Maslačak – ljekovita biljka nadohvat ruke
Malo tko je upoznat s mnogim ljekovitim svojstvima maslačka.
Iako ga svi uzimaju zdravo za gotovo, a neki smatraju i da je korov, ova ljekovita biljka ima velike blagotvorne učinke na vaš organizam.
U posljednje vrijeme sve se više koristi kao alternativno sredstvo kod liječenja raka i postiže velike uspjehe.
Do donedavno se smatralo da su cvjetovi iznimno ljekoviti, no sada znamo da je ljekovit i korijen maslačka koji se koristi za liječenje raznih oblika raka.
Kod branja maslačka bitno je da se uputite na livadu koja se ne nalazi u blizini prometnica.
Najbolje bi bilo ako ga možete brati na nekoj od šumskih livada jer ćete tako biti sigurni da su cvjetovi čisti.
Pripazite da iz zemlje izvučete cijelu biljku, i stabljiku i njezin korijen.
Ljekovita svojstva maslačka
Maslačak sadrži neke od najvažnijih vitamina i minerala.
To su vitamini A, C, K, B6, tiamin, riboflavin i folna kiselina.
Od minerala se ističu magnezij, željezo, kalij i kalcij.
Znanstvenici su otkrili da je najljekovitiji dio maslačka njegov korijen.
Naime, otkriveno je da korijen maslačka ubija stanice raka i to puno bolje nego kemoterapija.
Dok kemoterapija ubija i zdrave stanice, korijen maslačka ni na koji način ne šteti organizmu.
Kao najdjelotvorniji u uništavanju stanica raka pokazao se čaj pripremljen od korijena maslačka.
Znanstvenici su došli do spoznaje da se redovitim ispijanjem čaja od korijena maslačka može "ubiti" većina zahvaćenih stanica raka.
Nakon što ga popijete, već nakon 48 sati, dolazi do prvih rezultata.
Tada se stanice raka počinju raspadati.
Istovremeno maslačak sprečava daljnje širenje raka, tako da tumor ne zahvati niti jednu zdravu stanicu.
Rezultati do sada provedenih istraživanja daju velike nade oboljelima od ove teške bolesti.
Maslačak je odličan za izbacivanje toksina iz tijela i to tako da potiče bubrege da kroz mokraću šalju sve otrove iz tijela.
Također, čisti limfu, žuč i jetru.
Odličan je za sve ženske tegobe, od problema s dojenjem, menstrualnih poremećaja, a ističe se i kao sredstvo za prevenciju i liječenje cista te bolesti dojki.
Stabljike maslačka također su ljekovite i možete ih primijeniti za uklanjanje bradavica.
Naime, one ispuštaju bijelu tekućinu s kojom je dovoljno samo premazati bradavice.
Nakon redovite primjene ovog tretmana, bradavice će nestati.
"Mlijeko" maslačka djelotvorno je u liječenju želučanih tegoba, kod čišćenja krvi, žuči i cjelokupnog metabolizma.
Imate li problema s nečistom kožom i aknama, korijen maslačka je idealan za vas.
Na prirodan način očistit će vašu kožu i ona će ponovo biti zdrava i sjajna.
Maslačak se koristi kod liječenja:
hepatitisa
reume
artritisa
žučnih kamenaca
kašlja
prehlade
bronhitisa
edema
raka
ženskih tegoba
Praktična primjena ljekovitosti maslačka
Maslačak se može koristiti na razne načine, a najčešće se priprema kao čaj, sirup ili kao tinktura.
U proljeće njegove listove možete pripremiti i na salatu (radič).
Čaj od korijena maslačka
Kod pripreme čaja od maslačka koristi se samo njegov korijen.
Kada ga uberete, dobro ga osušite, narežite na sitne komadiće i sameljite.
Svakog dana uzmite 1 čajnu žlicu dobivenog praha te je prelijte vrelom vodom i ostavite da stoji 15 minuta.
Nakon toga vaš ljekoviti napitak je spreman za konzumaciju.
Čaj od cvjetova maslačka
Cvjetove je prije upotrebe također potrebno prosušiti na zraku.
Čajnu žlicu sušenih cvjetova prelijte s dva decilitra vode i tako dobiveni čaj pijte uvijek svježe pripremljen.
Obogatite okus žličicom meda i s malo limuna.
Ovaj napitak možete piti svakodnevno.
Sirup od maslačka
Želite li pripremiti sirup od maslačka trebat će vam njegovi cvjetovi.
Ovaj sirup je tako ljekovit da ga često po dobrobitima izjednačavaju s medom.
Najdjelotvorniji se pokazao kod liječenja dugotrajnog kašlja, bronhitisa, prehlade, za reguliranje probave i poboljšanja općeg stanja organizma.
Možete ga koristiti svakog dana po jednu čajnu žlicu, a odličan je i za djecu.
Uberite 300 cvjetova i prelijte ih s jednom litrom vode u koju ste dodali sok jednog iscijeđenog limuna.
Kuhajte zajedno dok ne zavrije pa ostavite preko noći da se dobro ohladi.
Nakon 24 sata procijedite kroz gazu i tekućini dodajte 1 kilogram smeđeg šećera.
Vratite na vatru i kuhajte dok se dobro ne zgusne, oko 4 sata.
Kada primijetite da dobivena smjesa izgleda kao med, sirup je gotov.
Salata od maslačka
Da biste u potpunosti iskoristili maslačak, jedite i njegove svježe listove pripremljene na salatu.
Listovi maslačka zovu se još i radič, i kao takvi su vjerojatno svima dobro poznati.
Radič prelijte s ekstra djevičanskim maslinovim uljem i umeboshi octom, nasjeckajte malo češnjaka i dobit ćete idealan obrok prepun hranjivih sastojaka.
Radič je djelotvoran u liječenju alergija, visokog kolesterola, bolesti žuči i jetre.
utorak, 26. ožujka 2019.
ponedjeljak, 25. ožujka 2019.
prihvatanje
Kako možemo prihvatiti to što jeste, bez patnje?
Prihvatanje treba osjećati svakom svojojm ćelijom
Ljudi koji su već dovoljno svjesni, oni sami praktikuju prihvatanje bez potrebe da ih život na to primorava ... Prihvatanje treba da bude dovoljno duboko da ne bi ostalo samo na konceptualnom nivou. Ono treba da proizađe na dubljem nivou, može se reći na emocionalnom nivou.
Možeš se naći u situaciji kada unutar tebe postoji nekakva iritacija. To može biti neki neznačajan događaj, na primjer, neko odlaganje koje te primorava da čekaš za nešto ili neki drugi događaj. U tom trenutku, možeš da primijetiš u sebi pravo nezadovoljstvo. U jednom momentu shvatiš da si ljut i tada tvoj um može reći:
"Moram da prihvatim to. Moram da prihvatim to što je."
A zatim tvoj um kaže:
"Dobro, ja sam prihvatio tu situaciju onakvu kakva je."
Ovdje se pojavljuje pitanje:
" Da li se tvoje prihvatanje nalazi samo u tvom umu?"
Stvar je u tome da prihvatanje treba da se osjeti svakom tvojom ćelijom. Tako praktika osjećanja svog tijela može ti veoma jako pomoći u tom poslu. Prosto da osjetiš svoje unutrašnje tijelo. Ako počneš to da praktikuješ, tada ti to postaje navika. Ti kao da skeniraš sve moje tijelo i već tačno znaš - u kakvom je stanju tvoje tijelo na emocionalnom nivou.
Recimo da si osjetio ljutnju, nalazeći se na aerodromu ili negdje drugo. U našem životu, to se može desiti bilo gdje. Ovo se može desiti ako stojiš u redu i ispred tebe je, recimo, 20 drugih ljudi koji su takođe veoma nezadovoljni sporom uslugom. I oni, takođe, počinju da negoduju i ljute se.
I onda moraš da pogledaš unutra sebe i provjeriš - da li si zaista prihvatio sadašnji trenutak ili ne. Da li je ostalo u tebi ljutnje. Nezavisno od toga što je tvoj um odlučio, u tvom emocionalnom polju može još biti neka ljutnja. Tako, tvoja pažnja treba da bude usmjerena unutar tvog tijela. I tada možeš da primijetiš neku ljutnju u vrijeme kada tvoj um kaže:
"Da, ja sam potpuno prihvatio ovaj momenat."
Ovdje možemo navesti poređenje, kada jedan čovjek kaže drugom:
"Opraštam ti! Više se ne ljutim na tebe! "
Ali on i dalje osjeća nešto unutra, nešto što nije oprostilo. On je oprostio samo površno, na površinskom mentalnom nivou.
Zbog toga, pogledaj unutra sebe. Osjeti to svojim tijelom. To se može osjeti, ako usmjeriš svoju pažnju na unutrašnje tijelo. A ako primetiš da i dalje prisustvuje neka iritacija, čak i u tom slučaju, još možeš prihvatiti ono što osjećaš. Pošto je to što osjećaš posledica tvog neprihvatanja. Neprihvatanje to je kada se grčiš, kada osjećaš iritaciju.
A ponekad shvataš da ti sve to ne treba. Duboko udahneš i oslobodiš se toga nezadovoljstva. Oslobodiš se mentalno, jer sve počinje od tvog uma. Sva nesvjesnost počinje sa suđenjem toga, gdje se nalaziš. Zatim, tvoje tijelo počinje da reaguje na tvoj sud, i na taj način se stvaraju emocije, koje zatim odražavaju mentalno suđenje.
I tada shvataš da se ne nerviraš zbog situacije u kojoj si se našao, već zbog svog uma, koji stalno komentariše situaciju u kojoj se nalaziš. Ovo je ogroman uvid, koji može doći do tebe! Tada shvataš da sve tvoje nesreće generiše tvoj um! Znaš, da si sada slobodan! ...
Fragment susreta Ekarta Tola sa čitaocima
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
Prihvatanje treba osjećati svakom svojojm ćelijom
Ljudi koji su već dovoljno svjesni, oni sami praktikuju prihvatanje bez potrebe da ih život na to primorava ... Prihvatanje treba da bude dovoljno duboko da ne bi ostalo samo na konceptualnom nivou. Ono treba da proizađe na dubljem nivou, može se reći na emocionalnom nivou.
Možeš se naći u situaciji kada unutar tebe postoji nekakva iritacija. To može biti neki neznačajan događaj, na primjer, neko odlaganje koje te primorava da čekaš za nešto ili neki drugi događaj. U tom trenutku, možeš da primijetiš u sebi pravo nezadovoljstvo. U jednom momentu shvatiš da si ljut i tada tvoj um može reći:
"Moram da prihvatim to. Moram da prihvatim to što je."
A zatim tvoj um kaže:
"Dobro, ja sam prihvatio tu situaciju onakvu kakva je."
Ovdje se pojavljuje pitanje:
" Da li se tvoje prihvatanje nalazi samo u tvom umu?"
Stvar je u tome da prihvatanje treba da se osjeti svakom tvojom ćelijom. Tako praktika osjećanja svog tijela može ti veoma jako pomoći u tom poslu. Prosto da osjetiš svoje unutrašnje tijelo. Ako počneš to da praktikuješ, tada ti to postaje navika. Ti kao da skeniraš sve moje tijelo i već tačno znaš - u kakvom je stanju tvoje tijelo na emocionalnom nivou.
Recimo da si osjetio ljutnju, nalazeći se na aerodromu ili negdje drugo. U našem životu, to se može desiti bilo gdje. Ovo se može desiti ako stojiš u redu i ispred tebe je, recimo, 20 drugih ljudi koji su takođe veoma nezadovoljni sporom uslugom. I oni, takođe, počinju da negoduju i ljute se.
I onda moraš da pogledaš unutra sebe i provjeriš - da li si zaista prihvatio sadašnji trenutak ili ne. Da li je ostalo u tebi ljutnje. Nezavisno od toga što je tvoj um odlučio, u tvom emocionalnom polju može još biti neka ljutnja. Tako, tvoja pažnja treba da bude usmjerena unutar tvog tijela. I tada možeš da primijetiš neku ljutnju u vrijeme kada tvoj um kaže:
"Da, ja sam potpuno prihvatio ovaj momenat."
Ovdje možemo navesti poređenje, kada jedan čovjek kaže drugom:
"Opraštam ti! Više se ne ljutim na tebe! "
Ali on i dalje osjeća nešto unutra, nešto što nije oprostilo. On je oprostio samo površno, na površinskom mentalnom nivou.
Zbog toga, pogledaj unutra sebe. Osjeti to svojim tijelom. To se može osjeti, ako usmjeriš svoju pažnju na unutrašnje tijelo. A ako primetiš da i dalje prisustvuje neka iritacija, čak i u tom slučaju, još možeš prihvatiti ono što osjećaš. Pošto je to što osjećaš posledica tvog neprihvatanja. Neprihvatanje to je kada se grčiš, kada osjećaš iritaciju.
A ponekad shvataš da ti sve to ne treba. Duboko udahneš i oslobodiš se toga nezadovoljstva. Oslobodiš se mentalno, jer sve počinje od tvog uma. Sva nesvjesnost počinje sa suđenjem toga, gdje se nalaziš. Zatim, tvoje tijelo počinje da reaguje na tvoj sud, i na taj način se stvaraju emocije, koje zatim odražavaju mentalno suđenje.
I tada shvataš da se ne nerviraš zbog situacije u kojoj si se našao, već zbog svog uma, koji stalno komentariše situaciju u kojoj se nalaziš. Ovo je ogroman uvid, koji može doći do tebe! Tada shvataš da sve tvoje nesreće generiše tvoj um! Znaš, da si sada slobodan! ...
Fragment susreta Ekarta Tola sa čitaocima
Prevela: Beba Muratović - bebamur.com
nedjelja, 24. ožujka 2019.
zaboravnost
Zaboravnost i mentalna zbunjenost nisu problem s kojim se susreću samo stariji ljudi. Svima se događa da se ne mogu sjetiti imena osobe s kojom pričaju, gdje su stavili ključeve, dokmunete... Kako smanjiti broj takvih situacija?
Želite li dobru memoriju? Pazite na sljedećih devet znakova:
1. Imate povišeni šećer u krvi
Gubitak memorije može uzrokovati i šećer u krvi. MRI skeniranje pokazalo je da visoka razina šećera može oštetiti dijelove mozga koji su odgovorni za memoriju.
Zaštite se: Imate li rođake koji pate od povišenog šećera i dijabetesa redovite se testirajte. Jedite kvalitetno i ostanite aktivni – žustre šetnje su djelotvorna prevencija protiv dijabetesa.
2. Premalo spavate
Ako želite 'cementirati' sjećanje, trebate san. U jednoj studiji volonteri koji su tijekom dva tjedna spavali samo šest sati nisu osjećali da im nedostaje san, međutim testove kratkoročne memorije znatno su lošije napisali od onih koji su spavali duže.
Zaštite se: Adekvatan san mora biti vaš prioritet. Ako je to baš nemoguće, prva pomoć su vam kraća drijemanja u popodnevnim satima.
3. Hrčete
Možda imate apneju zbog koje su vam tijekom spavanja blokirani dišni putevi. Ovo umara i izgladnjuje moždane stanice. Muškarci, pretili i stariji od 40 spadaju u rizičnu skupinu skloniju ovom poremećaju.
Zaštite se: Savjetujte se s liječnikom. On bi vam mogao preporučiti malu napravu koja će omogućiti neprekinuti protok zraka.
4. Osjećate se manično ili premoreno
Možda imate problema sa štitnjačom. Hormoni štitnjače kontroliraju metabolizam – previše hormona ubrzava i protok informacija u mozgu te onemogućuje normalan rad neurona, dok premalo hormona usporava protok informacija kroz mozak.
Zaštite se: Posjetite liječnika i krenite na preglede.
5. Stariji ste od 65
S godinama je teže apsorbirati vitamin B12, a ozbiljan nedostatak može podsjećati na Alzheimerovu bolest. Čak do 20 posto ljudi starijih od 65 imaju nisku razinu B12.
Zaštite se: Kontrolirajte razinu ovog vitamina i ako je potrebno uzimajte nadomjestke. Na ovo trebaju pripaziti i vegetarijanci.
6. Depresivni ste
Zbog depresije gubite moždane stanice, a što ona duže traje, to je veći gubitak moždanih stanica potrebnih za memoriju.
Zaštite se: Ključ može biti u ranoj terapiji dok šteta nije tako velika.
7. Uzimate lijek za alergiju ili tablete za spavanje
Mnogi lijekovi protiv nesanice, inkontinencije, alergija i gastrointestinalnih grčeva ometaju i kemiju mozga. Kod starijih navedeni lijekovi mogu uzrokovati zaboravnost.
Zaštite se: Stariji od 65 osjetljiviji su na nuspojave difenhidramina, čestog sastojka lijekova protiv nesanice i alergija. Razgovarajte o mogućim alternativnim lijekovima.
8. Stružete nogama po podu dok hodate
Liječnici ovo nazivaju efektom magneta jer se čini kao da su noge prikovane za tlo. Ovo može signalizirati da oko mozga dolazi previše spinalne tekućine koja stvara pritisak.
Zaštite se: Struganje nogama, inkontinencija i gubitak memorije klasični su simptomi no ne moraju svi imati sva tri. Brzi tretman daje najbolje rezultate oporavka.
9. Uzimate velik broj lijekova.
Unosite li u sebe pet ili više lijekova, imate veći rizik za pojavu problematičnih interakcija.
Zaštite se: Pobrinite se da liječnik zna za sve lijekove koje uzimate i razgovarajte o mogućim nuspojavama.
Želite li dobru memoriju? Pazite na sljedećih devet znakova:
1. Imate povišeni šećer u krvi
Gubitak memorije može uzrokovati i šećer u krvi. MRI skeniranje pokazalo je da visoka razina šećera može oštetiti dijelove mozga koji su odgovorni za memoriju.
Zaštite se: Imate li rođake koji pate od povišenog šećera i dijabetesa redovite se testirajte. Jedite kvalitetno i ostanite aktivni – žustre šetnje su djelotvorna prevencija protiv dijabetesa.
2. Premalo spavate
Ako želite 'cementirati' sjećanje, trebate san. U jednoj studiji volonteri koji su tijekom dva tjedna spavali samo šest sati nisu osjećali da im nedostaje san, međutim testove kratkoročne memorije znatno su lošije napisali od onih koji su spavali duže.
Zaštite se: Adekvatan san mora biti vaš prioritet. Ako je to baš nemoguće, prva pomoć su vam kraća drijemanja u popodnevnim satima.
3. Hrčete
Možda imate apneju zbog koje su vam tijekom spavanja blokirani dišni putevi. Ovo umara i izgladnjuje moždane stanice. Muškarci, pretili i stariji od 40 spadaju u rizičnu skupinu skloniju ovom poremećaju.
Zaštite se: Savjetujte se s liječnikom. On bi vam mogao preporučiti malu napravu koja će omogućiti neprekinuti protok zraka.
4. Osjećate se manično ili premoreno
Možda imate problema sa štitnjačom. Hormoni štitnjače kontroliraju metabolizam – previše hormona ubrzava i protok informacija u mozgu te onemogućuje normalan rad neurona, dok premalo hormona usporava protok informacija kroz mozak.
Zaštite se: Posjetite liječnika i krenite na preglede.
5. Stariji ste od 65
S godinama je teže apsorbirati vitamin B12, a ozbiljan nedostatak može podsjećati na Alzheimerovu bolest. Čak do 20 posto ljudi starijih od 65 imaju nisku razinu B12.
Zaštite se: Kontrolirajte razinu ovog vitamina i ako je potrebno uzimajte nadomjestke. Na ovo trebaju pripaziti i vegetarijanci.
6. Depresivni ste
Zbog depresije gubite moždane stanice, a što ona duže traje, to je veći gubitak moždanih stanica potrebnih za memoriju.
Zaštite se: Ključ može biti u ranoj terapiji dok šteta nije tako velika.
7. Uzimate lijek za alergiju ili tablete za spavanje
Mnogi lijekovi protiv nesanice, inkontinencije, alergija i gastrointestinalnih grčeva ometaju i kemiju mozga. Kod starijih navedeni lijekovi mogu uzrokovati zaboravnost.
Zaštite se: Stariji od 65 osjetljiviji su na nuspojave difenhidramina, čestog sastojka lijekova protiv nesanice i alergija. Razgovarajte o mogućim alternativnim lijekovima.
8. Stružete nogama po podu dok hodate
Liječnici ovo nazivaju efektom magneta jer se čini kao da su noge prikovane za tlo. Ovo može signalizirati da oko mozga dolazi previše spinalne tekućine koja stvara pritisak.
Zaštite se: Struganje nogama, inkontinencija i gubitak memorije klasični su simptomi no ne moraju svi imati sva tri. Brzi tretman daje najbolje rezultate oporavka.
9. Uzimate velik broj lijekova.
Unosite li u sebe pet ili više lijekova, imate veći rizik za pojavu problematičnih interakcija.
Zaštite se: Pobrinite se da liječnik zna za sve lijekove koje uzimate i razgovarajte o mogućim nuspojavama.
kalijumova so
U svim knjigama vezanim za medicinu, a to znaju svi doktori, piše da „bez soli nema života“. So utiče na stanje prijeko potrebnih elektrolita u našem organizmu, odnosno na elektrohemijske procese u ćelijama, pa tako danas imamo pojam „membranskog potencijala ćelije“. Tako se kaže da je natrijum jedan od glavnih jona u ekstracelularnoj tečnosti, a ima ga i u plazmi, a manje u ćelijama. Odgovoran je za regulisanje osmolaliteta, acido-bazne ravnoteže i membranskog potencijala ćelije.Zato je preporuka doktora da se dnevno u organizam unese 2,5-7 gr natrijumove soli. To je preporuka doktora...
Ali šta su doktori danas (bar velika većina) nego "sluge" velikih farmaceutskih kompanija, koje bi, da nema sve više bolesti savremenog doba, zbog nedostatka potrebe za lijekovima za liječenje istih, propale.Da se razumijemo, nisu svi doktori takvi, i ne rade oni to zbog nekog vida prisile, nego jednostavno zbog toga što im takva situacija donosi profit kao i farmaceutskim kompanijama, bilo da je taj profit u vidu velikog broja novih pacijenata na privatnim klinikama na kojima papreno naplaćuju preglede, ili u vidu seminara i kolegija po luksuznim odmaralištima koje im plaćaju upravo te iste farmaceutske kompanije. Ali da se vratimo na pravu temu ovoga teksta...
