas takodje ciste i hrane. Izbegavati ljude od kojih nam se steze stomak i iznerviramo se kad smo u njihovom drustvu. Ugasiti televizor. Ne pusiti i ne piti alkohol. Sve prostorije redovno cistiti dimom od tamjana koji je odlican cistac od etericnih parazita. Ne slusati toksicnu muziku.
Sve to nije lako izvesti kada je covek na muci ali svako od nas ima nekog rodjaka ili prijatelja koji moze da pomogne i pruzi podrsku. Potrebno je da se ne kupuje toksicna hrana, da je nema u kuci pa nece biti ni iskusenja, da se posvetimo toj osobi par meseci dok joj sve te zdrave novine ne predju u naviku, posle moze i sama. Posle 2-3 nedelje, telo se cisti od starih navika i lakse preuzima nove.
Dr Sladjana Velkov
Zamislimo da smo gladni, da se najedemo ogromne salate ili gomilu voca i napunimo stomak hranom a krv hranljivim materijama i vise ne osecamo glad. Ukoliko se minut posle toga na stolu pojavi toplo jelo koje inace obozavamo, odjednom cemo osetiti veliku glad i jescemo opet. Ko je tu gladan? Mi svakako nismo jer smo se upravo najeli voca i povrca i zasitili se.
Kada se hranimo kuvanom hranom, a posebno industrijskom "hranom" i mesom, u nasem telu imamo parazite u ogromnim kolicinama. Oni zive u crevima, organima, mozgu, srcu, svuda. Kao i sve zivotinje, i paraziti imaju grupnu svest. Kao sto ptice u jatu znaju gde da se krecu jer sve imaju jedan zajednicki um, kao sto krda znaju, kao sto mravi znaju..tako i paraziti imaju grupnu svest. Kada je telo prepuno parazita, oni preuzimaju svest zivotinje ili coveka i mi vise ne vidimo ljudsko bice u tom coveku. Covek je Dusa, ne telo, ne licnost. Covek moze biti samo nasmejan, pun ljubavi, dobrote, milosti. Sve ostalo sto vidimo ne potice od Duse i nije covek vec nesto drugo sto je korumpiralo to telo. Glad u gore pomenutom slucaju osecaju paraziti ne mi.
Osim parazita, postoje i razna druga bica, Gnostici su ih zvali Arkoni, to su pandani demonima, sejtanima u nekim kulturama, bica koja su takodje paraziti jer se hrane energijom koju covek proizvodi. Kada smo na nisko-frekventnom nivou, odnosno kada se hranimo delovima tela mrtvih zivotinja ili njihovim ekskretima, ili pak industrijskim "hranom" mi spustamo nasu telesnu frekvencu i stvaramo pogodnu sredinu za Arkone da se nasele. Oni takodje kao i paraziti preuzimaju nasu svest pa nasa Dusa mora da se prikrije i cuti dok su oni za kormilom naseg tela. Protiv njih je najbolji lek ishrana sirovim vocem i povrcem kao sto je naglasavao Sveti Vasilije Ostroski, i podizanje telesne vibracije osmehom i dobrim delima. Kada osecamo ljubav, sto zajedno sa miloscu kreira najvisu frekvencu, oni se razbeze od nas.
Takodje, razlog psihickih poremecaja moze biti i prekid u energetskim kanalima kada nema dobre koordinacije fizickog tela sa ostalim telima. Fizicko telo je samo kondenzovano duhovno telo.
Sta treba raditi? Potrebno je najpre prestati sa losim navikama, izbaciti sve zivotinjske i industrijske produkte, preci na sirovu hranu koliko je moguce vise, ocistiti jetru i creva gde ima najvise parazita. Paraziti se inace hrane samo toksicnom hranom. Sto vise se izlagati Suncu i cistom vazduhu koji nas takodje ciste i hrane. Izbegavati ljude od kojih nam se steze stomak i iznerviramo se kad smo u njihovom drustvu. Ugasiti televizor. Ne pusiti i ne piti alkohol. Sve prostorije redovno cistiti dimom od tamjana koji je odlican cistac od etericnih parazita. Ne slusati toksicnu muziku.
Sve to nije lako izvesti kada je covek na muci ali svako od nas ima nekog rodjaka ili prijatelja koji moze da pomogne i pruzi podrsku. Potrebno je da se ne kupuje toksicna hrana, da je nema u kuci pa nece biti ni iskusenja, da se posvetimo toj osobi par meseci dok joj sve te zdrave novine ne predju u naviku, posle moze i sama. Posle 2-3 nedelje, telo se cisti od starih navika i lakse preuzima nove.
Dr Sladjana Velkov
emocije i hrana
Emocije (u) na tanjiru
„Reci mi šta jedeš i rećiću ti ko si.”
A.B. Savarin
Bez hrane ne bi bilo ni života. Zbog toga o njoj stalno razmišljamo, pišemo i čitamo, a ova tema nije ostala zanemarena ni od strane najvećih umova čovečanstva kao što su Gandi, Ajnštajn, Volter, Džordž Orvel. Međutim, hrana ponekada prestaje da služi svojoj primarnoj svrsi i postaje “hrana za utehu” i “zatrpavanje” svakodnevnih problema.
Hrana ponekada prestaje da služi svojoj primarnoj svrsi i postaje “hrana za utehu” i “zatrpavanje” svakodnevnih problema.
Emocionalna glad
Šta je emocionalna glad? Verovatno vam se desilo da vam neko kaže kako se bolje oseća ukoliko ga nakon napornog dana punog problema na stolu sačeka omiljena hrana. Emocionalna glad se smatra jednom od maladaptivnih strategija koje se koriste kako bi se osoba unošenjem hrane izborila sa negativnim emocijama i pokušala da smanji ili otkloni emocionalni stres. U psihologiji ova pojava se definiše kao “povećanje unosa hrane kao odgovor na negativne emocije”. Na žalost olakšanje koje hrana može doneti je kratkog daha. Kod pojedinaca koji su skloni tome da jedu “na nervnoj bazi” postoji veći rizik od razvijanja poremećaja ishrane. Nakon emocionalnog prejedanja može se javiti osećaj krivice, pogotovu ukoliko osoba ima problema sa viškom kilograma, što može dovesti do produbljivanja emocionalnog stresa. Neki teroetičari ovu pojavu objašnjavaju i potrebom ljudi da skrenu pažnju sa negativnog stimulusa i da ga zamene pozitivnim, a šta je bolje od dobre “klope”? Emocionalno prejedanje nije ograničeno na osobe koje već imaju neki poremećaj ishrane ili teškoću sa kilogramima. Često se dešava da osoba koja pazi šta jede “časti” sebe nezdravim obrokom kao vrstom utehe nakon nekog negativnog događaja.
Koja je razlika između emocionalne i fiziološke gladi?
Zadovoljstvo koje pruža hrana nakon stresa i negativnih emocija je kratkotrajno. Ukoliko ste skloni da jedete kada ste nervozni ili pod stresom, najbolji način da prestanete je da, za početak, naučite da prepoznate razliku između fiziološke i emocionalne gladi:
1. Fiziološka glad se pojavljuje polako vremenom, dok se glad izazvana emocijama pojavljuje iznenada.
2. Kada jedete da bi zadovoljili fizilošku glad spremni ste na različite opcije. Kod emocionalne gladi uvek se teži određenoj vrsti hrane, uglavnom visokokaloričnoj kao što je pica, testo ili nešto slatko, što treba da popuni prazninu u stomaku koja nije posledica fiziološke gladi.
3. Emocionalna glad se mora odmah zadovoljiti, dok se fiziološka može malo i odložiti.
4. Kod gladi sa jelom prestajemo nakon što zadovoljimo potrebu i osetimo se sitima. Drugačija je situacija sa emocionalnom gladi, gde je velika verovatnoća da ćemo i nakon što osetimo sitost nastaviti da jedemo.
5. Kod fiziološke, za razliku od emocionalne gladi, ne javlja se osećaj krivice.
6. Emocionalna glad povezana je sa stresnim događajem ili negativnom emocijom. Fiziološka glad je potreba koja nastaje tri do četiri sata nakon poslednjeg obroka, a kao posledica se javljaju smanjenje energije i u nekim slučajevima vrtoglavica.
7. Svesnost o tome šta i koliko jedemo postoji kod fiziološke gladi. Unošenje hrane pod pritiskom emocija je automatsko i često ni ne primetimo koliku količimu hrane smo pojeli.
