Kada je mađarska kraljica Elizabeta odlučila da se pod stare dane (u sedmoj deceniji) uda za švedskog kralja suočila se sa velikim problemom. Artritis je od nje napravio invalida, jako teško se kretala, zglobovi su joj se deformisali i jako je boljeli. Tada joj je neko preporučio ruzmarin. Za kratko vrijeme bolest se povukla, bolovi su prestali, kraljica se ispravila i podmladila. Prezadovoljna rezultatima, odlučila je da svatovi na njenoj svadbi budu zakićeni grančicama ruzmarina. Tako je, po legendi, nastao ovaj običaj koji se zadržao do danas u mnogim evropskim zemljama.
Ruzmarin (Rosmarinus officinalis) je jedna od najčešće korišćenih ljekovitih, aromatičnih biljaka. Koristi ga fitoterapija, kozmetika ali je ova biljka i vrlo popularan začin. Miris i aroma ruzmarina potiče od etarskog ulja koje je osnovni aktivni princip ove biljke. Pored etarskog ulja (koje sadrži cineol, levi i desni kamfor, borneol, pinen), ruzmarin sadrži i tanine i saponine i gorke materije koje takođe doprinose lekovitosti ove biljke.
Ruzmarin se vijekovima koristi u liječenju reumatizma, gihta, bolova u mišićima i artritisa. Ovo se objašnjava time što ova biljka sadrži nekoliko antioksidantnih jedinjenja koja su od velike pomoći kod artritisa. U prošlosti, kada nije bilo konzervanasa, ruzmarin se koristio za konzerviranje ribe i mesa. Ovakva upotreba ove biljke očuvala se u mediteranskoj kuhinji koja obiluje ovim začinom. Sposobnost ruzmarina da spriječi kvarenje hrane, takođe se zasniva na djelovanju antioksidanata, supstanci koje sprječavaju aktivnost slobodnih radikala. Slobodni radikali su glavni krivci za starenje ljudskog organizma i zato se ova biljka često može pronaći među sastojcima čajnih mješavina i ostalih biljnih pripravaka koji usporavaju proces starenja.
U antička vremena, ruzmarin je važio za biljku koja poboljšava pamćenje. Senilnost i slabljenje pamćenja povezano je sa djelovanjem pomenutih slobodnih radikala, a pored toga u ruzmarinu su pronađena jedinjenja koja sprječavaju poremećaj acetil-holina, što objašnjava korišćenje ove biljke u liječenju Alchajmerove bolesti. Pomenuta jedinjenja se apsorbuju kroz kožu, tako da je djelotvorna i masaža skalpa uljem od ruzmarina. Ovo ulje, aromaterapeuti, preporučuju i kod depresije, vjerovatno zahvaljujući cineolu, jedinjenje koje stimuliše centralni nervni sistem. Masaža ovim uljem može biti od pomoći i kod opadanja kose i peruti, jer ruzmarin podstiče mikrocirkulaciju i djeluje jako antiseptično.
Antioksidantno djelovanje ove biljke korisno je i srčanim bolesnicima naročito onima koji pate od angine pektoris. U tom slučaju fitoterapeuti ga preporučuju u kombinaciji sa valerijanom, matičnjakom, imelom i glogom.
Narodna medicina preporučuje ruzmarin kuvan u mlijeku protiv kašlja i bolesti pluća.
Profesr Jovan Tucakov, naš najveći autoritet u fitoterapiji, ruzmarin preporučuje protiv bijelog pranja i za uređivanje neredovnog menstrualnog ciklusa (u kombinaciji sa kamilicom, odoljenom, matičnjakom i omanom). Zbog visokog sadržaja etarskog ulja ruzmarin se ne preporučuje trudnicama i maloj djeci.
Zahvaljujući sadržaju tanina, ruzmarin može da zaustavi proliv. Adstrigentno (skupljajuće) dejstvo tanina i antiseptično djelovanje etarskog ulja zaslužni su za to što se ova biljka često stavlja u paste za zube i razne vodice za održavanje oralne higijene.
Ruzmarin sprječava djelovanje visokoreaktivnih molekula kiseonika, koji prouzrokuju starenje kože, stimuliše cirkulaciju, podstiče limfnu drenažu i podiže tonus mišića. Zbog ovih osobina on je čest sastojak krema i drugih preparata za njegu lica i sprječavanje nastanka bora. Takođe etarsko ulje ove biljke vijekovima se koristi i u parfimerijskoj industriji (on je osnovni sastojak čuvene vodice mađarske kraljice, koja je ime dobila po kraljici sa početka teksta). Žene na Mediteranu svježe oprano rublje ostavljaju da se suši rašireno na grmovima ruzmarina kako bi veš upio svježi miris ove biljke.