Podaci koje sam naveo da se nalaze u medicinskim knjigama jednostavno nisu tačni, izmišljeni su. Tačan podatak je da se 95% natrijuma u organizmu nalazi van ćelije, a samo 5% unutar. Šta je onda to što nama u stvari treba? Koji je to element koji zaista reguliše rad ćelije kao osnovne jedinice organizma, pa samim tim i cijeli organizam?
U pitanju je KALIJUM.
Kalijum ima u tijelu različite životno važne učinke. Glavni je kation ćelija koji pomaže u regulaciji vode u organizmu, tj. održavanju ravnoteže elektrolita i kiselo-bazne ravnoteže. Ovaj mineral igra važnu ulogu u prenosu električnih impulsa do srca, tj. normalizaciji ritma rada srca. Važna mu je uloga i u stezanju srčanog mišića, aktivnosti enzima i u stvaranju rezervnog glikogena u ćelijama jetre.
Kalijum posebno usklađuje aktivnost bubrega i želudačne sluzokože. Kalijum u organizmu deluje u održavanju mišićnog tonusa, krvnog pritiska, vode u organizmu i ostalih funkcija. Mnogi istraživači veruju da se problem povišenog pritiska, uzrokovanog prevelikim unosom soli, povećava ako u ishrani nema dovoljno kalijuma.
Najbogatiji prirodni izvori su agrumi, rajčica, salata, banane, krompir, brokula i mlijeko.
*Procjenjena minimalna dnevna doza K je oko 2 grama, a u organizmu je po zastupljenosti na trećem mestu, odmah iza kalcijuma i fosfora. Povećava prenos nervnih impulsa, snižava krvni pritisak i stezanje mišića. Najveći neprijatelji kalijuma su: alkohol, kafa i šećer. Dobar unos kalijuma obezbjeđuje glatku i zategnutu kožu. Veliki sadržaj kalijuma u hrani podstiče mokrenje i eliminaciju toksina. Prisustvo kalijuma je preduslov dobrog snabdjevanja mozga kiseonikom, a samim tim i dobrog razmišljanja. Za sportiste je veoma bitan, jer njegov nedostatak povlači i oboljenje zglobova. Kad nema kalijuma gubi se životni elan, postajemo lijeni. Kako starimo, potrebe našeg organizma za kalijumom su sve veće i veće... Izvesni enzimi traže prisustvo kalijum-hlorida da bi se uopšte aktivirali.
Kalijum se gubi prilikom znojenja i velikih napora, ali i kroz mokraću, što znači da se unošenjem velikih količina tečnosti u organizam i on više izbacuje. Ostaje pitanje, zašto ljekari preporučuju veću količinu vode?
Možda se adekvatnom ishranom u organizam unose sasvim dovoljne količine vode?!
Ako smo u organizam unijeli velike količine natrijumove soli ili rafinisnog šećera, normalno da ćemo biti žedni. Organizam će se jednostavno pokrenuti da to izbaci. I to je ono što će činiti upravo kalijum. Nekada vam se ne pije voda. Pa možda ste se adekvatno hranili, jer biljna hrana obiluje organskom vodom, po dodatna voda nije potrebna.
Zvanična medicina kaže i da dnevni unos kalijuma za odraslu osobu treba da bude 3200 do 4100 miligrama (kad sam počeo pre par godina da čitam o ishrani, bilo je oko 2000 mg!).
Tek još jedan mali dokaz o lutanjima unutar medicine.
Najveći deficit kalijuma nastaje prekomjernim izbacivanjem iz organizma. Priča se da je kalijum u velikim količinama otrovan, jer se ubacuje direktno u krvotok osuđenicima na smrt. Ipak je drugačije kada kalijum putuje kroz organe. Krvna ćelija ne prihvata natrijum kao hranu i grozničavo se brani od njega. U toj odbrani kalijum, koji je ćelija krvi rado propustila kroz membranu, bori se da natrijum zaustavi od prodora u ćeliju i sprovede ga preko bubrega napolje... I u toj borbi se troši.
A ako se nešto tako bitno troši, potrebno je da ga redovno nadoknađujemo unoseći ga u organizam, bilo putem sirovog voća i povrća koje je već navedeno, ili putem proizvoda koji se nedavno pojavio na tržištu, a u pitanju je KALIJUMOVA SO. Korištenjem ovog proizvoda koji se preporučuje osobama sa povišenim krvnim pritiskom, sa srčanim i bubrežnim problemima (u konsultaciji sa ljekarom ), omogućavamo da ljudi i dalje uživaju u slanoj hrani, bez bojazni da će doći do pogoršanja njihovog zdravstvanog stanja. KALIJUMOVA SO - sadrži 2/3 natrijuma, i 1/3 kalijuma kao idealan balans dva najvažnija minerala za ljudski organizam.
Korištenjem ove soli rješavate dva problema, pojavu visokog krvnog pritiska i zadržavanje vode u organizmu, odnosno probleme sa bubrezima. U suštini-živite zdravo.
*IZVOR- http://www.acakrstic.com/a/presna/minerali.htm
Ali šta su doktori danas (bar velika većina) nego "sluge" velikih farmaceutskih kompanija, koje bi, da nema sve više bolesti savremenog doba, zbog nedostatka potrebe za lijekovima za liječenje istih, propale.Da se razumijemo, nisu svi doktori takvi, i ne rade oni to zbog nekog vida prisile, nego jednostavno zbog toga što im takva situacija donosi profit kao i farmaceutskim kompanijama, bilo da je taj profit u vidu velikog broja novih pacijenata na privatnim klinikama na kojima papreno naplaćuju preglede, ili u vidu seminara i kolegija po luksuznim odmaralištima koje im plaćaju upravo te iste farmaceutske kompanije. Ali da se vratimo na pravu temu ovoga teksta...
Podaci koje sam naveo da se nalaze u medicinskim knjigama jednostavno nisu tačni, izmišljeni su. Tačan podatak je da se 95% natrijuma u organizmu nalazi van ćelije, a samo 5% unutar. Šta je onda to što nama u stvari treba? Koji je to element koji zaista reguliše rad ćelije kao osnovne jedinice organizma, pa samim tim i cijeli organizam?
U pitanju je KALIJUM.
Kalijum ima u tijelu različite životno važne učinke. Glavni je kation ćelija koji pomaže u regulaciji vode u organizmu, tj. održavanju ravnoteže elektrolita i kiselo-bazne ravnoteže. Ovaj mineral igra važnu ulogu u prenosu električnih impulsa do srca, tj. normalizaciji ritma rada srca. Važna mu je uloga i u stezanju srčanog mišića, aktivnosti enzima i u stvaranju rezervnog glikogena u ćelijama jetre.
Kalijum posebno usklađuje aktivnost bubrega i želudačne sluzokože. Kalijum u organizmu deluje u održavanju mišićnog tonusa, krvnog pritiska, vode u organizmu i ostalih funkcija. Mnogi istraživači veruju da se problem povišenog pritiska, uzrokovanog prevelikim unosom soli, povećava ako u ishrani nema dovoljno kalijuma.
Najbogatiji prirodni izvori su agrumi, rajčica, salata, banane, krompir, brokula i mlijeko.
*Procjenjena minimalna dnevna doza K je oko 2 grama, a u organizmu je po zastupljenosti na trećem mestu, odmah iza kalcijuma i fosfora. Povećava prenos nervnih impulsa, snižava krvni pritisak i stezanje mišića. Najveći neprijatelji kalijuma su: alkohol, kafa i šećer. Dobar unos kalijuma obezbjeđuje glatku i zategnutu kožu. Veliki sadržaj kalijuma u hrani podstiče mokrenje i eliminaciju toksina. Prisustvo kalijuma je preduslov dobrog snabdjevanja mozga kiseonikom, a samim tim i dobrog razmišljanja. Za sportiste je veoma bitan, jer njegov nedostatak povlači i oboljenje zglobova. Kad nema kalijuma gubi se životni elan, postajemo lijeni. Kako starimo, potrebe našeg organizma za kalijumom su sve veće i veće... Izvesni enzimi traže prisustvo kalijum-hlorida da bi se uopšte aktivirali.
Kalijum se gubi prilikom znojenja i velikih napora, ali i kroz mokraću, što znači da se unošenjem velikih količina tečnosti u organizam i on više izbacuje. Ostaje pitanje, zašto ljekari preporučuju veću količinu vode?
Možda se adekvatnom ishranom u organizam unose sasvim dovoljne količine vode?!
Ako smo u organizam unijeli velike količine natrijumove soli ili rafinisnog šećera, normalno da ćemo biti žedni. Organizam će se jednostavno pokrenuti da to izbaci. I to je ono što će činiti upravo kalijum. Nekada vam se ne pije voda. Pa možda ste se adekvatno hranili, jer biljna hrana obiluje organskom vodom, po dodatna voda nije potrebna.
Zvanična medicina kaže i da dnevni unos kalijuma za odraslu osobu treba da bude 3200 do 4100 miligrama (kad sam počeo pre par godina da čitam o ishrani, bilo je oko 2000 mg!).
Tek još jedan mali dokaz o lutanjima unutar medicine.
Najveći deficit kalijuma nastaje prekomjernim izbacivanjem iz organizma. Priča se da je kalijum u velikim količinama otrovan, jer se ubacuje direktno u krvotok osuđenicima na smrt. Ipak je drugačije kada kalijum putuje kroz organe. Krvna ćelija ne prihvata natrijum kao hranu i grozničavo se brani od njega. U toj odbrani kalijum, koji je ćelija krvi rado propustila kroz membranu, bori se da natrijum zaustavi od prodora u ćeliju i sprovede ga preko bubrega napolje... I u toj borbi se troši.
A ako se nešto tako bitno troši, potrebno je da ga redovno nadoknađujemo unoseći ga u organizam, bilo putem sirovog voća i povrća koje je već navedeno, ili putem proizvoda koji se nedavno pojavio na tržištu, a u pitanju je KALIJUMOVA SO. Korištenjem ovog proizvoda koji se preporučuje osobama sa povišenim krvnim pritiskom, sa srčanim i bubrežnim problemima (u konsultaciji sa ljekarom ), omogućavamo da ljudi i dalje uživaju u slanoj hrani, bez bojazni da će doći do pogoršanja njihovog zdravstvanog stanja. KALIJUMOVA SO - sadrži 2/3 natrijuma, i 1/3 kalijuma kao idealan balans dva najvažnija minerala za ljudski organizam.
Korištenjem ove soli rješavate dva problema, pojavu visokog krvnog pritiska i zadržavanje vode u organizmu, odnosno probleme sa bubrezima. U suštini-živite zdravo.
*IZVOR- http://www.acakrstic.com/a/presna/minerali.htm
subota, 23. ožujka 2019.
TEST za srce
TEST: Proverite da li vam je srce zdravo
Jednostavno testiranje u udobnosti sopstvenog doma može vam pomoći da procenite rizik od srčanih bolesti
Evo kako da na jednostavan način testirate zdravlje svog srca. Ako uočite nešto zabrinjavajuće, uputite se kod lekara i zatim sledite njegova uputstva.
Obim struka
Veliki stomak je tempirana bomba. Žene čiji je struk širi od 88 santimetara imaju za 79 odsto veći ukupni rizik od umiranja od svih uzroka, uključujući bolesti srca i raka, od onih dama s obimom struka od 71 cm ili manjim.
Postavite mernu traku oko najšireg dela stomaka, obično neposredno u blizini pupka. Muškarci sebi mogu da dozvole pet santimetara više.
Broj otkucaja srca u stanju mirovanja (RHR)
Vaš RHR je dobar pokazatelj stanja srca. Pravilo je jasno: niži puls je bolji! Pre nego što ujutru ustanete iz kreveta, kažiprstom pronađite puls na ručnom zglobu. Brojte otkucaje deset sekundi, pa pomnožite taj broj sa šest. Ukoliko imate elektronski merač pritiska, možete se njime poslužiti. Više od 80 nije dobro, dok je 60 do 80 otkucaja u minuti normalno.
RHR ispod 60 ili iznad 80 može da ukazuje na dehidraciju ili medicinske problema tipa bolesti štitne žlezde ili anemije.
Izuzeci su vrhunski sportisti. Jedan maratonac ima minimalni puls između 40 i 50 otkucaja u minutu, a sportska medicina zabeležila je i neke ekstreme. Srce jednog od najboljih biciklista, Belgijanca Edija Mersksa, u stanju mirovanja kucalo je, navodno, samo 25 puta u minutu.
Otkucaji srca posle napora
- Što se vaše srce brže vraća u normalu posle vežbanja, to je zdravije - kaže dr Čeri Vigins iz Tvin Folsom medicinskog centra u Ajdahu. Ako broj otkucaja ne padne bar za 12 u roku od jednog minuta posle vežbanja, imate povećani rizik za srčane bolesti, pa čak i smrt.
Vežbajte naporno pet minuta, zaustavite se i odmah izmerite puls. Jedan minut pošto ste prestali još jednom izmerite puls. Oduzmite poslednji broj od prvog. Ako vam je puls pao za manje od 12 otkucaja, to su loše vesti i vreme je da zakažete pregled kod kardiologa.
Jednostavno testiranje u udobnosti sopstvenog doma može vam pomoći da procenite rizik od srčanih bolesti
Evo kako da na jednostavan način testirate zdravlje svog srca. Ako uočite nešto zabrinjavajuće, uputite se kod lekara i zatim sledite njegova uputstva.
Obim struka
Veliki stomak je tempirana bomba. Žene čiji je struk širi od 88 santimetara imaju za 79 odsto veći ukupni rizik od umiranja od svih uzroka, uključujući bolesti srca i raka, od onih dama s obimom struka od 71 cm ili manjim.
Postavite mernu traku oko najšireg dela stomaka, obično neposredno u blizini pupka. Muškarci sebi mogu da dozvole pet santimetara više.
Broj otkucaja srca u stanju mirovanja (RHR)
Vaš RHR je dobar pokazatelj stanja srca. Pravilo je jasno: niži puls je bolji! Pre nego što ujutru ustanete iz kreveta, kažiprstom pronađite puls na ručnom zglobu. Brojte otkucaje deset sekundi, pa pomnožite taj broj sa šest. Ukoliko imate elektronski merač pritiska, možete se njime poslužiti. Više od 80 nije dobro, dok je 60 do 80 otkucaja u minuti normalno.
RHR ispod 60 ili iznad 80 može da ukazuje na dehidraciju ili medicinske problema tipa bolesti štitne žlezde ili anemije.
Izuzeci su vrhunski sportisti. Jedan maratonac ima minimalni puls između 40 i 50 otkucaja u minutu, a sportska medicina zabeležila je i neke ekstreme. Srce jednog od najboljih biciklista, Belgijanca Edija Mersksa, u stanju mirovanja kucalo je, navodno, samo 25 puta u minutu.
Otkucaji srca posle napora
- Što se vaše srce brže vraća u normalu posle vežbanja, to je zdravije - kaže dr Čeri Vigins iz Tvin Folsom medicinskog centra u Ajdahu. Ako broj otkucaja ne padne bar za 12 u roku od jednog minuta posle vežbanja, imate povećani rizik za srčane bolesti, pa čak i smrt.
Vežbajte naporno pet minuta, zaustavite se i odmah izmerite puls. Jedan minut pošto ste prestali još jednom izmerite puls. Oduzmite poslednji broj od prvog. Ako vam je puls pao za manje od 12 otkucaja, to su loše vesti i vreme je da zakažete pregled kod kardiologa.
četvrtak, 21. ožujka 2019.
keto ishrana
Jedna od retkih ishrana i dijeta koja uspešno postoji još od 1920. godine, što je neobično ako se uzme u obzir strogost i redukovanost u ishrani koju podrazumeva, jeste keto-dijeta, piše Kodren.com.
Sa druge strane, ona podrazumeva i potpunu promenu načina razmišljanja i psihe, pa se oni koji je u potpunosti sprovedu do kraja i pridržavaju nje.
Keto ishrana podrazumeva potpuno odricanje od ugljenih hidrata i šećera u dužem vremenskom periodu, odnosno zauvek. Dokazano je, naime, da ugljeni hidrati hrane nervne ćelije i ćelije mozga, ali u nekom trenutku ćelije mozga ne mogu da prime glukozu dobijenu iz ugljenih hidrata, pa je dobro ćelijama mozga dati alternativu u ishrani. Zato je odricanje od ovih materija zapravo pogodno za lečenje čak i najtežih bolesti oboljenja nerava.
Tako je, zapravo i nastala ova dijeta, 20-ih godina 20-og veka na jednoj klinici je na ovaj način započeto lečenje epilepsije. Pored toga, kod pacijenata kod kojih je sprovedena ova dijeta primećeno je poboljšanje simptoma dijabetesa, visokog holesterola i otežanog krvotoka.
Kada je naše telo izloženo ugljenim hidratima, ono ih koristi, odnosno pretvara u glukozu koju koristi kao energiju, međutim, kada ih nema i organizam ne unosi nikakve ugljene hidrate, on je prinuđen da razlaže masnoće iz tela i tako dobije energiju. Na taj način se vrši dvojako dejstvo, organizam ne dolazi u dodir sa šećerima i ugljenim hidratima koji u većoj količini mogu biti štetni, dok se višak masnoće iz organizma izbacuje.
Ako ste prepoznali sličnost sa Atkinsonovom dijetom – niste pogrešili, keto-dijeta je bliska Atkinsonovoj dijeti.
Ketoza je stanje u koje organizam dolazi nakon ozbiljnog sprovođenja keto dijete u dužem periodu, odnosno trenutak kada organizam počne da prerađuje masnoće umesto glukoze. Tada organizam stvara takozvane ketone, koji zamenjuju energiju nastalu iz masnoće tela. Iako neki smatraju da se u stanje ketoze zapada veoma brzo, mnogi keto-treneri tvrde da je za pravu ketozu potrebno više nedelja.
Održavati keto dijetu nije nimalo lako, prvo zato što je teško pratiti količinu šećera i ugljenih hidrata koji se unose u organizam, a drugo zato što je teško i pridržavati se. Zato je nekada neophodno angažovati specijalne keto-savetnike ili trenere koji daju podršku novim polaznicima. Ako vam je to preskupo ili nemoguće izvesti, na internetu postoji niz foruma o keto-dijeti na kojima ljudi razmenjuju iskustva i recepte keto-dijete. Veoma je važno znati koje su namirnice dozvoljene, kao i kako keto dijeta utiče na celulit, ali i vežbanje ukoliko se bavite bodibildingom.
Suština dijete je unos masti oko 70-80% od ukupne dnevne potrebe za kalorijama, od čega 15-20% su proteini, a samo 5% ugljeni hidrati. Sve ovo je ipak samo početak, jer postoji čitav niz namirnica koje prate keto dijetu.
Koristi keto-dijete
Gubi se višak kilograma
Ovo je zapravo prvi razlog zbog kojeg se ljudi okreću ovoj dijeti. Kada organizam počne “sam sebe da jede”, odnosno uzima svoju masnoću kao energiju, on bukvalno postaje mašina za topljenje sala.
Smanjuje rizik od dijabetesa 2 i ublažava simptome postojećeg dijabetesa
Smanjujući količinu glukoze koja se unosi u organizam, ili čak je potpuno eliminišući, organizam reguliše probleme izazvane visokim nivoom glukoze u organizmu. Insulin se luči kako bi se smanjio rizik od velike količine glukoze i stvorilo što je više energije je moguće kako bi se smanjio visok nivo glukoze. Ako, međutim, glukoze nema, onda nema ni insulina.
Smanjuje rizrik od povećanog krvnog pritiska i holesterola
Smanjivanjem masti u organizmu smanjuje se i rizik od povećanog holesterola, a onda i visokog krvnog pritiska. Isto tako, ova dijeta omogućava i smanjivanje triglicerida u krvi.
Smanjuje rizik od kancera
Budući da sva poslednja istraživanja govore da rak nastaje zbog visokog nivoa šećera u krvi, veoma je važno sprovesti dijetu koja drastično eliminiše nivo glukoze u organizmu.
Smanjuje opasnost od oboljenja nerava i mozga
Ugljeni hidrati direktno napadaju moždane ćelije što je i bio razlog za razvijanje ove dijete. Na ovaj način ne samo da se smanjuje rizik od epilepsije, već i od Alchajmerove bolesti, moždanog udara i demencije prenosi stil.
Sa druge strane, ona podrazumeva i potpunu promenu načina razmišljanja i psihe, pa se oni koji je u potpunosti sprovedu do kraja i pridržavaju nje.
Keto ishrana podrazumeva potpuno odricanje od ugljenih hidrata i šećera u dužem vremenskom periodu, odnosno zauvek. Dokazano je, naime, da ugljeni hidrati hrane nervne ćelije i ćelije mozga, ali u nekom trenutku ćelije mozga ne mogu da prime glukozu dobijenu iz ugljenih hidrata, pa je dobro ćelijama mozga dati alternativu u ishrani. Zato je odricanje od ovih materija zapravo pogodno za lečenje čak i najtežih bolesti oboljenja nerava.
Tako je, zapravo i nastala ova dijeta, 20-ih godina 20-og veka na jednoj klinici je na ovaj način započeto lečenje epilepsije. Pored toga, kod pacijenata kod kojih je sprovedena ova dijeta primećeno je poboljšanje simptoma dijabetesa, visokog holesterola i otežanog krvotoka.
Kada je naše telo izloženo ugljenim hidratima, ono ih koristi, odnosno pretvara u glukozu koju koristi kao energiju, međutim, kada ih nema i organizam ne unosi nikakve ugljene hidrate, on je prinuđen da razlaže masnoće iz tela i tako dobije energiju. Na taj način se vrši dvojako dejstvo, organizam ne dolazi u dodir sa šećerima i ugljenim hidratima koji u većoj količini mogu biti štetni, dok se višak masnoće iz organizma izbacuje.
Ako ste prepoznali sličnost sa Atkinsonovom dijetom – niste pogrešili, keto-dijeta je bliska Atkinsonovoj dijeti.
Ketoza je stanje u koje organizam dolazi nakon ozbiljnog sprovođenja keto dijete u dužem periodu, odnosno trenutak kada organizam počne da prerađuje masnoće umesto glukoze. Tada organizam stvara takozvane ketone, koji zamenjuju energiju nastalu iz masnoće tela. Iako neki smatraju da se u stanje ketoze zapada veoma brzo, mnogi keto-treneri tvrde da je za pravu ketozu potrebno više nedelja.
