Detox jetre, drenaža jetre, čišćenje jetre, drenaža bugrega, drenaža crijeva, čišćenje organizma…. Što pod tim pojmovima fitoterapeutska struka podrazumijeva?
Ništa drugo nego prirodno stimuliranje fizioloških funkcija pojedinih organa i korištenje ljekovitog bilja i dodataka prehrani u svrhu njihove zaštite, u ovom slučaju – jetre.
A jetra je kemijska tvornica ljudskog organizma najzaslužnija, uz bubrege, za detoksikaciju. Ona preoblikuje one potencijalno opasne “kemikalije” i lijekove u manje opasne ili neopasne forme i to, uobičajeno, radi vrlo dobro. K tome, još ima sposobnost samoobnavljanja, ali upozoravamo – samo do određene granice. I ne, ne želite testirati te granice – jer kad jetra krene nizbrdo, teško je ubaciti u rikverc.
Postoje situacije kada je jetri potrebno pomoći, već nabrojeno pretjerano uživanje u nezdravoj hrani, alkoholu, duhanu, kao i korištenje lijekova može se promatrati kao “stres test” za vašu jetru. Naravno i kod posebnih stanja i bolesti jetre treba na blag i prirodan način potpomoći njeno djelovanje.
Uobičajeno se drenaže jetre provode kod alergijskih tegoba, povišenog kolesterola i triglicerida, artritisa, raznih problema s kožom (dermatitisi, akne, psorijaza), osjećaja umora, malaksalosti i podložnosti infekcijama.
Drenaže se provode u kurama od 3-4 tjedna nakon kojih slijedi pauza, a po potrebi se kura može ponoviti, do ukupno 4 drenažne kure godišnje.
U slučajevima teških jetrenih oboljenja, upale gušterače, korištenja nekih lijekova (citostatika, antibiotika, imunosupresiva, lijekova za HIV, lijekova za krvožilni sustav, antiepileptika) i opstrukcije žučnih vodova drenaže se ne provode. Osobe kojima je odstranjena žučna vrećica ili boluju od hepatitisa, ciroze jetre ili žučnih kamenaca drenaže se provode isključivo na preporuku stručne osobe i tada se obično koriste niže preporučene doze pripravaka, a ponekad se izbjegavaju klasične drenažne biljke (artičoka, maslačak, čičak, vodopija, crna rotkva) i koriste se samo hepatoprotektivne biljke poput sikavice.
Najzad, da se pozabavimo biljkama koje djeluju na jetru. Najveće zvijezde u ovom svemiru su: artičoka, čičak, kurkuma, maslačak i sikavica.
Artičoka
Artičoka nije samo poslastica u čitavom mediteranskom bazenu već i biljka vrlo cijenjena u modernoj fitoterapiji. No, treba uvijek imati u vidu činjenicu da je ljekovit list artičoke, a ne cvijet, koji je cijenjena delicija.
Najvažnije djelatne tvari artičoke su kavena kiselina i njeni esteri (napose važni cinarin čija koncentracija značajno opada sušenjem biljke pa je preporučljivo koristiti preparate dobivene iz svježe biljke), klorogenična kiselina, seskviterpenski laktoni i flavonoidi.
Artičoka posjeduje koleretično (stimulira lučenje žuči), antioksidativno i hepatoprotektivno djelovanje. Snižava razine kolesterola u krvi, uspješno se koristi kod dispepsija, nedostatka apetita, iritabilnog kolona (u kombinaciji s drugim indiciranim biljkama), pomaže prevenirati nastanak kolesterolnih žučnih kamenaca te se koristi u drenažnim kurama.
Doziranje:
Suhi ekstrakti, standardizirani najčešće na 2-4% cinarina: 300-600 mg, 3 x dnevno, pola sata prije jela.
Integralni ekstrakt (Soria Natural): 1 ml 3 x dnevno, pola sata prije jela
Suha droga: uvijek svježe spravljeni infuz (čaj) od 5g listova artičoke se pije 2-3 x dnevno, prije obroka. Upotreba nije uobičajene zbog velike gorčine.
Nuspojave:
Rijetko se javljaju mučnina i proljevi kod visokih doza. Artičoka je sigurna biljka, no povremeno može izazvati alergijske reakcije.