Kod gladi sa jelom prestajemo nakon što zadovoljimo potrebu i osetimo se sitima. Drugačija je situacija sa emocionalnom gladi, gde je velika verovatnoća da ćemo i nakon što osetimo sitost nastaviti da jedemo.
Da li stvarno postoji “hrana za utehu”?
U američkim filmovima često se pojavljuje koncept “hrane za utehu”. Verovatno i sami znate one scene gde uglavnom devojke nakon raskida sa momkom uzimaju poveliku činiju sladoleda da bi lakše prebolele. Termin hrana za utehu se pojavljuje još 1977. godine.“Hrana za utehu” je hrana koja nam je potrebana kada nastupi emocionalna glad. To je uvek određena vrsta hrane koja se razlikuje od osobe do osobe. Neka istraživanja pokazuju da nas ne moraju isključivo negativne emocije terati ka “hrani za utehu”. Nekima ona služi i za održavanje dobrog raspoloženja. Hrana koju ćemo poželiti u tim momentima zavisi i od naše prošlosti, odnosno asocijacija koje imamo u vezi različitih vrsta hrane. To su verovatno asocijacije iz vremena kada smo bili srećni, možda još veoma mali i pod roditeljskim krovom. Na ovaj način pokušavamo da prizovemo tu prošlu sreću u sadašnji život. Postoje razlike između muškaraca i žena u tome za kojom hranom najradije posežu. Muškarci će se pre odlučiti za topli obrok ili šniclu u odnosu na grickalice i slatkiše. Žene su sklonije slatkišima i grickalicama, jer oko njih nema mnogo posla. Mladi se, takođe, najčešće odlučuju za grickalice. Koji su vaši favoriti?
Koji su okidači emocionalne gladi?
Pomenilu smo da okidači emocionalne gladi mogu biti stres ili negativne emocije. Da bi prepoznali kada se javlja pomenućemo koje kategorije okidača postoje. Razlozi mogu biti u vašem socijalnom okruženju. Ukoliko je to slučaj, vi ćete više jesti u prisustvu drugih ljudi jer ste anksiozni, u svađi sa njmia ili zato što vas oni podstiču da jedete. Kod drugih osoba je situacija “izazivač”. Pa tako, ukoliko se nađete u omiljenom restoranu ili poslastičarnici, verovatno se nećete zaustaviti dok ne ispraznite tanjir, “da se ne baci”. Emocionalne okidače smo već spominjali. To mogu biti različite emocije kao što je anksioznost, depresija, usamljenost itd. Misaoni obrasci koji podstiču emocionalnu glad uglavnom su vezani za nisko samopoštovanje i manjak volje da se odupre hrani. Poslednja grupa okidača je psihološke prirode. Primer ovih okidača bi bila osoba koja se prejede kada dođe kući jer je u toku dana morala da preskoči jedan obrok.
Kako se izvući iz začaranog kruga uzimanja hrane pod pritiskom emocija?
Emocionalnu glad je teško identifikovati jer se skoro svakom dešava da sebi ugodi s vremena na vreme nakon napornog dana.
Međutim, ukoliko hrana postane mehanizam za borbu protiv stresa i svakodnevnih problema, može doći do problema. Emocionalno prejedanje stoji iza velikog broja problama sa gojaznošću. Ukoliko imate problema sa emocionalnim jedenjem, počnite sebi da postavljate pitanja kao što su: Kada imam napade gladi? Da li postoji tačno određeno vreme u toku dana? Šta jedete i zbog čega baš to? Da li je neka emocija dovela do toga. Na ovaj način ćete steći prestavu o tome šta izaziva napade gladi i bićete na korak bliže da rešite svoj problem, pogotovu ukoliko imate i drugih problema sa ishranom. Nakon što prepoznate kod sebe okidače za napade gladi, bilo bi dobro da počnete da vodite dnevnik obroka u kome biste pisali kada i šta jedete i da li je neki događaj možda doveo do prejedanja. Ukoliko stanete da zapišete svoja osećanja i šta vam se u tom trenutku jede, osvestićete svoju potrebu i moći ćete da utičete na svoj mali “napad gladi”. Ukoliko budete uporni, nakon određenog vremena videćete obrazac, odnosno šta je kod vas okidač i moći ćete da potražite bolje načine za suočavanje i prihvatanje emocija.
Najčešći razlog zbog koga veliki broj dijeta propada povezani su sa emocionalnom glađu.
Ukoliko je osoba navikla da potiskuje loše emocije i da ih, umesto da se suoči sa njima, zatrpava hranom, neće dugo izdržati nijednu dijetu, niti će uspeti da se oslobodi napada gladi. Znanje o zdravoj ishrani uglavnom ne može da opstane kada se u jednačinu ubace emocije. Iako je razumevanje emocionalne gladi veoma bitno da bi se ona držala pod kontrolom, ovo je samo prvi korak. Sledeći zadak je još teži, a to je pronalazak alternativnih načina da se emocionalno ispunite. A evo i nekoliko ideja. Ukolike se osećate tužno i usamljeno, pozovite nekoga ko pozitivno deluje na vas, idite u šetnju ili se poigrajte sa kućnim ljubimcem. Može vas oraspoložiti i gledanje slika ili prisećanje nekih lepih događaja. Nervozu možete izbaciti igrom, brzom šetnjom ili odlaskom u teretanu. Fizička aktivnost će delovati pozitivno. Ukoliko ste umorni, umesto omiljene hrane možete skuvati čaj, pripremiti toplu kupku ili pogledati film. A ukoliko posežete za hranom kada vam je dosadno, nađite neki hobi, učlanite se u klub čitalaca, pogledajte neki film.
Kada nastupi emocionalna glad to uglavnom bude jedino o čemu osoba može da razmišlja. Ali, vi imate više kontrole nad vašim životom nego što mislite. Iako vam nije uspevalo u prošlosti, kada osetite napad gladi napravite pauzu od pet minuta pre nego što se “bacite” na hranu. Ukoliko vam je i pet minuta mnogo počnite sa minutom pa polako produžavajte vreme. Napomenuli smo da nas emocionalna glad može terati da jedemo automatski i da kasno shvatimo koliko smo pojeli. Razmišljenje o onome što želimo da jedemo i pauza pre daje nam šansu da promenimo mišljenje.
Suočavanje sa emocijama može biti pomalo zastrašujuće, ali imajte u vidu da je bolje dopustiti lošim osećanjima da navru nego ih zatrpavati hranom. Nemoć nad emocionalnom gladi predstavlja u osnovi nemoć nad emocijama. Čak i najjače negativne emocije vremenom izblede i prestanu okupirati našu pažnju. Potrebno je prihvatiti i prilagođavati se svojim emocijama, jer od njih i dobijamo informacije o tome šta nam prija, a šta ne, šta nas čini srećnima. Otvoreno prihvatanje emocija dovodi i do srećnijeg i ispunjenijeg života.
Kako rešiti uzimanja hrane usled pritiska emocija?
Pored sve volje i saveta koje smo vam dali i dalje imate problem? Možda da primenite drugačiji pristup, i hranu posmatrate kao objekt. Objekt koji vam je funkcionalno potreban i koji je dobar, ali isto tako ima i loše strane. Sledeći put kada osetite potrebu za hranom zapitajte se da li vam je stvarno potrebna i da li ste zaista gladni ili će te ponovo posegnuti za frižiderom samo iz dosade ili navike. Ako je odgovor iz gladi, nastavite put frižidera, ali ako je odgovor iz navike, primenite tehniku „celovitosti“ , nabrojte u sebi sve loše strane trenutnog prejedanja i pokušajte da se setite svega onog lošeg. Na primer: Nadutost, gorušica, mučnina...-generalno problemi sa probavom, manjak energije...Nakon prejedanja osetićete krivicu ili bes na sebe, depresivnost zbog gubitka kontrole...Obično ljudi na to kao da zaborave kada ih uhvati snažna potreba za hranom.
Ovo je samo jedan od mogućih načina kako da rešite problem, nekome uspe, nekome ne.
Potrebno je da prihvatitie da su emocije te koje vas treaju da jedete jer vam je lakše da ih, na taj način, potisnete i „zatrpate“, Međutim, te neprijatne emocije nam govore da bismo nešto morali da promenimo, da smo nezadovoljni sobom, neispunjeni svojim načinom života i da situacija u kojoj se nalazimo zahteva novi način rešavanja problema. Prejedanje pruža nekakvu utehu, ali ne rešava problem. Naprotiv, na duži rok ga povećava.
