četvrtak, 8. kolovoza 2019.

suzbijanje emocija

Suzbijanje emocija: SVIJEST, PODSVIJEST, I NASTANAK KARME

Suzbijanje je psihološki mehanizam, koji dovodi do emocionalnih i duhovnih smetnji i disfunkcija, nazvanih neurozama. Suzbijanje je nešto, što čini svako od nas. Ljudi koji dospijevaju do tačke u kojoj više nisu sposobni djelovati ili uspostaviti odnos s drugima, samo su u suzbijanju otišli dalje od prosječne osobe; isto tako, ljudi koji slove kao dobro uravnoteženi, samo suzbijaju manje, nego što to čini prosječan čovjek.
Prema tome, nivo  emocionalnog zdravlja u našem društvu daleko je ispod mogućnosti koje se pružaju čovječanstvu, no to je naprosto u vezi s našim trenutnim stepenom evolucijskog nivoa rasta.
Svrha svih terapija rasta bila bi pročišćavanje suzbijenog materijala, što na nas djeluje upravo suprotno, ili nas čini neurotičnima.Važno je steći jasan uvid u načine na koje suzbijanje zapravo djeluje.

Suzbijanje započinje s otporom

Kao motiv koji leži iza otpora prema neugodnom događaju navodi se, da radije ne bismo iskusili patnju koju on sa sobom donosi.

Izbjegavanje osjećaja podrazumijeva i izbjegavanje odgovornosti za njih; no, to ne činimo uvijek zato jer je to naš odabir, već stoga, što nam nedostaje znanje o načinu direktnog  suprotstavljanja životu. Ne znamo kako da ga u cijelosti proživimo tako, da se u njemu ne nađemo s nepotpunostima, ili zaostacima, ili neoslobođenim energijama.
Nakon blokiranja energije osjećaja uz pomoć otpora, udaljujemo svijest od blokirane energije, upotpunjujući time suzbijanje. Prema tome, ne uspijeva nam izbjeći osjećaj kako to želimo, već samo spriječiti ulaz energije u područje naše svijesti. Energija osjećaja ostaje snama u prikrivenom obliku.

Suzbijanje djeluje i izvana i iznutra

Suzbijanje je čin odbacivanja iskustva iz područja SVIJESTI

Izvana gledano, suzbijamo svijest o drugim ljudima, o događajima ili okolnostima koje nam nisu ugodne. Zatvaramo se prema mnogim područjima života, osuđujemo, i usmjeravamo se sami na sebe. Nešto će nam se učiniti zlim već i samo zato, jer je došlo u sukob s nekom od naših »potreba«.
Istovremeno u svojoj nutrini suzbijamo svijest o bolnim osjećajima, uključujući i sve ono što nam se ne sviđa na sebi, i što smatramo svojim manama, slabostima ili negativnim obrascima. Vanjsko suzbijanje može nas učiniti ograničenima ili čak i zatucanima; no, posljedice ovog unutarnjeg suzbijanja mogu biti mnogo ozbiljnije. Mislimo, kako je moguće jednostavno zatvoriti vrata patnji, i tako zadržati svoj mir. Silom pokušavamo isključiti patnju iz vlastite svijesti, bilo kojim od brojnih izgovora. Ali ono, što time u stvari radimo, to je – da odbacujemo sebe, jer patnja i jeste jedan dio nas samih.
Problem kod suzbijanja osjećaja nalazimo u tome, da se oni na taj način ne rješavaju, već samo prikrivaju i pojaviće se u nekom kasnijem trenutku.
Kad suzbijamo neki osjećaj neugode, prekidamo prirodan tok energija.
Ne dopuštamo osjećaju da se pročisti, da se oslobodi, te time postigne i svoju prirodnu ravnotežu. Tako energija pada u zamku, te se zadržava pohranjena u statičkom stanju.

Gdje se energija pohranjuje?

Zadržava se u onom, što nazivamo PODSVIJEST.

