Od pamtivijeka je čovječanstvo pribjegavalo sredstvima koja su trebala evocirati ljubavnu želju i plodnost, a čitav spektar poticatelja želje pronađen je upravo u prirodi, u bogatstvu povrća koje su ljudi mogli slobodno ubrati u svome vrtu
Pogađate, u zavodljivoj igri jela i erotike naprimamljiviji su falusoidni oblici te povrće koje aludira na ženske obline.
Artičoka
U 16. stoljeću ova je biljka bila namijenjena za konzumaciju isključivo muškarcima; ženama je bila zabranjena jer se smatrala moćnim afrodizijakom. Odisej, njegova posada, kao i njegovi daleki grčki potomci (pogotovo oni s juga Italije i Sicilije) u pupoljku su artičoka vidjeli simbol ljubavne nježnosti i putene strasti te su ih jeli s neskrivenom strašću. Francuski običaj da se s prethodno pripremljene artičoke odlama list po list, zatim umače u umak i dijeli s partnerom, također je iznimno erotičan.
Celer
Od pamtivijeka je kineski lijek za impotenciju. Celer sadrži androsteron, muški spolni hormon koji stimulira spolni nagon kod žena. U našem je narodu također od davnina poznat upravo kao moćna biljna viagra. Otud izrečice: “Kad bi žena znala što celer čini muškarcu, išla bi ga tražiti po cijelom svijetu” i “Kad bi muškarac znao celerovo djelovanje, zasadio bi njime cijeli vrt!”
Češnjak
Na prostorima jugoistočne Europe češnjak se cijeni kao simbol zdravlja i plodnosti, dok je u alternativnoj medicini sredstvo za pomlađivanje, zaštitu od otrovnih tvari u tijelu i moćan afrodizijak. U te se svrhe koristio od drevnih vremena, uz jedini uvjet (kao i za luk) da ga jedu oboje ljubavnika! I još nešto, danas se zna da je kemijska supstanca koja uzrokuje miris češnjaka prisutna i u intimnim ženskim izlučevinama.
Grah
Za Teutonce i Rimljane bio je stimulans, a njegov cvijet je simbolizirao seksualni užitak. Juha od graha bila je na glasu kao vrlo erotična, pa je u 17. stoljeću bila zabranjena u samostanu svetog Jeronima kako bi se izbjeglo nepoželjno uzbuđivanje, ali je ta slava izgubljena otkako su redovnice skinule svoje halje, kako ističe čileanska spisateljica Isabel Allende.
Krastavac
Neki ističu kako je na njemu erotičan jedino falusoidni oblik, dok se u drugim krajevima smatra izuzetno poticajnim. Njima u prilog govori istraživanje čikaških znanstvenika koji su pošli od premise kako miris hrane pridonosi njezinim afrodizijačkim svojstvima. Tako su otkrili da vaginalni protok krvi za otprilike 13 posto podiže miris sladića i – krastavca!
Kres
Zbog pikantnog okusa sličnog hrenu, kres ili vrtnu grbicu su kao povrće uzgajali još stari Egipćani, dok su Rimljani ovo zelenje bezazlenog izgleda nazivali “besramnik” zbog njegovih navodnih poticajnih svojstava. Danas se kres uzgaja u mnogim povrtnjacima, a može se sijati svaka dva tjedna te brati tokom cijele godine.
Luk
Da na libido vrlo povoljno djeluje luk znali su još Kaldejci, Egipćani, Rimljani, Grci i Arapi, prije no što su Europljani za njega i čuli. Šeik Nefzawi u “Mirisnom vrtu” (16. st.) tvrdi da je ud Aboua el Heiloukha ostao tvrd 30 dana bez prestanka, jer je jeo luk! Njegova afrodizijačka moć može se pripisati i tome što pojačava cirkulaciju.
Mrkva
Na popisu afrodizijaka bila je u antička vremena, dok se u Europi počela uzgajati tek u 17. stoljeću. Ovaj korijen, koji je vulgarno nazvan “udovička utjeha”, sadrži vitamin A, a zbog oblika mu se pripisuje moć poticanja na blud.
Paprika
Naširoko se smatra afrodizijakom, osobito ona crvene boje i ljutog okusa (feferon, čili), koja je bogata alkaloidom kapsaicinom. Nezaobilazan je sastojak svih onih egzotičnih jela od kojih usta gore te nam potiču maštu i poriv za ljubavlju. Zbog tog osjećaja vreline koji nastaje na jeziku, ovo povrće potiče mozak da sintetizira endorfine, poznate i kao “hormoni sreće”.
Patlidžan
Kao i još nekoliko vrsta povrća koje podsjećaju na oblik penisa kao simbola plodnosti i generativne snage u prirodi, patlidžan ima dugu povijest štovanja zbog svojih afrodizijačkih efekata. Turskim se sultanima posluživao svakodnevno, pa čak se i danas dobre supruge u Turskoj hvale poznavanjem najmanje pedeset recepata s tim povrćem.
Pečurka
Gljiva je u Slavena od davnina simbolizirala bračnu vezu, erotiku, sreću i životnu snagu. Na seks se kroz simbol pečurki gledalo kao na nešto zabranjeno, tajno, opasno i nepoznato, a opet nezaobilazno i delikatesno. Inače, pečurka je vrlo cijenjena gljiva, bogata antioksidansima i vitaminom D.
Rajčica
Rajčicu u narodu zovu “jabukom ljubavi”. Reputacija afrodizijaka priskribila joj je i ime: “pomme d’amour” na francuskom, “pomodoro” na talijanskom i “love apple” na engleskom jeziku. Njezino crveno meso, sočno i senzualno, izazivalo je sablazan. Toliko se vjerovalo u njezinu poticajnu moć da se za jednu rajčicu plaćalo bogatstvo. Kreposne žene su je odbijale.
Riža
Simbol je plodnosti. Manje je poznato da sasvim nedužna gesta bacanja riže na mladnece po izlasku iz crkve zapravo simbolizira ejakulaciju i sjeme te u skladu s time i želju za vrućim igricama u krevetu, kao i brojnim potomstvom. Iako se riža mnogima baš i ne čini jako uzbudljivom u seksualnom smislu, možda je najbolji dokaz njezine djelotvornosti – prenapučenost Kine.
Šparoge
Smatra se da potiču požudu u muškarca i žena zbog falusnog oblika, ali i zbog visokog udjela vitamina E, koji se popularno naziva vitaminom plodnosti. Vitamin E važan je prilikom sinteze spolnih hormona, što ga čini važnim čimbenikom zdravoga spolnog života. Arapi su šparoge smatrali afrodizijakom, baš kao i Madame Pompadour, dok ih je francuski kralj Louis XIV. uzgajao u staklenicima kako bi ih mogao jesti cijelu godinu.
Tartufi
Zovu ih i “testisi zemlje”; imaju intenzivan okus i miris te se koriste u vrlo malim količinama. Afrodizijačku reputaciju navodno duguju feromonima koji privlače životinje. Veliki francuski gastronom Anthelme Brillat-Savarin početkom 19. stoljeća u svojem je djelu “Fiziologija okusa” napisao: Tko kaže ’tartuf’, izgovara veliku riječ koja budi erotska sjećanja, a i gurmanska, i kod spola koji nosi suknje i kod spola koji nosi bradu.
