Izbor kupovnog organskog voća i povrća u Hrvatskoj je još uvijek slab, takve namirnice su često uvezene pa nisu svježe, znaju biti lošije kvalitete i na žalost – za mnoge preskupe. Što napraviti ako niste sretnik koji jede vlastito ili voće i povrće iz pouzdanih izvora? Pranje pod vodom uklanja samo mehaničke nečistoće i mali dio pesticida pa pojedinci koriste blago sredstvo za pranje posuđa i četku, a zatim gule koru koja je puna hranjivih tvari.
Iako se na taj način voće i povrće opere puno bolje nego samo vodom, to i dalje ne uklanja ostatke pesticida. U raznim ispitivanjima dokazano je da se može ukloniti ostatak pesticida za – 75%. Naravno, nije se moguće riješiti svih 100 % jer pesticidi ulaze duboko unutra, no i ovih 75% je odlično.
Pesticidi su selektivna kemijska sredstva za uništavanje biljnih i životinjskih štetnika. Po svojoj namjeni dijele se na sredstva za suzbijanje insekata (insekticidi), grinja (akaricidi), gljivica (fungicidi), glodavaca (rodenticidi), mekušaca (moluskicidi) i korova (herbicidi).
Prema kemijskoj strukturi najčešće skupine pesticida koje se danas primjenjuju su organski spojevi fosfora, karbamati, klorirani ugljikovodici, organski spojevi žive (u nas se više ne koriste) i piretroidi. Od svih pesticida koji se proizvode 90% su organski spojevi.
Pesticidi se mogu podijeliti i prema akutnoj toksičnosti (podjela Svjetske zdravstvene organizacije): krajnje, znatno, umjereno i neznatno opasni.
Pesticidi su opasni za ljudsko zdravlje: mnogi su kancerogeni, većina ih štetno utječe na hormonalni status, mogu biti uzrok neplodnosti, deformacija fetusa, toksični su... Znamo i da su neki, poput zloglasnog DDT-ja, već odavno zabranjeni u gotovo cijelom civiliziranom svijetu, ali i da se, unatoč zabranama, koriste u Aziji, Africi i Južnoj Americi te da se tragovi tog pesticida i dalje pronalaze u namirnicama koje konzumiramo.
Domaći proizvođači, tvrde stručnjaci, svoje proizvode tretiraju samo u nužnoj mjeri, i to isključivo dopuštenim sredstvima, a u prilog sigurnosti hrvatskog voća i povrća ide i činjenica da je zbog klime i položaja kod nas potrebna znatno manja zaštita nego u brojnim drugim zemljama.
Ako nas takva objašnjenja i umire, ostaje pitanje koliko je sigurno uvozno voće i povrće koje dolazi iz raznoraznih zemalja, ponekad i iz onih u kojima sustavi kontrole zdravstvene ispravnosti nisu najrazvijeniji.
-Gotovo u svakom uvoznom voću i povrću mogu se naći ostaci pesticida, ali te su količine toliko niske da ne narušavaju zdravlje. Slučajevi u kojima količina pesticida prelazi dopuštene granice su rijetki i tu je riječ o zaista vrlo malom broju voća i povrća. Općenito, kontrola voća i povrća koje uvozimo je dosta dobra jer uvozimo pretežno iz europskih zemalja, najčešće Španjolske, Grčke i Italije, u kojima je sustav kontrole vrlo dobro organiziran i kvalitetan.
- Također, na uvoznom voću i povrću čiji uzorci dolaze na analizu, ne nalazimo nedopuštene pesticide, kao što je DDT - kaže dipl. ing. spec. ekoinženjerstva Gordana Jurak iz Zavoda za javno zdravstvo "Dr. Andrija Štampar".
Ima i ugodnih iznenađenja s nama sumnjivim proizvodima. Recimo, egipatski krumpir je u redu. Egipat ima jako razvijenu analitiku i laboratorije za analizu kakvoće namirnica, koji su čak i bolji od naših. I češnjak iz Kine je također prošao analizu i ispravan je što se tiče pesticida, kažu stručnjaci.