Kontraindikacije:
Opstrukcija žučnih vodova, alergija na artičoku.
Čičak
Korijen čička sadrži do 50% inulina, fenolne kiseline (kavena i klorogenična), poliacetilene. Sjemenke sadrže 15-30% biljnog ulja, gorki glikozid arktiin, arktigenin te lignane (lapaol A i B), no ono što se na tržištu nalazi kao čičkovo ulje, nije ulje iz sjemenki već macerat korijena ili cijele biljke u biljnom ulju.
Čičak se tradicionalno koristi kod čireva, akni, psorijaze, seboreje, a znanost je potvrdila njegov učinak kod kožnih infekcija uzrokovanih gram pozitivnim bakterijama.
Čičak je dobar koleretik i spada u omiljene biljke za drenažu kad je potrebno djelovati i na kožu, iznutra. Zbog bogatstva inulina povoljno djeluje na crijevnu mikrofloru te pomaže kod regulacije razine šećera u krvi.
Doziranje:
Dekokt (uvarak): se spravlja kuhanjem 5-7g u 4 dcl vode kroz 10 minuta, tu količinu treba popiti 2 x dnevno, pola sata prije jele
Tinktura: 5ml 2-3x dnevno, pola sata prije jela
Integralni ekstrakt Soria Natural: 1ml 3x dnevno, pola sata prije jela
Nuspojave i kontraindikacije:
Kod osoba osjetljivih na porodicu Glavočika treba biti oprezan s primjenom jer može uzrokovati alergijske reakcije. Prilikom korištenja za tretman kožnih tegoba, kratkotrajno može doći do pogoršanja simptoma bolesti (akne, dermatitis), no to ne zahtijeva prekid terapije, poboljšanje se očekuje krajem predviđene kure.
Kurkuma
Mnogima drag začin hrani, koristan dodatak prehrani i klinički sve ispitivanija biljka s brojnim učincima na ljudski organizam.
Djeluje snažno protuupalno pa se koristi kod raznih upalnih bolesti (osteoartritisa ireumatoidnog artritisa, ulceroznog kolitisa, gastritisa), pomaže u prevenciji raznih tipova demencija, karcinoma, snažan je antioksidans i potiče cijeljenje rana.
U kozmetičkoj industriji se koristi kao anti-age sastojak (pomaže prevenirati foto-oštećenja), no nama najzanimljiviji učinak za potrebe ovog članka je onaj na jetru i žuč.
Podanak kurkume sadrži do 7% eteričnog ulja koje se sastoji od seskviterpenskih ketona turmerona i ar-turmerona (preko 60%) te seskviterpena zingiberena (oko 25%). Predmet znanstvenog proučavanja su fenolni antioksidansi – kurkuminoidi tj. njihov najpoznatiji predstavnik kurkumin, kojeg bude oko 3% u podanku kurkume. Pored toga podanak sadrži šećere, proteine i nešto masti.
Iako je kurkumin biološki vrlo aktivan i u vrlo malim koncentracijama, problem je njegova niska bioraspoloživost – iz probavnog trakta se resorbira vrlo malo kurkumina. Iz tog razloga se razvijaju nove formulacije proizvoda, ekstraktima standardiziranim na 95% kurkumina se dodaje piperin (alkaloid iz crnog papra) koji značajno povećava resorpciju kurkumina ili se formuliraju liposomi s kurkuminom ili se dodaje eterično ulje kurkume koje, nimalo izneneđujuće, isto potpomaže resorpciju kurkumina.
Slijedom toga, ako vam nisu dostupni proizvodi s liposomalnom tehnologijom ili drugim poboljšivačima apsorpcije uzmite prah kurkume, dobro začinite svježe mljevenim paprom i svakako termički kratko obradite jelo s kurkumom koji bi idealno trebalo sadržavati masnoće koje također utječu na apsorpciju.
Kurkuma se stoljećima koristi za probleme s dispepsijom (lošom probavom), nadutošću i meteorizmom (vjetrovi) te za probleme s jetrom. Moderna fitoterapija kurkumu preporuča kod otežanog lučenja žuči jer djeluje kao koleretik (stimulira lučenje žuči) i kolagog (stimulira pražnjenje žučne vrećice)! Zbog toga je kurkuma idealna biljka za probleme sitnih kamenaca u žuči i probleme sa žučnom vrećicom “muljevitog sadržaja” kako to liječnici znaju opisati, no takav tretman se provodi po liječničkom kontrolom!