Održavati keto dijetu nije nimalo lako, prvo zato što je teško pratiti količinu šećera i ugljenih hidrata koji se unose u organizam, a drugo zato što je teško i pridržavati se. Zato je nekada neophodno angažovati specijalne keto-savetnike ili trenere koji daju podršku novim polaznicima. Ako vam je to preskupo ili nemoguće izvesti, na internetu postoji niz foruma o keto-dijeti na kojima ljudi razmenjuju iskustva i recepte keto-dijete. Veoma je važno znati koje su namirnice dozvoljene, kao i kako keto dijeta utiče na celulit, ali i vežbanje ukoliko se bavite bodibildingom.
Suština dijete je unos masti oko 70-80% od ukupne dnevne potrebe za kalorijama, od čega 15-20% su proteini, a samo 5% ugljeni hidrati. Sve ovo je ipak samo početak, jer postoji čitav niz namirnica koje prate keto dijetu.
Koristi keto-dijete
Gubi se višak kilograma
Ovo je zapravo prvi razlog zbog kojeg se ljudi okreću ovoj dijeti. Kada organizam počne “sam sebe da jede”, odnosno uzima svoju masnoću kao energiju, on bukvalno postaje mašina za topljenje sala.
Smanjuje rizik od dijabetesa 2 i ublažava simptome postojećeg dijabetesa
Smanjujući količinu glukoze koja se unosi u organizam, ili čak je potpuno eliminišući, organizam reguliše probleme izazvane visokim nivoom glukoze u organizmu. Insulin se luči kako bi se smanjio rizik od velike količine glukoze i stvorilo što je više energije je moguće kako bi se smanjio visok nivo glukoze. Ako, međutim, glukoze nema, onda nema ni insulina.
Smanjuje rizrik od povećanog krvnog pritiska i holesterola
Smanjivanjem masti u organizmu smanjuje se i rizik od povećanog holesterola, a onda i visokog krvnog pritiska. Isto tako, ova dijeta omogućava i smanjivanje triglicerida u krvi.
Smanjuje rizik od kancera
Budući da sva poslednja istraživanja govore da rak nastaje zbog visokog nivoa šećera u krvi, veoma je važno sprovesti dijetu koja drastično eliminiše nivo glukoze u organizmu.
Smanjuje opasnost od oboljenja nerava i mozga
Ugljeni hidrati direktno napadaju moždane ćelije što je i bio razlog za razvijanje ove dijete. Na ovaj način ne samo da se smanjuje rizik od epilepsije, već i od Alchajmerove bolesti, moždanog udara i demencije prenosi stil.
hrana i umjetnost
Kreativna jela: Hrana i umjetnost imaju neraskidivu vezu
Umjetnost je oduvijek bila povezana s osjetilima i čimbenicima koji djeluju na naše osjećaje, a hrana je jako emocionalno sredstvo. Stoga je povezanost samog doživljaja hranjenja u vrlo uskoj vezi s kreativnim potencijalom pojedinih umjetnika
Postoje brojni zapisi o tome kako su živjeli i kakav je bio odnos prema hrani poznatih pisaca, slikara i skladatelja, autora najslavnijih djela u svjetskoj povijesti.
Umjetnička kreativnost mora biti njegovana i čuvana. Ona se inspirira osjećajima, ali i pomno definiranim načinom života umjetnika, pri čemu je iznimno važan i način na koji autor doživljava hranu, odnosno zadovoljava svoju potrebu za jelom.
Naravno da taj način ovisi uglavnom o sklonostima samog autora, međutim da bi ljudi bili kreativni i djelotvorni, pa tako i stvarali umjetnička djela, potrebna je energija, a najbolje se ona dobiva kroz namirnice koje uz zadovoljavanje fizioloških potreba metabolizma, ujedno pobuđuju i naša čula. Ne postoji bolje vrijeme u godini da se o tome govori, od razdoblja zadnjeg tromjesečja zime, mjeseca siječnja i prve polovice veljače, mjeseca ljubavi i početka buđenja prirode.
>>Kreativnost je mogućnost dolaženja do novih, korisnih i neočekivanih ideja ili spretnost u povezivanju naoko nepovezivih stvari, pronalaženju rješenja za razne probleme. Provjerite može li vaš mozak funkcionirati poput, primjerice, Einsteinova<<
Naša nam osjetila omogućuju prepoznavanje vrhunskih umjetničkih djela, ali i putem osjetila prepoznajemo vrijednost kulinarskog rada, razlikujemo njegove finese i prosuđujemo kako pojedino jelo pobuđuje naša čula.
Hrana pobuđuje emocije
Umjetnost je emocija i stvaranje, ali i pojedinačna namirnica koju kušamo ili promatramo u njenom obliku u kojem se nalazi u prirodi, bez dodatne kulinarske obrade pobuđuje umjetničku kreativnost svojom bojom, oblikom, okusom i mirisom. Umjetnost je sposobna da stalno iznova priziva stare i pobuđuje nove emocije, a glazba, književnost i kinematografija puni su takvih primjera.
Prisjetimo se samo genijalnog književnika Prousta i njegovih mirisnih kolačića madeleinete vrhunskog filmskog stvaratelja Antona Ega i njegovog filma „Ratatouille“. I sami, svakodnevno hraneći se različitim namirnica i jelima, svjedočimo uvijek iznova ponavljanju zaboravljenih emocija koje se iznova i prikazuju sa svakim okusom i doživljajem jela, čak i nakon duljeg vremena. To se redovito događa ako jedemo svjesno iživimo u trenutku.
Možda je upravo ta činjenica ono što danas, više od ičega, nedostaje, pa umjesto da uživamo kvalitativno u jelu, nadoknađujemo nedostatak svjesnosti trenutka i pobuđivanje emocija pretjerivanjem u količinama jela koje unosimo u svoj organizam kako bi bar trenutno potaknuli osjećaj zadovoljstva.
Emocije koja hrana pobuđuje su individualne, različite za svakoga od nas, ovise o našoj kulturi, našem iskustvu, našoj osjetljivosti i naravno, kada je riječ o umjetnicima kreativcima ovise i o umjetničkom izričaju kojim se autor služi.
Kroz povijest svjetske umjetnosti vidljivo je da su hrana i emocije vezane uz pojedina jela usko povezane s nastankom tih djela. Pritom je iznimno važno pratiti jednostavnost principa primjene i pripreme namirnica i njihovih kombinacija bez suvišnog pretjerivanja s brojem i načinom njihove pripreme.
Da bi nastalo jelo koje će nadahnuti svojim izgledom, okusom i teksturom potrebno je dobro poznavati namirnice i poštivati osnovna načela pripreme jela. Neke su namirnice predivne i ukusne upravo onakve kakve nalazimo u prirodi i tako servirane. Stoga se i događa da smo više puta ugodno iznenađeni i zadivljeni okusima jela sastavljenih iz sasvim jednostavnih, običnih namirnica koje su u kuhinji tretirane kao jedinstvene sirovine.
Primjer je upotreba svježeg jestivog cvijeća, odnosno latica u pripremi i ukrašavanju jela, pa vrhunski chefovi današnjice pomno stvaraju i dizajniraju kreativna jela kao da je riječ o umjetničkim slikama.
Filmska umjetnost slavi hranu
Posebno me zadivljuje strast koju istinski filmofili osjećaju prema pojedinim filmovima jer se baš ona vrlo često prenosi i na strast prema hrani koju zagovaraju. U tom smislu, postoji čitav niz filmskih naslova, ali osvrnut ću se na jedan relativno nepoznat film koji me oduševio svojom pričom o hrani.
Riječ je o japanskom filmu „Tampopo“ snimljenom prije tridesetak godina. To djelo predstavlja svojevrsnu odu hrani, njenoj pripremi, kušanju i uživanju u njoj. Tampopo je zapravo ime jedne udovice, vlasnice zalogajnice gdje se kao jelo spremaju “ramen” odnosno “japanski špageti”.
Uz pomoć vozača kamiona Goroa, koji postaje kulinarski „guru“ i učitelj-mentor uporne udovice, zalogajnica postaje najpoznatiji restoran u gradu. Film je zabavan, pomalo liči na komediju, parodiju, ali najljepše u njemu je način naracije i iznimno poštovanje prema spravljanju i umijeću kušanja jela, koje se tako živo i plastično osjeća tijekom cijelog filma.
Film nam otkriva ljepotu pripreme svakodnevnih jela poput juhe, mesa, tijesta i daje odgovore na jednostavna pitanja, primjerice: zašto je važan dodatak sirovog povrća ili kako moramo kuhati da bismo sačuvali teksturu mesa prilikom kuhanja. Ujedno to umjetničko djelo donosi i posebne scene romantičnog sadržaja, usko povezanih s gastronomijom.
Hrana kao inspiracija najvećim umjetnicima
U pripremi jela, kao i u činu stvaranja umjetničkih djela, postoji stalna dinamika i endogeni poriv, želja da svakim novim činom stvaranja ono bude sve bolje. Pozivam sve da pomalo razmisle o tome kada pripremaju ili uživaju u fino pečenom odresku, da se na trenutak prisjete jednog muzičkog genija koji je takvo jelo doveo do savršenstva.
Naime, pečeni file mignon, na kojem se servira paštete od guščje jetre (foie gras) uz dodatak umaka od crnih tartufa, bilo je omiljeno jelo slavnog kompozitora Gioachina Rossinija, nastalo upravo prema njegovom naputku. Poznata je njegova velika strast za hranom koju je kao veliki gurman i hedonist smatrao inspiracijom.
Međutim, dok uživamo u jelu važno je slijediti načela koja su isticali još u doba Stare Grčke. Prema njima, važno je uvijek s mjerom uživati u svemu dobrome. Pritom je nužno i veseliti se životu i novim počecima, kao što se upravo sada to događa s prirodom oko nas koja ulazi u svoj ponovni ciklus buđenja.
Umjetnost je oduvijek bila povezana s osjetilima i čimbenicima koji djeluju na naše osjećaje, a hrana je jako emocionalno sredstvo. Stoga je povezanost samog doživljaja hranjenja u vrlo uskoj vezi s kreativnim potencijalom pojedinih umjetnika
Postoje brojni zapisi o tome kako su živjeli i kakav je bio odnos prema hrani poznatih pisaca, slikara i skladatelja, autora najslavnijih djela u svjetskoj povijesti.
Umjetnička kreativnost mora biti njegovana i čuvana. Ona se inspirira osjećajima, ali i pomno definiranim načinom života umjetnika, pri čemu je iznimno važan i način na koji autor doživljava hranu, odnosno zadovoljava svoju potrebu za jelom.
Naravno da taj način ovisi uglavnom o sklonostima samog autora, međutim da bi ljudi bili kreativni i djelotvorni, pa tako i stvarali umjetnička djela, potrebna je energija, a najbolje se ona dobiva kroz namirnice koje uz zadovoljavanje fizioloških potreba metabolizma, ujedno pobuđuju i naša čula. Ne postoji bolje vrijeme u godini da se o tome govori, od razdoblja zadnjeg tromjesečja zime, mjeseca siječnja i prve polovice veljače, mjeseca ljubavi i početka buđenja prirode.
>>Kreativnost je mogućnost dolaženja do novih, korisnih i neočekivanih ideja ili spretnost u povezivanju naoko nepovezivih stvari, pronalaženju rješenja za razne probleme. Provjerite može li vaš mozak funkcionirati poput, primjerice, Einsteinova<<
Naša nam osjetila omogućuju prepoznavanje vrhunskih umjetničkih djela, ali i putem osjetila prepoznajemo vrijednost kulinarskog rada, razlikujemo njegove finese i prosuđujemo kako pojedino jelo pobuđuje naša čula.
Hrana pobuđuje emocije
Umjetnost je emocija i stvaranje, ali i pojedinačna namirnica koju kušamo ili promatramo u njenom obliku u kojem se nalazi u prirodi, bez dodatne kulinarske obrade pobuđuje umjetničku kreativnost svojom bojom, oblikom, okusom i mirisom. Umjetnost je sposobna da stalno iznova priziva stare i pobuđuje nove emocije, a glazba, književnost i kinematografija puni su takvih primjera.
Prisjetimo se samo genijalnog književnika Prousta i njegovih mirisnih kolačića madeleinete vrhunskog filmskog stvaratelja Antona Ega i njegovog filma „Ratatouille“. I sami, svakodnevno hraneći se različitim namirnica i jelima, svjedočimo uvijek iznova ponavljanju zaboravljenih emocija koje se iznova i prikazuju sa svakim okusom i doživljajem jela, čak i nakon duljeg vremena. To se redovito događa ako jedemo svjesno iživimo u trenutku.
Možda je upravo ta činjenica ono što danas, više od ičega, nedostaje, pa umjesto da uživamo kvalitativno u jelu, nadoknađujemo nedostatak svjesnosti trenutka i pobuđivanje emocija pretjerivanjem u količinama jela koje unosimo u svoj organizam kako bi bar trenutno potaknuli osjećaj zadovoljstva.
Emocije koja hrana pobuđuje su individualne, različite za svakoga od nas, ovise o našoj kulturi, našem iskustvu, našoj osjetljivosti i naravno, kada je riječ o umjetnicima kreativcima ovise i o umjetničkom izričaju kojim se autor služi.
Kroz povijest svjetske umjetnosti vidljivo je da su hrana i emocije vezane uz pojedina jela usko povezane s nastankom tih djela. Pritom je iznimno važno pratiti jednostavnost principa primjene i pripreme namirnica i njihovih kombinacija bez suvišnog pretjerivanja s brojem i načinom njihove pripreme.
Da bi nastalo jelo koje će nadahnuti svojim izgledom, okusom i teksturom potrebno je dobro poznavati namirnice i poštivati osnovna načela pripreme jela. Neke su namirnice predivne i ukusne upravo onakve kakve nalazimo u prirodi i tako servirane. Stoga se i događa da smo više puta ugodno iznenađeni i zadivljeni okusima jela sastavljenih iz sasvim jednostavnih, običnih namirnica koje su u kuhinji tretirane kao jedinstvene sirovine.
Primjer je upotreba svježeg jestivog cvijeća, odnosno latica u pripremi i ukrašavanju jela, pa vrhunski chefovi današnjice pomno stvaraju i dizajniraju kreativna jela kao da je riječ o umjetničkim slikama.
Filmska umjetnost slavi hranu
Posebno me zadivljuje strast koju istinski filmofili osjećaju prema pojedinim filmovima jer se baš ona vrlo često prenosi i na strast prema hrani koju zagovaraju. U tom smislu, postoji čitav niz filmskih naslova, ali osvrnut ću se na jedan relativno nepoznat film koji me oduševio svojom pričom o hrani.
Riječ je o japanskom filmu „Tampopo“ snimljenom prije tridesetak godina. To djelo predstavlja svojevrsnu odu hrani, njenoj pripremi, kušanju i uživanju u njoj. Tampopo je zapravo ime jedne udovice, vlasnice zalogajnice gdje se kao jelo spremaju “ramen” odnosno “japanski špageti”.
Uz pomoć vozača kamiona Goroa, koji postaje kulinarski „guru“ i učitelj-mentor uporne udovice, zalogajnica postaje najpoznatiji restoran u gradu. Film je zabavan, pomalo liči na komediju, parodiju, ali najljepše u njemu je način naracije i iznimno poštovanje prema spravljanju i umijeću kušanja jela, koje se tako živo i plastično osjeća tijekom cijelog filma.
Film nam otkriva ljepotu pripreme svakodnevnih jela poput juhe, mesa, tijesta i daje odgovore na jednostavna pitanja, primjerice: zašto je važan dodatak sirovog povrća ili kako moramo kuhati da bismo sačuvali teksturu mesa prilikom kuhanja. Ujedno to umjetničko djelo donosi i posebne scene romantičnog sadržaja, usko povezanih s gastronomijom.
Hrana kao inspiracija najvećim umjetnicima
U pripremi jela, kao i u činu stvaranja umjetničkih djela, postoji stalna dinamika i endogeni poriv, želja da svakim novim činom stvaranja ono bude sve bolje. Pozivam sve da pomalo razmisle o tome kada pripremaju ili uživaju u fino pečenom odresku, da se na trenutak prisjete jednog muzičkog genija koji je takvo jelo doveo do savršenstva.
Naime, pečeni file mignon, na kojem se servira paštete od guščje jetre (foie gras) uz dodatak umaka od crnih tartufa, bilo je omiljeno jelo slavnog kompozitora Gioachina Rossinija, nastalo upravo prema njegovom naputku. Poznata je njegova velika strast za hranom koju je kao veliki gurman i hedonist smatrao inspiracijom.
Međutim, dok uživamo u jelu važno je slijediti načela koja su isticali još u doba Stare Grčke. Prema njima, važno je uvijek s mjerom uživati u svemu dobrome. Pritom je nužno i veseliti se životu i novim počecima, kao što se upravo sada to događa s prirodom oko nas koja ulazi u svoj ponovni ciklus buđenja.
cink i hrana
Da li znate? Evo koja hrana je najbolji izvor cinka?
Cink je esencijalni mineral koji se u našem organizmu nalazi u tragovima, što znači da je našem telu potrebna mala količina cinka (8 mg za odrasle žene i 11 mg za odrasle muškarce) za održavanje dobrog zdravlja.
Da li ste znali da je cink u vašoj ishrani povezan sa jačanjem imunog sistema i bržim zarastanjem rana? Takođe, brojne prednosti cinka tu ne prestaju. Određene studije su dokazale vezu između dovoljne količine cinka sa smanjenjem težine i trajanjem prehlade (1), poboljšanom funkcijom štitne žlezde, efikasnijim zgrušavanjem krvi, pa čak i smanjenjem efekata makularne degeneracije (bolesti mrežnjače koja obično rezultuje gubitkom vida u središtu vidnog polja).
Studija iz 2015. godine objavljena u časopisu Journal of Biological Chemistry (2) pokazala je da cink takođe može igrati važnu ulogu u regulisanju otkucaja srca, što daje potencijalno poboljšanje u vezi srčane insuficijencije povezane sa aritmijom.
Cink je esencijalni mineral koji se u našem organizmu nalazi u tragovima, što znači da je našem telu potrebna mala količina cinka (8 mg za odrasle žene i 11 mg za odrasle muškarce) za održavanje dobrog zdravlja. Predstavljamo vam 8 namirnica koje su najbolji izvori cinka:
1. Morski plodovi (ostrige, školjke, rakovi, jastozi)
Skoro svi morski plodovi su dobri izvori cinka. Ostrige sadrže 5,3 mg cinka u samo jednom osrednjem komadu. Rakovi i jastozi su takođe odlični izvori cinka. Određene vrste riba, kao što su sardine ili losos sadrže cink, ali u malo manjoj meri od morskih plodova. Širok izbor morskih plodova je odličan dodatak svakoj ishrani koja je korisna za srce, i uz apsorpciju optimalne količine cinka koju ova hrana obezbeđuje, vaš organizam će biti otrponiji na infekcije.
2. Sve vrste mesa
Meso poput govedine, svinjetine i piletine nije samo puno proteina- takođe predstavlja odličan izvor cinka. Samo oko 85 grama pilećeg mesa obezbeđuje 6 % (0,9 mg) preporučene dnevne doze cinka. Jaja takođe sadrže cink - 4 % (0,6 mg) po većem jajetu.
3. Povrće
Da li ste znali da pojedino povrće kao što su pečurke, spanać, brokoli, kelj i beli luk sadrže cink, kao i druge vitalne vitamine i minerale? Šolja pečuraka ili kelja sadrži 2% (0,4 mg) potrebne dnevne doze cinka. Dodavanje povrća ishrani će vam obezbediti dodatnu dozu cinka i to bez unosa mnogo kalorija.
4. Mahunarke
Mahunarke poput pasulja, sočiva, leblebija su takođe dobar izvor cinka. Četvrtina čaše humusa obezbeđuje 7 % (1,1 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok leblebija i sočivo svaki ponaosob daju 4% (0,6 mg) dnevne doze cinka. Mahunarke su odlična hrana sa niskim sadržajem masti, niskom kalorijskom vrednošću, bogata proteinima, vitaminima, mineralima i vlaknima.
5. Orašasti plodovi
Orašasti plodovi i semenke poput semenki bundeve, kikirikija, indijskog oraha, chia semenki, su još jedan značajan izvor cinka. Oko 80 grama semenki bundeve sadrži 15% (2,2 grama) dnevne preporučene doze cinka. Chia semenke sadrže čak 3% (0,5 mg) preporučene dnevne doze cinka po kašičici.
6. Integralne žitarice
Žitarice celog zrna su dobar izvor cinka i pružaju bezbroj zdravstvenih beneficija. Pored cinka, bogate su vlaknima, vitaminima i mineralima. Samo pola šolje ovsene kaše ima 6% (0,9 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok ista količina kuvanog integralnog pirinča ima 4% (0,6 mg).
7. Mleko i mlečni proizvodi
Mleko i mlečni proizvodi su dobar izvor cinka. Pored toga su, naravno, bogati I kalcijumom. Samo 1 čaša mleka sadrži 7 % (1 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok jedna čaša jogurta obezbeđuje 15 % (2,2 mg) preporučene dnevne doze cinka. Preporuka je da kombinujete jogurt sa ovsenom kašom ili ceđenim sokovima.
8. Crna čokolada
Tamna čokolada je, pored toga što je bogata gvožđem, takođe i dobar izvor cinka. Čokolada sa sadržajem kakaa 60-69% sadrži oko 5% (0,8 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok tamna čokolada sa sadržajem 70-85% kakaoa sadrži oko 6% (0,9 mg). I pored ovih činjenica, poželjno je držati se preporučene dnevne količine čokolade, od otprilike 20 grama.
Cink je esencijalni mineral koji se u našem organizmu nalazi u tragovima, što znači da je našem telu potrebna mala količina cinka (8 mg za odrasle žene i 11 mg za odrasle muškarce) za održavanje dobrog zdravlja.
Da li ste znali da je cink u vašoj ishrani povezan sa jačanjem imunog sistema i bržim zarastanjem rana? Takođe, brojne prednosti cinka tu ne prestaju. Određene studije su dokazale vezu između dovoljne količine cinka sa smanjenjem težine i trajanjem prehlade (1), poboljšanom funkcijom štitne žlezde, efikasnijim zgrušavanjem krvi, pa čak i smanjenjem efekata makularne degeneracije (bolesti mrežnjače koja obično rezultuje gubitkom vida u središtu vidnog polja).