Emocionalno prejedanje i psihoterapija
Sasvim je u redu ako ne možete sami da prevaziđete neprijatne emocije, i ako vam je u tome potrebna pomoć. Ne retko se klijetni javljaju sa ovakvim problemom. Svrha terapije je da vam pomogne da otkrijete osnovni uzrok prejedanja, bolna, potisnuta osećanja, i da naučite da se nosite sa sa njima.
Autor: Ana Zdravković i Ljiljana Maldaner
„Reci mi šta jedeš i rećiću ti ko si.”
A.B. Savarin
Bez hrane ne bi bilo ni života. Zbog toga o njoj stalno razmišljamo, pišemo i čitamo, a ova tema nije ostala zanemarena ni od strane najvećih umova čovečanstva kao što su Gandi, Ajnštajn, Volter, Džordž Orvel. Međutim, hrana ponekada prestaje da služi svojoj primarnoj svrsi i postaje “hrana za utehu” i “zatrpavanje” svakodnevnih problema.
Hrana ponekada prestaje da služi svojoj primarnoj svrsi i postaje “hrana za utehu” i “zatrpavanje” svakodnevnih problema.
Emocionalna glad
Šta je emocionalna glad? Verovatno vam se desilo da vam neko kaže kako se bolje oseća ukoliko ga nakon napornog dana punog problema na stolu sačeka omiljena hrana. Emocionalna glad se smatra jednom od maladaptivnih strategija koje se koriste kako bi se osoba unošenjem hrane izborila sa negativnim emocijama i pokušala da smanji ili otkloni emocionalni stres. U psihologiji ova pojava se definiše kao “povećanje unosa hrane kao odgovor na negativne emocije”. Na žalost olakšanje koje hrana može doneti je kratkog daha. Kod pojedinaca koji su skloni tome da jedu “na nervnoj bazi” postoji veći rizik od razvijanja poremećaja ishrane. Nakon emocionalnog prejedanja može se javiti osećaj krivice, pogotovu ukoliko osoba ima problema sa viškom kilograma, što može dovesti do produbljivanja emocionalnog stresa. Neki teroetičari ovu pojavu objašnjavaju i potrebom ljudi da skrenu pažnju sa negativnog stimulusa i da ga zamene pozitivnim, a šta je bolje od dobre “klope”? Emocionalno prejedanje nije ograničeno na osobe koje već imaju neki poremećaj ishrane ili teškoću sa kilogramima. Često se dešava da osoba koja pazi šta jede “časti” sebe nezdravim obrokom kao vrstom utehe nakon nekog negativnog događaja.
Koja je razlika između emocionalne i fiziološke gladi?
Zadovoljstvo koje pruža hrana nakon stresa i negativnih emocija je kratkotrajno. Ukoliko ste skloni da jedete kada ste nervozni ili pod stresom, najbolji način da prestanete je da, za početak, naučite da prepoznate razliku između fiziološke i emocionalne gladi:
1. Fiziološka glad se pojavljuje polako vremenom, dok se glad izazvana emocijama pojavljuje iznenada.
2. Kada jedete da bi zadovoljili fizilošku glad spremni ste na različite opcije. Kod emocionalne gladi uvek se teži određenoj vrsti hrane, uglavnom visokokaloričnoj kao što je pica, testo ili nešto slatko, što treba da popuni prazninu u stomaku koja nije posledica fiziološke gladi.
3. Emocionalna glad se mora odmah zadovoljiti, dok se fiziološka može malo i odložiti.
4. Kod gladi sa jelom prestajemo nakon što zadovoljimo potrebu i osetimo se sitima. Drugačija je situacija sa emocionalnom gladi, gde je velika verovatnoća da ćemo i nakon što osetimo sitost nastaviti da jedemo.
5. Kod fiziološke, za razliku od emocionalne gladi, ne javlja se osećaj krivice.
6. Emocionalna glad povezana je sa stresnim događajem ili negativnom emocijom. Fiziološka glad je potreba koja nastaje tri do četiri sata nakon poslednjeg obroka, a kao posledica se javljaju smanjenje energije i u nekim slučajevima vrtoglavica.
7. Svesnost o tome šta i koliko jedemo postoji kod fiziološke gladi. Unošenje hrane pod pritiskom emocija je automatsko i često ni ne primetimo koliku količimu hrane smo pojeli.
Kod gladi sa jelom prestajemo nakon što zadovoljimo potrebu i osetimo se sitima. Drugačija je situacija sa emocionalnom gladi, gde je velika verovatnoća da ćemo i nakon što osetimo sitost nastaviti da jedemo.
Da li stvarno postoji “hrana za utehu”?
U američkim filmovima često se pojavljuje koncept “hrane za utehu”. Verovatno i sami znate one scene gde uglavnom devojke nakon raskida sa momkom uzimaju poveliku činiju sladoleda da bi lakše prebolele. Termin hrana za utehu se pojavljuje još 1977. godine.“Hrana za utehu” je hrana koja nam je potrebana kada nastupi emocionalna glad. To je uvek određena vrsta hrane koja se razlikuje od osobe do osobe. Neka istraživanja pokazuju da nas ne moraju isključivo negativne emocije terati ka “hrani za utehu”. Nekima ona služi i za održavanje dobrog raspoloženja. Hrana koju ćemo poželiti u tim momentima zavisi i od naše prošlosti, odnosno asocijacija koje imamo u vezi različitih vrsta hrane. To su verovatno asocijacije iz vremena kada smo bili srećni, možda još veoma mali i pod roditeljskim krovom. Na ovaj način pokušavamo da prizovemo tu prošlu sreću u sadašnji život. Postoje razlike između muškaraca i žena u tome za kojom hranom najradije posežu. Muškarci će se pre odlučiti za topli obrok ili šniclu u odnosu na grickalice i slatkiše. Žene su sklonije slatkišima i grickalicama, jer oko njih nema mnogo posla. Mladi se, takođe, najčešće odlučuju za grickalice. Koji su vaši favoriti?
Koji su okidači emocionalne gladi?
Pomenilu smo da okidači emocionalne gladi mogu biti stres ili negativne emocije. Da bi prepoznali kada se javlja pomenućemo koje kategorije okidača postoje. Razlozi mogu biti u vašem socijalnom okruženju. Ukoliko je to slučaj, vi ćete više jesti u prisustvu drugih ljudi jer ste anksiozni, u svađi sa njmia ili zato što vas oni podstiču da jedete. Kod drugih osoba je situacija “izazivač”. Pa tako, ukoliko se nađete u omiljenom restoranu ili poslastičarnici, verovatno se nećete zaustaviti dok ne ispraznite tanjir, “da se ne baci”. Emocionalne okidače smo već spominjali. To mogu biti različite emocije kao što je anksioznost, depresija, usamljenost itd. Misaoni obrasci koji podstiču emocionalnu glad uglavnom su vezani za nisko samopoštovanje i manjak volje da se odupre hrani. Poslednja grupa okidača je psihološke prirode. Primer ovih okidača bi bila osoba koja se prejede kada dođe kući jer je u toku dana morala da preskoči jedan obrok.
Kako se izvući iz začaranog kruga uzimanja hrane pod pritiskom emocija?
Emocionalnu glad je teško identifikovati jer se skoro svakom dešava da sebi ugodi s vremena na vreme nakon napornog dana.
Međutim, ukoliko hrana postane mehanizam za borbu protiv stresa i svakodnevnih problema, može doći do problema. Emocionalno prejedanje stoji iza velikog broja problama sa gojaznošću. Ukoliko imate problema sa emocionalnim jedenjem, počnite sebi da postavljate pitanja kao što su: Kada imam napade gladi? Da li postoji tačno određeno vreme u toku dana? Šta jedete i zbog čega baš to? Da li je neka emocija dovela do toga. Na ovaj način ćete steći prestavu o tome šta izaziva napade gladi i bićete na korak bliže da rešite svoj problem, pogotovu ukoliko imate i drugih problema sa ishranom. Nakon što prepoznate kod sebe okidače za napade gladi, bilo bi dobro da počnete da vodite dnevnik obroka u kome biste pisali kada i šta jedete i da li je neki događaj možda doveo do prejedanja. Ukoliko stanete da zapišete svoja osećanja i šta vam se u tom trenutku jede, osvestićete svoju potrebu i moći ćete da utičete na svoj mali “napad gladi”. Ukoliko budete uporni, nakon određenog vremena videćete obrazac, odnosno šta je kod vas okidač i moći ćete da potražite bolje načine za suočavanje i prihvatanje emocija.
