Kako da se ne ugojite tokom praznika?
Vježbajte
Možda ste za praznike u posjeti rodbini, ali pokušajte barem da se prošetate, voziti bicikl ili kratko džogirate tokom dana. Nakon dugih i obilnih obroka osjećaćete se letargično, pa će vam lagana vježba ili kretanje pomoći da povratite energiju, ali i da potrošite barem dio kalorija. Ako će se neko u vašem društvu uvrijediti što odlazite, ponudite se da prošetate psa ili skoknete do prodavnice.
utorak, 27. prosinca 2016.
ne prejedajte se
Kako kontrolisati prejedanje za vrijeme praznika?
Vrijeme je praznika, a bogate trpeze već se pripremaju. Vrijeme praznika je vrijeme partija i porodičnih okupljanja. Naravno, praznicma u organizam unosima mnogo veće količine hrane i alkohola, nego obično. Pored tolikog izobilja, teško se suzdržati i ne unositi suvišne količine kalorija.
Nudimo vam nekoliko savjeta koji će vam pomoći kako da ublažite unos viška ugljikohidrata za vrijeme praznika.
Razmislite prije jela
Prije nego počnete jesti, postavite sebi sljedeća pitanja:
Jesam li gladan/na?
Kako ću se osjećati nakon što pojedem suvišnu količinu hrane?
Da li će se ovo negativno odraziti na moje zdravlje?
Sigurni smo da ćete, i dok ne dobijete odgovore na ova pitanja, polako gubiti želju za hranom. Ne treba ni u čemu pretjerivati, pa tako ne treba pretjerivati sa jelom, bez obzira na bogatu trpezu pred vama.
Pravilno žvaćite hranu
Mnogi potcjenjuju značaj žvakanja hrane. Žvakanje pospješuje bolju probavu i donosi dodatno zadovoljstvo našim osjetilima. Ono što je bitno naglasiti jeste da pravilnim žvakanjem hrane dajemo našem mozgu više vremena da prepozna kada smo siti, i na taj način nam šalje signale da smo unijeli dovoljno hrane u organizam i da trebamo stati. Na taj način ćemo zaustaviti unošenje suvišne količine hrane u organizam. Naravno, ne trebamo ni naglašavati da unosite u organizam dovoljnu količinu vode.
Pripremite zdravu hranu
Većina nas, za praznike priprema hranu bogatu ugljikohidratima. Tu su najčešće kolači bogati šećerom i orasima, a slana jela pripremamo sa velikom količinom masti i mesa. Zašto za promjenu ne bismo pokušali ne slijediti primjer svojih baka i pripremiti zdraviju hranu? Pripremimo obroke bogate povrćem i kolačiće od svježeg voća. Na taj način, ne samo da ćemo sačuvati svoj organizam od suvišnih kalorija, već ćemo dati i primjer drugima. Ukoliko se, ipak, odlučite za trpezu bogatu mesom i ugljikohidratima, ne pretjerujte sa jelom i jedite umjereno. Vaš organizam će vam biti zahvalan poslije.
Naravno, bez obzira na savjete, teško se suzdržati od prejedanja za vrijeme praznika. Punim stolovima hrane i pića, teško je odoljeti. Ali, ako i za ove praznike planirate konzumirati veliku količinu hrane i pića, koji obiluju mastima i ugljikohidratima, onda se pobrinite da unesete u organizam dovoljno vode, pažljivo žvaćite hranu i ne trpajte u sebe hranu, bez ikakve kontrole. Praznici jesu vrijeme opuštanja i uživanja, ali imajte na umu da su praznici prolazni, a dodatne kile koje dobijete za vrijeme njih neće nestati same od sebe.
Vrijeme je praznika, a bogate trpeze već se pripremaju. Vrijeme praznika je vrijeme partija i porodičnih okupljanja. Naravno, praznicma u organizam unosima mnogo veće količine hrane i alkohola, nego obično. Pored tolikog izobilja, teško se suzdržati i ne unositi suvišne količine kalorija.
Nudimo vam nekoliko savjeta koji će vam pomoći kako da ublažite unos viška ugljikohidrata za vrijeme praznika.