Studija iz 2015. godine objavljena u časopisu Journal of Biological Chemistry (2) pokazala je da cink takođe može igrati važnu ulogu u regulisanju otkucaja srca, što daje potencijalno poboljšanje u vezi srčane insuficijencije povezane sa aritmijom.
Cink je esencijalni mineral koji se u našem organizmu nalazi u tragovima, što znači da je našem telu potrebna mala količina cinka (8 mg za odrasle žene i 11 mg za odrasle muškarce) za održavanje dobrog zdravlja. Predstavljamo vam 8 namirnica koje su najbolji izvori cinka:
1. Morski plodovi (ostrige, školjke, rakovi, jastozi)
Skoro svi morski plodovi su dobri izvori cinka. Ostrige sadrže 5,3 mg cinka u samo jednom osrednjem komadu. Rakovi i jastozi su takođe odlični izvori cinka. Određene vrste riba, kao što su sardine ili losos sadrže cink, ali u malo manjoj meri od morskih plodova. Širok izbor morskih plodova je odličan dodatak svakoj ishrani koja je korisna za srce, i uz apsorpciju optimalne količine cinka koju ova hrana obezbeđuje, vaš organizam će biti otrponiji na infekcije.
2. Sve vrste mesa
Meso poput govedine, svinjetine i piletine nije samo puno proteina- takođe predstavlja odličan izvor cinka. Samo oko 85 grama pilećeg mesa obezbeđuje 6 % (0,9 mg) preporučene dnevne doze cinka. Jaja takođe sadrže cink - 4 % (0,6 mg) po većem jajetu.
3. Povrće
Da li ste znali da pojedino povrće kao što su pečurke, spanać, brokoli, kelj i beli luk sadrže cink, kao i druge vitalne vitamine i minerale? Šolja pečuraka ili kelja sadrži 2% (0,4 mg) potrebne dnevne doze cinka. Dodavanje povrća ishrani će vam obezbediti dodatnu dozu cinka i to bez unosa mnogo kalorija.
4. Mahunarke
Mahunarke poput pasulja, sočiva, leblebija su takođe dobar izvor cinka. Četvrtina čaše humusa obezbeđuje 7 % (1,1 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok leblebija i sočivo svaki ponaosob daju 4% (0,6 mg) dnevne doze cinka. Mahunarke su odlična hrana sa niskim sadržajem masti, niskom kalorijskom vrednošću, bogata proteinima, vitaminima, mineralima i vlaknima.
5. Orašasti plodovi
Orašasti plodovi i semenke poput semenki bundeve, kikirikija, indijskog oraha, chia semenki, su još jedan značajan izvor cinka. Oko 80 grama semenki bundeve sadrži 15% (2,2 grama) dnevne preporučene doze cinka. Chia semenke sadrže čak 3% (0,5 mg) preporučene dnevne doze cinka po kašičici.
6. Integralne žitarice
Žitarice celog zrna su dobar izvor cinka i pružaju bezbroj zdravstvenih beneficija. Pored cinka, bogate su vlaknima, vitaminima i mineralima. Samo pola šolje ovsene kaše ima 6% (0,9 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok ista količina kuvanog integralnog pirinča ima 4% (0,6 mg).
7. Mleko i mlečni proizvodi
Mleko i mlečni proizvodi su dobar izvor cinka. Pored toga su, naravno, bogati I kalcijumom. Samo 1 čaša mleka sadrži 7 % (1 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok jedna čaša jogurta obezbeđuje 15 % (2,2 mg) preporučene dnevne doze cinka. Preporuka je da kombinujete jogurt sa ovsenom kašom ili ceđenim sokovima.
8. Crna čokolada
Tamna čokolada je, pored toga što je bogata gvožđem, takođe i dobar izvor cinka. Čokolada sa sadržajem kakaa 60-69% sadrži oko 5% (0,8 mg) preporučene dnevne doze cinka, dok tamna čokolada sa sadržajem 70-85% kakaoa sadrži oko 6% (0,9 mg). I pored ovih činjenica, poželjno je držati se preporučene dnevne količine čokolade, od otprilike 20 grama.
balans hormona
Da biste izbalansirali hormone neophodno je da izbalansirate šećer u krvi. Trebalo bi smanjiti i vremenom izbaciti kofein, šećer, namirnice koje vam ne odgovaraju i imati izbalansirane obroke. Takođe, potrebno je očistiti organizam od toksina i unositi namirnice koje imaju anti inflamatorna svojstva; uzimati dovoljno minerala i vitamina, i biti u pokretu.
Hormoni imaju jednu od najvažnijih funkcija u našem organizmu. Oni kontrolišu našu kilažu, varenje, raspoloženje, koncentraciju, energiju, san i libido.
Našem telu su potrebne određene namirnice koje podstiču proizvodnju hormona i koje ih drže u ravnoteži. Ako ne unosimo dovoljno ovakvih namirnica naše telo ne može da proizvede određene hormone ili da održava hormonalni balans jer nema dovoljno pomagača koji bi učestvovali u njihovoj proizvodnji. Šta god da jedete, ili pomaže u pravilnom funkcionisanju hormona ili uzrokuje disbalans.
Najosnovija stvar je da svakodnevno čistimo organizam, izbegavajući namirnice koje nam ne prijaju i unoseći sve više onih koje čine da naše telo bude u ravnoteži.
Kako možete da uspostavite hormonalni balans?
1. Izbalansirajte unos šećera
Unos šećera, ugljenih hidrata i kofeina remeti naše hormone i uzrokuje veliku neravnotežu u organizmu. Telu je potrebna kvalitetna hrana koja će pomoći izgradnji i zdravoj funkciji hormona i neurona u mozgu. Ako konstantno unosite veliku količinu šećera, vaše telo će biti u stanju hormonalnog haosa.
Smanjite unos šećera i hleba, jedite namirnice bogate proteinima, zdravim mastima, i povrće. Ovo će vam pomoći da izbalansirate šećer u krvi i nivo kortizola, a samim tim i odnos svih hormona u organizmu.
2. Rasteretite i očistite organe od toksina
Pored toksičnih namirnica i supstanci iz kozmetike koje unosimo svaki dan, našoj jetri i celom organizmu je potrebna pomoć. Jetra pomaže hormonima da budu u ravnoteži ali ako je opterećena, otežan je i sam proces balansiranja hormona. Kako rasterećujete organe od toksina tako omogućavate celom organizmu da lakše funkcioniše, a prohodnost i razmena hranljivih materija je bolja.
Kako možete da rasteretite organizam i poboljšate funkciju hormona?
* Ishranom po testu intolerancije
* Terapijama na kvantnom QXCI aparatu.
Kako to postižemo?
* Identifikujemo, a zatim uklanjamo uzrok disbalansa u organizmu.
* Regulišemo blokade protoka energije u telu.
* Smanjujemo i potpuno otklanjamo simptome koji nas muče.
* Optimalnom ishranom i terapijama na QXCI aparatu podižemo opšte imunobiološke sposobnosti, aktiviramo detoksikacione sisteme, postižemo metabolički balans- mršavljenje, hormonsku stabilizaciju, mentalnu i emotivnu stabilnost u organizmu.
3. Jedite namirnice koje imaju antiinflamatorna svojstva
Ishana proteinima, zdravim mastima, antioksidantima kojim je bogato povrće i voće, i izbegavanje glutena, šećera, pšenice je krucijalno za zdravlje hormona.
Hranite se ovako bar mesec dana i uverite se sami u bolje funkcionisanje vaših hormona.
Unosite dovoljno minerala, vitamina i probiotika
Dodaci ishrani su veoma važni za zdravlje i balans hormona. Ovo su samo neki od njih.
* Riblje ulje
* Probiotici
* B vitamin
* Magnezijum
* Vitamin D3
Optimalna ishrana, vežbe, hodanje, disanje, meditacija, odmor čine čuda za naše hormone. Terapijama na QXCI aparatu dolazimo do energetskog, biohemijskog, organskog i harmoničnog, snažnog i efikasnog organizma.
Hormoni imaju jednu od najvažnijih funkcija u našem organizmu. Oni kontrolišu našu kilažu, varenje, raspoloženje, koncentraciju, energiju, san i libido.
Našem telu su potrebne određene namirnice koje podstiču proizvodnju hormona i koje ih drže u ravnoteži. Ako ne unosimo dovoljno ovakvih namirnica naše telo ne može da proizvede određene hormone ili da održava hormonalni balans jer nema dovoljno pomagača koji bi učestvovali u njihovoj proizvodnji. Šta god da jedete, ili pomaže u pravilnom funkcionisanju hormona ili uzrokuje disbalans.
Najosnovija stvar je da svakodnevno čistimo organizam, izbegavajući namirnice koje nam ne prijaju i unoseći sve više onih koje čine da naše telo bude u ravnoteži.
Kako možete da uspostavite hormonalni balans?
1. Izbalansirajte unos šećera
Unos šećera, ugljenih hidrata i kofeina remeti naše hormone i uzrokuje veliku neravnotežu u organizmu. Telu je potrebna kvalitetna hrana koja će pomoći izgradnji i zdravoj funkciji hormona i neurona u mozgu. Ako konstantno unosite veliku količinu šećera, vaše telo će biti u stanju hormonalnog haosa.
Smanjite unos šećera i hleba, jedite namirnice bogate proteinima, zdravim mastima, i povrće. Ovo će vam pomoći da izbalansirate šećer u krvi i nivo kortizola, a samim tim i odnos svih hormona u organizmu.
2. Rasteretite i očistite organe od toksina
Pored toksičnih namirnica i supstanci iz kozmetike koje unosimo svaki dan, našoj jetri i celom organizmu je potrebna pomoć. Jetra pomaže hormonima da budu u ravnoteži ali ako je opterećena, otežan je i sam proces balansiranja hormona. Kako rasterećujete organe od toksina tako omogućavate celom organizmu da lakše funkcioniše, a prohodnost i razmena hranljivih materija je bolja.
Kako možete da rasteretite organizam i poboljšate funkciju hormona?
* Ishranom po testu intolerancije
* Terapijama na kvantnom QXCI aparatu.
Kako to postižemo?
* Identifikujemo, a zatim uklanjamo uzrok disbalansa u organizmu.
* Regulišemo blokade protoka energije u telu.
* Smanjujemo i potpuno otklanjamo simptome koji nas muče.
* Optimalnom ishranom i terapijama na QXCI aparatu podižemo opšte imunobiološke sposobnosti, aktiviramo detoksikacione sisteme, postižemo metabolički balans- mršavljenje, hormonsku stabilizaciju, mentalnu i emotivnu stabilnost u organizmu.
3. Jedite namirnice koje imaju antiinflamatorna svojstva
Ishana proteinima, zdravim mastima, antioksidantima kojim je bogato povrće i voće, i izbegavanje glutena, šećera, pšenice je krucijalno za zdravlje hormona.
Hranite se ovako bar mesec dana i uverite se sami u bolje funkcionisanje vaših hormona.
Unosite dovoljno minerala, vitamina i probiotika
Dodaci ishrani su veoma važni za zdravlje i balans hormona. Ovo su samo neki od njih.
* Riblje ulje
* Probiotici
* B vitamin
* Magnezijum
* Vitamin D3
Optimalna ishrana, vežbe, hodanje, disanje, meditacija, odmor čine čuda za naše hormone. Terapijama na QXCI aparatu dolazimo do energetskog, biohemijskog, organskog i harmoničnog, snažnog i efikasnog organizma.
srijeda, 20. ožujka 2019.
nizak pritisak
NIZAK KRVNI PRITISAK: Koji su simptomi te kako se najlakše riješiti ovog problema
Niske vrijednosti krvnog tlaka na bolesnike će imati različite posljedice, ali su najčešći vrtoglavica i nesvijest.
Normalna razina krvnog tlaka ovisit će od osobe do osobe jer je kod nekih niži tlak potreban za dobro funkcioniranje i obrnuto. Nizak krvni tlak je onaj koji uzrokuje simptome kao što su vrtoglavica i nesvijest. Održavanje krvnog tlaka nakon što krv napusti srce i počne cirkulirati po tijelu je vrlo važno. Tlak mora biti dovoljno visok kako bi mogao dopremiti hranjive tvari i kisik stanicama u tijelu, ali i da otpadne produkte otpremi iz tijela. Dakako, niti visoki krvni tlak nije dobar za organizam.
Nizak krvni tlak i kako ga prepoznati
Niskim krvnim tlakom smatra se sistolični tlak niži od 105 za muškarce i 100 za žene, a dijastolički 70 za muškarce i 65 za žene. Sistolički tlak je iznos tlaka kada srce pumpa krv kroz arterije do ostatka tijela, i to je prvi broj kod mjerenja krvnog tlaka. Drugi broj jedijastolični tlak koji se odnosi na iznos tlaka u arterijama kada je srce u mirovanju, između otkucaja. Previše nizak krvni tlak ne može u dovoljnoj mjeri isporučiti kisik i hranjive tvari stanicama. Bez obzira na to, smatra se kako ljudi s nižim krvnim tlakom u pravilu dulje žive.
Nizak tlak se može javiti zbog:
iznenadnog gubitka težine
endokrinih poremećaja
dehidracije
gubitka krvi za vrijeme menstruacije ili ozlijede
infekcija
srčanih problema
trudnoće
alergijskih reakcija
lijekova
Postoji stanje i dugotrajnog niskog tlaka koje se naziva kronična hipotenzija. Postoje istraživanja koja pokazuju kako i ova pojava može uzrokovati simptome i smanjiti kvalitetu života. Nizak tlak možda nije potencijalno opasan kao visoki, ali to stanje ipak zahtijeva liječenje i kontroliranje.
Trajno nizak krvni tlak rijetko je pokazatelj ozbiljnog zdravstvenog poremećaja, jer se tijelo na njega lako navikne pa često nema simptoma. Glavni problem nastaje pri naglom padu tlaka kada mozak i ostali vitalni organi ostanu bez opskrbe i nemaju vremena da se prilagode trenutnom stanju.
Neki od simptoma su:
vrtoglavica
omaglica
slabost cijelog tijela
poremećaj vida
nesvijest
slaba koncentracija
bol u glavi
jače lupanje srca
gubitak apetita
opća slabost i umor
Ojačajte imunitet i osigurajte normalan krvni tlak
Ono što je potrebno za podizanje tlaka je dovoljan unos tekućine. Uz to, potreban je dostatan unos soli koji će također poticati tijelo na dodatnu hidrataciju. U slučaju hipotenzije, ne treba pretjerivati s unosom soli kako se ne bi preopteretili bubrezi.
Pad krvnog tlaka najčešće se događa nakon obilnog obroka. Preporučuje se da počnete unositi više manjih obroka kroz dan. Na taj način ćete naviknuti tijelo da se povremeno hrani, dok bi vam od jednog obilatog obroka moglo biti loše. Uz to, neka hrana koju konzumirate bude bogata ugljikohidratima. Uz to, nakon obroka neka vam postane obavezno popiti puno tekućine, čak i neki kofeinski napitak.
Kada odabirete obroke, ne bi bilo loše da pokušajte jesti namirnice koje će pomoći povisiti krvni tlak. Neke od njih su:
grožđice
ružmarin i timjan
bademi
cikla
kukurma
med
đumbir
kopriva
kofeinski napici u umjerenim količinama
Ako pijete kavu ili neke druge kofeinske napitke kako bi povisili tlak, a radite to svakog dana, činite kontradiktornu stvar. Povremena doza kofeina zaista će pomoći povisiti krvni tlak, dok će prevelika doza raditi upravo suprotno – spustiti ga.
Dok ste u uredu ili kod kuće, izbjegavajte naglo ustajanje. Jako bitno je i da si osigurate tjelovježbu svakog dana kako bi poboljšali cirkulaciju u cijelom tijelu. Bitno je da popravite tok krvi iz ruku i nogu prema srcu, a najbolji način za to je tjelovježba. Pokušajte se početi baviti jogom ili nekom drugom umirujućom tjelovježbom. tlaka neće biti isti kod svake osobe, razlikovat će se ovisno o aktivnosti, godinama, lijekovima i zdravstvenom stanju. Kod nekih ljudi razlika u vrijednostima može biti takva da je rubni krvni tlak kod neke osobe drugoj sasvim normalan. Tlak se mijenja u različitim uvjetima pa ga je potrebno mjeriti u različitim situacijama.
Niske vrijednosti krvnog tlaka na bolesnike će imati različite posljedice, ali su najčešći vrtoglavica i nesvijest.
Normalna razina krvnog tlaka ovisit će od osobe do osobe jer je kod nekih niži tlak potreban za dobro funkcioniranje i obrnuto. Nizak krvni tlak je onaj koji uzrokuje simptome kao što su vrtoglavica i nesvijest. Održavanje krvnog tlaka nakon što krv napusti srce i počne cirkulirati po tijelu je vrlo važno. Tlak mora biti dovoljno visok kako bi mogao dopremiti hranjive tvari i kisik stanicama u tijelu, ali i da otpadne produkte otpremi iz tijela. Dakako, niti visoki krvni tlak nije dobar za organizam.
Nizak krvni tlak i kako ga prepoznati
Niskim krvnim tlakom smatra se sistolični tlak niži od 105 za muškarce i 100 za žene, a dijastolički 70 za muškarce i 65 za žene. Sistolički tlak je iznos tlaka kada srce pumpa krv kroz arterije do ostatka tijela, i to je prvi broj kod mjerenja krvnog tlaka. Drugi broj jedijastolični tlak koji se odnosi na iznos tlaka u arterijama kada je srce u mirovanju, između otkucaja. Previše nizak krvni tlak ne može u dovoljnoj mjeri isporučiti kisik i hranjive tvari stanicama. Bez obzira na to, smatra se kako ljudi s nižim krvnim tlakom u pravilu dulje žive.
Nizak tlak se može javiti zbog:
iznenadnog gubitka težine
endokrinih poremećaja
dehidracije
gubitka krvi za vrijeme menstruacije ili ozlijede
infekcija
srčanih problema
trudnoće
alergijskih reakcija
lijekova
Postoji stanje i dugotrajnog niskog tlaka koje se naziva kronična hipotenzija. Postoje istraživanja koja pokazuju kako i ova pojava može uzrokovati simptome i smanjiti kvalitetu života. Nizak tlak možda nije potencijalno opasan kao visoki, ali to stanje ipak zahtijeva liječenje i kontroliranje.
Trajno nizak krvni tlak rijetko je pokazatelj ozbiljnog zdravstvenog poremećaja, jer se tijelo na njega lako navikne pa često nema simptoma. Glavni problem nastaje pri naglom padu tlaka kada mozak i ostali vitalni organi ostanu bez opskrbe i nemaju vremena da se prilagode trenutnom stanju.
Neki od simptoma su:
vrtoglavica
omaglica
slabost cijelog tijela
poremećaj vida
nesvijest
slaba koncentracija
bol u glavi
jače lupanje srca
gubitak apetita
opća slabost i umor
Ojačajte imunitet i osigurajte normalan krvni tlak
Ono što je potrebno za podizanje tlaka je dovoljan unos tekućine. Uz to, potreban je dostatan unos soli koji će također poticati tijelo na dodatnu hidrataciju. U slučaju hipotenzije, ne treba pretjerivati s unosom soli kako se ne bi preopteretili bubrezi.
Pad krvnog tlaka najčešće se događa nakon obilnog obroka. Preporučuje se da počnete unositi više manjih obroka kroz dan. Na taj način ćete naviknuti tijelo da se povremeno hrani, dok bi vam od jednog obilatog obroka moglo biti loše. Uz to, neka hrana koju konzumirate bude bogata ugljikohidratima. Uz to, nakon obroka neka vam postane obavezno popiti puno tekućine, čak i neki kofeinski napitak.
Kada odabirete obroke, ne bi bilo loše da pokušajte jesti namirnice koje će pomoći povisiti krvni tlak. Neke od njih su:
grožđice
ružmarin i timjan
bademi
cikla
kukurma
med
đumbir
kopriva
kofeinski napici u umjerenim količinama
Ako pijete kavu ili neke druge kofeinske napitke kako bi povisili tlak, a radite to svakog dana, činite kontradiktornu stvar. Povremena doza kofeina zaista će pomoći povisiti krvni tlak, dok će prevelika doza raditi upravo suprotno – spustiti ga.
Dok ste u uredu ili kod kuće, izbjegavajte naglo ustajanje. Jako bitno je i da si osigurate tjelovježbu svakog dana kako bi poboljšali cirkulaciju u cijelom tijelu. Bitno je da popravite tok krvi iz ruku i nogu prema srcu, a najbolji način za to je tjelovježba. Pokušajte se početi baviti jogom ili nekom drugom umirujućom tjelovježbom. tlaka neće biti isti kod svake osobe, razlikovat će se ovisno o aktivnosti, godinama, lijekovima i zdravstvenom stanju. Kod nekih ljudi razlika u vrijednostima može biti takva da je rubni krvni tlak kod neke osobe drugoj sasvim normalan. Tlak se mijenja u različitim uvjetima pa ga je potrebno mjeriti u različitim situacijama.
subota, 16. ožujka 2019.
šetanje šumom
Pola sata u dubokoj šumi štiti dva mjeseca vaš imunitet!
Šetajući šumom barem jednom u svom životu, svatko je uživao u ljepotama prirode. To je razlog zašto neki ljudi biraju živjeti u šumama ili pored njih i zašto drugi ljudi putuju tisuće kilometara da šetaju u šumama Redwooda, prašumama Kostarike ili Ekvadora.
Međutim, znanstvenici iz Japana su otkrili da je tradicija koja se naziva Shinri-ioku ili “kupanje u šumi” i dalje jaka, a zašto je to tako, razlozi su biokemijske prirode.
Naime, istraživači su ustanovili da boravak u šumi popravlja prirodni imunitet, koji je važan za sprječavanje raka kao i drugih kroničnih bolesti.
Kako se to događa?
Kada su znanstvenici testirali ljude prije i nakon dvosatne šetnje šumom, pronašli su kod svih, osim kod jedne osobe, 50% i više T-zrnaca. Imali su niži krvni pritisak, osjećali su smirenost, kao i bistrinu u glavi.
Šumsko drveće i biljke emitiraju u okolinu “antimikrobne hlapljive organske spojeve biljnih derivata, koji se nazivaju fitoncidi, da bi istrijebili gljivice i bakterije”. Gljivice i bakterije mogu biti problem za naš imunološku sustav, a ispostavlja se da ih ni drveće ne voli.
