Sadrži prirodne zaslađivače, takozvane stevoil glikozide, koji su i do 300 puta slađi od šećera, a ne sadrže kalorije. Ova biljka zapravo pripada istoj porodici kao suncokret i cikorija, a predstavlja nov dodatak asortimanu zaslađivača koji bi mogao imati značajnu ulogu u kontroli tjelesne težine
No, šta je zapravo stevija?
Stevija (Stevia rebaudiana Bertoni) je biljka koja potječe iz srednje i Južne Amerike, točnije Paragvaja te pripada istoj porodici biljaka u kojoj su suncokret i cikorija (radič). Opisao ju je i ime joj 1901. godine nadjenuo švicarski botaničar talijanskog porijekla, Moisés Santiago Bertoni. Ona se danas uzgaja u Paragvaju, Meksiku, Srednjoj Americi, ali i u Japanu, Maleziji, Južnoj Koreji i Kini. Kina je i najveći uzgajivač stevije u svijetu.
Stevija se prvenstveno uzgaja zbog svojih slatkih listova, a južnoamerički domoroci stoljećima su je koristili kao tradicionalni zaslađivač za čajeve i druge napitke. Svoj sladak okus stevija duguje tzv. steviol glikozidima koji se mogu izdvojiti iz biljke. Zanimljivo je da stevija sadrži najmanje deset različitih glikozida, a dva glavna steviozid i rebaudiosid, koji joj daju sladak okus, se mogu dobiti ekstrakcijom, odnosno izdvajanjem iz biljke. Ovi su spojevi 200 do 300 puta slađi od šećera pa je mala količina dovoljna za postizanje željene slatkoće.
Koje su potencijalne zdravstvene blagodati steviol glikozida?
Poput ostalih niskokaloričnih zaslađivača, steviol glikozidi omogućavaju korisnicima da uživaju u slatkom okusu bez povećanja njihovog dnevnog unosa energije, jer ne sadrže značajnu količinu kalorija. Niskokalorični zaslađivači mogli bi pružati značajnu pomoć u reguliranju tjelesne težine kad bi se koristili u prehrani kao zamjena za dodane šećere. Ljudi s rijetkom genetskom bolesti fenilketonurijom (PKU) moraju kontrolirati unos fenilanalina iz različitih izvora, uključujući aspartam: za njih steviol glikozidi mogu predstavljati rješenje jer ne sadrže fenilalanin.