Najčešći razlog zbog koga veliki broj dijeta propada povezani su sa emocionalnom glađu.
Ukoliko je osoba navikla da potiskuje loše emocije i da ih, umesto da se suoči sa njima, zatrpava hranom, neće dugo izdržati nijednu dijetu, niti će uspeti da se oslobodi napada gladi. Znanje o zdravoj ishrani uglavnom ne može da opstane kada se u jednačinu ubace emocije. Iako je razumevanje emocionalne gladi veoma bitno da bi se ona držala pod kontrolom, ovo je samo prvi korak. Sledeći zadak je još teži, a to je pronalazak alternativnih načina da se emocionalno ispunite. A evo i nekoliko ideja. Ukolike se osećate tužno i usamljeno, pozovite nekoga ko pozitivno deluje na vas, idite u šetnju ili se poigrajte sa kućnim ljubimcem. Može vas oraspoložiti i gledanje slika ili prisećanje nekih lepih događaja. Nervozu možete izbaciti igrom, brzom šetnjom ili odlaskom u teretanu. Fizička aktivnost će delovati pozitivno. Ukoliko ste umorni, umesto omiljene hrane možete skuvati čaj, pripremiti toplu kupku ili pogledati film. A ukoliko posežete za hranom kada vam je dosadno, nađite neki hobi, učlanite se u klub čitalaca, pogledajte neki film.
Kada nastupi emocionalna glad to uglavnom bude jedino o čemu osoba može da razmišlja. Ali, vi imate više kontrole nad vašim životom nego što mislite. Iako vam nije uspevalo u prošlosti, kada osetite napad gladi napravite pauzu od pet minuta pre nego što se “bacite” na hranu. Ukoliko vam je i pet minuta mnogo počnite sa minutom pa polako produžavajte vreme. Napomenuli smo da nas emocionalna glad može terati da jedemo automatski i da kasno shvatimo koliko smo pojeli. Razmišljenje o onome što želimo da jedemo i pauza pre daje nam šansu da promenimo mišljenje.
Suočavanje sa emocijama može biti pomalo zastrašujuće, ali imajte u vidu da je bolje dopustiti lošim osećanjima da navru nego ih zatrpavati hranom. Nemoć nad emocionalnom gladi predstavlja u osnovi nemoć nad emocijama. Čak i najjače negativne emocije vremenom izblede i prestanu okupirati našu pažnju. Potrebno je prihvatiti i prilagođavati se svojim emocijama, jer od njih i dobijamo informacije o tome šta nam prija, a šta ne, šta nas čini srećnima. Otvoreno prihvatanje emocija dovodi i do srećnijeg i ispunjenijeg života.
Kako rešiti uzimanja hrane usled pritiska emocija?
Pored sve volje i saveta koje smo vam dali i dalje imate problem? Možda da primenite drugačiji pristup, i hranu posmatrate kao objekt. Objekt koji vam je funkcionalno potreban i koji je dobar, ali isto tako ima i loše strane. Sledeći put kada osetite potrebu za hranom zapitajte se da li vam je stvarno potrebna i da li ste zaista gladni ili će te ponovo posegnuti za frižiderom samo iz dosade ili navike. Ako je odgovor iz gladi, nastavite put frižidera, ali ako je odgovor iz navike, primenite tehniku „celovitosti“ , nabrojte u sebi sve loše strane trenutnog prejedanja i pokušajte da se setite svega onog lošeg. Na primer: Nadutost, gorušica, mučnina...-generalno problemi sa probavom, manjak energije...Nakon prejedanja osetićete krivicu ili bes na sebe, depresivnost zbog gubitka kontrole...Obično ljudi na to kao da zaborave kada ih uhvati snažna potreba za hranom.
Ovo je samo jedan od mogućih načina kako da rešite problem, nekome uspe, nekome ne.
Potrebno je da prihvatitie da su emocije te koje vas treaju da jedete jer vam je lakše da ih, na taj način, potisnete i „zatrpate“, Međutim, te neprijatne emocije nam govore da bismo nešto morali da promenimo, da smo nezadovoljni sobom, neispunjeni svojim načinom života i da situacija u kojoj se nalazimo zahteva novi način rešavanja problema. Prejedanje pruža nekakvu utehu, ali ne rešava problem. Naprotiv, na duži rok ga povećava.
Emocionalno prejedanje i psihoterapija
Sasvim je u redu ako ne možete sami da prevaziđete neprijatne emocije, i ako vam je u tome potrebna pomoć. Ne retko se klijetni javljaju sa ovakvim problemom. Svrha terapije je da vam pomogne da otkrijete osnovni uzrok prejedanja, bolna, potisnuta osećanja, i da naučite da se nosite sa sa njima.
Autor: Ana Zdravković i Ljiljana Maldaner
oproštaj
OPROŠTAJ - Mitovi i Istina
Kako nastaje oproštaj?
Ne oprašta se zato što smo odlučili da to uradimo, već zato što smo prošli kroz određeni proces i uspešno ga okončali.
Proces reparacije, odnosno popravke, zahteva vreme, i tek kada prođemo kroz njega i ponovo uspostavimo makar neki nivo poverenja u osobu koja se o nas ogrešila, možemo da pričamo o oproštaju. Oproštaj nije pitanje odluke, i to je još jedan mit. Ne oprašta se zato što smo odlučili da to uradimo, već zato što smo prošli kroz određeni proces i uspešno ga okončali. Taj proces sastoji se iz koraka koji zajedno čine jednu vrstu „formule“ za oproštaj. I to su:
1. Lično isceljenje – to znači da nam je bolje, da je bol koji nam je neko naneo umanjen ili prestao, da smo u miru sa onim što nam se dogodilo i da možemo da živimo sa tim događajem tako da nas emocije koje su za nega vezane ne sputavaju i ne sapliću u našem putovanju kroz život i svakodnevicu.
2. Popravljanje odnosa – pre svega razgovorom i komunikacijom. Ponovno uspostavljanje odnosa nije lak zadatak jer zahteva određeni stepen razumevanja druge strane, i njenih motiva, kao i razumevanja povrede koja nam je naneta iz perspektive onoga ko nam je to učinio. I sve to nije ni malo lako, ali je važno znati i da nije nemoguće.
3. Ponovno uspostavljanje poverenja – koje je direktna posledica popravljanja i ponovnog uspostavljanja odnosa. Tek razgovorom i razumevanjem bićemo u stanju da uvidimo da li smo u stanju da drugoj osobi ponovo verujemo i naravno u kojoj meri.
4. Opraštanje – dolazi na kraju. Ono nije preduslov ovog procesa, to je mit. Opraštanje je završna, a ne početna tačka.
Može zvučati čudno, ali oproštaj ne služi tome da popravi narušeni odnos. Svi smo mi videli ili doživeli da ponovo uspostavimo neki odnos koji je bio narušen, a da nismo morali ni da izgovorimo niti da čujemo direktnu frazu „Opraštam ti.“
Svesna odluka da nekome oprostimo nije dovoljna. Mit je naravno, da kada svesno odlučimo da oprostimo to će se jednostavno dogoditi. Čak i kada to uradimo svesno, naše nesvesno imaće gomilu primedbi, koje uvažili mi ili ne, neumoljivo će izlaziti na svetlost pre ili kasnije. Sve dok se prođemo kroz potreban proces i sve dok emocionalno ne budemo bili u stanju da oprostimo i budemo u miru sa onim što se dogodilo i svim posledicama tog čina, onaj emotivni deo nas koji nije oprostio izvirivaće iz pogleda i reči. Poznate su nam one situacije kada je neko deklarativno rekao da oprašta, ali kako to nije osetio, stalno se vraća na čin izdaje koji mu se dogodio i stalno podseća onu drugu stranu na njegovu grešku i bol koji mu je naneo. Sve dok emotivno ne oprostimo, nalazićemo načine, ma kako nesvesni oni bili, da nateramo osobu da „plati“ za ono što nam je učinila. Tražićemo načine da budemo „obeštećeni“. Neko će to raditi zvocanjem, neko konstantnim traženjem ustupaka ili usluga. Spisak načina je beskrajan i oblikovan je ličnošću osobe, njenom percepcijom povrede i onim što, iz svog ugla posmatranja, ona vidi kao adekvatnu nadoknadu za učinjenu izdaju ili nepravdu.
