Širenju ideje uporabe hrane kao lijeka pridonio je i Hipokrat rekavši: "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana"
Od praskozorja ljudske povijesti do danas različitim vrstama hrane pripisuju se ljekovita svojstva i uloga u jačanju imuniteta ili obrambenih snaga organizma. A u svakodnevnom govoru imunitet često poistovjećujemo s otpornošću na infekcije.
Tjelesna obrana posljedica je složenih međuodnosa različitih organa, stanica i molekula, što zajednički djeluju protiv brojnih čimbenika koje naš imunološki sustav prepoznaje kao strane. Imunološki sustav štiti organizam od mikroorganizama (bakterija, virusa, parazita) i njihovih molekula, ali i od tumorskih stanica. Imunitet je oslabljen u svim stanjima kad različiti čimbenici kao što su mikroorganizmi, ali i stres, uspijevaju nadvladati obrambene mehanizme i izazvati različita, prije svega upalna zbivanja. Mogućnost moduliranja upalnog odgovora i imunološkog sustava unosom specifičnih nutritivnih čimbenika danas se naziva imunonutricija, a temelji se na brojnim znanstvenim dokazima.
Tradicija koja seže daleko u povijest
Zapisi na papirusu iz razdoblja 1500. godina pr. Krista svjedoče da su još drevni Egipćani poznavali povoljne učinke hrane na jačanje otpornosti organizma te liječenje nekih bolesti i ozljeda. Pčelinji med bio je osobito cijenjen, kako u cijeljenju rana tako u liječenju infekcija, te je postao sastavnica mnogih ljekovitih pripravaka. Tisućama godina poslije znanstvene studije potvrdile su pojedine antibakterijske učinke meda i njegovih pripravaka na rast različitih patogenih bakterija.
Iako ne i prvi koji je spoznao važnost prehrane u očuvanju zdravlja, Hipokrat je zasigurno dao izuzetan doprinos širenju ideje uporabe hrane kao lijeka. Da je tako, govori i dugovječnost slavne izreke "Neka tvoja hrana bude tvoj lijek, a tvoj lijek neka bude tvoja hrana". Na tragu Hipokratova učenja, primjenu pojedinih hranjivih tvari u liječenju bolesnika kroz iduća stoljeća razvijaju liječnici poput Galena, Maimonoidesa i Paracelsusa.
Uporaba octa kao pomoćnog ljekovitog sredstva također datira u drevna vremena. Zahvaljujući antimikrobnim svojstvima, ocat je korišten kao surogat antibiotika te je imao svoje mjesto u brojnim ljekovitim pripravcima.
Grčki liječnici pišu i o uporabi češnjaka u medicinske svrhe. Kasniji radovi navode da češnjak oslobađa organizam od crijevnih i kožnih parazita, smiruje vanjsku i unutarnju upalu, štiti od zaraznih bolesti, gripe, prehlade, ali i malarije, ublažava zubobolju i kašalj, a spominje se i kao lijek protiv upale pluća te kao pomoć u olakšavanju teškoća s disanjem. Novije studije upućuju na potencijalno blagotvorno djelovanje sumpornih komponenti iz češnjaka na jačanje imuniteta, poticanjem antimikrobne aktivnosti, te na sniženje kolesterola i triglicerida. U nekoliko studija češnjak, odnosno njegovi derivati, zaustavili su rast nekoliko vrsta patogenih bakterija, kvasaca i gljivica, što opravdava naziv "prirodni antibiotik".
Čaj narodna medicina tradicionalno slavi kao lijek za upalu grla, jačanje imuniteta i smirivanje probavnih tegoba. Prva dokumentirana referenca o čaju datira iz 350 g. pr. Kr.,
a potječe od kineskog učenjaka Kuoa P’oa koji čaj opisuje kao medicinski napitak što se pripravlja "kuhanjem listova". U zapisima iz sedmog stoljeća čaj se definira kao napitak koji ublažava žeđ, smanjuje želju za snom i "zadovoljava i uveseljava srce". Pripisuje mu se i djelovanje na smanjenje rasta tumora, osjećaja zbunjenosti, ublažavanje tegoba s mokraćnim mjehurom, upale pluća, smanjenje temperature i jačanje imuniteta. Iako sve navedene tvrdnje o djelovanju čaja još traže znanstvenu potvrdu, nedavne studije koje su se bavile proučavanjem čaja i njegova djelovanja na zdravlje ljudi donijele su dokaze da polifenoli, fitokemikalije u čaju koje imaju izrazito antioksidativno djelovanje, mogu imati važnu ulogu u jačanju funkcije imunološkog sustava. Studije također upućuju na protubakterijsko i protuvirusno djelovanje zelenog čaja, kao i na sposobnost zelenog čaja da spriječi daljnje širenje bolesti te ubrza oporavak od gripe i prehlade.
Spoznaje o medicinskoj uporabi čokolade, odnosno kakaa datiraju još iz razdoblja Olmeka, Maja i Azteka. Širenjem kakaa u Europu dolazi i do njegove medicinske primjene pa tako Codex Badianus (1552.) preporučuje njegovu uporabu u svrhu liječenja umora, a Codex Florentine (1590.) opisuje povoljne učinke u liječenju upale, smanjenju vrućice i gubitka daha te blagotvorno djelovanje čokolade u liječenju anemije, slabog apetita, tuberkuloze te povoljan učinak na produljenje životnog vijeka. Tajna brojnih povoljnih učinaka krije se u polifenolima i flavonoidima, moćnim antioksidansima kojima obiluje kakao.