Šumska stabla su često stotinama, ako ne i tisućama godina stara. Drveće i druge biljke, usavršile su zaštitu, odnosno spojeve koji mogu ubijati gljivice i bakterije. Kada hodate šumom, vaš dah se sjedinjuje s ovim komponentama. Učinak traje oko 2 mjeseca.
Recimo, kada hodamo šumom mi se kupamo u njenom prirodnom imunitetu. Uronjeni smo u “fitokemijski” imunološki sustav šume.
Profesor King Li iz odeljenja za higijenu i javno zdravlje Nipon medicinske škole u Tokiju, predstavio je ovu priču američkoj znanstvenoj spisateljici Any Lenny Phillips.
U članku postoje preciznije informacije o efektima na specifične hormone, uključujući efekte noradrenalina i DHEA na stres i adiponektin. Naime, niži nivo adiponektina je povezan s dijabetesom tipa 2 i gojaznošću.
Šetajući šumom barem jednom u svom životu, svatko je uživao u ljepotama prirode. To je razlog zašto neki ljudi biraju živjeti u šumama ili pored njih i zašto drugi ljudi putuju tisuće kilometara da šetaju u šumama Redwooda, prašumama Kostarike ili Ekvadora.
Međutim, znanstvenici iz Japana su otkrili da je tradicija koja se naziva Shinri-ioku ili “kupanje u šumi” i dalje jaka, a zašto je to tako, razlozi su biokemijske prirode.
Naime, istraživači su ustanovili da boravak u šumi popravlja prirodni imunitet, koji je važan za sprječavanje raka kao i drugih kroničnih bolesti.
Kako se to događa?
Kada su znanstvenici testirali ljude prije i nakon dvosatne šetnje šumom, pronašli su kod svih, osim kod jedne osobe, 50% i više T-zrnaca. Imali su niži krvni pritisak, osjećali su smirenost, kao i bistrinu u glavi.
Šumsko drveće i biljke emitiraju u okolinu “antimikrobne hlapljive organske spojeve biljnih derivata, koji se nazivaju fitoncidi, da bi istrijebili gljivice i bakterije”. Gljivice i bakterije mogu biti problem za naš imunološku sustav, a ispostavlja se da ih ni drveće ne voli.
Šumska stabla su često stotinama, ako ne i tisućama godina stara. Drveće i druge biljke, usavršile su zaštitu, odnosno spojeve koji mogu ubijati gljivice i bakterije. Kada hodate šumom, vaš dah se sjedinjuje s ovim komponentama. Učinak traje oko 2 mjeseca.
Recimo, kada hodamo šumom mi se kupamo u njenom prirodnom imunitetu. Uronjeni smo u “fitokemijski” imunološki sustav šume.
Profesor King Li iz odeljenja za higijenu i javno zdravlje Nipon medicinske škole u Tokiju, predstavio je ovu priču američkoj znanstvenoj spisateljici Any Lenny Phillips.
U članku postoje preciznije informacije o efektima na specifične hormone, uključujući efekte noradrenalina i DHEA na stres i adiponektin. Naime, niži nivo adiponektina je povezan s dijabetesom tipa 2 i gojaznošću.
volja za životom
Artur Šopenhauer: Sve dok smo ispunjeni voljom za životom, ne treba da brinemo za svoju egzistenciju, čak ni pred prizorom smrti
Volja — koja je, gledana čisto po sebi, nesvesna i samo slepi, nezaustavni nagon, to jest onakva kakvu viđamo da se pojavljuje još u neorganskoj i biljnoj prirodi i njenim zakonima, kao i u vegetativnom delu našeg sopstvenog života — zahvaljujući pridodanom, za njenu službu razvijenom svetu kao predstavi stiče saznanje o svom htenju i o onom šta je to što ona hoće, saznanje, naime, da to nije ništa drugo do ovaj svet, život upravo onakav kakav postoji. Zato smo pojavni svet nazvali njenim ogledalom, njenim objektivitetom; i kako je ono što volja hoće svagda život upravo stoga što život nije ništa drugo do pokazivanje tog htenja za predstavljanjem — to je onda nebitno i puki pleonazam kada kažemo »volja za život«, umesto prosto — »volja«.
Kako je volja stvar po sebi, unutrašnji sadržaj, suština sveta, i kako život, vidljivi svet, pojava jeste samo ogledalo volje — to će ovaj svet da tako nerazdvojno prati volju, kao što je telo praćeno svojom senkom: i ako postoji volja, postojaće i život, svet. Dakle, volji za život zajemčen je život, i sve dok smo ispunjeni voljom za život, ne treba da brinemo za svoju egzistenciju, čak ni pred prizorom smrti. Naravno, mi vidimo kako jedinka nastaje i nestaje; ali ona je samo pojava, postoji jedino za saznanje, potčinjeno načelu razloga, principium-u individuationis; razume se, u okvirima tog saznanja, jedinka prima život kao poklon, niče iz ništavila, a zatim smrću gubi taj poklon i vraća se u ništavilo. Međutim, upravo život mi hoćemo da razmatramo filozofski, to jest shodno njegovim idejama, i tada ćemo otkriti da rađanje i smrt ne dotiču ni volju, stvar po sebi u svim pojavama, ni saznajni subjekt — posmatrača svih pojava. Rađanje i smrt pripadaju baš pojavi volje, znači, životu, a životu je svojstveno da se javlja u jedinkama koje nastaju i nestaju kao prolazne, u formi vremena ispoljavajuće pojave onoga što po sebi ne zna za vreme, ali što se na upravo opisani inačin mora pojaviti, da bi objektizovalo svoju istinsku suštinu. Rađanje i smrt podjednako pripadaju životu i nalaze se u ravnoteži kao uzajamni uslovi, ili — drugim recima — kao polovi celokupne pojave života. Najmudrija od svih mitologija, indijska, to izražava tako što upravo bogu, koji simbolizuje uništenje, smrt (kao što Brama, najgrešniji i najniži bog trimurtija, simbolizuje rađanje, nastajanje, a Višnu — održanje), što ona — velim — upravo Sivi, pored ogrlice od lobanja, kao atribut pridaje lingam, taj simbol rađanja koje se ovde, dakle, javlja kao protivteža smrti, čime se naznačava da su rađanje i smrt suštinski korelati koji se uzajamno neutralizuju i ukidaju. — Sasvim ista misao nagnala je Grke i Rimljane da dragocene sarkofage ukrašavaju prizorima svetkovina, igara, svadbi, lova, životinjskih borbi, bahanalija, koje kao da još gledamo, dakle, prizorima najsilovitijeg životnog nagona, koji nam se pokazuje prikazivanjem ne samo takvih zabava, već i razvratnih grupa, čak parenja satirâ i koza. Očigledno je cilj bio da se sa smrti oplakanog pokojnika pažnja najjače skrene na besmrtni život prirode i da se itime, iako bez apstraktnog znanja, nagovesti kako celokupna priroda jeste pojava — a i ispunjenje — volje za život. Forma te pojave jesu vreme, prostor i kauzalitet, a posredstvom njih individuacija koja dovodi do toga da jedinka mora da nastane i nestane, što — međutim — volju za život, a jedinka je tako reći samo pojedinačni primer ili uzorak te volje, tako malo narušava, kao što smrt neke jedinke narušava celinu prirode. Jer, prirodi je stalo ne do jedinke, već samo do vrste, i ona sa svom ozbiljnošću teži njenom održanju, brinući se o njoj tako izdašno — bezbrojnim klicama i velikom snagom oplodnog nagona. S druge strane, za prirodu jedinka ništa ne znači, i ne može da znači, jer beskrajno vreme, beskonačni prostor i u njima bezbroj mogućih jedinki čine njeno carstvo; zato je ona uvek spremna da zanemari jedinku koja je, shodno tome, ne samo na hiljadu načina, posredstvom najbeznačajnijih slučajeva, izložena propasti, već je za propast prvobitno predodređena i ka njoj je sama priroda vodi od trenutka kada jedinka ispuni svoj zadatak održanja vrste. Time priroda sasvim naivno izražava veliku istinu da samo ideje, a ne i jedinke, poseduju istinski realitet, ito jest da su potpuni objektivitet volje. Pošto je čovek sama priroda, i to priroda na najvišem stupnju njene samosvesti, i pošto je priroda, međutim, jedino objektizovana volja za život — čovek može, ako je ovo stanovište shvatio i ostaje pri njemu, da sebe — pomišljajući na svoju smrt i smrt svojih prijatelja — potpuno i opravdano uteši pogledom na besmrtni život prirode koja je on sâm. Dakle, tako treba razumeti Šivu s lingamom, tako treba razumeti i one antičke sarkofage koji svojim slikama najvatrenijeg života dovikuju žalobnom posmatraču: Natura non contristatur.
Da rađanje i smrt valja posmatrati kao nešto što pripada životu i što je za tu pojavu volje bitno — to takođe proističe iz činjenice da nam se i rađanje i smrt pokazuju samo kao viši stepeni izraza onog od čega se sastoji i sav ostali život. Naime, ono što je životu svojstveno nije ništa drugo do stalna promena materije, pri čemu forma ostaje nepromenjena: a upravo je to prolaznost jedinki i neprolaznost vrste. Neprekidno uzimanje hrane i obnavljanje organizma samo se u pogledu nivoa razlikuju od rađanja; i stalna se ekskrecija jedino po nivou razlikuje od smrti. Prvo se najjednostavnije i najočiglednije pokazuje u biljke. Ona je u celosti samo neprekidno ponavljanje istog nagona, njenog najprostijeg vlakna koje se grupiše u list i granu; ona je sistematski agregat istorodnih biljaka što nose jedna drugu, biljaka čija stalna reprodukcija jeste njen jedini nagon. Ka potpunijem zadovoljenju tog nagona biljka dospeva putem stupnjevite metamorfoze, da bi najzad dosegla cvet i plod, onaj kompendijum svog života i stremljenja, u kojem ona kraćim putem postiže ono što joj je jedini cilj, i sada u jedan mah hiljadustruko ostvaruje ono što je dotad ostvarivala u pojedinačnom slučaju: ponavljanje same sebe. Njeno raščenje do ploda odnosi se prema plodu, kao što se pisanje odnosi prema štampanju. Nema sumnje da je isto i u životinje. Proces hranjenja neprekidno je rađanje; proces rađanja viši je stepen hranjenja, a zadovoljstvo pri rađanju — viši stepen lagodnosti životnog osećanja. S druge strane, ekskreoija, stalno izdisanje i izbacivanje materije, isto je što i — na povišenom stupnju — smrt, suprotnost rađanja. Dakle, ako smo uvek skloni da zadržimo formu, ne žaleći za izbačenom materijom — mi se moramo na isti način ponašati i onda kad se smrću, na povišenom stupnju i u celosti, dogodi isto što se svakog dana i časa delimično zbiva pri ekskreciji: kao što smo prema prvome ravnodušni, ne bi trebalo ni da pred drugim ustuknemo. Otuda, s ovog stanovišta, kao što je besmisleno da priželjkujemo trajanje svog individualiteta, koji zamenjuju druge jedinke, isto je tako besmislena i naša želja za postojanošću materije našeg tela, materije koju neprekidno zamenjuje nova: balzamovanje leševa podjednako je glupo kao kada bismo brižljivo čuvali svoje izmetine. Što se tiče individualne svesti, povezane s individualnim telom, nju svakodnevno sasvim prekida spavanje. Dok traje, dubok san se nimalo ne razlikuje od smrti u koju stalno prelazi, na primer: u slučaju smrzavanja; razlika između njih pokazuje se samo u odnosu na budućnost, naime, u odnosu na buđenje. Smrt je ono u kojem se zaboravlja individualitet: sve ostalo se opet budi ili je, štaviše, ostalo budno.
Iz: Svet kao volja i predstava, s nemačkog preveo: Božidar Zec, Grafos, Beograd
Volja — koja je, gledana čisto po sebi, nesvesna i samo slepi, nezaustavni nagon, to jest onakva kakvu viđamo da se pojavljuje još u neorganskoj i biljnoj prirodi i njenim zakonima, kao i u vegetativnom delu našeg sopstvenog života — zahvaljujući pridodanom, za njenu službu razvijenom svetu kao predstavi stiče saznanje o svom htenju i o onom šta je to što ona hoće, saznanje, naime, da to nije ništa drugo do ovaj svet, život upravo onakav kakav postoji. Zato smo pojavni svet nazvali njenim ogledalom, njenim objektivitetom; i kako je ono što volja hoće svagda život upravo stoga što život nije ništa drugo do pokazivanje tog htenja za predstavljanjem — to je onda nebitno i puki pleonazam kada kažemo »volja za život«, umesto prosto — »volja«.
Kako je volja stvar po sebi, unutrašnji sadržaj, suština sveta, i kako život, vidljivi svet, pojava jeste samo ogledalo volje — to će ovaj svet da tako nerazdvojno prati volju, kao što je telo praćeno svojom senkom: i ako postoji volja, postojaće i život, svet. Dakle, volji za život zajemčen je život, i sve dok smo ispunjeni voljom za život, ne treba da brinemo za svoju egzistenciju, čak ni pred prizorom smrti. Naravno, mi vidimo kako jedinka nastaje i nestaje; ali ona je samo pojava, postoji jedino za saznanje, potčinjeno načelu razloga, principium-u individuationis; razume se, u okvirima tog saznanja, jedinka prima život kao poklon, niče iz ništavila, a zatim smrću gubi taj poklon i vraća se u ništavilo. Međutim, upravo život mi hoćemo da razmatramo filozofski, to jest shodno njegovim idejama, i tada ćemo otkriti da rađanje i smrt ne dotiču ni volju, stvar po sebi u svim pojavama, ni saznajni subjekt — posmatrača svih pojava. Rađanje i smrt pripadaju baš pojavi volje, znači, životu, a životu je svojstveno da se javlja u jedinkama koje nastaju i nestaju kao prolazne, u formi vremena ispoljavajuće pojave onoga što po sebi ne zna za vreme, ali što se na upravo opisani inačin mora pojaviti, da bi objektizovalo svoju istinsku suštinu. Rađanje i smrt podjednako pripadaju životu i nalaze se u ravnoteži kao uzajamni uslovi, ili — drugim recima — kao polovi celokupne pojave života. Najmudrija od svih mitologija, indijska, to izražava tako što upravo bogu, koji simbolizuje uništenje, smrt (kao što Brama, najgrešniji i najniži bog trimurtija, simbolizuje rađanje, nastajanje, a Višnu — održanje), što ona — velim — upravo Sivi, pored ogrlice od lobanja, kao atribut pridaje lingam, taj simbol rađanja koje se ovde, dakle, javlja kao protivteža smrti, čime se naznačava da su rađanje i smrt suštinski korelati koji se uzajamno neutralizuju i ukidaju. — Sasvim ista misao nagnala je Grke i Rimljane da dragocene sarkofage ukrašavaju prizorima svetkovina, igara, svadbi, lova, životinjskih borbi, bahanalija, koje kao da još gledamo, dakle, prizorima najsilovitijeg životnog nagona, koji nam se pokazuje prikazivanjem ne samo takvih zabava, već i razvratnih grupa, čak parenja satirâ i koza. Očigledno je cilj bio da se sa smrti oplakanog pokojnika pažnja najjače skrene na besmrtni život prirode i da se itime, iako bez apstraktnog znanja, nagovesti kako celokupna priroda jeste pojava — a i ispunjenje — volje za život. Forma te pojave jesu vreme, prostor i kauzalitet, a posredstvom njih individuacija koja dovodi do toga da jedinka mora da nastane i nestane, što — međutim — volju za život, a jedinka je tako reći samo pojedinačni primer ili uzorak te volje, tako malo narušava, kao što smrt neke jedinke narušava celinu prirode. Jer, prirodi je stalo ne do jedinke, već samo do vrste, i ona sa svom ozbiljnošću teži njenom održanju, brinući se o njoj tako izdašno — bezbrojnim klicama i velikom snagom oplodnog nagona. S druge strane, za prirodu jedinka ništa ne znači, i ne može da znači, jer beskrajno vreme, beskonačni prostor i u njima bezbroj mogućih jedinki čine njeno carstvo; zato je ona uvek spremna da zanemari jedinku koja je, shodno tome, ne samo na hiljadu načina, posredstvom najbeznačajnijih slučajeva, izložena propasti, već je za propast prvobitno predodređena i ka njoj je sama priroda vodi od trenutka kada jedinka ispuni svoj zadatak održanja vrste. Time priroda sasvim naivno izražava veliku istinu da samo ideje, a ne i jedinke, poseduju istinski realitet, ito jest da su potpuni objektivitet volje. Pošto je čovek sama priroda, i to priroda na najvišem stupnju njene samosvesti, i pošto je priroda, međutim, jedino objektizovana volja za život — čovek može, ako je ovo stanovište shvatio i ostaje pri njemu, da sebe — pomišljajući na svoju smrt i smrt svojih prijatelja — potpuno i opravdano uteši pogledom na besmrtni život prirode koja je on sâm. Dakle, tako treba razumeti Šivu s lingamom, tako treba razumeti i one antičke sarkofage koji svojim slikama najvatrenijeg života dovikuju žalobnom posmatraču: Natura non contristatur.
Da rađanje i smrt valja posmatrati kao nešto što pripada životu i što je za tu pojavu volje bitno — to takođe proističe iz činjenice da nam se i rađanje i smrt pokazuju samo kao viši stepeni izraza onog od čega se sastoji i sav ostali život. Naime, ono što je životu svojstveno nije ništa drugo do stalna promena materije, pri čemu forma ostaje nepromenjena: a upravo je to prolaznost jedinki i neprolaznost vrste. Neprekidno uzimanje hrane i obnavljanje organizma samo se u pogledu nivoa razlikuju od rađanja; i stalna se ekskrecija jedino po nivou razlikuje od smrti. Prvo se najjednostavnije i najočiglednije pokazuje u biljke. Ona je u celosti samo neprekidno ponavljanje istog nagona, njenog najprostijeg vlakna koje se grupiše u list i granu; ona je sistematski agregat istorodnih biljaka što nose jedna drugu, biljaka čija stalna reprodukcija jeste njen jedini nagon. Ka potpunijem zadovoljenju tog nagona biljka dospeva putem stupnjevite metamorfoze, da bi najzad dosegla cvet i plod, onaj kompendijum svog života i stremljenja, u kojem ona kraćim putem postiže ono što joj je jedini cilj, i sada u jedan mah hiljadustruko ostvaruje ono što je dotad ostvarivala u pojedinačnom slučaju: ponavljanje same sebe. Njeno raščenje do ploda odnosi se prema plodu, kao što se pisanje odnosi prema štampanju. Nema sumnje da je isto i u životinje. Proces hranjenja neprekidno je rađanje; proces rađanja viši je stepen hranjenja, a zadovoljstvo pri rađanju — viši stepen lagodnosti životnog osećanja. S druge strane, ekskreoija, stalno izdisanje i izbacivanje materije, isto je što i — na povišenom stupnju — smrt, suprotnost rađanja. Dakle, ako smo uvek skloni da zadržimo formu, ne žaleći za izbačenom materijom — mi se moramo na isti način ponašati i onda kad se smrću, na povišenom stupnju i u celosti, dogodi isto što se svakog dana i časa delimično zbiva pri ekskreciji: kao što smo prema prvome ravnodušni, ne bi trebalo ni da pred drugim ustuknemo. Otuda, s ovog stanovišta, kao što je besmisleno da priželjkujemo trajanje svog individualiteta, koji zamenjuju druge jedinke, isto je tako besmislena i naša želja za postojanošću materije našeg tela, materije koju neprekidno zamenjuje nova: balzamovanje leševa podjednako je glupo kao kada bismo brižljivo čuvali svoje izmetine. Što se tiče individualne svesti, povezane s individualnim telom, nju svakodnevno sasvim prekida spavanje. Dok traje, dubok san se nimalo ne razlikuje od smrti u koju stalno prelazi, na primer: u slučaju smrzavanja; razlika između njih pokazuje se samo u odnosu na budućnost, naime, u odnosu na buđenje. Smrt je ono u kojem se zaboravlja individualitet: sve ostalo se opet budi ili je, štaviše, ostalo budno.
Iz: Svet kao volja i predstava, s nemačkog preveo: Božidar Zec, Grafos, Beograd
matičnjak
Matičnjak - biljka koja vraća radost življenja
Francuski travar Maurice Messegue je rekao:
"Za mene je ova biljka kraljica svih stimulirajućih trava. Nespretnom ljubavniku, nemirnoj glavi porodice, ženama opterećenim problemima, očajnicima i onima što ih prati osjećaj poraza u životu savjetujem ovu čarobnu biljku koja obnavlja organizam, vraća snagu i radost življenja.“
Ova divna biljka ugodnog limunastog mirisa, srodnik je kadulje i lavande.
Pčele ga vole, pa zbog toga i nosi ime matičnjak (lat.Melissa officinalis), a nazivaju ga i melisa, limunčica, čelinjak, limunka, maternjak, pčelinja metvica, rojevac i macina trava.
Matičnjak je jedna od malobrojnih biljaka koje su istovremeno ljekovite, mirisne, ukrasne, začinske, aromatične, medonosne i imaju industrijsku primjenu.
U liječenju je zastupljen i cijenjen od davnina.
Matičnjak - tinkture i čajevi
Pomaže kod depresije, stresa, glavobolje. Pojačava koncentraciju i kreativnost!
Plinije ga je preporučivao za oči, Sveta Hildegarda za radost, Paracelzus ga je nazivao eliksirom života, a postoje bilješke da je i Shakespeareu bio omiljena biljka.
Ljekovito djelovanje matičnjaka
Izvedeno je više studija na temu djelovanja matičnjaka na stres, nesanicu i napetost, a sve su potvrdile njegovu učinkovitost.
U kombinaciji s valerijanom jednako je djelotvoran poput sintetskog lijeka za smirenje triazolama, ali za razliku od njega ne uzrokuje nuspojave.
Dokazano je da matičnjak pojačava koncentraciju i potiče bolje rješavanje tekstualnih i slikovnih zadataka.
Također se smatra da zbog antioksidanata, koji štite stanice tijela od oštećenja uzrokovanih oksidacijom, matičnjak pomaže i oboljelima od Alzheimerove bolesti da poboljšaju pamćenje i koncentraciju.
ESCOP (Europski znanstveni fitoterapijski komitet) službeno je odobrio oralnu upotrebu matičnjaka za napetost, nemir i razdražljivost.
