srijeda, 15. svibnja 2019.

Dr. Slađana Velkov - intervju

ŠTO JE MEDICINA NAPREDNIJA, SVE JE VIŠE BOLESNIH – DR SLAĐANA VELKOV

Kako je nekadašnja holistička medicina postala industrija?

Proces industrijalizacije je nažalost obuhvatio i medicinu. Rokfeler i Karnegi grupa, su pre više od 100 godina, odlučili da reformišu medicinsko obrazovanje u Americi, koje se zatim proširilo i na ostatak sveta. Pre te reforme, medicinske škole su bile veoma različite od ovih danas, bilo je homeopatskih, naturopatskih i herbalnih škola, dok se posle toga, većina holističkih škola zatvarala a lečenje svelo samo na distribuciju sintetičkih, patentiranih lekova, koji uglavnom maskiraju simptom jedne bolesti, izazivajući pritom druge “neželjene posledice”, koje pak zahtevaju nove “lekove”. U isto vreme, bolest se unutar tela još uvek razvija i jednog dana opet manifestuje u još gorem obliku. Na taj način, prodaja je stalno u porastu a doktori se praktično svode samo na distributere. Pogubni rezulatati ovakvih pristupa su evidentni. Medicina nikada nije bila naprednija i profitabilnija i umesto da rezultira zdravljem, broj obolelih je u stalnom porastu, što je paradoks o kome treba dobro razmisliti. Od zdravog čoveka nema profita.
Prirodni lekovi su bezbedniji, efikasniji i dostupniji, međutim, doktori često i ne znaju o prirodnim metodama lečenja jer im se na predavanjima, zračenje i hemoterapija prezentuju kao jedini lek za rak a sponzori tih predavanja su upravo proizvođači tih hemoterapijskih “lekova”.

Šta je rak?

Da bi smo rešili neki problem, moramo znati šta je njegov uzrok.

Ono što klasična medicina naziva bolešću, je odgovor tela na toksičnu hranu, vodu, vazduh i neprirodan način života. Kada dođe do zasićenja toksinima, telo će aktivirati bezbedonosne mehanizme kao što su tečna stolica, kašalj, povraćanje, znojenje, da bi izbacilo višak otrova iz tela. Temperatura raste, pri čemu se mobilišu bela krvna zrnca kako bi eliminisala mikrobe i toksine.

Ukoliko sprečimo ova čišćenja, što klasična medicina radi, toksini se vraćaju u telo i dolazi do prezasićenja organizma toksičnim materijama, pa će početi da ih skladišti u vidu tumora. Toksini bivaju duboko inkorporirani u ćeliju, tako da sam DNK ćelije biva ugrožen a intoksicirane maligne ćelije počinju da se umnožavaju bez kontrole, kako bi preživele.

Klasičan način lečenja raka, hemoterapijom, zračenjem i operacijama, neće rešiti problem, jer je osnovni uzrok intoksikacija i pad imuniteta i može se rešiti samo detoksikacijom i jačanjem imuniteta. Operacija je nekada neophodna ali samo kao dodatak osnovnoj terapiji detoksikacije.

Pritom je vrlo bitno, da limfni čvorovi ne budu odstranjeni, jer limfni čvorovi filtriraju rak, zadržavaju kancerozne ćelije da se ne bi rasejale. Izvaditi uvećan limfni čvor, znači odstraniti filter. Problem se rešava čišćenjem filtera a ne odstranjivanjem.
Još uvek se primenjuju neefikasne, skupe i pogubne, patentirane metode hemoterapije i zračenja. Po statistikama, vrlo mali broj ljudi tretiran na taj način, preživi. Hemoterapija, koja sadrži potentne toksine, uništava imuni sistem, izaziva sekundarni rak, čini postojeći rak još agresivnijim i izaziva doživotna oštećenja tela. Ubija ne samo ćelije raka, već uništava i imuni sistem, tako da izlečenje postaje gotovo nemoguće.
Svedoci smo sve većeg broja malignih bolesti. Međutim, veliko je pitanje koliko su te dijagnoze tačne. Uvek je dobro proveriti rezultate na više mesta. Nažalost, razni interesi su u igri. Na primer, dr Farid Fata u Mičigenu je optužen na 54 godine zatvora, jer je godinama prepisivao hemoterapiju pacijentima kojima nije bila potrebna, mnogi od njih nisu imali rak i mnogi su umrli od hemoterapije.

Stres je takodje bitan faktor u razvoju bolesti. Kada smo u stresu, negativni hormoni zakiseljuju organizam što dovodi do poremećaja funkcije mnogih organa.
Treba pomenuti i nocebo efekat (suprotno od placeba) što je moć autoriteta da utiče na verovanje pacijenata da će umreti ili živeti. Pacijenti počinju da umiru onog trenutka kada im doktor kaže koliko im je još života ostalo, doktor moze lošim prognozama i negativnim stavom da izazove ogroman strah kod pacijenta.
Kada nekome kažemo da ima rak, već posle nekoliko sati će ćelije imunog sistema prestati sa radom, jer su upornim i dugogodišnjim ponavljanjem da je rak smrtonosna i neizlečiva bolest, ljudi programirani da umiru. Dok smo u stresu i u programu smrti, ćelija zatvara svoju membranu i ne prima hranljive materije, niti otpušta toksine, pa tako ćelija za ćelijom izumiru.