Kurkuma djeluje antioksidativno i hepatoprotektivno, u kliničkim studijama je potvrđeno da štiti jetrene stanice od lijekova koji djeluju hepatoksično. Zbog toga je njeno uključivanje u svakodnevnu prehranu i drenažne kure poželjno i preporučljivo.
Doziranje:
Prah podanka: 3g dnevno u hrani
Standardizirani ekstrakti na 95% kurkumina: 500 mg 3-4 x dnevno uz obrok, svakako preferirati proizvode s dodatkom piperina i/ili eteričnog ulja kurkume
Liposomalni preparat: 500mg standardiziranog ekstrakta 2 x dnevno
Interakcije:
Teoretski su moguće interakcije s lijekovima koji djeluju na zgrušavanje krvi (acetilsalicilna kiselina, varfarin, heparin, nesteroidni protuupalni lijekovi)
Nuspojave i kontraindikacije:
Ne preporuča se upotreba ekstrakata u trudnoći. Reakcije preosjetljivosti su vrlo rijetke, ali moguće. Kod visokih doza u osjetljivih osoba moguć je nadražaj želuca.
Maslačak
Mnogima možda priprosta i neugledan biljka koja podsjeća na djetinjstvo, maslačak je mnogo više od toga. Listovi maslačka su vrlo ukusan i zdrav dodatak salatama, od prženog mljevenog korijena se dobija ukusna zamjena za kavu, a od cvjetova se spravlja sirup koji se koristi kao zamjena za med.
Listovi maslačka sadrže mnogo minerala među kojima se ističe kalij, vrlo su bogati beta karotenom, flavonodima, seskviterpenskim laktonima, sadrži triterpene, derivate tarksične kiseline i sterole.
Koristi se primarno kao diuretik, djelovanje je potvrđeno u životinja, a učinak se pripisuje visokom sadržaju kalija i seskviterpenskim laktonima.
Doziranje lista maslačka:
Suha prah: 4-10g listova preliti sa šalicom vruće vode i pustiti da odstoji 15min, popiti 3 šalice čaja dnevno, između obroka
Tinktura: 5ml 3 x dnevno, između obroka
Svježi sok listova: 10ml 2 x dnevno, prije obroka
Korijen se bere u jesen kada sadrži visoki udio inulina (do 40%), pored toga bogat je kalijem, karotenoidima, sterolima, klorogeničnom kiselinom i seskviterpenskim laktonima (taraksacin) te derivatima kavene kiseline.
Potvrđeno je koleretično djelovanje, diuretično djelovanje je manje izraženo nego kod listova, zbog sadržaja inulina koji je prebiotičko vlakno povoljno djeluje na crijevnu mikrofloru i pomaže kod regulacije šećera u krvi.
Maslačak se koristi i kao gorki tonik – stimulira apetit te kod dispepsije (loše probave). Također se koristi u drenažnim kurama kod alergijskih tegoba, problema s kožom. Kod povišenog kolesterola, celulita i za pomoć pri mršavljenju se koristi kao dodatna terapija.
Doziranje korijena maslačka:
Suha prah: od 3-8g korijena se pripravi dekokt (uvarak) tako da se kuha 10 minuta na laganoj vatri u 3-4 dcl, ova količina se popije 2 x dnevno, pola sata prije jela
Tinktura: 5-10ml 3 x dnevno, prije jela
Bezalkoholni ekstrakt Soria Natural: 1ml 3 x dnevno, prije jela
Nuspojave i kontraindikacije:
Postoji mogućnost alergijskih reakcija u osjetljivih osoba. Ne smije se primijenjivati kod opstrukcije žučnih vodova, kod žučnih kamenaca se pije pod nazorom stručne osobe. Ne preporuča se istodobna primjena s preparatima digitalisa i litija. U slučaju gastritisa i čira na želucu i dvanaesniku maslačak, kao i druge koleretične, drenažne biljke treba primjenjivati s oprezom.