Također je preporučio liječenje matičnjakom probavnih poremećaja kao što su grčevi, te lokalno zaherpes na usni.
Matičnjak ima jaka antivirusna svojstva, skraćuje trajanje bolesti i smanjuje mogućnost recidiva.
Eterično ulje matičnjaka ima slično djelovanje kao sama biljka. Jako je cijenjeno i skupo, pa treba paziti da se ne radi o patvorini. Izvana se koristi razblaženo za masažu ili ublažavanje herpes simplexa.
Ljekovito djelovanje matičnjaka:
pomaže kod depresije i stresa
smanjuje glavobolje
potiče miran san
pomaže kod prekomjernog rada štitnjače
smanjuje visoku temperaturu
ublažava trudničke mučnine i menstrualne grčeve
pomaže kod herpes simplexa
povećava kreativnost i koncentraciju
Čaj od matičnjaka
Matičnjak možete koristiti kao čaj, uvarak, tinkturu ili integralnu otopinu ljekovitog bilja (SIPF).
Za pripremu čaja od matičnjaka prelijte žličicu suhog bilja s dva decilitra vode.
U jednom ispitivanju tijekom šest tjedana grupa studenata je pila čaj od matičnjaka, a druga grupa placebo.
Prva skupina je bila manje pod stresom i imala značajno bolje rezultate na testu, a djelovanje matičnjaka trajalo je i šest sati poslije ispijanja.
Stoga, ako ste vi ili vaša djeca izloženi jačim mentalnim naporima - pijte čaj od matičnjaka.
Karmelićanska vodica
Jedan od najpoznatijih pripravaka od matičnjaka je svakako karmelićanska vodica. Njenu recepturu osmislile su časne sestre karmelićanke u Srednjem vijeku.
Pripisivana su joj i čudotvorna svojstva, tako da postoje zapisi iz 17. stoljeća o ljudima koji su doživjeli stotinu i više godina zbog redovite konzumacije tijekom doručka.
Bila je i ostala sredstvo za liječenje depresije, lupanja srca, migrene, napetosti, razdraženosti, straha i treme, slabog pamćenja, zamora, nesvjestice i noćnog gušenja, a možete je koristiti kao parfem i za masažu.
Recept
Sastojci:
litra alkohola (vodka, rum, konjak ili brandy)
165 grama sušenih cvjetnih vrhova matičnjaka
40 grama nešpricane limunove korice
5 grama korijena anđelike
Ostavite u hladu dva tjedna, nakon toga dodajte:
65 grama korijandera
12,5 grama muškatnog oraščića
12,5 grama cimeta
1,5 gram klinčića
Ostavite još tjedan dana u hladu, nakon toga procijedite u tamnu bocu. Pijte jednu do dvije žličice dnevno.
Matičnjak za njegu kože
Matičnjak je zbog svojih antivirusnih svojstava vrlo popularan u kozmetici. Od njega se prave losioni, tonici, hidrolati, kreme i slično.
Tonik i parna kupelj odlični su za njegu masne i problematične kože, a pogoduju i mješovitoj koži, jer hidratiziraju i vraćaju ravnotežu.
Za pripremu vlastitog osvježavajućeg tonika pomiješajte žličicu matičnjaka sa šalicom hamamelisa, ostavite da stoji tjedan dana.
Zatim procijedite i koristite jednom dnevno.
Uzgoj i berba
Matičnjak se bere u doba cvjetanja početkom ljeta.
Najbolje je sušiti cijelu biljku, pa zatim otkinuti listove da se ne izgube dragocjena ulja.
Lako ga možete posaditi kod kuće, jer voli sve vrste zemlje. Otporan je na niske temperature i uspijeva na svim terenima do 100 m n/m.
Matičnjakom možete začinjavati bilo koje jelo u koje biste stavili limun. Obavezan je sastojak ljekovitih likera Benedictine i Chartreuse.
Francuski travar Maurice Messegue je rekao:
"Za mene je ova biljka kraljica svih stimulirajućih trava. Nespretnom ljubavniku, nemirnoj glavi porodice, ženama opterećenim problemima, očajnicima i onima što ih prati osjećaj poraza u životu savjetujem ovu čarobnu biljku koja obnavlja organizam, vraća snagu i radost življenja.“
Ova divna biljka ugodnog limunastog mirisa, srodnik je kadulje i lavande.
Pčele ga vole, pa zbog toga i nosi ime matičnjak (lat.Melissa officinalis), a nazivaju ga i melisa, limunčica, čelinjak, limunka, maternjak, pčelinja metvica, rojevac i macina trava.
Matičnjak je jedna od malobrojnih biljaka koje su istovremeno ljekovite, mirisne, ukrasne, začinske, aromatične, medonosne i imaju industrijsku primjenu.
U liječenju je zastupljen i cijenjen od davnina.
Matičnjak - tinkture i čajevi
Pomaže kod depresije, stresa, glavobolje. Pojačava koncentraciju i kreativnost!
Plinije ga je preporučivao za oči, Sveta Hildegarda za radost, Paracelzus ga je nazivao eliksirom života, a postoje bilješke da je i Shakespeareu bio omiljena biljka.
Ljekovito djelovanje matičnjaka
Izvedeno je više studija na temu djelovanja matičnjaka na stres, nesanicu i napetost, a sve su potvrdile njegovu učinkovitost.
U kombinaciji s valerijanom jednako je djelotvoran poput sintetskog lijeka za smirenje triazolama, ali za razliku od njega ne uzrokuje nuspojave.
Dokazano je da matičnjak pojačava koncentraciju i potiče bolje rješavanje tekstualnih i slikovnih zadataka.
Također se smatra da zbog antioksidanata, koji štite stanice tijela od oštećenja uzrokovanih oksidacijom, matičnjak pomaže i oboljelima od Alzheimerove bolesti da poboljšaju pamćenje i koncentraciju.
ESCOP (Europski znanstveni fitoterapijski komitet) službeno je odobrio oralnu upotrebu matičnjaka za napetost, nemir i razdražljivost.
Također je preporučio liječenje matičnjakom probavnih poremećaja kao što su grčevi, te lokalno zaherpes na usni.
Matičnjak ima jaka antivirusna svojstva, skraćuje trajanje bolesti i smanjuje mogućnost recidiva.
Eterično ulje matičnjaka ima slično djelovanje kao sama biljka. Jako je cijenjeno i skupo, pa treba paziti da se ne radi o patvorini. Izvana se koristi razblaženo za masažu ili ublažavanje herpes simplexa.
Ljekovito djelovanje matičnjaka:
pomaže kod depresije i stresa
smanjuje glavobolje
potiče miran san
pomaže kod prekomjernog rada štitnjače
smanjuje visoku temperaturu
ublažava trudničke mučnine i menstrualne grčeve
pomaže kod herpes simplexa
povećava kreativnost i koncentraciju
Čaj od matičnjaka
Matičnjak možete koristiti kao čaj, uvarak, tinkturu ili integralnu otopinu ljekovitog bilja (SIPF).
Za pripremu čaja od matičnjaka prelijte žličicu suhog bilja s dva decilitra vode.
U jednom ispitivanju tijekom šest tjedana grupa studenata je pila čaj od matičnjaka, a druga grupa placebo.
Prva skupina je bila manje pod stresom i imala značajno bolje rezultate na testu, a djelovanje matičnjaka trajalo je i šest sati poslije ispijanja.
Stoga, ako ste vi ili vaša djeca izloženi jačim mentalnim naporima - pijte čaj od matičnjaka.
Karmelićanska vodica
Jedan od najpoznatijih pripravaka od matičnjaka je svakako karmelićanska vodica. Njenu recepturu osmislile su časne sestre karmelićanke u Srednjem vijeku.
Pripisivana su joj i čudotvorna svojstva, tako da postoje zapisi iz 17. stoljeća o ljudima koji su doživjeli stotinu i više godina zbog redovite konzumacije tijekom doručka.
Bila je i ostala sredstvo za liječenje depresije, lupanja srca, migrene, napetosti, razdraženosti, straha i treme, slabog pamćenja, zamora, nesvjestice i noćnog gušenja, a možete je koristiti kao parfem i za masažu.
Recept
Sastojci:
litra alkohola (vodka, rum, konjak ili brandy)
165 grama sušenih cvjetnih vrhova matičnjaka
40 grama nešpricane limunove korice
5 grama korijena anđelike
Ostavite u hladu dva tjedna, nakon toga dodajte:
65 grama korijandera
12,5 grama muškatnog oraščića
12,5 grama cimeta
1,5 gram klinčića
Ostavite još tjedan dana u hladu, nakon toga procijedite u tamnu bocu. Pijte jednu do dvije žličice dnevno.
Matičnjak za njegu kože
Matičnjak je zbog svojih antivirusnih svojstava vrlo popularan u kozmetici. Od njega se prave losioni, tonici, hidrolati, kreme i slično.
Tonik i parna kupelj odlični su za njegu masne i problematične kože, a pogoduju i mješovitoj koži, jer hidratiziraju i vraćaju ravnotežu.
Za pripremu vlastitog osvježavajućeg tonika pomiješajte žličicu matičnjaka sa šalicom hamamelisa, ostavite da stoji tjedan dana.
Zatim procijedite i koristite jednom dnevno.
Uzgoj i berba
Matičnjak se bere u doba cvjetanja početkom ljeta.
Najbolje je sušiti cijelu biljku, pa zatim otkinuti listove da se ne izgube dragocjena ulja.
Lako ga možete posaditi kod kuće, jer voli sve vrste zemlje. Otporan je na niske temperature i uspijeva na svim terenima do 100 m n/m.
Matičnjakom možete začinjavati bilo koje jelo u koje biste stavili limun. Obavezan je sastojak ljekovitih likera Benedictine i Chartreuse.
retrogradni Merkur i zdravlje
Kako retrogradni Merkur utiče na zdravlje?
Kada je reč o astrologiji, neki toliko u nju veruju da je čitanje dnevnog horoskopa prvo što rade kad se probude, dok je drugima sve to jednostavno smešno.
Ipak, kojoj god grupi da pripadaju, niko ne ostaje ravnodušan kada astrolozi najave "dolazak" ozloglašenog retrogradnog Merkura, koji će ove godine krenuti retrogradnim hodom čak tri puta - od 22. marta do 15. aprila, od 26. jula do 19. avgusta i od 16. novembra do 6. decembra.
Šta je zapravo retrogradni Merkur?
Izraz "retrogradni" zapravo znači da planeta "ide unazad", ali ne bukvalno - Merkur se zapravo okreće i nastavlja da ide "napred". Merkur je planeta najbliža Suncu, pa je njegova orbita mnogo kraća od Zemljine. Zbog toga, u proseku tri do četiri puta godišnje Merkur prođe pored zemlje i to je ono što nazivamo retrogradnim periodom.
Sa svakim prolaskom pored zemlje, Merkur izaziva turbulencije i može da ometa sve što se na Zemlji dešava. Astrolozi i obožavaoci horoskopa će vam potvrditi - verovali u ovu nauku ili ne, kad jednom počnete da obraćate pažnju na to šta se dešava dok je Merkur retrogradan, počećete sve više da uviđate neke promene koje ćete možda moći da povežete sa ovim fenomenom.
Nepravedno ili ne, retrogradni Merkur je mnogima kriv za sve - od gubitka ličnih stvari i saobraćajne gužve, problema sa dokumentima, pa sve do teškoća na poslu i trzavicama u emotivnim vezama.
Generalno, za vreme retrogradnog Merkura, ljudi su skloni da naprave veliki broj grešaka.
Savetuje se i da tokom ovog perioda ne donosite važne odluke, ne potpisujete ugovore, ne tražite povišicu, jer u ovom periodu, prema astrologiji, teško da će išta uspeti.
Ono što ovaj period čini izuzetno teškim jeste i činjenica da ne vidimo koje će se stvari vrlo uskoro promeniti, a često su u pitanju radikalne promene, koje nas dočekaju nespremne.
Osim za pehove u različitim životnim situacijama, fenomen retrogradnog Merkura vezuje se i za probleme sa zdravljem. Astrolozi tvrde da ovakav hod planete utiče na nesanicu, zaboravnost i pojačan stres, koji ima višestruke negativne uticaje na telo.
Ono što je za sada poznato, ali i naučno dokazano, jeste da postoji jaka veza između stresa i srčanih bolesti, depresije, lošeg varenja, glavobolje,gojaznosti, pa čak i Alchajmera i preranih znakova starenja.
Bilo da je krivac retrogradni Merkur ili ne, trebalo bi da što pre nešto preduzmete i pomognete organizmu da se izbori sa nagomilanim stresom.
Nažalost, većinu stresnih situacija ne možemo da izbegnemo, ali ono što možemo da uradimo je sledeće:
Vežbajte
Fizička aktivnost je jedan od najbolji načina da izbacite stres, negativnu energiju i toksine iz tela.
Čitajte
Ponađite dobru knjigu, skuvajte omiljeni topli napitak i posvetite nekoliko sati sebi i čistom opuštanju.
Dišite duboko
Udahnite duboko i izdahnite polako nekoliko puta zaredom. Trebalo bi da odmah osetite olakšanje.
Meditirajte
Kada je reč o stresu, mnogi ljudi pronašli su pravi spas u meditaciji.
Prirodni lekovi
Priroda nam je dala lek za sve - postoji mnogo biljaka koje mogu da pomognu telu da se izbori sa stresom, a jedne od najmoćnijih su valerijana, matičnjak i nana.
Valerijana je odavno ponela titulu efikasnog sredstva za smirenje, a koristi se već decenijama u lečenju napetosti, razdražljivosti, nesanice i stresa. Sa druge strane, matičnjak takođe povoljno deluje protiv stresa, nesanice i napetosti, a kada se uzima zajedno sa valerijanom, umiruje se čitav centralni nervni sistem. Treća, ali ne i manja važna komponenta u lečenju stresa prirodnim putem jeste nana. Kraljica aromatičnih, mirisnih biljaka umiruje već kada osetimo miris sveže kuvanog čaja od nane, a naučno je dokazano da ekstrakt nane stimuliše lučenje serotonina, hormona sreće, koji potiskuje stres i oslobađa organizam napetosti.
Ipak, kako živimo brzo i svakog dana nas čeka gomila obaveza, mnogima je i traženje pravih recepata i pripremanje domaćih lekova stresno, jer oduzima dosta vremena, treba isprobati nekoliko dok se ne uverimo koji najbolje deluje...
Zato je možda najbolje rešenje da pronađete dobar preparat koji sadrži sve tri pomenute supermoćne biljke. Vodite računa samo da je preparat prirodan, da ne izaziva zavisnost i da je klinički ispitan i odobren.
Pri odabiru proizvoda svakako se konsultujte sa vašim apotekarom, a Merkur pustite da ide svojim putem.
Kada je reč o astrologiji, neki toliko u nju veruju da je čitanje dnevnog horoskopa prvo što rade kad se probude, dok je drugima sve to jednostavno smešno.
Ipak, kojoj god grupi da pripadaju, niko ne ostaje ravnodušan kada astrolozi najave "dolazak" ozloglašenog retrogradnog Merkura, koji će ove godine krenuti retrogradnim hodom čak tri puta - od 22. marta do 15. aprila, od 26. jula do 19. avgusta i od 16. novembra do 6. decembra.
Šta je zapravo retrogradni Merkur?
Izraz "retrogradni" zapravo znači da planeta "ide unazad", ali ne bukvalno - Merkur se zapravo okreće i nastavlja da ide "napred". Merkur je planeta najbliža Suncu, pa je njegova orbita mnogo kraća od Zemljine. Zbog toga, u proseku tri do četiri puta godišnje Merkur prođe pored zemlje i to je ono što nazivamo retrogradnim periodom.
Sa svakim prolaskom pored zemlje, Merkur izaziva turbulencije i može da ometa sve što se na Zemlji dešava. Astrolozi i obožavaoci horoskopa će vam potvrditi - verovali u ovu nauku ili ne, kad jednom počnete da obraćate pažnju na to šta se dešava dok je Merkur retrogradan, počećete sve više da uviđate neke promene koje ćete možda moći da povežete sa ovim fenomenom.
Nepravedno ili ne, retrogradni Merkur je mnogima kriv za sve - od gubitka ličnih stvari i saobraćajne gužve, problema sa dokumentima, pa sve do teškoća na poslu i trzavicama u emotivnim vezama.
Generalno, za vreme retrogradnog Merkura, ljudi su skloni da naprave veliki broj grešaka.
Savetuje se i da tokom ovog perioda ne donosite važne odluke, ne potpisujete ugovore, ne tražite povišicu, jer u ovom periodu, prema astrologiji, teško da će išta uspeti.
Ono što ovaj period čini izuzetno teškim jeste i činjenica da ne vidimo koje će se stvari vrlo uskoro promeniti, a često su u pitanju radikalne promene, koje nas dočekaju nespremne.
Osim za pehove u različitim životnim situacijama, fenomen retrogradnog Merkura vezuje se i za probleme sa zdravljem. Astrolozi tvrde da ovakav hod planete utiče na nesanicu, zaboravnost i pojačan stres, koji ima višestruke negativne uticaje na telo.
Ono što je za sada poznato, ali i naučno dokazano, jeste da postoji jaka veza između stresa i srčanih bolesti, depresije, lošeg varenja, glavobolje,gojaznosti, pa čak i Alchajmera i preranih znakova starenja.
Bilo da je krivac retrogradni Merkur ili ne, trebalo bi da što pre nešto preduzmete i pomognete organizmu da se izbori sa nagomilanim stresom.
Nažalost, većinu stresnih situacija ne možemo da izbegnemo, ali ono što možemo da uradimo je sledeće:
Vežbajte
Fizička aktivnost je jedan od najbolji načina da izbacite stres, negativnu energiju i toksine iz tela.
Čitajte
Ponađite dobru knjigu, skuvajte omiljeni topli napitak i posvetite nekoliko sati sebi i čistom opuštanju.
Dišite duboko
Udahnite duboko i izdahnite polako nekoliko puta zaredom. Trebalo bi da odmah osetite olakšanje.
Meditirajte
Kada je reč o stresu, mnogi ljudi pronašli su pravi spas u meditaciji.
Prirodni lekovi
Priroda nam je dala lek za sve - postoji mnogo biljaka koje mogu da pomognu telu da se izbori sa stresom, a jedne od najmoćnijih su valerijana, matičnjak i nana.
Valerijana je odavno ponela titulu efikasnog sredstva za smirenje, a koristi se već decenijama u lečenju napetosti, razdražljivosti, nesanice i stresa. Sa druge strane, matičnjak takođe povoljno deluje protiv stresa, nesanice i napetosti, a kada se uzima zajedno sa valerijanom, umiruje se čitav centralni nervni sistem. Treća, ali ne i manja važna komponenta u lečenju stresa prirodnim putem jeste nana. Kraljica aromatičnih, mirisnih biljaka umiruje već kada osetimo miris sveže kuvanog čaja od nane, a naučno je dokazano da ekstrakt nane stimuliše lučenje serotonina, hormona sreće, koji potiskuje stres i oslobađa organizam napetosti.
Ipak, kako živimo brzo i svakog dana nas čeka gomila obaveza, mnogima je i traženje pravih recepata i pripremanje domaćih lekova stresno, jer oduzima dosta vremena, treba isprobati nekoliko dok se ne uverimo koji najbolje deluje...
Zato je možda najbolje rešenje da pronađete dobar preparat koji sadrži sve tri pomenute supermoćne biljke. Vodite računa samo da je preparat prirodan, da ne izaziva zavisnost i da je klinički ispitan i odobren.
Pri odabiru proizvoda svakako se konsultujte sa vašim apotekarom, a Merkur pustite da ide svojim putem.
retrogradni Merkur
Retrogradni Merkur u 2019. godini – EVO što sve možete očekivati!
Merkur je retrogradan 2019. tri puta:
5. ožujka – 28. ožujka 2019. (u znaku Riba)
8. srpnja (u znaku Lava) – 1. kolovoza 2019. (u znaku Raka)
31. listopada – 20. studenog 2019. (u znaku Škorpiona)
Kada se Merkur tranzitno kreće retrogradno, sve se stvari događaju na pogrešan način. Neke stvari na koje se utječe uključuju gotovo sve što je povezano s dostavljanjem nečega od točke A do točke B.
Bilo da se radi o pošti, telefonskom pozivu nekome, prijevozu, itd. Često i mi moramo ponoviti svoje korake i ponoviti izvornu stvar koju smo pokušali učiniti. To može biti jednostavno – ne možete nekoga nazvati na telefon, ili mu ne možete isporučiti pismo koje odlazi negdje drugdje i mora se ponovno dostaviti.
Prilikom kupnje, nešto se može previdjeti i morate se vratiti u trgovinu, zamijeniti ili vratiti proizvod. Transakcija često nije potpuna ili zadovoljavajuća prvi put i prilagođava se drugi put, piše Yearly horoscope.
Ovo može biti vrlo frustrirajuće jer utječe na različite aspekte vašeg života i vi osjećate kao da gubite vrijeme radeći istu stvar dva puta kako bi ispala onako kako treba.
Oni koji imaju jak Merkur u svojoj natalnoj karti će osjetiti učinke retrogradnog Merkura više nego itko drugi. Merkur također vlada našim razmišljanjem i stoga razmišljanje o našim odlukama koje donesemo dok je Merkur retrogradan, možemo kasnije potpuno promijeniti.
Kao da postoji problem u procesu razmišljanja koji ometa normalan tijek misli i utječe na naše razmišljanje tih nekoliko tjedana, a onda se sve vraća u normalu i možemo biti prilično iznenađeni nekim od odluka za koje smo shvatili da su neprikladne ili ne rade za naše najbolje interese.
Nije najbolje vrijeme da se prijavite za posao ili započnete novi posao, novi tečaj, krenete na taj put, započnete novi odnos, izgradite kuću, kupite automobil, napišete tu knjigu, uđete u to natjecanje jer će se često događati da trebate mijenjati pristup ili sve raditi iznova, bez zajamčenog ispravnog rezultata s čime ćete se morati nositi kasnije.
Najbolje je odgoditi sve što je od važnosti u vašem životu sve do nakon retrogradne faze Merkura, koja obično traje otprilike tri do četiri tjedna.
Merkur ima vladavinu nad stvarima kao što su poštanski uredi, pisma, računala, telefoni, faks, prijevoz svih vrsta, komunikacija u mnogim oblicima i imat će utjecaja na sve što utječe da ti procesi teku glatko.