Šta znači oprostiti?
Pre svega, oprostiti znači naći opravdanje za loše ponašanje. Time ne oslobađamo onoga ko nas je povredio odgovornosti za njegov čin, niti zanemarujemo negativne efekte tog čina.
Šta zapravo podrazumeva oprostiti? Ovde nailazimo na mnogo mitova. Zaboraviti da se nešto dogodilo? Imati ponovo bezgranično poverenje? Svesno preći preko toga i nastaviti dalje? Sve su ovo mitovi i najčešće nisu ni mogući. Pre svega, oprostiti znači naći opravdanje za loše ponašanje. Time ne oslobađamo onoga ko nas je povredio odgovornosti za njegov čin, niti zanemarujemo negativne efekte tog čina. Ukoliko neko želi da zasluži oproštaj moraće konzistentno da radi na tome da ponovo uspostavimo odnos, steknemo njegovo poverenje i da njegovo ponašanje jasno šalje poruku da pokušava da popravi svoju grešku. Oproštaje ne dolazi samo od sebe i zahteva rad obe strane, i one koja je povredila i one koja je povređena.
Isto tako, za osobu koja je povređena, znači i prevazići potrebu za osvetom, kažnjavanjem, prezirom i stalnim podsećanjem na nanesen bol. Oproštaj ima daleko veće značenje onda kada se posmatra kroz sopstveni emocionalni rast i razvoj, kroz svoje mentalno zdravlje, nego ako ga posmatramo iz ugla moralnosti. Pitanje oproštaja je pitanje da li je to dobro za vaše mentalno zdravlje, a ne da li to treba da uradim iz različitih društvenih razloga kao što su moral, pritisak ili implicitna naredba nekoga u poziciji autoriteta.
Treba reći i to da, sve dok nekome stvarno ne oprostimo, ostajemo vezani za njega, čak i kada to nikako ne želimo, i čak i kada sa tom osobom nemamo nikakav stvaran kontakt. Kada nam se dogodi nešto bolno potrebno je vreme i rad na tome da prevaziđemo. Međutim, ukoliko nosimo sa sobom stalnu ljutnju, ogorčenost, povređenost, ukoliko nosimo sa sobom sve one loše emocije koje smo doživeli, nosimo sa sobom i tu osobu koja nas je povredila, ili tačnije produžavamo naš odnos sa njom i selimo ga u naša razmišljanja iz realnosti u kojoj naizgled nemamo ništa više sa tom osobom. I tako stižemo do još jednog mita o oproštaju – ne mora da znači da sa nekim nastavljamo odnos kada smo oprostili, može značiti da upravo oproštajem prekidamo neki odnos koji je bio loš i destruktivan po nas.
Prihvatanje i oproštaj sa predumišljajem
Svi smo mi emotivno povezani sa drugim ljudima. Potreba za prijateljima i partnerom je univerzalni poriv koji ima svako ljudsko biće i koji zadovoljen donosi veliko zadovoljstvo. Međutim, ljudi nisu savršeni. Imaju mane i zbog toga njihovo ponašanje prema drugima neće uvek biti dobro. Svako od nas ima svojih emocionalnih problema i nerazrešenih situacija čije posledice unosimo u sve naše odnose. I zbog toga ćemo doživeti da oni koje volimo urade nešto što nam se ne dopada ili ne urade nešto što želimo. Kao što ćemo i mi raditi nekome isto to. Ljudi greše, i ne čine uvek samo dobro, čak ni onima koje vole.
Rešenje nije u tome da se otuđimo od ljudi zato što se neće prema nama uvek i savršeno ophoditi, već opraštanje. Pobunićete se govoreći, pa zar nismo upravo rekli da oproštaj ne dolazi sam od sebe i da predstavlja proces? Naravno. Zato je ovde pravo pitanje – kakvo opraštanje? U ovom slučaju ono uključuje predumišljaj. On se sastoji iz realističnih očekivanja od drugih i sposobnosti da porazgovaramo sa onima koji su se loše poneli i sposobnosti da ne zamerimo previše određeno loše ponašanje jer ga razumemo.
Oproštaj sa predumišljajem znači da u odnose sa ljudima ulazimo sa realističnim očekivanjima. Ne možemo očekivati da će se neko prema nama baš uvek savršeno ponašati. Ako mi pravimo greške, a pravimo ih, zašto bismo drugima uskratili tu neophodnost? Svako od nas ima po nekad loš dan i tada nije baš najbolja verzija sebe, što često rezultuje nekim lošim ponašanjem. I možda je to ponašanje baš tog dana bilo upereno prema vama. Stvar je lične procene preko kojih grešaka možemo, a preko kojih ne možemo da pređemo, ali kako ćemo u potpunosti razumeti i grešku i osobu koja ju je napravila ukoliko sa njom ne razgovaramo? Ili razumeti motive tog ponašanja?
Uvek imamo i mogućnost da budemo besni i povređeni, da sva osećanja nastala iz povrede nosimo kao orden na reveru, da ih se držimo čvrsto i dugo. Da, jednostavno, ne želimo da razumemo onog ko nas je povredio. Problem je samo u tome što oni koji nas povrede imaju za to mogućnost time što smo mi investirali određene pozitivne emocije u njih. I noseći svoj bes, i ne radeći na procesu opraštanja, mi sebi uskraćujemo i mnoge lepe stvari koje sa njima možemo doživeti. Šta se više isplati, pitanje je na koje svako mora da odgovori sam. Da pogleda duboko u sebe i odluči kojim će putem da krene. Putem besa ili putem oproštaja. Samo treba da zapamti da oba traju, ali da se nagrade na cilju značajno razlikuju.
Trening za opraštanje sa predumišljajem –korak unazad
Da ne bismo došli u sutuaciju da budemo povređeni i da krenemo putem opraštanja možemo biti u relaciji samo sa savršenim ljudima. Puno sreće sa pronalaženjem takve osobe.
Drugo moguće rešenje je da učinimo sebe sklonijim da gledamo stvari realistično i da nemamo prevelika očekivanja od drugih sa kojima smo u bliskim odnosima, jer time i nameštamo sebe da budemo povređeni. Nisu nas povredile tuđe akcije već naša očekivanja. Postoje uverenja koja nose deo naše odgovornosti za povredu i to su:
1. Shvatam lično – tumačenje tuđeg ponašanja kao da mu je jedina svrha i namena isključivo to da nas povredi. Ne uzimamo u obzir druge motive i mogućnosti.
2. Očekivanje savršenstva – neko „mora“ i „treba“ da ne greši, da se ponaša dobro i lepo, da nas nikada i nikako ne izneveri. Kako ljudi nisu savršeni, postoji samo jedan ishod očekivanja savršenstva i znamo da taj ishod nije lep.
3. Druga optuživanja (... i drugi demoni) – počinje se od optuživanja određenog ponašanja, a završava na optuživanju osobe. To je put od „To je glupo.“ do „Ti si glup.“
Sva tri uverenja vode putem besa i ljutnje i sve nas više udaljavaju od opraštanja, posebno od onog pravog opraštanja koje je proces i put. Postoje i mrvice koje možemo bacati da bismo znali kako da se vratimo na pravi put. Evo šta su te mrvice:
a) Ništa ne shvatajte lično
b) Očekujte, i nemojte biti iznenađeni, nečijim nesavršenostima.
c) Nikada nemojte praviti generalizacije na osnovu jednog akta i osuđivati tu osobu.
Postoje uverenja koja nose deo naše odgovornosti za povredu i to su: Shvatam lično, Očekujem savršenstvo, Ponašanje jednako osoba.
Trening za opraštanje sa predumišljajem – korak unapred
Kako da se pripremite za opraštanje sa predumišljajem i prihvatanje drugih na takav način da sa njima možete da uživate i budete srećni uprkos tome što su samo ljudska bića?
Korak 1: Budite svesni. Budite svesni svog besa i povređenosti i vežbajte da ne shvatate lično, ne osuđujete i ne očekujete savršenstvo.