Veoma je bitan pozitivan mentalni stav. Treba se deprogramirati, izbegavati negativnosti i medije koji su po pravilu uznemirujući (jer se dobra vest ne prodaje), i koncentrisati se na izlečenje, biti fizički aktivan, slušati umirujuću muziku, govoriti o pozitivnim temama, oprostiti sebi i drugima i osloboditi se. Trebamo se fokusirati na ono što želimo a ne na ono što ne želimo. Ne treba ponavljati “imam ovu ili onu bolest” jer se time etiketiramo i zadržavamo bolest. Pozitivan stav je veoma važan faktor izlečenja a najlakše se postiže iskrenim osmehom.
Imuni sistem je taj koji se bori sa rakom. Međutim, hemo i radio terapija uništavaju upravo imuni sistem. Imuni sistem se jača sirovom biljnom hranom, kretanjem, čistim vazduhom i vodom, sunčanjem, pravilnim ritmom spavanja i eliminacijom stresa. Sirova biljna hrana se digestira sopstvenim enzimima.

Kuvanjem se enzimi uništavaju, pa telo za digestiju krade metaboličke enzime iz ćelija. Tako ćelije ostaju bez enzima, koji su njeno gorivo, i ne mogu efikasno obavljati svoju funkciju. Proces čišćenja tela postaje otežan, organizam se prezasićuje toksinima i bolest napreduje.
Boravak u prirodi je veoma važan, čist vazduh ispunjava ćelije kiseonikom i ubrzava izlečenje. Sunčevi UV zraci ubijaju viruse, bakterije, gljivice i maligne ćelije, i transformišu holesterol u vitamin D, koji je snažan antikancerogen.

Da li su nam potrebni meso, sir, mleko?

Priroda je vrlo egzaktna i na neprirodno ponašanje odgovara opomenom i bolešću.

Prirodno je za divlje životinje da mogu da stignu, ubiju i pojedu svoj plen, možemo li i mi da uradimo isto, bez noževa i kuvanja? Razmislimo o tome, da li je to prirodno za nas?

Naš digestivni sistem je sasvim drugačiji od mesojeda, mi imamo mnogo duža creva, slabiju kiselinu, nismo opremljeni kandžama i oštrim zubima, tako da meso, umesto da se vari, truli u našem stomaku.

Produkti tog raspadanja su kiseline koje izazivaju mnogobrojne bolesti. Naši stari su jeli meso uglavnom za praznike i to meso nije bilo zagađeno hormonima, antibioticima, konzervansima…

Čovek je jedino biće na zemlji koje pije mleko posle perioda dojenja i jedino biće koje pije mleko druge vrste. Kada mladunče dobije zube, prelazi na čvrstu biljnu hranu. Kravlje mleko je dizajnirano da tele za godinu dana poraste nekoliko stotina kilograma, dok je bebama potreban drugačiji sastav mleka koji je jedino dostupan u majčinom mleku. Mleko i sirevi koje su naši stari jeli, se veoma razlikuju od današnjeg pasterizovanog i homogeniozvanog mleka, prepunog hormona, krvi i gnoja (zbog mašinske muže), kao i ostalih supstanci koje izazivaju prerani pubertet i mnoge druge bolesti.

75 % ljudi u svetu danas umire od posledica moždanog udara, infarkta i drugih kardiovaskularnih bolesti, što je posledica suženja i začepljenja krvnih sudova masnim naslagama, uglavnom zbog ishrane životinjskim proizvodima. Klasična medicina od ovoga pravi mitove, tretira ih kao doživotne bolesti i leči “lekovima” koji imaju mnogo štetnih efekata.

O pravom uzroku, koji je veoma jednostavan, se retko govori, zato često srećemo ljude koji imaju i po nekoliko uzastopnih bajpasa, što samo privremeno rešava problem. Međutim, ishranom bez životinjskih proizvoda, sirovom biljnom hranom, ove bolesti se leče i sprečavaju brzo i jednostavno, nestaju masne naslage iz krvnih sudova, koji postaju ponovo elastični i zdravi.

Veoma je važno da ponekad zastanemo i razmislimo o svrsi našeg života. Postavimo prave ljudske vrednosti, mir, dobrotu i dobra dela, ispred materijalnih. Setimo se da je u svemu što radimo, pre svega, najvažnije biti čovek.

Na kraju bih poželela svim vašim čitaocima zdrav i dug život, ispunjen radošću. A ključ za sve to je u nama samima.

Dr Sladjana Velkov