Kada naručujemo neku robu, često se događa da nema dovoljne količine da se narudžba u potpunosti ispuni i onda se popuni samo djelomična narudžba, a ostatak se otprema kasnije. Neke stavke mogu biti zamijenjene ili se moraju zamijeniti jer nisu ono što se očekivalo ili naručilo.
Ponekad promijenimo mišljenje o tome što smo naručili, jer nismo sigurni što želimo.
Transakcije će možda biti potrebno ponovno prikazati u banci, iznova ih poslati, izmijeniti na neki način ili vratiti stavku koja je unaprijed plaćena i nije dostavljena ili nije dostupna u tom trenutku. Pisma zalutaju, stvari se šalju pogrešnoj osobi i javlja se opće miješanje informacija.
Nesporazumi se također događaju jer se informacije prenose na pogrešan način ili na neki način izobličuju ili odgađaju kako bi izazvale zabunu.
Vrijeme je obično bitno i to je upravo ono nad čim nemamo kontrolu. Možemo propustiti avione, vlakove ili autobus i doći kasno.
Sve to samo zato što se Merkur nekoliko tjedana kreće retrogradno. Na kraju krajeva, kao u svim stvarima, život se vraća u normalu nakon što Merkur nastavi s izravnim kretanjem. Ako trebate preseliti u jednom od tih razdoblja, nove prostorije možda neće biti onakve kakvim ste se nadali ili možda nećete provesti dugo vremena tamo. Također, stvari mogu ostati neraspakirane i ostati takve sve dok se ne preselite sljedeći put!
Broj izvornih stanara također se može promijeniti u neko vrijeme vašeg boravka. Ako ste se uselili kod vašeg brata i sestre, jedan od njih može napustiti tu adresu prije nego vi i drugi brat ili sestra to učinite.
Izvor: ATMA
Merkur je retrogradan 2019. tri puta:
5. ožujka – 28. ožujka 2019. (u znaku Riba)
8. srpnja (u znaku Lava) – 1. kolovoza 2019. (u znaku Raka)
31. listopada – 20. studenog 2019. (u znaku Škorpiona)
Kada se Merkur tranzitno kreće retrogradno, sve se stvari događaju na pogrešan način. Neke stvari na koje se utječe uključuju gotovo sve što je povezano s dostavljanjem nečega od točke A do točke B.
Bilo da se radi o pošti, telefonskom pozivu nekome, prijevozu, itd. Često i mi moramo ponoviti svoje korake i ponoviti izvornu stvar koju smo pokušali učiniti. To može biti jednostavno – ne možete nekoga nazvati na telefon, ili mu ne možete isporučiti pismo koje odlazi negdje drugdje i mora se ponovno dostaviti.
Prilikom kupnje, nešto se može previdjeti i morate se vratiti u trgovinu, zamijeniti ili vratiti proizvod. Transakcija često nije potpuna ili zadovoljavajuća prvi put i prilagođava se drugi put, piše Yearly horoscope.
Ovo može biti vrlo frustrirajuće jer utječe na različite aspekte vašeg života i vi osjećate kao da gubite vrijeme radeći istu stvar dva puta kako bi ispala onako kako treba.
Oni koji imaju jak Merkur u svojoj natalnoj karti će osjetiti učinke retrogradnog Merkura više nego itko drugi. Merkur također vlada našim razmišljanjem i stoga razmišljanje o našim odlukama koje donesemo dok je Merkur retrogradan, možemo kasnije potpuno promijeniti.
Kao da postoji problem u procesu razmišljanja koji ometa normalan tijek misli i utječe na naše razmišljanje tih nekoliko tjedana, a onda se sve vraća u normalu i možemo biti prilično iznenađeni nekim od odluka za koje smo shvatili da su neprikladne ili ne rade za naše najbolje interese.
Nije najbolje vrijeme da se prijavite za posao ili započnete novi posao, novi tečaj, krenete na taj put, započnete novi odnos, izgradite kuću, kupite automobil, napišete tu knjigu, uđete u to natjecanje jer će se često događati da trebate mijenjati pristup ili sve raditi iznova, bez zajamčenog ispravnog rezultata s čime ćete se morati nositi kasnije.
Najbolje je odgoditi sve što je od važnosti u vašem životu sve do nakon retrogradne faze Merkura, koja obično traje otprilike tri do četiri tjedna.
Merkur ima vladavinu nad stvarima kao što su poštanski uredi, pisma, računala, telefoni, faks, prijevoz svih vrsta, komunikacija u mnogim oblicima i imat će utjecaja na sve što utječe da ti procesi teku glatko.
Kada naručujemo neku robu, često se događa da nema dovoljne količine da se narudžba u potpunosti ispuni i onda se popuni samo djelomična narudžba, a ostatak se otprema kasnije. Neke stavke mogu biti zamijenjene ili se moraju zamijeniti jer nisu ono što se očekivalo ili naručilo.
Ponekad promijenimo mišljenje o tome što smo naručili, jer nismo sigurni što želimo.
Transakcije će možda biti potrebno ponovno prikazati u banci, iznova ih poslati, izmijeniti na neki način ili vratiti stavku koja je unaprijed plaćena i nije dostavljena ili nije dostupna u tom trenutku. Pisma zalutaju, stvari se šalju pogrešnoj osobi i javlja se opće miješanje informacija.
Nesporazumi se također događaju jer se informacije prenose na pogrešan način ili na neki način izobličuju ili odgađaju kako bi izazvale zabunu.
Vrijeme je obično bitno i to je upravo ono nad čim nemamo kontrolu. Možemo propustiti avione, vlakove ili autobus i doći kasno.
Sve to samo zato što se Merkur nekoliko tjedana kreće retrogradno. Na kraju krajeva, kao u svim stvarima, život se vraća u normalu nakon što Merkur nastavi s izravnim kretanjem. Ako trebate preseliti u jednom od tih razdoblja, nove prostorije možda neće biti onakve kakvim ste se nadali ili možda nećete provesti dugo vremena tamo. Također, stvari mogu ostati neraspakirane i ostati takve sve dok se ne preselite sljedeći put!
Broj izvornih stanara također se može promijeniti u neko vrijeme vašeg boravka. Ako ste se uselili kod vašeg brata i sestre, jedan od njih može napustiti tu adresu prije nego vi i drugi brat ili sestra to učinite.
Izvor: ATMA
petak, 15. ožujka 2019.
maka (maca)
KOREN OVE BILJKE IMA MAGIČNO DEJSTVO: Povećava energiju, smanjuje stres i poboljšava funkciju endokrenog sistema!
Maka je fantastičan, bogat, hranljiv, prirodno uravnotežen eliksir savršene hormonske ravnoteže
Sa peruanskih planinskih vrhova, uz surove vremenske uslove, sa neverovatnom nutritivnom snagom, rađa se maka. Biljka, naučno poznata kao Lipidium Meyenii Walp razvija se na nadmorskoj visini od 4.000 metara, u mestima gde je prosečna temperatura oko 4 stepena. Poznata i kao peruanski ženšen, zbog svojih neverovatnih hranljivih vrednosti, maka ima dugu istoriju neverovatne hranljivosti i koristi za ljudsko zdravlje.
Šta je u sastavu make što sadrži magiju savršene homestaze? Maka je fantastičan, bogat, hranljiv, prirodno uravnotežen eliksir savršene hormonske ravnoteže. I, sve to zahvaljujući bogatom sastavu: Aminokiseline: alanin, arginin, asparaginska kiselina, glutaminska kiselina, glicin, histidin, OH-prolin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, prolin, sarkozin, serin, treonin, tirozin i valin. Minerali: kalcijum, bakar, gvožđe, magnezijum, fosfor, kalijum, bor, selen, mangan, natrijum i cink.
Steroli: brasikasterol, erogosterol, ergostadienol, kampesterol, sitosterol i stigmasterol. 19 masnih kiselina: behanska, neuronska, lignocerinska, tridekanska, 7tridekanska, pentadekanska, 7pentadekanska, heptadekanska, 9heptadekanska, nonadekanska, 11nonadekanska. Vitamini A, B1, B2, B3, B12, C, D i E.
Maka ima moć da uspostavi homeostazu u organizmu, to je balans, ravnoteža,
jednakost normalnog toka metabolizma u telu. Maka je snažan antioksidans koji se bori protiv starenje i omogućava zaštitu ćelija. Poznat je i kao važan način za obezbećenje hranljivih sastojaka za obnovu gustine kostiju kod ljudi sa osteoporozom.
Maka je hranljiva materija koja je korisna i za muškarce i za žene.
Za žene, maka može da: poboljša libido, poveća energiju, izdržljivost i kondiciju, pomaže u prevazilaženju depresije i hroničnog umora, poboljšava imuni sistem, pomaže u borbi protiv simtoma menopauze, smanjuje anksioznost, poboljšava hormonski balans, poboljšava koncentraciju.
Za muškarce, maka može da: pomogne u oporavku, balansira njihovo zdravlje,
poveća libido, poveća energiju, izdržljivost i kondiciju, poveća broj spermatozoida, mobilnost i formiranje, poboljša imuni sistem, poveća nivo testosterona, pomogne kod erektilne disfunkcije, pomogne u izgradnji mišićne mase.
Maka je fantastičan, bogat, hranljiv, prirodno uravnotežen eliksir savršene hormonske ravnoteže
Sa peruanskih planinskih vrhova, uz surove vremenske uslove, sa neverovatnom nutritivnom snagom, rađa se maka. Biljka, naučno poznata kao Lipidium Meyenii Walp razvija se na nadmorskoj visini od 4.000 metara, u mestima gde je prosečna temperatura oko 4 stepena. Poznata i kao peruanski ženšen, zbog svojih neverovatnih hranljivih vrednosti, maka ima dugu istoriju neverovatne hranljivosti i koristi za ljudsko zdravlje.
Šta je u sastavu make što sadrži magiju savršene homestaze? Maka je fantastičan, bogat, hranljiv, prirodno uravnotežen eliksir savršene hormonske ravnoteže. I, sve to zahvaljujući bogatom sastavu: Aminokiseline: alanin, arginin, asparaginska kiselina, glutaminska kiselina, glicin, histidin, OH-prolin, izoleucin, leucin, lizin, metionin, fenilalanin, prolin, sarkozin, serin, treonin, tirozin i valin. Minerali: kalcijum, bakar, gvožđe, magnezijum, fosfor, kalijum, bor, selen, mangan, natrijum i cink.
Steroli: brasikasterol, erogosterol, ergostadienol, kampesterol, sitosterol i stigmasterol. 19 masnih kiselina: behanska, neuronska, lignocerinska, tridekanska, 7tridekanska, pentadekanska, 7pentadekanska, heptadekanska, 9heptadekanska, nonadekanska, 11nonadekanska. Vitamini A, B1, B2, B3, B12, C, D i E.
Maka ima moć da uspostavi homeostazu u organizmu, to je balans, ravnoteža,
jednakost normalnog toka metabolizma u telu. Maka je snažan antioksidans koji se bori protiv starenje i omogućava zaštitu ćelija. Poznat je i kao važan način za obezbećenje hranljivih sastojaka za obnovu gustine kostiju kod ljudi sa osteoporozom.
Maka je hranljiva materija koja je korisna i za muškarce i za žene.
Za žene, maka može da: poboljša libido, poveća energiju, izdržljivost i kondiciju, pomaže u prevazilaženju depresije i hroničnog umora, poboljšava imuni sistem, pomaže u borbi protiv simtoma menopauze, smanjuje anksioznost, poboljšava hormonski balans, poboljšava koncentraciju.
Za muškarce, maka može da: pomogne u oporavku, balansira njihovo zdravlje,
poveća libido, poveća energiju, izdržljivost i kondiciju, poveća broj spermatozoida, mobilnost i formiranje, poboljša imuni sistem, poveća nivo testosterona, pomogne kod erektilne disfunkcije, pomogne u izgradnji mišićne mase.
crni luk
TRIK SA CRNIM LUKOM koji će napraviti PRAVO ČUDO za vaše ZDRAVLJE!
Luk ima antibakterijska svojstva, a fosforna kiselina iz luka preko kože ulazi u krvotok
Ljudi sve više pribegavaju lekovima narodne medicine kako bi osnažili imunološki sistem ili rešili neke zdravstvene probleme.
Na našim stopalima nalaze se tačke koje imaju moćno i direktno dlovanje na unutrašnje organe, smatra drevna kineska medicina. Telo se prirodno regeneriše tokom noći, a dodatno može pomoći ako odlučite da upotrebite luk.
Ogulite luk i narežite ga na kolutiće. Stavite ih na stopala i navucite čarape kako bi kolutići ostali na koži. Luk ima antibakterijska svojstva, a fosforna kiselina iz luka preko kože ulazi u krvotok i podstiče pročišćavanje krvi, cirkulaciju te time općenito ima blagonaklono dejstvo na zdravlje.
Sastojci u luku imaju i antifungalno dejstvo pa ćete redovnom uportrebom luka na stopalima ili njegovom konzumacijom osnažiti svoj imunološki sistem i pomoći u borbi protiv raznih upala.
Zbog svog intenzivnog mirisa, ne bi nam palo na pamet da narezani luk držimo, na primer, u spavaćoj sobi, ali svakako ne bi trebalo da odbacite tu ideju jer će luk pročistiti vazduh u prostoriji, "očistiti" ga od toksina i virusa dok vi spavate. Luk će apsorbovati sve nečistoće, pa nemojte ponovo da ga koristite, već ga bacite pa sledeće noći uzmite svež.
Luk ima antibakterijska svojstva, a fosforna kiselina iz luka preko kože ulazi u krvotok
Ljudi sve više pribegavaju lekovima narodne medicine kako bi osnažili imunološki sistem ili rešili neke zdravstvene probleme.
Na našim stopalima nalaze se tačke koje imaju moćno i direktno dlovanje na unutrašnje organe, smatra drevna kineska medicina. Telo se prirodno regeneriše tokom noći, a dodatno može pomoći ako odlučite da upotrebite luk.
Ogulite luk i narežite ga na kolutiće. Stavite ih na stopala i navucite čarape kako bi kolutići ostali na koži. Luk ima antibakterijska svojstva, a fosforna kiselina iz luka preko kože ulazi u krvotok i podstiče pročišćavanje krvi, cirkulaciju te time općenito ima blagonaklono dejstvo na zdravlje.
Sastojci u luku imaju i antifungalno dejstvo pa ćete redovnom uportrebom luka na stopalima ili njegovom konzumacijom osnažiti svoj imunološki sistem i pomoći u borbi protiv raznih upala.
Zbog svog intenzivnog mirisa, ne bi nam palo na pamet da narezani luk držimo, na primer, u spavaćoj sobi, ali svakako ne bi trebalo da odbacite tu ideju jer će luk pročistiti vazduh u prostoriji, "očistiti" ga od toksina i virusa dok vi spavate. Luk će apsorbovati sve nečistoće, pa nemojte ponovo da ga koristite, već ga bacite pa sledeće noći uzmite svež.
utorak, 12. ožujka 2019.
bolovi
PRIRODNI LEKOVI PROTIV BOLOVA
Prirodni lekovi protiv bolova su najcesce raznorazni biljni analgetici koji mogu imati vaznu ulogu kod ublazavanja boli. Biljni analgetici su se u mnogim situacijama pokazili kao idealno resenje, s obzirom na cinjenicu da je veoma tesko pronaci idealan sinteticki analgetik koji bi trebao delovati protiv bolova, bez dodatnog uticaja na druge bitne elemente centralnog nervnog sistema (svest, motorika, senzorna percepcija...). Nije zanemarljiv ni njihov negativan uticaj na sluzokozu zeluca.
Tako se u biljnom svetu nalazi mnostvo biljaka koje imaju moc da ublaze bolove a da pri tom ne uzrokuju paralelne nezeljene nuspojave. Najcesce se upotrebljavaju kao prirodni lekovi protiv bolova u zglobovima kod artritisa, ledjima, kod fibromijalgije, zatim protiv glavobolje i menstrualnih bolova, pa tek onda protiv svih ostalih bolnih stanja. Evo najpoznatijih biljnih lekova koji mogu zameniti konvencionalne analgetike i osloboditi vas bolova.
Prirodni lekovi protiv bolova
1. Eukaliptus (Eucalyptus globulus): Ulje eukaliptusa je biljni analgetik, koristi se spolja za ublazavanje bolova kod reumatizma, artritisa, lumbaga, neuralgije. Pored toga, ono je odlicno sredstvo za inhalaciju a takodje odbija insekte (muve, komarce, mrave...).
2. Bela vrba (Salix alba): Ova biljka je jedan od najmocnijih prirodnih lekova protiv bolova. Poznata je po visokom sadržaju salicina koji se nalazi u kori drveta (prirodna supstanca koja veoma efikasno ublazava bolove raznog porekla).
3. Idjirot (Acorus calamus): Jos jedna biljka sa analgetskim delovanjem. Upotrebljava se kao lek protiv bolova u zglobovima kod reume i artritisa. Lekoviti deo biljke je koren koji inace ima sirok spektar lekovitih dejstava. Kada se koristi protiv bolova u zglobovima primenjuje se spolja i nanosi direktno na bolna mesta. Za te svrhe od korena biljke se spravlja kasasta masa ili ulje. Treba znati da idjirot ima i sedativno dejstvo, pa ga oralno ne treba primenjivati na svoju ruku, jer je potrebno strogo voditi racuna o doziranju.
4. Sumska paprat (Dryopteris fragrans): U narodnoj medicini sumska paprat ima siroku primenu, a izmedju ostalog zna se da deluje kao analgetik, korisna je i kao sredstvo za ublazavanje stresa i lecenje razlicitih neuroloskih poremecaja.
5. Pelen (Artemisia absinthium): Zovu ga jos i gorki pelin - biljka koja ima analgetsko dejstvo kada su u pitanju bolovi u zelucu, upale debelog creva, uganuca i modrica.
6. Kamilica (Matricaria chamomilla): Ovo je jedna od najpoznatijih biljaka na nasim prostorima. Pitoma, blagotvorna i bezopasna. Kada se razumno upotrebljava potpuno je bezbedna, cak i za bebe. Zato je caj od kamilice jedan od prvih cajeva koji se daje bebama za ublazavanje stomacnih grceva. Kod odraslih osoba isto tako ublazava bolove u stomaku, glavobolju i migrenu, a zenama je dobrodosao prirodni lek protiv menstrualnih bolova.
7. Arnika (Arnica montana): Oblozi od arnike upotrebljavaju se spolja za vidanje rana, a ujedno i za ublazavanje bolova na ranjenim mestima, kao i protiv bolova u misicima i tetivama.
8. Akupunktura: Ukoliko ipak niste zadovoljni ili nemate poverenja u gore navedene biljne lekove protiv bolova, mozete se odluciti za jos jedan vid alternativne medicine, a to je akupunktura. Iskustveno i naucno je dokazano da ova metoda lecenja ubedljivo najbolje rezultate daje upravo tada kada je u pitanju otklanjanje bolova, razlicitih uzroka i porekla. Jos jedna prednost akupunkture je sto dejstvo tretmana traje duze od analgetskog delovanja hemijskih supstanci. Skorasnja istrazivanja u Sjedinjenim Americkim Drzavama dala su izvanredne rezultate. Naime, nakon 6 meseci akupunkture uz redovne tretmane od 2 puta nedeljno, pacijenti koji boluju od reumatoidnog artritisa imali su smanjen bol u kolenima za 40%. A za dalje odrzavanje postignutog rezultata bio im je dovoljan samo jedan tretman mesecno. Prema dosadasnjoj statistici za otklanjanje akutnih bolova obicno je potrebno od 5 do 8 tretmana; a protiv hronicnih bolova od 8 do 15 tretmana donose olaksanje.
Idjirot (Acorus calamus)
Prirodni lekovi protiv bolova su najcesce raznorazni biljni analgetici koji mogu imati vaznu ulogu kod ublazavanja boli. Biljni analgetici su se u mnogim situacijama pokazili kao idealno resenje, s obzirom na cinjenicu da je veoma tesko pronaci idealan sinteticki analgetik koji bi trebao delovati protiv bolova, bez dodatnog uticaja na druge bitne elemente centralnog nervnog sistema (svest, motorika, senzorna percepcija...). Nije zanemarljiv ni njihov negativan uticaj na sluzokozu zeluca.
Tako se u biljnom svetu nalazi mnostvo biljaka koje imaju moc da ublaze bolove a da pri tom ne uzrokuju paralelne nezeljene nuspojave. Najcesce se upotrebljavaju kao prirodni lekovi protiv bolova u zglobovima kod artritisa, ledjima, kod fibromijalgije, zatim protiv glavobolje i menstrualnih bolova, pa tek onda protiv svih ostalih bolnih stanja. Evo najpoznatijih biljnih lekova koji mogu zameniti konvencionalne analgetike i osloboditi vas bolova.
Prirodni lekovi protiv bolova
1. Eukaliptus (Eucalyptus globulus): Ulje eukaliptusa je biljni analgetik, koristi se spolja za ublazavanje bolova kod reumatizma, artritisa, lumbaga, neuralgije. Pored toga, ono je odlicno sredstvo za inhalaciju a takodje odbija insekte (muve, komarce, mrave...).
2. Bela vrba (Salix alba): Ova biljka je jedan od najmocnijih prirodnih lekova protiv bolova. Poznata je po visokom sadržaju salicina koji se nalazi u kori drveta (prirodna supstanca koja veoma efikasno ublazava bolove raznog porekla).
3. Idjirot (Acorus calamus): Jos jedna biljka sa analgetskim delovanjem. Upotrebljava se kao lek protiv bolova u zglobovima kod reume i artritisa. Lekoviti deo biljke je koren koji inace ima sirok spektar lekovitih dejstava. Kada se koristi protiv bolova u zglobovima primenjuje se spolja i nanosi direktno na bolna mesta. Za te svrhe od korena biljke se spravlja kasasta masa ili ulje. Treba znati da idjirot ima i sedativno dejstvo, pa ga oralno ne treba primenjivati na svoju ruku, jer je potrebno strogo voditi racuna o doziranju.
4. Sumska paprat (Dryopteris fragrans): U narodnoj medicini sumska paprat ima siroku primenu, a izmedju ostalog zna se da deluje kao analgetik, korisna je i kao sredstvo za ublazavanje stresa i lecenje razlicitih neuroloskih poremecaja.
5. Pelen (Artemisia absinthium): Zovu ga jos i gorki pelin - biljka koja ima analgetsko dejstvo kada su u pitanju bolovi u zelucu, upale debelog creva, uganuca i modrica.