Razmislite prije jela
Prije nego počnete jesti, postavite sebi sljedeća pitanja:
Jesam li gladan/na?
Kako ću se osjećati nakon što pojedem suvišnu količinu hrane?
Da li će se ovo negativno odraziti na moje zdravlje?
Sigurni smo da ćete, i dok ne dobijete odgovore na ova pitanja, polako gubiti želju za hranom. Ne treba ni u čemu pretjerivati, pa tako ne treba pretjerivati sa jelom, bez obzira na bogatu trpezu pred vama.
Pravilno žvaćite hranu
Mnogi potcjenjuju značaj žvakanja hrane. Žvakanje pospješuje bolju probavu i donosi dodatno zadovoljstvo našim osjetilima. Ono što je bitno naglasiti jeste da pravilnim žvakanjem hrane dajemo našem mozgu više vremena da prepozna kada smo siti, i na taj način nam šalje signale da smo unijeli dovoljno hrane u organizam i da trebamo stati. Na taj način ćemo zaustaviti unošenje suvišne količine hrane u organizam. Naravno, ne trebamo ni naglašavati da unosite u organizam dovoljnu količinu vode.
Pripremite zdravu hranu
Većina nas, za praznike priprema hranu bogatu ugljikohidratima. Tu su najčešće kolači bogati šećerom i orasima, a slana jela pripremamo sa velikom količinom masti i mesa. Zašto za promjenu ne bismo pokušali ne slijediti primjer svojih baka i pripremiti zdraviju hranu? Pripremimo obroke bogate povrćem i kolačiće od svježeg voća. Na taj način, ne samo da ćemo sačuvati svoj organizam od suvišnih kalorija, već ćemo dati i primjer drugima. Ukoliko se, ipak, odlučite za trpezu bogatu mesom i ugljikohidratima, ne pretjerujte sa jelom i jedite umjereno. Vaš organizam će vam biti zahvalan poslije.
Naravno, bez obzira na savjete, teško se suzdržati od prejedanja za vrijeme praznika. Punim stolovima hrane i pića, teško je odoljeti. Ali, ako i za ove praznike planirate konzumirati veliku količinu hrane i pića, koji obiluju mastima i ugljikohidratima, onda se pobrinite da unesete u organizam dovoljno vode, pažljivo žvaćite hranu i ne trpajte u sebe hranu, bez ikakve kontrole. Praznici jesu vrijeme opuštanja i uživanja, ali imajte na umu da su praznici prolazni, a dodatne kile koje dobijete za vrijeme njih neće nestati same od sebe.
subota, 24. prosinca 2016.
čaj od đumbira
Čaj od đumbira
Đumbir se može koristiti kao dodatak jelima ili jednostavno od njega napraviti šalicu čaja. Pripremljen od svježeg korijena đumbira, ovaj čaj ubrzava metabolizam. Čaj od đumbira ne može učiniti čudo u mršavljenju, ali uz pravilnu prehranu i odgovarajuću tjelovježbu može vam pomoći da izgubite kilograme.
Čaj od đumbira je sve popularniji te je prirodni lijek za razne probavne smetnje kao povraćanje i gastritis. Može opustiti mišiće i time spriječiti nadutost i plinove. Također je utvrđeno da je vrlo učinkovit lijek za prehlade i kašalj. Snižava razinu kolesterola, regulira krvni tlak i pomaže u sprječavanju zgrušavanja krvi, što može smanjiti rizik od raznih bolesti srca.
Od đumbira se može pripremiti vrlo dobar i aromatičan čaj. Dok pijete čaj od đumbira, možete osjetiti blago peckanje, a možda čak i oštar osjećaj u grlu. Koliko je jak taj osjećaj, ovisi o individualnoj osjetljivosti i naravno jačini čaja.
Količine đumbira i vode uglavnom ovise o tome koliko jak čaj želite. Najbolje je početi s komadićem đumbira od 5 cm i 1 l vode. Ako će vam takav čaj biti prejak, jednostavno smanjite količinu đumbira.