Korak 2: Preuzmite odgovonost. Ovo je težak zadatak, ali ipak stoji da ste odgovorni za svoju reakciju na akciju koja vas je povredila. Ali tek kada prihvatite odgovornost možete proraditi svoju povređenost i preći na put opraštanja i na kraju lične sreće.
Korak 3: Pronađite svoje iracionalno mišljenje. Utvrdite na kom uverenju se bazira vaša povređenost (shvatanje lično, očekivanje savršenstva, druga osuđivanja)
Korak 4: Recite sebi istinu. Naterajte sebe da uvidite vaša nerealna uverenja i kako se ona pokazuju kroz vaša osećanja i razmišljanja.
Korak 5: Odlučite. Ne morate učiniti ništa. Možete pokušati da razgovarate ili možete okončati odnos. Različite situacije nose različite reakcije, ali realistično razmišljanje dovešće vas do prave odluke za datu situaciju.
Ni jedan put nije lak, a često ni prijatan. I na vama je da odlučite kojim ćete poći. Ali, kada se sve svede, ono što ćete naći na kraju puta opraštanja biće svakako ono u čemu ćete više uživati.
Autor: Jelena Orlandić
Kako nastaje oproštaj?
Ne oprašta se zato što smo odlučili da to uradimo, već zato što smo prošli kroz određeni proces i uspešno ga okončali.
Proces reparacije, odnosno popravke, zahteva vreme, i tek kada prođemo kroz njega i ponovo uspostavimo makar neki nivo poverenja u osobu koja se o nas ogrešila, možemo da pričamo o oproštaju. Oproštaj nije pitanje odluke, i to je još jedan mit. Ne oprašta se zato što smo odlučili da to uradimo, već zato što smo prošli kroz određeni proces i uspešno ga okončali. Taj proces sastoji se iz koraka koji zajedno čine jednu vrstu „formule“ za oproštaj. I to su:
1. Lično isceljenje – to znači da nam je bolje, da je bol koji nam je neko naneo umanjen ili prestao, da smo u miru sa onim što nam se dogodilo i da možemo da živimo sa tim događajem tako da nas emocije koje su za nega vezane ne sputavaju i ne sapliću u našem putovanju kroz život i svakodnevicu.
2. Popravljanje odnosa – pre svega razgovorom i komunikacijom. Ponovno uspostavljanje odnosa nije lak zadatak jer zahteva određeni stepen razumevanja druge strane, i njenih motiva, kao i razumevanja povrede koja nam je naneta iz perspektive onoga ko nam je to učinio. I sve to nije ni malo lako, ali je važno znati i da nije nemoguće.
3. Ponovno uspostavljanje poverenja – koje je direktna posledica popravljanja i ponovnog uspostavljanja odnosa. Tek razgovorom i razumevanjem bićemo u stanju da uvidimo da li smo u stanju da drugoj osobi ponovo verujemo i naravno u kojoj meri.
4. Opraštanje – dolazi na kraju. Ono nije preduslov ovog procesa, to je mit. Opraštanje je završna, a ne početna tačka.
Može zvučati čudno, ali oproštaj ne služi tome da popravi narušeni odnos. Svi smo mi videli ili doživeli da ponovo uspostavimo neki odnos koji je bio narušen, a da nismo morali ni da izgovorimo niti da čujemo direktnu frazu „Opraštam ti.“
Svesna odluka da nekome oprostimo nije dovoljna. Mit je naravno, da kada svesno odlučimo da oprostimo to će se jednostavno dogoditi. Čak i kada to uradimo svesno, naše nesvesno imaće gomilu primedbi, koje uvažili mi ili ne, neumoljivo će izlaziti na svetlost pre ili kasnije. Sve dok se prođemo kroz potreban proces i sve dok emocionalno ne budemo bili u stanju da oprostimo i budemo u miru sa onim što se dogodilo i svim posledicama tog čina, onaj emotivni deo nas koji nije oprostio izvirivaće iz pogleda i reči. Poznate su nam one situacije kada je neko deklarativno rekao da oprašta, ali kako to nije osetio, stalno se vraća na čin izdaje koji mu se dogodio i stalno podseća onu drugu stranu na njegovu grešku i bol koji mu je naneo. Sve dok emotivno ne oprostimo, nalazićemo načine, ma kako nesvesni oni bili, da nateramo osobu da „plati“ za ono što nam je učinila. Tražićemo načine da budemo „obeštećeni“. Neko će to raditi zvocanjem, neko konstantnim traženjem ustupaka ili usluga. Spisak načina je beskrajan i oblikovan je ličnošću osobe, njenom percepcijom povrede i onim što, iz svog ugla posmatranja, ona vidi kao adekvatnu nadoknadu za učinjenu izdaju ili nepravdu.
Šta znači oprostiti?
Pre svega, oprostiti znači naći opravdanje za loše ponašanje. Time ne oslobađamo onoga ko nas je povredio odgovornosti za njegov čin, niti zanemarujemo negativne efekte tog čina.
Šta zapravo podrazumeva oprostiti? Ovde nailazimo na mnogo mitova. Zaboraviti da se nešto dogodilo? Imati ponovo bezgranično poverenje? Svesno preći preko toga i nastaviti dalje? Sve su ovo mitovi i najčešće nisu ni mogući. Pre svega, oprostiti znači naći opravdanje za loše ponašanje. Time ne oslobađamo onoga ko nas je povredio odgovornosti za njegov čin, niti zanemarujemo negativne efekte tog čina. Ukoliko neko želi da zasluži oproštaj moraće konzistentno da radi na tome da ponovo uspostavimo odnos, steknemo njegovo poverenje i da njegovo ponašanje jasno šalje poruku da pokušava da popravi svoju grešku. Oproštaje ne dolazi samo od sebe i zahteva rad obe strane, i one koja je povredila i one koja je povređena.
Isto tako, za osobu koja je povređena, znači i prevazići potrebu za osvetom, kažnjavanjem, prezirom i stalnim podsećanjem na nanesen bol. Oproštaj ima daleko veće značenje onda kada se posmatra kroz sopstveni emocionalni rast i razvoj, kroz svoje mentalno zdravlje, nego ako ga posmatramo iz ugla moralnosti. Pitanje oproštaja je pitanje da li je to dobro za vaše mentalno zdravlje, a ne da li to treba da uradim iz različitih društvenih razloga kao što su moral, pritisak ili implicitna naredba nekoga u poziciji autoriteta.
Treba reći i to da, sve dok nekome stvarno ne oprostimo, ostajemo vezani za njega, čak i kada to nikako ne želimo, i čak i kada sa tom osobom nemamo nikakav stvaran kontakt. Kada nam se dogodi nešto bolno potrebno je vreme i rad na tome da prevaziđemo. Međutim, ukoliko nosimo sa sobom stalnu ljutnju, ogorčenost, povređenost, ukoliko nosimo sa sobom sve one loše emocije koje smo doživeli, nosimo sa sobom i tu osobu koja nas je povredila, ili tačnije produžavamo naš odnos sa njom i selimo ga u naša razmišljanja iz realnosti u kojoj naizgled nemamo ništa više sa tom osobom. I tako stižemo do još jednog mita o oproštaju – ne mora da znači da sa nekim nastavljamo odnos kada smo oprostili, može značiti da upravo oproštajem prekidamo neki odnos koji je bio loš i destruktivan po nas.
Prihvatanje i oproštaj sa predumišljajem
Svi smo mi emotivno povezani sa drugim ljudima. Potreba za prijateljima i partnerom je univerzalni poriv koji ima svako ljudsko biće i koji zadovoljen donosi veliko zadovoljstvo. Međutim, ljudi nisu savršeni. Imaju mane i zbog toga njihovo ponašanje prema drugima neće uvek biti dobro. Svako od nas ima svojih emocionalnih problema i nerazrešenih situacija čije posledice unosimo u sve naše odnose. I zbog toga ćemo doživeti da oni koje volimo urade nešto što nam se ne dopada ili ne urade nešto što želimo. Kao što ćemo i mi raditi nekome isto to. Ljudi greše, i ne čine uvek samo dobro, čak ni onima koje vole.
Rešenje nije u tome da se otuđimo od ljudi zato što se neće prema nama uvek i savršeno ophoditi, već opraštanje. Pobunićete se govoreći, pa zar nismo upravo rekli da oproštaj ne dolazi sam od sebe i da predstavlja proces? Naravno. Zato je ovde pravo pitanje – kakvo opraštanje? U ovom slučaju ono uključuje predumišljaj. On se sastoji iz realističnih očekivanja od drugih i sposobnosti da porazgovaramo sa onima koji su se loše poneli i sposobnosti da ne zamerimo previše određeno loše ponašanje jer ga razumemo.