Sikavica
Sikavica je već postala sinonim za jetru, s razlogom. To je biljka koja je registirana kao biljni lijek u mnogim državama svijeta i jedna od rijetkih biljaka koju će vam preporučiti i medicinski stručnjaci. Ljekoviti dio sikavice je njen plod – sjemenke.
Postoje brojne in vitro (u epruveti) studije, studije na životinjama kao i kliničke studije provedene na ljudima, no konačni zaključci o načinu djelovanja i efikasnosti ove biljke još nisu doneseni.
Ono što se sa sigurnošću da zaključiti jest da djeluje hepatoprotektivno i hepatoregenerativno, povećava razinu glutationa u jetri, i što je vrlo bitno, za razliku od prije nabrojanih biljaka, ne potiče lučenje žuči te je stoga primjerena za korištenje u slučajevima kada su klasične drenažne biljke kontraindicirane (opstrukcije žučnih vodova, žučnih kamenaca, teških jetrenih oboljenja, karcinoma jetre).
Iako djeluje na jetrene citokrome, klinički značajne interakcije nisu zabilježene. Biljka se smatra netoksičnom i primjerenom za dugotrajno korištenje bez pauza (općenito potrebnih kod drenažnih biljaka).
Kao da to nije dovoljno, ova biljka djeluje blagotvorno na kožu, ima antioksidativni učinak i pomaže prevenirati foto-oštećenja pa je čest sastojak anti-age kozmetike. Zanimljiv je i njen protuupalni efekt koji se u sinergiji s MSM-om (metil-sulfonil-metanom) očituje kod tretiranje akne rozacee (papulo-pustularni oblik rozacee).
Protuupalni i antialergijski učinak ove biljke se očituje i na dišnom sustavu, naime pokazalo se da su osobe koje su istovremeno uzimale antihistaminike i ekstrakt sikavice imale značajno manje izražene simptome alergijskog rinitisa nego osobe koje su uzimale samo antihistaminike.
No vratim se na jetru, sikavica je indicirana za primjenu kod alkoholom izazvanih oštećenja jetre, masne jetre i nealkoholnog steatohepatitisa, otrovima (sintetskim i prirodnim – poput otrovanja zelenom pupavkom) i lijekovima izazvanih oštećenja jetre, kao pomoćna terapija kod kroničnih hepatitisa i ciroze jetre. Pored toga pomaže u kontroli šećera i kolesterola u krvi.
Glavni aktivni spojevi u plodu sikavice su flavanolignani skupno nazvani silimarin. Silimarin se sastoji od silibina A i B, izosilibina A i B, silikristina i silidianina, a u biljci ga bude 3-6%, pored toga prisutni su i flavonoidi taksifolin i kvercetol, plod sadrži i do 30% biljnog ulja bogatog linolnom kiselinom i fitosterolima, ulje nije farmakološki aktivno, ali je vrlo hranjivo i ugodno za kožu.
Važno je napomenuti da aktivni spojevi iz sikavice nisu topivi u vodi pa priprema čajeva i uvaraka nema nikakvog smisla, a tinkture su zastarjele. Današnji ekstrakti se standardiziraju na sadržaj silimarina kojeg bude od 65-80% i doze se određuju prema sadržaja silimarina ne prema ukupnom sadržaju ekstrakta.
Doziranje:
S obzirom da je sikavica sigurna biljka preporuča se kad je moguće koristiti maksimalne preporučene doze za primjenu na usta, a ona iznosi od 420-600 mg silimarina na dan podijeljeno u 2-3 pojedinačne doze.
Slično kao i kod kurkume problem je resorpcija aktivnih tvari iz probavnog trakta pa su se razvili kompleksi silimarina vezani na lecitin čime im je povećana bioraspoloživost za 5-10 puta.
Nuspojave i kontraindikacije:
Rijetko se javljaju alergijske reakcije (oprez je potreban kod osoba osjetljivh na porodicu Glavočika), nadražaj želuca, mučnina, nadutost i proljev, glavobolja i kožne reakcije (svrbež, urtikarija, ekcem) se također javljaju rijetko (u studijama je pojavnosti neželjenih reakcija zabilježena kao i kod kontrolne skupine koja je uzimala placebo – šećernu pilulu).
Zbog nedostatka podataka ne preporuča se primjena u trudnoći i dojenju.