Suzbijanje stvara podsvjesnu karmu

Odbacujući svoje iskustvo, izgrađujemo spremnik za podsvjesno. A istočnjačkim jezikom rečeno, izgrađivanje ovih podsvjesnih sila naziva se KARMA.
Pitate se kako suzbijanje kreira karmu? Jednostavno; emocije koje suzbijamo polako prelaze u fazu mirovanja jer drugim emocijama pokušavamo zatrpati ove koje smo potisnuli, i baš kao uprljan komad tkanine kad uronimo u farbu, nikad se ta tkanina ne ofarba u poptunosti kao ona koja je čista, uvije izranjaju nečistoće. Te emocije koje postepeno izranjaju vode nas često na neka mjesta, događaje…i to je u biti karma; što pošalješ Univerzumu, Univerzum ti vrati, ili; ono što pokušavaš izbjeći proganjaće te sve dok se s time ne suočiš.
Kad ove dodatne energije nema dovoljno na raspolaganju, ne može se lako suzbijati, pa se suočavamo sa svojom patnjom. Dakle, kad suzbijamo, energija potrebna za to se pribavlja u našem pozitivnom i stvaralačkom dijelu; postajemo rascijepljeni, radimo sami protiv sebe, i ostajemo nesvjesni onoga što se s nama događa.

Potiskivanje (represija )

Sindrom suzbijanja postaje nesvjestan kad dospijeva do točke potiskivanja.
Potiskivanje je isto što i suzbijanje, osim što ovdje ne postoji svijest o osjećaju, ili o njegovom izbjegavanju. Npr., ako ste ljutiti, ali svjesno ne prepoznajete svoju ljutnju, ona postaje potisnuta.
Neprestano potiskivanje dovodi do neuroza i sve veće blokade ljudskog organizma. Na emocionalnoj razini, ishod toga je tjeskoba, ovisnost, bijes, te nesvjesni destruktivni obrasci, a na fizičkoj razini – bolest.
A što je bolest drugo, nego- blokada?
Pogledajmo pojedinačno, koje se vrste osjećaja uobičajeno suzbijaju ili potiskuju, te ostaju zakopane u podsvjesnom. Naši su osjećaji obično zabavljeni sljedećim područjima:

1. PREŽIVLJAVANJE: strah, tjeskoba (anksioznost), nesigurnost zbog zdravlja, novac, imovina, smrt.

2. UZBUĐENJE: seksualni osjećaji, žudnja za hranom, alkoholom, pušenjem, drogama.

3. SNAGA: ljutnja, neprijateljstvo, agresivnost, bespomoćnost, beznačajnost.

4. ODNOSI: osamljenost, ljubomora

Različiti se osjećaji mogu i povezati, oblikujući tada složen sistem suzbijanja i blokada.
Ishod gomilanja ovih negativnih energija je STRES.
Izgrađivanje suzbijene energije može biti različito, tijekom kraćih ili dužih razdoblja. Na kratkotrajno emocionalno suzbijanje možemo naići kod straha, seksualnih pobuda, ili bilo kojeg osjećaja koji se ne može odmah razriješiti. Primjerice, netko može osjetiti ljutnju u svom radnom okruženju, i ne zna kako da je se oslobodi, pa zatim stiže u svoj dom, i istresa je na obitelj. Pokušaj da se energija oslobodi njenim pražnjenjem na neutralnu osobu poznata je kao pomicanje. Pomicanje je vrlo rasprostranjeno, samo što uvijek završava povrijeđenim osjećajima, nesporazumima i pogoršanjem međuljudskih odnosa i veza.
Okolnosti iz prošlosti koje su ostale nerazriješene imaju svoje puteve za ponovno pojavljivanje, samo s novim licima ili kao nove okolnosti; tada imamo pravo odabira – preuzeti odgovornost i proživjeti ih, ili ih izbjeći i još jednom suzbiti.

Izvor: Škola za dušu - Bihać
https://skolazadusu.wordpress.com