Ljubav je njega duše. Baš kao što je potrebna hrana za tijelo, tako je potrebna ljubav za dušu. Bez hrane je tijelo nejako, bez ljubavi je duša slabašna. A nijedna država, nijedna crkva, nijedan uloženi interes nikada nije želio da ljudi imaju jaku dušu jer će osoba sa duhovnom energijom biti buntovna. Ljubav vas čini buntovnim, revolucionarnim. Ljubav vam daje krila da se vinete visoko. Ljubav vam daje uvid prema stvarima tako da vas niko ne može obmanuti, iskorištavati, ugnjetavati. A svještenici i političari opstaju samo zbog vaše krvi – oni preživljavaju samo usljed iskorišćavanja. Oni su paraziti – svi sveštenici i svi političari...
Oni su pronašli siguran metod da vas učine duhovno nejakim, sto posto garantovan metod, a to je da vas uče da ne volite sebe – jer ako čovjek ne može voljeti sebe, on ne može voljeti ni nikog drugoga. To učenje je pravi trik. Oni kažu: „Volite druge“, jer znaju ako ne možete voljeti sebe nećete moći voljeti nikoga. Ali oni i dalje govore: „Volite druge, volite čovječanstvo, volite Boga, volite prirodu, volite svoju suprugu, svog supruga, svoju djecu i svoje roditelje, ali nemoj voljeti sebe“ - jer je po njima sebičnost voljeti sebe. Oni osuđuju ljubav prema sebi više od ičega drugog – a stvorili su svoje učenje da izgleda veoma logično. Oni kažu: „Ako volite sebe postaćete egoista, ako volite sebe postaćete narcisoidni.“ To nije istina. Čovjek koji voli sebe nalazi da u njemu nema ega. Ego se nalazi u ljubavi prema drugima kada ne volite sebe; u pokušaju da volite druge javlja se ego.
Ljubav ne zna ništa o dužnosti. Dužnost je opterećenje, formalnost. Ljubav je radost, davanje; ljubav je neformalna. Ljubavnik nikada ne osjeća da je dovoljno dao; ljubavnik uvijek osjeća da je moguće još više. Ljubavnik nikada ne osjeća: „Ja sam obavezao druge.“ Naprotiv, on osjeća: „Pošto je moja ljubav primljena, ja sam obavezan. Drugi me je obavezao jer je primio moj dar, jer me nije odbio.“ Čovjek sklon dužnosti misli: „Ja sam viši, duhovniji, neobičniji. Pogledajte kako ja služim ljudima!“
Čovjek koji voli sebe, on poštuje sebe, a čovjek koji voli i poštuje sebe, on poštuje i druge, takođe, jer on zna: „Kao što sam ja, takvi su i drugi. Kao što ja uživam u ljubavi, poštovanju, uvažavanju, tako i drugi to žele.“ On je postao svjestan da mi nijesmo različiti; kada su u pitanju osnovne stvari, mi smo jedno. Mi smo svi pod jednim zakonom: Es dhammo sanantano.
Čovjek koji voli sebe mnogo uživa u toj svojoj ljubavi, postaje tako blažen da ta ljubav počne da se preliva i da doseže do drugih. On i treba da dođe do drugih! Ako živite u ljubavi, vi to treba da podijelite sa nekim. Vi ne možete vječno voljeti sebe jer će vam jedna stvar postati apsolutno jasna: ako volite jednu osobu, sebe, to je veoma ekstatično i predivno, ali koliko vas još ekstaze čeka ako počnete da dijelite tu svoju ljubav sa mnogim, mnogim ljudima! Polako talasi počnu da dosežu sve dalje i dalje. Vi volite i druge ljude; potom počnete da volite i životinje, ptice, drveće, stijene. Možete ispuniti čitav univerzum sa vašom ljubavlju. Samo jedna osoba je dovoljna da ispuni čitav univerzum svojom ljubavlju, isto kao što i jedan kamenčić može ispuniti čitavo jezero talasima – samo jedan mali oblutak.
Čovjek treba da postane božanski. Dok ne postane božanski neće biti ispunjenja, neće biti zadovoljstva. Ali kako možete postati božanski? Vaši svještenici kažu da ste griješnici. Vaši svještenici kažu da ste kažnjeni, da treba da idete u pakao. I oni vas čine veoma uplašenim da zavolite sebe. Zbog toga su ljudi tako veliki gubitnici. Oni nalaze greške u sebi – kako onda da izbjegnu da nalaze iste te greške i kod drugih? Zapravo, oni će ih pronalaziti i uvećavati, stvaraće ih što je moguće većim. To izgleda kao jedino sredstvo spasenja; na neki način, da bi spasili svoje lice, vi to treba da uradite. Zbog toga postoji tako mnogo kriticizma, a tako malo ljubavi.