Najčešće se pronalaze novije generacije pesticida, kao što su fungicidi i insekticidi iz skupine organofosfornih insekticida i piretroidi koji se danas najviše koriste. S tim da se insekticidi koriste tijekom obrade i proizvodnje voća i povrća, a fungicidi uglavnom nakon što se pokupi urod da bi se on što duže održao.
Što se tiče tragova pesticida u samom voću ili povrću, oni će se termičkom obradom vjerojatno razgraditi, jer su novije skupine pesticida vrlo termolabilne. U pravilu se novije generacije pesticida sve brže razgrađuju, pa tako ima nekih koji se razgrade već za jedan dan ili čak za nekoliko sati.
Europski autoritet po pitanju sigurnosti hrane je EFSA (European Food Safety Authority) koja svake godine kontrolira ostatke pesticida u hrani. Zadnje objavljeni rezultati pokazali su kako 53 posto uzetih uzoraka hrane nije uopće sadržavao pesticide. Ostatak je sadržavao pesticide ali u zakonskim granicama, dok je manje od 2 posto uzoraka premašio najvišu granicu dopuštenih ostataka pesticida u hrani. Ukupno je uzeto više od 12 tisuća uzoraka diljem Europske unije.
Kod nas su primjenjivani pesticidi sve manje opasni za ljudsko zdravlje. Proces zabrana onih najopasnijih počeo je i u našim krajevima prije više od 30 godina (prvi je bio DDT) i danas smo po tome izjednačeni s Europom. Zakonodavstvo je sve oštrije i već danas možemo biti zadovoljni asortimanom pesticida (insekticidi, fungicidi, herbicidi itd.) na našem tržištu.
Kod insekticida danas prevladavaju slabo opasni piretroidi, a od organofosfata i karbamata ostalo je malo toga što se može kupiti. Oni najopasniji organoklorni insekticidi su potpuno nestali s tržišta. Čak se po načelu opreza ukidaju neki pesticidi, kao npr. herbicid atrazin. On nije bio jako opasan za ljudsko zdravlje, ali je postao globalno nečist i bilo je određenih dokaza o izazivanju endokrinih oštećenja kod vodozemaca.
Bilo je to dovoljno da nastupi zabrana. Niti jedan pesticid s karcinogenim ili reproduktivnim učincima više ne može biti na tržištu. Teško se danas može očekivati u hrani pesticide s akutnim učincima kod nađenih koncentracija. Za kronične nismo nikad sigurni.
Priča o pesticidima u hrani je priča bez kraja. Uvijek nešto novo. Tako je otkriveno, prema istraživanjima britanskih znanstvenika objavljenim u publikaciji Scientific American, da mnogi pesticidi koji su se dosad smatrali "bezopasnima" loše utječu na muške hormone. Testovi su pokazali da 30 od 37 testiranih pesticida blokira djelovanje muških hormona. Za 16 se dosad nije znalo da su problematični. Mnogi od novootkrivenih štetnih pesticida su fungicidi koji se koriste na voću i povrću, a čiji tragovi ostaju u hrani.
Prisutnost aditiva, pesticida i konzervansa gotovo je nemoguće izbjeći, no korištenjem tih spojeva na propisan način te kupovinom proizvoda i namirnica priznatih proizvođača, koji su prošli redovite kontrole, rizik je moguće svesti na minimum. U začaranom krugu u kojemu bježeći od dokazano loše hrane ulazimo u opasnost da nas u 'dobroj hrani' dočekaju ostaci pesticida (dakle otrova) logično je pitati se hoćemo li ikada znati pravu istinu o tome što jedemo.
Zbog sve većeg broja stanovnika i veće potrebe za proizvodnjom hrane te modernog konzumerizma, ljudska vrsta više nije u mogućnosti prepustiti prirodi da obavi svoj dio posla. Rizici su veliki, no o štetama i utjecaju pesticida i ostalih otrova na okoliš nešto je o čemu ćemo zasigurno raspravljati u godinama koje su pred nama.