Znanstvene spoznaje
Ipak, prva znanstvena objašnjanja i spoznaje o prehrani i utjecaju na imunitet potječu tek iz 18. stoljeća, kad francuski liječnik René de Reaumour postavlja temelje biokemije probave. U istom stoljeću prvi je put uočeno da pojedine namirnice uistinu liječe određenu bolest. Citrusima su uspješno liječili skorbut, bolest za koju se danas zna da je rezultat manjka vitamina C. Od tih dana vitaminu C i hrani koja ga sadrži u znatnijim količinama pridaju se gotovo mitska svojstva u jačanju obrambenih snaga i imuniteta. Znanstvene studije potvrdile su da unos vitamina C, poznatog antioksidansa, skraćuje trajanje infekcija kao što je prehlada.
Avokado, borovnice, brusnice, grožđe, te različite vrste brokula i zelja sadrže znatnu količinu glutationa, moćnoga antioksidansa, pa njihova konzumacija znatnije utječe na očuvanje imuniteta.
Potencijalno terapijsko svojstvo još jedne namirnice koja se posljednjih desetljeća posebno proučava, bilo je poznato tisućama godina. Riječ je o jogurtu i njegovoj ulozi u održanju zdravlja probavnog sustava te posljedično imunološkog sustava. Jogurt je jedna od najstarijih, čovjeku poznatih namirnica, koja je tisućama godina bila važan nutritivno vrijedan proizvod stanovnika sjeveroistočne Europe, Srednjeg istoka, Centralne Azije i dijelova Dalekog istoka.
Indijski ayurvedski zapisi, koji datiraju iz 6000. g. pr. Kr., navode kako redovita konzumacija jogurta vodi k zdravom i dugovječnom životu. I starogrčki liječnici bili su upoznati s djelovanjem jogurta na zdravlje. Zapadnoj Europi jogurt je predstavljen u 16 st., kad je armenski liječnik tom "izuzetnom" namirnicom izliječio tadašnjega francuskog kralja od melankolije i probavnih problema.
Koncept probiotičkih bakterija
Priča o jogurtu temelj je razvoja koncepta probiotičkih bakterija i njihova povoljna učinka na imunitet i očuvanje ljudskog zdravlja. "Probiotik je jedna ili više kultura živih stanica mikroorganizama koje, primijenjene u ljudi ili životinja, djeluju korisno na domaćina, poboljšavajući svojstva autohtone mikroflore probavnog sustava domaćina." (Fuller).
U kliničkoj medicini posljednjih nekoliko desetljeća naglašeno je zanimanje za izučavanja ekologije probavnog sustava te zaštite crijevne sluznice. Crijevo je najveći imunološki organ, a sadrži brojnu populaciju različitih mikroorganizama koji su u stalnoj interakciji kako s crijevnom sluznicom, tako i s cijelim organizmom.
Dobro su poznati značenje i uloga patogenih bakterija u nastanku bolesti probavnog sustava, od najblažih infekcija do bakterijske translokacije kao mogućeg uzročnika teških upalnih komplikacija. Stres, neuravnotežena prehrana, neki lijekovi (posebice antibiotici) i povišena tjelesna temperatura mogu uzrokovati poremećaj ravnoteže intestinalne mikroflore. Poremećaj bakterijske ravnoteže može izazvati brojne zdravstvene smetnje, od proljeva do smanjene funkcije imunološkog sustava. Neravnoteža crijevne mikroflore očituje se u niskom broju korisnih bakterija i visokom broju patogenih organizama, što može rezultirati autoimunološkim bolestima i gastrointestinalnim poremećajima koji utječu na zdravlje cijelog organizma.
Neke bakterije, poput onih iz sojeva Lactobacillus, imaju povoljan učinak na zdravlje kad se unose putem hrane ili dodataka hrani. Ta postavka dokazana je u velikom broju znanstvenih istraživanja, a najviše pozitivnih svojstava pripisuje se probiotiku Lactobacillus rhamnosus GG (ili kraće LGG) (ATCC 53103).
Brojni znanstveni radovi upućuju na povoljno djelovanje primjene probiotika u jačanju imunološkog sustava, osobito u dječjoj dobi. U istraživanju grupe zdrave djece koja su tijekom sedam mjeseci konzumirala mlijeko obogaćeno probiotikom LGG, došlo je do smanjenja izostanaka zbog bolesti za 16 posto, smanjenja respiratornih infekcija za 17 posto i smanjenja primjene antibiotika za 19 posto (BMJ 2001.).
U nekoliko studija pokazan je povoljan učinak redovita konzumiranja mliječnih proizvoda obogaćenih probioticima na prevenciju nastanka različitih alergijskih manifestacija kao što su atopični kožni ekcem, astma, alergijski rinitis, ali i obične prehlade (Eur J Clin Nutr, 2002., Am J Clin Nutr 2003., Lancet 2003.).
Navedene spoznaje i dokazi o povoljnim učincima primjene probiotika na imunološki sustav i njegove funkcije doveli su do razvoja različitih proizvoda koji sadrže probiotičke bakterije. Nedvojbeno je da se najpovoljniji učinci postižu svakodnevnim unosom probiotičkih bakterija u različitim pripravcima funkcionalne hrane, a među njima se osobito ističe značenje redovite konzumacije fermentiranih mliječnih proizvoda.
Autor:
prof. dr. sc. Željko Krznarić