Oproštaj sa predumišljajem znači da u odnose sa ljudima ulazimo sa realističnim očekivanjima. Ne možemo očekivati da će se neko prema nama baš uvek savršeno ponašati. Ako mi pravimo greške, a pravimo ih, zašto bismo drugima uskratili tu neophodnost? Svako od nas ima po nekad loš dan i tada nije baš najbolja verzija sebe, što često rezultuje nekim lošim ponašanjem. I možda je to ponašanje baš tog dana bilo upereno prema vama. Stvar je lične procene preko kojih grešaka možemo, a preko kojih ne možemo da pređemo, ali kako ćemo u potpunosti razumeti i grešku i osobu koja ju je napravila ukoliko sa njom ne razgovaramo? Ili razumeti motive tog ponašanja?
Uvek imamo i mogućnost da budemo besni i povređeni, da sva osećanja nastala iz povrede nosimo kao orden na reveru, da ih se držimo čvrsto i dugo. Da, jednostavno, ne želimo da razumemo onog ko nas je povredio. Problem je samo u tome što oni koji nas povrede imaju za to mogućnost time što smo mi investirali određene pozitivne emocije u njih. I noseći svoj bes, i ne radeći na procesu opraštanja, mi sebi uskraćujemo i mnoge lepe stvari koje sa njima možemo doživeti. Šta se više isplati, pitanje je na koje svako mora da odgovori sam. Da pogleda duboko u sebe i odluči kojim će putem da krene. Putem besa ili putem oproštaja. Samo treba da zapamti da oba traju, ali da se nagrade na cilju značajno razlikuju.
Trening za opraštanje sa predumišljajem –korak unazad
Da ne bismo došli u sutuaciju da budemo povređeni i da krenemo putem opraštanja možemo biti u relaciji samo sa savršenim ljudima. Puno sreće sa pronalaženjem takve osobe.
Drugo moguće rešenje je da učinimo sebe sklonijim da gledamo stvari realistično i da nemamo prevelika očekivanja od drugih sa kojima smo u bliskim odnosima, jer time i nameštamo sebe da budemo povređeni. Nisu nas povredile tuđe akcije već naša očekivanja. Postoje uverenja koja nose deo naše odgovornosti za povredu i to su:
1. Shvatam lično – tumačenje tuđeg ponašanja kao da mu je jedina svrha i namena isključivo to da nas povredi. Ne uzimamo u obzir druge motive i mogućnosti.
2. Očekivanje savršenstva – neko „mora“ i „treba“ da ne greši, da se ponaša dobro i lepo, da nas nikada i nikako ne izneveri. Kako ljudi nisu savršeni, postoji samo jedan ishod očekivanja savršenstva i znamo da taj ishod nije lep.
3. Druga optuživanja (... i drugi demoni) – počinje se od optuživanja određenog ponašanja, a završava na optuživanju osobe. To je put od „To je glupo.“ do „Ti si glup.“
Sva tri uverenja vode putem besa i ljutnje i sve nas više udaljavaju od opraštanja, posebno od onog pravog opraštanja koje je proces i put. Postoje i mrvice koje možemo bacati da bismo znali kako da se vratimo na pravi put. Evo šta su te mrvice:
a) Ništa ne shvatajte lično
b) Očekujte, i nemojte biti iznenađeni, nečijim nesavršenostima.
c) Nikada nemojte praviti generalizacije na osnovu jednog akta i osuđivati tu osobu.
Postoje uverenja koja nose deo naše odgovornosti za povredu i to su: Shvatam lično, Očekujem savršenstvo, Ponašanje jednako osoba.
Trening za opraštanje sa predumišljajem – korak unapred
Kako da se pripremite za opraštanje sa predumišljajem i prihvatanje drugih na takav način da sa njima možete da uživate i budete srećni uprkos tome što su samo ljudska bića?
Korak 1: Budite svesni. Budite svesni svog besa i povređenosti i vežbajte da ne shvatate lično, ne osuđujete i ne očekujete savršenstvo.
Korak 2: Preuzmite odgovonost. Ovo je težak zadatak, ali ipak stoji da ste odgovorni za svoju reakciju na akciju koja vas je povredila. Ali tek kada prihvatite odgovornost možete proraditi svoju povređenost i preći na put opraštanja i na kraju lične sreće.
Korak 3: Pronađite svoje iracionalno mišljenje. Utvrdite na kom uverenju se bazira vaša povređenost (shvatanje lično, očekivanje savršenstva, druga osuđivanja)
Korak 4: Recite sebi istinu. Naterajte sebe da uvidite vaša nerealna uverenja i kako se ona pokazuju kroz vaša osećanja i razmišljanja.
Korak 5: Odlučite. Ne morate učiniti ništa. Možete pokušati da razgovarate ili možete okončati odnos. Različite situacije nose različite reakcije, ali realistično razmišljanje dovešće vas do prave odluke za datu situaciju.
Ni jedan put nije lak, a često ni prijatan. I na vama je da odlučite kojim ćete poći. Ali, kada se sve svede, ono što ćete naći na kraju puta opraštanja biće svakako ono u čemu ćete više uživati.
Autor: Jelena Orlandić
četvrtak, 13. srpnja 2017.
gojaznost
Zašto jedemo više nego što je potrebno?
Svaka osoba koja ima 10% više kilograma od idelne težine smatra se gojaznom. Gojaznost je postala ozbiljan problem i vodeća bolest naše civilizacije. To je bolest koja je u porastu i od koje ne pate samo odrasli, nego sve više mladi i deca. Poremećaji zdravlja kod mladih pre svega su izraz moderne materijalističke kulture, zasnovane na dominaciji profita kao osnovnog privrednog mehanizma u savremenom društvu. U kulturi u kojoj vlada otuđenje među ljudima, plima egoizma i individualizma i naglo urušavanje tradicionalne porodice, deca i adolescenti, zahvaćeni burama puberteta i mladosti, idealna su ciljna grupa potrošačkih iskušenja : reklamiranja visoko kaloričnih namirnica: alkohola, slatkiša, masti, gotovih jela, brze hrane, grickalica : i drugih obmana savremenog doba Tako je sada skoro svima poznato da gojaznost nije samo problem uzimanja veće količine hrane. Gojaznost je i dobar primer uzajamnog delovanja uma i tela.Gojaznost, kao i giht i dijabetes, klasifikuju se na primer u Ajurvedi kao jedna od žbolesti obilja, tj. nagomilavanja". Izobilje nije ograničeno samo na bogate; svako od nas ko ima vremena ili novca za rasipanje je izobilan. Izobilje ili, bolje rečeno, izobilno stanje uma koji veruje da ima vremena i novca za bacanje, predstavlja stvarnu bolest : gojaznost, giht i dijabetes su samo njeni simptomi. Između ostalog, kao značajni uzroci gojaznosti navode se:
- prekomerna ishrana,
- nedostatak kretanja, a time i poremećaj energetskog bilansa : nedovoljno trošenje energije iz hrane u odnosu na onu koja se unese,
- jedenje kradom,
- zavisnost koja je stečena na pojedine vrste namirnica,
- visok sadržaj fruktoze (naročito u gotovim proizvodima) stimuliše taloženje masti,
- psihološki faktori (na primer: nervoza, nezadovoljstvo, depresija...),
- poremećaji metabolizma,
- intolerancija na namirnice,
- toksini iz okruženja, namirnica, lekova, napitaka... (imaju sposobnost da se talože u telu i vežu masti),
- negativni uzori...,
- hormonski poremećaj,
- genetski faktori, itd.
