Prihvatanje treba osjećati svakom svojojm ćelijom
Ljudi koji su već dovoljno svjesni, oni sami praktikuju prihvatanje bez potrebe da ih život na to primorava ... Prihvatanje treba da bude dovoljno duboko da ne bi ostalo samo na konceptualnom nivou. Ono treba da proizađe na dubljem nivou, može se reći na emocionalnom nivou.
Možeš se naći u situaciji kada unutar tebe postoji nekakva iritacija. To može biti neki neznačajan događaj, na primjer, neko odlaganje koje te primorava da čekaš za nešto ili neki drugi događaj. U tom trenutku, možeš da primijetiš u sebi pravo nezadovoljstvo. U jednom momentu shvatiš da si ljut i tada tvoj um može reći:
"Moram da prihvatim to. Moram da prihvatim to što je."
A zatim tvoj um kaže:
"Dobro, ja sam prihvatio tu situaciju onakvu kakva je."
Ovdje se pojavljuje pitanje:
" Da li se tvoje prihvatanje nalazi samo u tvom umu?"
Stvar je u tome da prihvatanje treba da se osjeti svakom tvojom ćelijom. Tako praktika osjećanja svog tijela može ti veoma jako pomoći u tom poslu. Prosto da osjetiš svoje unutrašnje tijelo. Ako počneš to da praktikuješ, tada ti to postaje navika. Ti kao da skeniraš sve moje tijelo i već tačno znaš - u kakvom je stanju tvoje tijelo na emocionalnom nivou.
Recimo da si osjetio ljutnju, nalazeći se na aerodromu ili negdje drugo. U našem životu, to se može desiti bilo gdje. Ovo se može desiti ako stojiš u redu i ispred tebe je, recimo, 20 drugih ljudi koji su takođe veoma nezadovoljni sporom uslugom. I oni, takođe, počinju da negoduju i ljute se.
I onda moraš da pogledaš unutra sebe i provjeriš - da li si zaista prihvatio sadašnji trenutak ili ne. Da li je ostalo u tebi ljutnje. Nezavisno od toga što je tvoj um odlučio, u tvom emocionalnom polju može još biti neka ljutnja. Tako, tvoja pažnja treba da bude usmjerena unutar tvog tijela. I tada možeš da primijetiš neku ljutnju u vrijeme kada tvoj um kaže:
"Da, ja sam potpuno prihvatio ovaj momenat."
Ovdje možemo navesti poređenje, kada jedan čovjek kaže drugom:
"Opraštam ti! Više se ne ljutim na tebe! "
Ali on i dalje osjeća nešto unutra, nešto što nije oprostilo. On je oprostio samo površno, na površinskom mentalnom nivou.
Zbog toga, pogledaj unutra sebe. Osjeti to svojim tijelom. To se može osjeti, ako usmjeriš svoju pažnju na unutrašnje tijelo. A ako primetiš da i dalje prisustvuje neka iritacija, čak i u tom slučaju, još možeš prihvatiti ono što osjećaš. Pošto je to što osjećaš posledica tvog neprihvatanja. Neprihvatanje to je kada se grčiš, kada osjećaš iritaciju.
A ponekad shvataš da ti sve to ne treba. Duboko udahneš i oslobodiš se toga nezadovoljstva. Oslobodiš se mentalno, jer sve počinje od tvog uma. Sva nesvjesnost počinje sa suđenjem toga, gdje se nalaziš. Zatim, tvoje tijelo počinje da reaguje na tvoj sud, i na taj način se stvaraju emocije, koje zatim odražavaju mentalno suđenje.
I tada shvataš da se ne nerviraš zbog situacije u kojoj si se našao, već zbog svog uma, koji stalno komentariše situaciju u kojoj se nalaziš. Ovo je ogroman uvid, koji može doći do tebe! Tada shvataš da sve tvoje nesreće generiše tvoj um! Znaš, da si sada slobodan! ...
Fragment susreta Ekarta Tola sa čitaocima
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
