Veliki znanstvenik Albert Einstein svojevremeno je izjavio: „ Nestanu li pčele sa planeta Zemlje, čovjeku kao vrsti ostaje još oko 4 godine života.“
Bez pčela, nema oprašivanja, nema ploda, nema hrane, nema ni ljudi.
Pčele u eko sistemu imaju vjerovatno jednu od najvažnijih uloga. Osim što proizvode med, takođe doprinose našem eko sistemu na način da oprašuju biljke. Svi dobro znamo da bez oprašivanja biljaka ne bi bilo ni njenog ploda, pa tako ni hrane za nas i životinjski svijet. Na Zemlji se samo oko 10% biljaka cvijetnica oprašuje vjetrom, dok 90% oprašuju insekti. Glavninu tih insekata čine upravo pčele.
Drevni narodi su duboko shvaćali ulogu pčele u prirodi. Spominjanje pčela seže još u davna vremena neolitika kada su naši preci na zidovima pećina, između ostalih životinja, crtali i pčele. Američki Indijanci su još prije 6000 godina koristili med kao lijek i jelo. Tu su još i faraoni, te rimski vladari na čijim su grobnicama redovito bile naslikane pčele. Tu sitnu posvećenu životinju, iznimne inteligencije, poštovali su mnogi narodi i vjerovatno odatle potiče izreka da „ pčele umiru, a ne izumiru“. Pretpostavlja se da pčele žive na planeti Zemlji oko 110 milijuna godina, a danas raspoznajemo oko 20 000 vrsta.
Savršeno funkcionisanje košnice
Osim što igra ulogu glavnog oprašivača, pčelu možemo nazvati i čudom prirode, a njenom načinu života i inteligenciji se možemo samo diviti. Dobitnik Nobelove nagrade Karl Von Frisch otkrio je da pčele posjeduju memoriju za vrijeme i prostor, te da tu sposobnost koriste prilikom izgradnje nove košnice. Pri tome je bitno naglasiti da kod građenja košnice, proizvodnje meda ili bilo koje druge aktivnosti, pčelinja zajednica savršeno funkcionira kao jedna cjelina. Nema nesuglasica ili svađa. Primjer savršene porodice. Ugledni naučnik ih je takođe uspio izdresirati da odlaze na hranjenje u određeno doba dana, te da nauče brojati do pet.
Kada lete u mraku, pčele su mogućnosti lokalizovati tačno odredište cvijeta, nektara, peludi, te svih ostalih bitnih informacija. Pri tom zadatku ključne su dvije antene na njenom tijelu koje sadrže 3000 senzora. U divljini razlikuju oko 130 različitih mirisa, a tačnost pogađanja je izvanredna. Znate li da pas tragač posjeduje tačnost pogađanja mirisa od 71%, za što mu je potrebno oko tri mjeseca treninga, dok pčela posjeduje tačnost od 98%, nakon samo 10 minuta dresure, bez obzira na ometajuće mirise u blizini kao što su: motorno ulje, losioni itd. Stoga se razmišlja i o primjeni pčela u otkrivanju narkotika ili eksploziva.
Opasnost od izumiranja
Posljednjih nekoliko decenija u svijetu se pojavljuje fenomen pod nazivom „poremećaj raspada kolonija“, colony collapse disorder (CCD). Radi se o misterioznom nestajanju pčela kao vrste. Naučnici sumnjaju da je za ovaj problem zaslužna grupa pesticida pod imenom neoniktinoidi, koji su se počeli koristiti u poljoprivredi devedesetih godina prošlog vijeka. Danas upravo insekticidi te vrste spadaju među najčešće korišćene. Smatra se da hemikalije iz pesticida uzrokuju smrt, a u blažem slučaju gubitak orijentacije kod pčela pri čemu se izgube, te umiru daleko od kolonije. Ovo automatski znači raspadanje košnice jer u nju pristiže manje hrane. Na institutu u Avignonu naučnici su objavili studiju pri kojoj bi ova priča mogla biti moguća. Pčele su bile opremljene mikročipovima koji su pratili njihovo kretanje, te su ih tretirali niskom dozom pesticida tiametoksama. Rezultat je bio taj da su tretirane pčele dva do tri puta češće umirale nego one koje nisu bile tretirane navedenim pesticidom. Pokazalo se da i najmanja doza pesticida na određen način šteti pčelama.
Dalje teorije o izumiranju pčela odnose se na GMO usjeve, te na zračenje mobitela, međutim sve ovo su samo pretpostavke jer nažalost, problem još nije riješen. Posljednjih godina naučnici su se uhvatili u koštac sa ovom problematikom te otkrili na nekim živim pčelama nekoliko vrsta gljivica i virusa što dokazuje da je njihov imunitet narušen. Ohrabrujemo ih u njihovim nastojanjima kako bi otkrili uzroke ovih problema, te spriječili izumiranje ove slabo primjećene, ali za život na planeti Zemlji uvelike važne vrste.