Gojaznost može biti jedan od uzroka dijabetesa, srčanih oboljenja, oboljenja zglobova, nezadovoljstva sobom i generalno uzrok pada kvaliteta života. Uobičajene dijete za mršavljenje ciljaju uvek na to da se telu daje manje kalorija nego što mu je potrebno. Međutim, psihološke posledice intenzivne dijete su još pogubnije. I izgladneli ljudi i oni koji drže dijetu sanjaju i maštaju o hrani, i pate od teskobe i depresije, a sve to zbog fizičkog stresa usled primoranosti da se živi ispod žpotrebne vrednosti masnoće" koju telo priželjkuje. Telo i um osobe na dijeti su u neprijateljskom uzajamnom odnosu. Kada organizam nasamari svoju dijetu za to što više ne može da se opire neprekidnim zahtevima tela za hranom, prva reakcija uma je da se potpuno raspusti, zaključujući: žIonako sam već prekinuo dijetu, pa zašto onda da se uzdržavam?" Nakon te raspuštenosti javlja se osećaj krivice, jer um uviđa da je njegovo privremeno povlađivanje jelu pokvarilo njegovu fizičku predstavu o ličnosti. Da bi to popravila osoba se vraća ispaštanju, odnosno izgladnjivanju, ne shvatajući da takvo nedosledno ponašanje neminovno podiže potrebnu vrednost masnoće. Da bi se izvukli iz ovog začaranog kruga, mnogi zbog navedenih razloga kao i zbog komfornosti posežu za tabletama za ubrzanje metabolizma, snižavanje stepena gladi, topljenje masti i sl. Međutim, upotreba lekova nosi sa sobom rizik zbog štetnog delovanja na različite organe, a postoje slučajevi kada se osobe i adaptiraju na lek. Neki idu još i dalje tako što se podvrgavaju hiruškim intervencijama otklanjanja masti, celulita, kao i smanjivanja želuca. O posledicama takve terapije nećemo ovde raspravljati. Iz gore navedenog vidimo da je gojaznost veoma kompleksan problem i tako mu se mora i prići. Terapeutski postupak Kao prvo osoba mora da donese odluku da želi svoj život da ima pod kontrolom. Za tako nešto neophodan je nov pristup, jer ako nastavi da radi ono što je do sada radila, imaće i iste rezultate kao do sada. U cilju rešavanja problema gojaznosti treba obaviti:
- Utvrđivanje namirnica na koje je osoba intolerantna i otklanjanje prisutne intolerancije.li,
- Određivanje konstitutivne ishrane za svakog, u okviru koje nema gladovanja i količinskog ograničenja hrane.
- Podsticanje probave na prirodan način, tj. podsticanje metaboličke vatre koja će lakše sagoreti višak masti.
Otklanjanje opstipacije i utvrđenih energetskih i metaboličkih blokada.
- Detoksikacija organizma i podsticanje organa za izlučivanje.
- Otklanjanje posledica stresa i negativnih psihosomatskih stanja biorezonantnom metodom i Bahovim cvetnim esencijama.
- Regulisanje biohemijskih procesa u međućelijskom i ćelijskom prostoru, aktiviranjem određenih tačaka hranljivih supstanci na telu biorezonantnom metodom.
- Primena biorezonantnih programa za mršavljenje preko ušne školjke
- Regulisanje hormonske ravnoteže.
Svaka osoba koja ima 10% više kilograma od idelne težine smatra se gojaznom. Gojaznost je postala ozbiljan problem i vodeća bolest naše civilizacije. To je bolest koja je u porastu i od koje ne pate samo odrasli, nego sve više mladi i deca. Poremećaji zdravlja kod mladih pre svega su izraz moderne materijalističke kulture, zasnovane na dominaciji profita kao osnovnog privrednog mehanizma u savremenom društvu. U kulturi u kojoj vlada otuđenje među ljudima, plima egoizma i individualizma i naglo urušavanje tradicionalne porodice, deca i adolescenti, zahvaćeni burama puberteta i mladosti, idealna su ciljna grupa potrošačkih iskušenja : reklamiranja visoko kaloričnih namirnica: alkohola, slatkiša, masti, gotovih jela, brze hrane, grickalica : i drugih obmana savremenog doba Tako je sada skoro svima poznato da gojaznost nije samo problem uzimanja veće količine hrane. Gojaznost je i dobar primer uzajamnog delovanja uma i tela.Gojaznost, kao i giht i dijabetes, klasifikuju se na primer u Ajurvedi kao jedna od žbolesti obilja, tj. nagomilavanja". Izobilje nije ograničeno samo na bogate; svako od nas ko ima vremena ili novca za rasipanje je izobilan. Izobilje ili, bolje rečeno, izobilno stanje uma koji veruje da ima vremena i novca za bacanje, predstavlja stvarnu bolest : gojaznost, giht i dijabetes su samo njeni simptomi. Između ostalog, kao značajni uzroci gojaznosti navode se:
- prekomerna ishrana,
- nedostatak kretanja, a time i poremećaj energetskog bilansa : nedovoljno trošenje energije iz hrane u odnosu na onu koja se unese,
- jedenje kradom,
- zavisnost koja je stečena na pojedine vrste namirnica,
- visok sadržaj fruktoze (naročito u gotovim proizvodima) stimuliše taloženje masti,
- psihološki faktori (na primer: nervoza, nezadovoljstvo, depresija...),
- poremećaji metabolizma,
- intolerancija na namirnice,
- toksini iz okruženja, namirnica, lekova, napitaka... (imaju sposobnost da se talože u telu i vežu masti),
- negativni uzori...,
- hormonski poremećaj,
- genetski faktori, itd.
Gojaznost može biti jedan od uzroka dijabetesa, srčanih oboljenja, oboljenja zglobova, nezadovoljstva sobom i generalno uzrok pada kvaliteta života. Uobičajene dijete za mršavljenje ciljaju uvek na to da se telu daje manje kalorija nego što mu je potrebno. Međutim, psihološke posledice intenzivne dijete su još pogubnije. I izgladneli ljudi i oni koji drže dijetu sanjaju i maštaju o hrani, i pate od teskobe i depresije, a sve to zbog fizičkog stresa usled primoranosti da se živi ispod žpotrebne vrednosti masnoće" koju telo priželjkuje. Telo i um osobe na dijeti su u neprijateljskom uzajamnom odnosu. Kada organizam nasamari svoju dijetu za to što više ne može da se opire neprekidnim zahtevima tela za hranom, prva reakcija uma je da se potpuno raspusti, zaključujući: žIonako sam već prekinuo dijetu, pa zašto onda da se uzdržavam?" Nakon te raspuštenosti javlja se osećaj krivice, jer um uviđa da je njegovo privremeno povlađivanje jelu pokvarilo njegovu fizičku predstavu o ličnosti. Da bi to popravila osoba se vraća ispaštanju, odnosno izgladnjivanju, ne shvatajući da takvo nedosledno ponašanje neminovno podiže potrebnu vrednost masnoće. Da bi se izvukli iz ovog začaranog kruga, mnogi zbog navedenih razloga kao i zbog komfornosti posežu za tabletama za ubrzanje metabolizma, snižavanje stepena gladi, topljenje masti i sl. Međutim, upotreba lekova nosi sa sobom rizik zbog štetnog delovanja na različite organe, a postoje slučajevi kada se osobe i adaptiraju na lek. Neki idu još i dalje tako što se podvrgavaju hiruškim intervencijama otklanjanja masti, celulita, kao i smanjivanja želuca. O posledicama takve terapije nećemo ovde raspravljati. Iz gore navedenog vidimo da je gojaznost veoma kompleksan problem i tako mu se mora i prići. Terapeutski postupak Kao prvo osoba mora da donese odluku da želi svoj život da ima pod kontrolom. Za tako nešto neophodan je nov pristup, jer ako nastavi da radi ono što je do sada radila, imaće i iste rezultate kao do sada. U cilju rešavanja problema gojaznosti treba obaviti:
- Utvrđivanje namirnica na koje je osoba intolerantna i otklanjanje prisutne intolerancije.li,
- Određivanje konstitutivne ishrane za svakog, u okviru koje nema gladovanja i količinskog ograničenja hrane.
- Podsticanje probave na prirodan način, tj. podsticanje metaboličke vatre koja će lakše sagoreti višak masti.
Otklanjanje opstipacije i utvrđenih energetskih i metaboličkih blokada.
- Detoksikacija organizma i podsticanje organa za izlučivanje.
- Otklanjanje posledica stresa i negativnih psihosomatskih stanja biorezonantnom metodom i Bahovim cvetnim esencijama.
- Regulisanje biohemijskih procesa u međućelijskom i ćelijskom prostoru, aktiviranjem određenih tačaka hranljivih supstanci na telu biorezonantnom metodom.
- Primena biorezonantnih programa za mršavljenje preko ušne školjke
- Regulisanje hormonske ravnoteže.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)