Svaka od ovih namirnica ima svoje prednosti i mane, posjeduje korisne sastojke, ali ako se sa unosom pretjeruje, do izražaja dolazi sve ono što je u njima loše.
Šta nam radi šećer?
Za slatkiše pune šećera zna se da značajno podižu nivo glukoze u krvi, dovodeći do glikemije. To stanje uzrokuje lučenje velike količine inzulina, zbog čega opet nastaje nagli pad šećera.
A zatim se odmah javlja želja za novom količinom slatkiša, odnosno pokreće se začarani krug čega nismo svjesni. To vremenom može dovesti do gojaznosti i dijabetesa.
No, previše šećera u ishrani smanjuje i aktivnost imunog sistema. Kod osoba koje unose previše šećera bijela krvna zrnca su čak za 40 odsto manje efikasna u ubijanju bakterija. Ovo stanje se javlja 30 minuta nakon konzumiranja slatkiša i traje i do četiri sata!
Osim toga, sav višak šećera pretvara se u masnoće dovodeći do visokog nivoa triglicerida, a trigliceridi su, kao što se zna, ozbiljan faktor rizika za nastanak bolesti srca.
Kod djece se pod uticajem velikih količina šećera mijenja ponašanje, zbog čega mogu postati hiperaktivna. Zapravo, nivo adrenalina postaje 10 puta viši od normalnog i tako visok ostaje čak pet sati od unosa slatkiša. U tom periodu kod djeteta se mogu ispoljavati agresivnost, smanjena pažnja, otežano učenje…
Najosjetljivija grupa su djeca predškolske dobi, jer se njihov mozak intenzivno razvija. Na šećer su izuzetno osjetljivi i mališani kojima je već dijagnostikovan poremećaj pažnje.
A šta previše soli?
Odavno se vode rasprave o soli i mnogi stručnjaci preporučuju da se unos soli ograniči, prije svega zbog uticaja na krvni pritisak. Pretjerana količina dovodi i do zadržavanja vode u organizmu. To je posebno izraženo kod osoba koje uz slanu hranu unose malo tečnosti, a fizički su neaktivne.
Međutim, ne odražava se to kod svih ljudi podjednako, jer nismo svi jednako osjetljivi na ovu namirnicu. Postoje osobe i kod kojih krvni pritisak ne varira u zavisnosti od soli.
Ako osoba već ima visok krvni pritisak, treba smanjiti unos soli nekoliko nedjelja i pratiti stanje. Ukoliko se ne smanje vrijednosti krvnog pritiska, ljekar bi trebao precizno ustanoviti uzrok hipertenzije.
Što se tiče soli kao namirnice, doziranje je individualno, zavisno od toga koliko nam prija. Ali, ukoliko postoji određeni zdravstveni problem kao što je, na primjer, sa bubrezima, so se koristi samo u mjeri koju odredi ljekar.
Problemi s bijelim brašnom
Preporuke u vezi sa brašnom mijenjaju se shodno istraživanjima, a najnovija kažu da zbog kalorija treba izbjegavati ugljene hidrate, čiji su glavni izvor žitarice i proizvodi od žitarica.
Razlog je što naš organizam zadržava svu količinu ugljenih hidrata koju unesemo hranom i višak pretvara u masnoće. To ne znači da treba apsolutno izbjegavati žitarice, već da treba biti umjeren. Svako pretjerivanje donosi više štete nego koristi.
Treba odabrati pravo brašno. Bijelo brašno i njegove proizvode izbjegavati, prednost dati brašnu i proizvodima od cijelog zrna žitarica. Bijelo brašno nije poželjno jer je mljevenjem uklonjen omotač žitarice, a u njemu su brojne korisne materije kao što su dijetna vlakna, vitamini B grupe, proteini, minerali fosfor, magnezij, kalcij, cink, željezo.
Zašto se na spisku našlo ulje?
Kada je svinjska mast proglašena štetnom, njeni korisnici su se okrenuli biljnim uljima, uglavnom suncokretovom, kukuruznom, sojinom, kanolinom od uljne repice. Međutim, problem je što su sva ova ulja bogata omega šest polinezasićenim mastima, a trebalo bi da postoji balans sa omega tri masnim kiselinama, kojih u ovim uljima nema.
A kada se naruši ovaj balans, dolazi do problema koji uzrokuju upalne procese. Osim toga, omega šest ulja su mnogo osjetljivija i podložna nepoželjnim procesima koji dovode do stvaranja vrlo štetnih i reaktivnih jedinjenja, koja dalje oštećuju brojna tkiva u organizmu.
Nažalost, industrijski proces proizvodnje ulja je podešen tako da se ona brzo proizvode, sa niskom cijenom pristupačnom potrošačima, iako sadrže trans masne kiseline koje predstavljaju najnepoželjniju vrstu masnoća.
Svako ko želi izabrati zdravo ulje, treba se opredijeliti za maslinovo, laneno, avokado, riblje ili ulja od jezgrastog voća. Osim toga i samo jezgrasto voće može u salatama zamijeniti ulje.
Kvasac ugrožava mozak
Sve više se insistira na tome da se žitarice ne pripremaju s kvascem, već potapanjem, kiselom fermentacijom (kisela tijesta) i klijanjem. Mišljenje je da kvasac ne treba konzumirati, jer često sadrži jedan od najštetnijih aditiva, monosodijum glutaminat.
Povodom ovog aditiva istraživanja su prilično neujednačena. Jedna studija tvrdi da dva odsto populacije osjeća zdravstvene tegobe zbog kvasca, druga ističe da je to čak 25 odsto stanovništva.
Ovaj aditiv je pojačivač ukusa koji privlači potrošače, a prehrambenoj industriji ne idu u korist istraživanja koja će joj komplicirati proces proizvodnje, prodaje i zarade.
Opasni aditiv u kvascu
Monosodijum glutaminat podstiče gojaznost, a može dovesti i do dijabetesa tipa dva, srčanog ili moždanog udara, ateroskleroze, hipertenzije, povišenog holesterola, a lista posljedica je poduža.
Djeca su četiri puta osjetljivija od odraslih. Oštećenja najprije imaju plod i dijete do tri godine, ali se posljedice vide tek između osme i desete godine, kada se suočavaju sa težim intelektualnim zadacima.
Problem monosodijum glutaminata je u ekscitoksin jedinjenju, neurotoksinu koji direktno djeluje na moždane ćelije, a posljedice mogu biti autizam, hiperaktivnost, manjak pažnje, teškoće u koncentraciji i učenju.
Zašto ne treba koristiti mast?
Najnovija istraživanja govore o tome da su masti pogrešno isključivane iz ishrane, jer se pokazalo da su, u stvari, najveći krivci za gojaznost i visok nivo masti u organizmu ugljeni hidrati. Pa bi tako bila dozvoljena umjerena količina masti.
Ali, problem je što se u svinjskoj masti zadržava najveća količina otrova koje životinje unose vještačkom hranom, koncentratima i lijekovima. Zapravo, sve što unesu uskladišti se u masnom tkivu.
Rješenje je naći vlasnika koji životinje hrani prirodno i zdravo ili nabaviti mast od organski uzgojene životinje. A to je u našim uslovima nemoguća misija.
