srijeda, 22. studenoga 2017.

Tolstoj

TOLSTOJ, empatija i vegetarijanstvo

Ovo je strašno! Ne patnja i smrt životinja, nego da čovjek to potiskuje u sebi, nepotrebno, taj najveći duhovni kapacitet – suosjećajnost i sažaljenje prema živim bićima poput njega samog – i kršeći vlastite osjećaje postaje okrutan. Duboko u ljudskom srcu sjedi zapovijed da se ne oduzima život!
Ne tako davno, razgovarao sam s umirovljenim vojnikom, mesarom, koji je bio iznenađen mojom tvrdnjom da je šteta ubiti. Kasnije se ipak složio sa mnom: ”Posebno kada su mirni, pitoma goveda. Priđu ti jadni, vjeruju ti. To je veoma žalosno”.

Jednom, odlazeći iz Moskve, ponuđen mi je prijevoz kočijama koje su išle u Serpukov, u susjednu šumu da donesu drva. Bio je to četvrtak pred Uskrs. Sjedio sam u prednjem dijelu kočije zajedno sa snažnim crvenokosim kočijašem, koji je očigledno popio. Ulazeći u selo, vidjeli smo kako vuku na klanje dobro uhranjenu roza golu svinju. Skičala je užasnim glasom, glasom koji liči na krik čovjeka. Baš u trenicuma kada smo prilazili, počeli su da je ubijaju. Čovjek joj je rasporio grlo nožem. Svinja je zaskičala još prodornije i glasnije, otrgla se od čovjeka i pobjegla oblivena krvlju.

Kako sam kratkovid, nisam primjetio sve detalje. Sve što sam vidio je svinja s ljudskim likom i sve što sam čuo je njen očajnički krik, ali kočijaš je pažljivo promatrao i vidio sve detalje. Uhvatili su je, oborili, i završili posao prerezivanjem njenog vrata. Kada je skičanje prestalo, kočijaš je duboko uzdahnuo. “Zar ljudi zaista nemaju odgovor na takve stvari?”, upitao je.

Toliko je jaka čovjekova odbojnost prema ubijanju. Ali na primjer, poticanjem gramzivosti, tvrdnjama da je Bog to dopustio, i prije svega, da je to po navici, ljudi u potpunosti gube ovaj prirodni osjećaj.

Sve što želim reći je da je za dobar život neophodan niz dobrih djela, da ako je čovjek ozbiljan u namjerama da živi ispravno, neminovno će pratiti jedan određeni niz, a među prvima, to će biti vrlina, za kojom idu samokontrola, samosprečavanje. U potrazi za samokontrolom čovjek će neminovno pratiti i niz čija je glavna karika samokontrola ishrane. I ako zaista bude ozbiljno tražio dobar život, prva stvar od koje će se suzdržati će biti upotreba životinja u prehrani, jer, da ne govorimo o pobuđenju strasti koje takva hrana izaziva, hraniti se na taj način je jednostavno nemoralno, jer uključuje čin koji je u suprotnosti s moralnim osjećajima – ubijanje.

Tekst je iz Tolstojevog eseja “Prvi korak”
Na slici: Sofija i Lav Tolstoj
Izvor: Trčanje.rs