Ja kažem da je ovo jedna od najdubljih Budinih sutri, i samo probuđena osoba vam može data jedan takav uvid. Osoba koja voli sebe može lako postati meditativna jer meditacija znači biti sa sobom. Ako mrzite sebe – kao što radite, kao što vam je rečeno da radite, a vi ste to slijedili pobožno – ako mrzite sebe, kako možete biti sa sobom? Meditacija nije ništa drugo do uživanje u vašoj divnoj samoći i slavljenju sebe. Samo je to meditacija. Meditacija nije odnos. Drugi uopšte nijesu potrebni; samo je jedno dovoljno. Osoba se kupa u vlastitoj slavi, kupa u svojoj svjetlosti. Osoba je jednostavno radosna jer je živa, jer bitiše.
Najveće čudo na svijetu je to što postojite i što ja postojim. Bitisati je najveće čudo, a meditacija otvara vrata tog velikog čuda. Ali samo čovjek koji voli sebe može da meditira; drugačije, vi uvijek samo bježite od sebe, izbjegavate sebe. Ko želi da zagleda u ružno lice, ko želi da uđe dublje u ružno biće? Ko želi da uđe dublje u svoje blato, u vlastiti mrak? Ko želi da uđe u pakao u koji žive? Vi želite da sve te stvari prekrijete divnim cvijećem i uvijek nastojite da pobjegnete od sebe. Zbog toga ljudi neprestano traže društvo. Oni ne mogu biti sa sobom; oni žele da budu sa drugima. Ljudi tragaju za bilo kakvim društvom; oni će učini sve samo da izbjegnu društvo sa sobom. Oni će tri sata sjedjeti u bioskopu i gledati nešto krajnje glupo. Oni će satima čitati detektivski roman i tako gubiti vrijeme. Oni će čitati iste novine ponovo i ponovo samo da nekako sebe zaokupe. Oni će igrati karte i šah samo da ubiju vrijeme… isto kao da imaju previše vremena!
Ljubav započinjete sa sobom, potom se to može proširiti. To se širi samo od sebe; vi ne treba ništa da radite da to širite.
“Volite sebe…”, kaže Buda, i odmah dodaje: “… i posmatrajte.” To je meditacija. Ali prvi zahtjev je da volite sebe, a onda promatrajte. Ako ne volite sebe, a počnete sebe da posmatrate, vi možete osjetiti kao da ste počinili samoubistvo. Mnogi budisti to osjete kao samoubistvo jer ne obrate pažnju na prvi dio sutre, oni odmah skoče na drugi dio: posmatrajte sebe. Zapravo, ja se nikada nijesam sreo sa nijednim komentarom na Dhammapada, na te Budine sutre, koji bi obratio pažnju na prvi dio - voli sebe. Sokrat kaže: „Upoznaj sebe“. Buda kaže: „Voli sebe“. Buda je daleko istinitiji, jer dok ne zavolite sebe nikada nećete upoznati sebe – spoznaja dolazi tek kasnije, ljubav priprema teren. Ljubav je mogućnost da upoznate sebe. Ljubav je pravi put da upoznate sebe.
„Volite sebe i posmatrajte... danas, sjutra, uvijek.“
Stvorite ljubavnu energiju oko sebe. Volite svoje tijelo i volite svoj um. Volite čitav vaš mehanizam, čitav vaš organizam. Biti ljubav znači: prihvatite to kao takvo, nemojte pokušavati da to potiskujete. Mi potiskujemo samo kada nešto mrzimo, mi potiskujemo samo kada smo protiv nečega. Nemojte potiskivati jer ako potiskujete kako ćete posmatrati? Mi ne možemo gledati neprijatelja oči u oči; mi možemo samo našem voljenom gledati u oči. Ako ne volite sebe, vi nećete moći da pogledate sebi u oči, u svoje lice, u svoju stvarnost.
Posmatranje je meditacija, Budin naziv za meditaciju. Posmatrati je Budino geslo. On kaže: „Budite svjesni, budite obazrivi, ne budite nesvjesni.“ Ne ponašajte se na uspavan način. Nemojte djelovati nalik mašini, kao robot. Tako obično ljudi djeluju. Gledajte – samo gledajte. Buda ne kaže što treba da gledate – sve! Šetajući, posmatrajte svoje hodanje. Dok jedete, posmatrajte kako jedete. Dok se kupate, posmatrajte vodu, hladnu vodu koja pada na vas, dodir vode, svježinu, jezu koja prolazi vašom kičmom – gledajte sve, „danas, sjutra, uvijek.“
Pravi trenutak konačno dođe kada možete promatrati čak i svoj san. To je najviše u posmatranju. Tijelo pođe na spavanje a posmatrač i dalje ostane budan, u tišini posmatra tijelo dok čvrsto spava. To je najviše u posmatranju. Sada je upravo suprotan slučaj: vaše tijelo je budno a vi ste uspavani. Tada ćete se probuditi a vaše tijelo će se uspavati. Vaše tijelo treba odmor ali vaša svijest ne treba san. Vaša svjesnost je svjesna; ona je budna, to je njena prava priroda. Kada postanete više skloni posmatranju, vi dobijate krila – tada je čitavo nebo vaše. Čovjek je susret zemlje i neba, tijela i duše.
-OSHO
