Sposobnost da budete sami je sposobnost da volite. To vam može izgledati paradoksalno ali nije. To je životna istina: samo oni ljudi koji su spremni da budu sami su spremni da vole, da daju, da uđu u najdublju suštinu druge osobe – bez posjednovanja drugog, bez da zavisite od drugog, bez unižavanja drugog na nivo stvari i bez ovisnosti od drugog.
Ljubav nije odnos. Ljubav je odnošenje, ali nije odnos. Odnos je nešto što je završeno. Odnos je završetak rečenice; točka je stavljena, medeni mjesec je okončan. Tada više nema radosti, nema entuzijazma, tada je sve završeno. Vi to možete održavati samo da biste održali obećanja. Vi to možete produžiti jer je to ugodno, pogodno, lagodno. Vi to možete održavati jer ništa drugo ne možete da uradite. Vi to morate da održite jer ako prekinete, to će vam stvoriti mnoge nevolje.
Odnos znači da je nešto okončano, završeno, zatvoreno. Ljubav nikada nije odnos; ljubav je odnošenje. Ljubav je stalana avantura. Ona je uvijek kao rijeka: teče, beskonačna. Ljubav ne zna za točku; medeni mjesec počinje ali nikada ne prestaje. To nije nalik romanu koji počinje na određeno mjesto i završava na drugo određeno mjesto. To je nastavljajući fenomen. Ljubavnici okončaju, a ljubav se nastavlja. To je kontinuitet. To je glagol, nije imenica. Ali zašto mi unižavamo ljepotu odnošenja na nivo odnosa? Zašto smo u takvoj žurbi? Zato što je odnošenje nesigurno a odnos je sigurnost, odnos ima izvjesnost. Odnošenje je upravo susretanje dva stranca; možda samo prenoćište, a ujutro kažemo zbogom. Ko zna što će se sutra dogoditi? A mi se toliko plašimo i želimo da to učinimo izvjesnim, želimo da to učinimo predvidljivim. Mi bismo željeli da sutra bude u skladu sa našim idejama; mi ne dopuštamo slobodi da ima svoju riječ. Zato odmah svaki glagol pretvaramo u imenicu.
Vi ste u ljubavi sa nekom ženom ili nekim muškarcem, i odmah počnete razmišljati o braku. Učiniti to zakonskom vezom? Zašto? Kako zakon ulazi u ljubav? Zakon ulazi u ljubav jer ljubavi ne postoji. To je samo fantazija, a vi znate da će ta fantazija iščeznuti. Prije no što nestane, vi će se smjestiti. Prije no što nestane uradićete nešto kako bi bilo nemoguće da se razdvojite.
U nekom boljem svijetu, sa više meditativnih ljudi, sa malo više prosvijetljenosti po čitavom svijetu, ljudi će se voljeti, voljeće se neizmjerno, ali njihova ljubav će ostati odnošenje a ne odnos, veza. I ja ne kažem da će ta njihova ljubav biti samo trenutačna. Postoji svaka mogućnost da će njihova ljubav biti dublja od vaše ljubavi, da će imati viši kvalitet intimnosti, da će imati nešto više poetičnosti i više božanstvenosti. Postoji svaka mogućanost da njihova ljubav može trajati duže nego što su vaše takozvane veze ikada trajale. Ali to neće biti zagarantirano zakonom, sudom, policijom. Garancija će biti unutrašnja. To će biti čin od srca, to će biti zajedništvo tišine.
Ako uživate da budete sa nekim, vi ćete uživati sve više i više. Ako uživate u intimnosti, vi ćete željeti da tu intimnost istražujete sve više i više. A postoji nekoliko cvjetova ljubavi koji cvjetaju samo nakon duge intimnosti. Postoji i sezonsko cvijeće, takođe; šest tjedana biva na suncu, ali nakon šest tjedana nestaje zauvijek. Postoji cvijeće kojem su potrebne godine da procvjeta, a postoji cvijeće koje svoj cvijet održava godinama. Što duže traje, to je dublje.
Veoma je ružno vidjeti ljude da idu u crkvu ili sud da bi se vjenčali. To je veoma ružno, veoma nehumano. To jednostavno pokazuje da oni ne mogu vjerovati jedno drugom, oni više vjeruju službama nego što vjeruju vlastitom untarnjem glasu. To pokazuje da ne mogu vjerovati svojoj ljubavi, oni vjeruju zakonu.
Odnošenje znači da ste uvijek na početku, uvijek pokušavate da se upoznajete. Iznova i iznova, vi nastojite da se predstavite jedno drugom. Vi pokušavate da vidite više aspekata ličnosti druge osobe. Nastojite da prodrete dublje i dublje u stvarnost unutarnjih osjećanja, u duboka skrovita mjesta njenog bića. Vi pokušavate da razriješite tajnu koja se ne može razriješiti. U tome je radost ljubavi: istraživanje svijesti. A ako se odnosite, a ne samo spuštate na odnos, onda će druga osoba biti vaše ogledalo. Istražujući druge, vi ćete nesvjesno istraživati i sebe. Ulazeći dublje u drugog, upoznajući njegova osjećanja, vi ćete upoznati i vaša dublja uzbuđenja, također. Ljubavnici postaju ogledala jedno drugom, a tada ljubav postaje meditacija.
Odnos je ružan, odnošenje je divno.
-OSHO