6. Kamilica (Matricaria chamomilla): Ovo je jedna od najpoznatijih biljaka na nasim prostorima. Pitoma, blagotvorna i bezopasna. Kada se razumno upotrebljava potpuno je bezbedna, cak i za bebe. Zato je caj od kamilice jedan od prvih cajeva koji se daje bebama za ublazavanje stomacnih grceva. Kod odraslih osoba isto tako ublazava bolove u stomaku, glavobolju i migrenu, a zenama je dobrodosao prirodni lek protiv menstrualnih bolova.
7. Arnika (Arnica montana): Oblozi od arnike upotrebljavaju se spolja za vidanje rana, a ujedno i za ublazavanje bolova na ranjenim mestima, kao i protiv bolova u misicima i tetivama.
8. Akupunktura: Ukoliko ipak niste zadovoljni ili nemate poverenja u gore navedene biljne lekove protiv bolova, mozete se odluciti za jos jedan vid alternativne medicine, a to je akupunktura. Iskustveno i naucno je dokazano da ova metoda lecenja ubedljivo najbolje rezultate daje upravo tada kada je u pitanju otklanjanje bolova, razlicitih uzroka i porekla. Jos jedna prednost akupunkture je sto dejstvo tretmana traje duze od analgetskog delovanja hemijskih supstanci. Skorasnja istrazivanja u Sjedinjenim Americkim Drzavama dala su izvanredne rezultate. Naime, nakon 6 meseci akupunkture uz redovne tretmane od 2 puta nedeljno, pacijenti koji boluju od reumatoidnog artritisa imali su smanjen bol u kolenima za 40%. A za dalje odrzavanje postignutog rezultata bio im je dovoljan samo jedan tretman mesecno. Prema dosadasnjoj statistici za otklanjanje akutnih bolova obicno je potrebno od 5 do 8 tretmana; a protiv hronicnih bolova od 8 do 15 tretmana donose olaksanje.
Idjirot (Acorus calamus)
Hashimotov sindrom
Hashimotov sindrom: Ovo su simptomi, češći je nego mislite To je autoimuna bolest štitnjače u kojoj čovjekov obrambeni sustav ne prepoznaje normalne dijelove stanica štitnjače kao svoje, te razvija antitijela na ove molekule i time ih uništava.
Umor, pospanost, dekoncentracija, bezvoljnost, depresija, opadanje kose, problemi s menstrualnim ciklusom i libidom, neplodnost, nepravilan rad srca, glavobolje, dobivanje na težini, zatvor, niska razina željeza i problemi s očima, dio su simptoma Hashimotovog sindroma, najčešćeg uzroka slabijeg rada štitnjače, koji se javlja u oko 10 posto žena i 6 posto muškaraca.
- Glavni uzrok bolesti je naslijeđe, to je genetski poremećaj o kojem još uvijek malo znamo kao i o svim drugim autoimunim bolestima. To jeautoimuna bolest štitnjače u kojoj čovjekov obrambeni sustav ne prepoznaje normalne dijelove stanica štitnjače kao svoje, te razvija antitijela na ove molekule i time ih uništava - pojašnjava naš sugovornik. Antitijela mogu biti usmjerena na tireoglobulin (Tg), što je molekula neophodna za proizvodnju hormona štitnjače, i tiroidnu peroksidazu (TPO), odnosno enzim koji je neophodan za sintezu hormona štitnjače.
A kad jednom bude dijagnosticiran, pacijent mora biti pod redovitom terapijom i kontrolama.
Namirnice za jačanje funkcije štitnjače
• riba (posebno tuna i losos bogati selenom), školjke i morski plodovi koji sadrže jod
• meso (sadrži aminokiselinu tireozin)
• mahunarke
• cjelovite žitarice, smeđa riža (bogata selenom)
• orašasti plodovi
• sjemenke, posebice suncokretove
• voće i povrće: citrusno voće, marelice, avokado, banane, jagode, šljive, paprika, mrkva, šparoge, špinat
• mliječni proizvodi, posebno s dodatkom probiotskih kultura
• zeleni čaj
• kokosovo, maslinovo i riblje ulje
Što usporava štitnjaču? (izbjegavati!):
• namirnice koje sadrže gluten
• sve namirnice koje sadrže tiouracil i sve goitrogene namirnice, jer utječu na razinu hormona u tijelu i time remete rad štitnjače: brokula, prokulice, cvjetača, kupus, kelj, rotkvice, pastrnjak, soja i sojini proizvodi
• sva hrana koja sadrži rafinirani šećer
• ne preporučuju se jagode, breskve, batat
Prenaprezanje štitnjače koja se ne liječi može dovesti do raka žlijezde
Poremećaj rada štitnjače ne može se izliječiti, ali se može tako dobro liječiti da pacijent živi kao da ga nema. Liječi se pomoću hormona štitnjače, tj. nadoknađuje se šteta koju ovaj poremećaj izaziva. Na taj način se štitnjača štiti od prenaprezanja koja mogu dovesti i do pojave raka štitnjače, a organizam funkcionira kao da ima zdravu štitnjaču, kaže dr. Lacić.
Problem se može itekako držati pod kontrolom
Svi pacijenti uz adekvatnu terapiju problem mogu držati pod kontrolom, i to s lijekovima koji im ne škode. Terapija je nadomjesna, odnosno uzimaju se samo hormoni kojih inače ima u organizmu, ali u nedovoljnoj količini. Nema znantsveno dokazanih drugih načina liječenja, ističu stručnjaci.
Slabiji se rad štitnjače obavezno liječi
Opasno je zanemarivati simptome koji upućuju na niske hormone štitnjače te sam poremećaj, jer to može dovesti i do drugih zdravstvenih problema. Naime, hormoni štitnjače putem krvi odlaze po cijelom organizmu i ulaze u sve stanice ljudskog organizma i tamo reguliraju metabolizam, odnosno određuju kako će raditi te stanice.
Umor, pospanost, dekoncentracija, bezvoljnost, depresija, opadanje kose, problemi s menstrualnim ciklusom i libidom, neplodnost, nepravilan rad srca, glavobolje, dobivanje na težini, zatvor, niska razina željeza i problemi s očima, dio su simptoma Hashimotovog sindroma, najčešćeg uzroka slabijeg rada štitnjače, koji se javlja u oko 10 posto žena i 6 posto muškaraca.
- Glavni uzrok bolesti je naslijeđe, to je genetski poremećaj o kojem još uvijek malo znamo kao i o svim drugim autoimunim bolestima. To jeautoimuna bolest štitnjače u kojoj čovjekov obrambeni sustav ne prepoznaje normalne dijelove stanica štitnjače kao svoje, te razvija antitijela na ove molekule i time ih uništava - pojašnjava naš sugovornik. Antitijela mogu biti usmjerena na tireoglobulin (Tg), što je molekula neophodna za proizvodnju hormona štitnjače, i tiroidnu peroksidazu (TPO), odnosno enzim koji je neophodan za sintezu hormona štitnjače.
A kad jednom bude dijagnosticiran, pacijent mora biti pod redovitom terapijom i kontrolama.
Namirnice za jačanje funkcije štitnjače
• riba (posebno tuna i losos bogati selenom), školjke i morski plodovi koji sadrže jod
• meso (sadrži aminokiselinu tireozin)
• mahunarke
• cjelovite žitarice, smeđa riža (bogata selenom)
• orašasti plodovi
• sjemenke, posebice suncokretove
• voće i povrće: citrusno voće, marelice, avokado, banane, jagode, šljive, paprika, mrkva, šparoge, špinat
• mliječni proizvodi, posebno s dodatkom probiotskih kultura
• zeleni čaj
• kokosovo, maslinovo i riblje ulje
Što usporava štitnjaču? (izbjegavati!):
• namirnice koje sadrže gluten
• sve namirnice koje sadrže tiouracil i sve goitrogene namirnice, jer utječu na razinu hormona u tijelu i time remete rad štitnjače: brokula, prokulice, cvjetača, kupus, kelj, rotkvice, pastrnjak, soja i sojini proizvodi
• sva hrana koja sadrži rafinirani šećer
• ne preporučuju se jagode, breskve, batat
Prenaprezanje štitnjače koja se ne liječi može dovesti do raka žlijezde
Poremećaj rada štitnjače ne može se izliječiti, ali se može tako dobro liječiti da pacijent živi kao da ga nema. Liječi se pomoću hormona štitnjače, tj. nadoknađuje se šteta koju ovaj poremećaj izaziva. Na taj način se štitnjača štiti od prenaprezanja koja mogu dovesti i do pojave raka štitnjače, a organizam funkcionira kao da ima zdravu štitnjaču, kaže dr. Lacić.
Problem se može itekako držati pod kontrolom
Svi pacijenti uz adekvatnu terapiju problem mogu držati pod kontrolom, i to s lijekovima koji im ne škode. Terapija je nadomjesna, odnosno uzimaju se samo hormoni kojih inače ima u organizmu, ali u nedovoljnoj količini. Nema znantsveno dokazanih drugih načina liječenja, ističu stručnjaci.
Slabiji se rad štitnjače obavezno liječi
Opasno je zanemarivati simptome koji upućuju na niske hormone štitnjače te sam poremećaj, jer to može dovesti i do drugih zdravstvenih problema. Naime, hormoni štitnjače putem krvi odlaze po cijelom organizmu i ulaze u sve stanice ljudskog organizma i tamo reguliraju metabolizam, odnosno određuju kako će raditi te stanice.
antioksidansi
Namirnice bogate antioksidansima
Hrana koju unosite treba biti primarni izvor antioksidanasa. Ukoliko vaši obroci sadržavaju uravnotežene količine sirovog, kvalitetnog i organski uzgojenog raznobojnog voća i zelenog lisnatog povrća, tijelo će dobiti dovoljno antioksidanasa neophodnih za postizanje i održavanje optimalnog zdravstvenog stanja. Unošenje namirnica bogatih antioksidansima, poput orašastih plodova (orasi, lješnjaci, pistacije, bademi), nara, bobičastog voća, paradajza, slatkog krompira, leće, zelenog čaja itd. omogućuje organizmu da popuni rezerve antioksidanasa i osigurava optimalnu zaštitu protiv stanja i bolesti povezanih sa starenjem organizma, poput mrene, makularne degeneracije, demencije, srčanih bolesti, malignoma…
I sama probava hrane i metabolizam hranjivih materija stvaraju slobodne radikale, pa će vaš organizam trebati hranu bogatu antioksidansima u svakom obroku, u skladu s unosom energije. Osoba koja hranom unosi oko 2.500 kalorija dnevno trebat će oko 11.000 milimola antioksidansa, dok će osoba koja unosi oko 1.800 kalorija trebati oko 8.000 milimola antioksidansa. Dodatno, sve stresne situacije, zagađenja, bolesti…, proizvode dodatne slobodne radikale kojima treba suprotstaviti dovoljnu količinu egzogenih antioksidanasa iz namirnica ili dodataka prehrani. Većina ljudi ne unosi ni polovinu potrebne količine antioksidansa. Možda izgleda neobično koliko biste antioksidansa trebali dnevno unositi u vaš organizam, ali to uopšte nije teško ukoliko obratite pažnju šta jedete. Svakako, to ne moraju biti skupe i egzotične namirnice, jer velike količine antioksidanasa možete naći u poznatim, dostupnijim i jeftinijim namirnicama koje možete nabaviti u obližnjoj prodavnici. Npr. jedna banana sadrži oko 1.000 milimola antioksidansa, ali zato jedna porcija borovnica sadrži oko 8.000 milimola, a crvene jabuke oko 7.000 milimola antioksidansa. Jednostavno – promišljeni odabir namirnica, u skladu s kalorijskim unosom, omogućit će vam da lako zadovoljite minimum dnevnih potreba za antioksidansima. Izbor će vam biti lakši i potpuniji ukoliko ste se navikli jesti hranu biljnog porijekla, jer u njoj nalazimo 64 puta više antioksidanasa nego u hrani životinjskog porijekla.
Konzumiranje kvalitetnih proteina iz sirutke, iz hladno presovanog sira, iz mlijeka životinja hranjenih na prirodan način – bez dodataka hormona, šećera ili drugih hemikalija, vrlo je važno jer predstavlja punovrijedan izvor esencijalnih aminokiselina neophodnih za produkciju antioksidansa glutationa: cisteina, glicina i glutamata, te glutamil-cistein, koji se pretvara u glutation.
U voće najbogatije antioksidansima spadaju bobičasti plodovi kao što su borovnice, kupine, jagode, brusnice, maline i nar. Ovo voće je istovremeno i dobar izvor vitamina C, karotena i karotenoida, kao i mikroelemenata poput cinka, kalija, željeza, kalcija i magnezija. S voćem ne treba pretjerivati, jer prevelike količine fruktoze mogu imati suprotne učinke od željenih.
U povrće najbogatije antioksidansima spadaju cvekla, patlidžan, crvene paprike, prokulice, brokule. Unošenje antioksidanasa važno je kao što je važno unošenje vitamina i minerala. Srećom, uglavnom se radi o istim namirnicama, jer je hrana bogata vitaminima i mineralima najčešće istovremeno bogata i antioksidansima.
Neka bar polovina vašeg dnevnog obroka bude hrana biljnog porijekla, voće i integralne žitarice. Važno je i da pravite raznovrsne izbore, jer se različiti antioksidansi nalaze u različitim biljnim vrstama. Ako vam je teško pamtiti o kojim se namirnicama radi, onda upamtite tri boje – birajte hranu tamnozelene, crvene i narandžaste boje.
Obratite pažnju i na začine. Kada se porede na bazi „gram za gram“, začini sadrže veoma velike količine antioksidansa. Dodatkom malih količina začina možete svom organizmu osigurati velike količine antioksidansa. Npr. dodavanjem origana u tjesteninu pripremljenu od integralnih žitarica, sa brokulima i sosom od paradajza, nećete samo poboljšati okus jela, već i udvostručujete količinu antioksidansa u vašem obroku. Tu su i drugi začini, poput cimeta, mažurana, pimenta, klinčića (karanfilčića), osušenog matičnjaka ili metvice (nane), potom đumbira, kurkume, češnjaka… U idealnom slučaju, upotrebljavajte samo svježe začine i začinsko ljekovito bilje, jer sadrže veće količine antioksidansa u odnosu na prerađene, praškaste varijante (npr. antioksidantna aktivnost svježeg bijelog luka je 1,5 puta veća od suhog, praškastog oblika).
Organski zeleni čaj je bogat antioksidantnim supstancama i sadrži polifenolski epigalokatehin-3-galat (EGKG), jedan od najmoćnijih do danas poznatih antioksidanasa. EGKG može sniziti rizik srčanog i moždanog udara, glaukoma, sniziti visoki holesterol, poboljšati fizičku performansu, povećati oksidaciju masti i pomoći pretilim osobama. Nisu svi zeleni čajevi isti, te je potrebno voditi računa da neke obrađene mješavine sadržavaju veoma malo EGKG, mogu biti kontaminirani fluoridom ili lastočnim materijama koje se kod ključanja otapaju u čajnu otopinu.
Ukoliko namirnice nije moguće konzumirati sirove i neobrađene, onda obratite pažnju na obradu hrane, jer neke metode smanjuju količine antioksidansa u hrani. Namirnice kuhane u ključaloj vodi ili u ekspres-loncu gube većinu korisnih svojstava, dok nježnije, poštednije metode pripreme, poput kuhanja na pari ili prženja/pečenja pomažu u očuvanju antioksidanasa u obrađenim namirnicama.
Također, razmislite i šta kuhate. Kuhanje nekih vrsta paprika lako uništava antioksidanse u njima, pa ih je najbolje jesti sirove. Sokovi pripremljeni cijeđenjem sirovog voća dobar su izvor dnevne porcije antioksidansa. S druge strane, kuhanje mrkve ili celera može povećati količinu antioksidansa u njima, pa to može biti razlog da se supa od mrkve češće nađe na vašem meniju za ručak!
Hrana koju unosite treba biti primarni izvor antioksidanasa. Ukoliko vaši obroci sadržavaju uravnotežene količine sirovog, kvalitetnog i organski uzgojenog raznobojnog voća i zelenog lisnatog povrća, tijelo će dobiti dovoljno antioksidanasa neophodnih za postizanje i održavanje optimalnog zdravstvenog stanja. Unošenje namirnica bogatih antioksidansima, poput orašastih plodova (orasi, lješnjaci, pistacije, bademi), nara, bobičastog voća, paradajza, slatkog krompira, leće, zelenog čaja itd. omogućuje organizmu da popuni rezerve antioksidanasa i osigurava optimalnu zaštitu protiv stanja i bolesti povezanih sa starenjem organizma, poput mrene, makularne degeneracije, demencije, srčanih bolesti, malignoma…
I sama probava hrane i metabolizam hranjivih materija stvaraju slobodne radikale, pa će vaš organizam trebati hranu bogatu antioksidansima u svakom obroku, u skladu s unosom energije. Osoba koja hranom unosi oko 2.500 kalorija dnevno trebat će oko 11.000 milimola antioksidansa, dok će osoba koja unosi oko 1.800 kalorija trebati oko 8.000 milimola antioksidansa. Dodatno, sve stresne situacije, zagađenja, bolesti…, proizvode dodatne slobodne radikale kojima treba suprotstaviti dovoljnu količinu egzogenih antioksidanasa iz namirnica ili dodataka prehrani. Većina ljudi ne unosi ni polovinu potrebne količine antioksidansa. Možda izgleda neobično koliko biste antioksidansa trebali dnevno unositi u vaš organizam, ali to uopšte nije teško ukoliko obratite pažnju šta jedete. Svakako, to ne moraju biti skupe i egzotične namirnice, jer velike količine antioksidanasa možete naći u poznatim, dostupnijim i jeftinijim namirnicama koje možete nabaviti u obližnjoj prodavnici. Npr. jedna banana sadrži oko 1.000 milimola antioksidansa, ali zato jedna porcija borovnica sadrži oko 8.000 milimola, a crvene jabuke oko 7.000 milimola antioksidansa. Jednostavno – promišljeni odabir namirnica, u skladu s kalorijskim unosom, omogućit će vam da lako zadovoljite minimum dnevnih potreba za antioksidansima. Izbor će vam biti lakši i potpuniji ukoliko ste se navikli jesti hranu biljnog porijekla, jer u njoj nalazimo 64 puta više antioksidanasa nego u hrani životinjskog porijekla.
Konzumiranje kvalitetnih proteina iz sirutke, iz hladno presovanog sira, iz mlijeka životinja hranjenih na prirodan način – bez dodataka hormona, šećera ili drugih hemikalija, vrlo je važno jer predstavlja punovrijedan izvor esencijalnih aminokiselina neophodnih za produkciju antioksidansa glutationa: cisteina, glicina i glutamata, te glutamil-cistein, koji se pretvara u glutation.
U voće najbogatije antioksidansima spadaju bobičasti plodovi kao što su borovnice, kupine, jagode, brusnice, maline i nar. Ovo voće je istovremeno i dobar izvor vitamina C, karotena i karotenoida, kao i mikroelemenata poput cinka, kalija, željeza, kalcija i magnezija. S voćem ne treba pretjerivati, jer prevelike količine fruktoze mogu imati suprotne učinke od željenih.
U povrće najbogatije antioksidansima spadaju cvekla, patlidžan, crvene paprike, prokulice, brokule. Unošenje antioksidanasa važno je kao što je važno unošenje vitamina i minerala. Srećom, uglavnom se radi o istim namirnicama, jer je hrana bogata vitaminima i mineralima najčešće istovremeno bogata i antioksidansima.
Neka bar polovina vašeg dnevnog obroka bude hrana biljnog porijekla, voće i integralne žitarice. Važno je i da pravite raznovrsne izbore, jer se različiti antioksidansi nalaze u različitim biljnim vrstama. Ako vam je teško pamtiti o kojim se namirnicama radi, onda upamtite tri boje – birajte hranu tamnozelene, crvene i narandžaste boje.
Obratite pažnju i na začine. Kada se porede na bazi „gram za gram“, začini sadrže veoma velike količine antioksidansa. Dodatkom malih količina začina možete svom organizmu osigurati velike količine antioksidansa. Npr. dodavanjem origana u tjesteninu pripremljenu od integralnih žitarica, sa brokulima i sosom od paradajza, nećete samo poboljšati okus jela, već i udvostručujete količinu antioksidansa u vašem obroku. Tu su i drugi začini, poput cimeta, mažurana, pimenta, klinčića (karanfilčića), osušenog matičnjaka ili metvice (nane), potom đumbira, kurkume, češnjaka… U idealnom slučaju, upotrebljavajte samo svježe začine i začinsko ljekovito bilje, jer sadrže veće količine antioksidansa u odnosu na prerađene, praškaste varijante (npr. antioksidantna aktivnost svježeg bijelog luka je 1,5 puta veća od suhog, praškastog oblika).
Organski zeleni čaj je bogat antioksidantnim supstancama i sadrži polifenolski epigalokatehin-3-galat (EGKG), jedan od najmoćnijih do danas poznatih antioksidanasa. EGKG može sniziti rizik srčanog i moždanog udara, glaukoma, sniziti visoki holesterol, poboljšati fizičku performansu, povećati oksidaciju masti i pomoći pretilim osobama. Nisu svi zeleni čajevi isti, te je potrebno voditi računa da neke obrađene mješavine sadržavaju veoma malo EGKG, mogu biti kontaminirani fluoridom ili lastočnim materijama koje se kod ključanja otapaju u čajnu otopinu.
Ukoliko namirnice nije moguće konzumirati sirove i neobrađene, onda obratite pažnju na obradu hrane, jer neke metode smanjuju količine antioksidansa u hrani. Namirnice kuhane u ključaloj vodi ili u ekspres-loncu gube većinu korisnih svojstava, dok nježnije, poštednije metode pripreme, poput kuhanja na pari ili prženja/pečenja pomažu u očuvanju antioksidanasa u obrađenim namirnicama.
Također, razmislite i šta kuhate. Kuhanje nekih vrsta paprika lako uništava antioksidanse u njima, pa ih je najbolje jesti sirove. Sokovi pripremljeni cijeđenjem sirovog voća dobar su izvor dnevne porcije antioksidansa. S druge strane, kuhanje mrkve ili celera može povećati količinu antioksidansa u njima, pa to može biti razlog da se supa od mrkve češće nađe na vašem meniju za ručak!
Pretplati se na:
Postovi (Atom)