- u vodu narežite komad đumbira od 5 cm na manje komadiće, koje ste prije toga oprali
- đumbir možete oguliti ili ga naribati u vodu
- kuhajte vodu i đumbir oko 10-15 minuta
- procijedite ga pa mu dodajte malo meda i limuna
Ovako pripremljen čaj od đumbira možete piti 3-4 puta dnevno za smanjenje grlobolje i kašlja. Druga mogućnost je žvakanje svježeg đumbira koji će također pomoći u ublažavanju kašlja. Ovaj čaj je, osim za kašalj, odličan za cjelokupno zdravlje kao i za mršavljenje.
Čaj od đumbira u prahu
Sastojci:
- đumbir u prahu (1/2 žličice – 1 žličica)
- 250 ml vode
- med po želji
Priprema:
Zagrijte vodu, pa kada proključa dodajte đumbir u prahu i kuhajte još 2 minute. Procijedite čaj i po želji dodajte med. Pijte toplo.
Đumbir se može koristiti kao dodatak jelima ili jednostavno od njega napraviti šalicu čaja. Pripremljen od svježeg korijena đumbira, ovaj čaj ubrzava metabolizam. Čaj od đumbira ne može učiniti čudo u mršavljenju, ali uz pravilnu prehranu i odgovarajuću tjelovježbu može vam pomoći da izgubite kilograme.
Čaj od đumbira je sve popularniji te je prirodni lijek za razne probavne smetnje kao povraćanje i gastritis. Može opustiti mišiće i time spriječiti nadutost i plinove. Također je utvrđeno da je vrlo učinkovit lijek za prehlade i kašalj. Snižava razinu kolesterola, regulira krvni tlak i pomaže u sprječavanju zgrušavanja krvi, što može smanjiti rizik od raznih bolesti srca.
Od đumbira se može pripremiti vrlo dobar i aromatičan čaj. Dok pijete čaj od đumbira, možete osjetiti blago peckanje, a možda čak i oštar osjećaj u grlu. Koliko je jak taj osjećaj, ovisi o individualnoj osjetljivosti i naravno jačini čaja.
Količine đumbira i vode uglavnom ovise o tome koliko jak čaj želite. Najbolje je početi s komadićem đumbira od 5 cm i 1 l vode. Ako će vam takav čaj biti prejak, jednostavno smanjite količinu đumbira.
- u vodu narežite komad đumbira od 5 cm na manje komadiće, koje ste prije toga oprali
- đumbir možete oguliti ili ga naribati u vodu
- kuhajte vodu i đumbir oko 10-15 minuta
- procijedite ga pa mu dodajte malo meda i limuna
Ovako pripremljen čaj od đumbira možete piti 3-4 puta dnevno za smanjenje grlobolje i kašlja. Druga mogućnost je žvakanje svježeg đumbira koji će također pomoći u ublažavanju kašlja. Ovaj čaj je, osim za kašalj, odličan za cjelokupno zdravlje kao i za mršavljenje.
Čaj od đumbira u prahu
Sastojci:
- đumbir u prahu (1/2 žličice – 1 žličica)
- 250 ml vode
- med po želji
Priprema:
Zagrijte vodu, pa kada proključa dodajte đumbir u prahu i kuhajte još 2 minute. Procijedite čaj i po želji dodajte med. Pijte toplo.
folna kiselina
Zašto je važna folna kiselina (vitamin B9)?
Vitamin B9 ili folna kiselina regulira čitav niz procesa u organizmu čovjeka. Njena uloga je vrlo važna u stvaranju crvenih krvnih zrnaca koja prenose kisik do svih stanica, pa manjak ove kiseline u organizmu može prouzročiti anemiju. Snižava razinu homocisteina, neproteinskih aminokiselina, koje u visokim koncentracijama izazivaju začepljenja krvnih žila, a povezane su i sa nastankom depresije i Alzheimerove bolesti. Dovoljne količine folne kiseline u organizmu mogu zaštititi i od raka debelog crijeva, dojke, raka grlića maternice, pankreasa i želuca. Istraživanja su pokazala da folna kiselina uspješno rješava i probleme s nesanicom, a učinkovita je i za ublažavanje tegoba u slučaju očnih bolesti.
Preporučena dnevna doza vitamina B9 ovisi o godinama i stanju organizma. Osobama starijim od 16 godina savjetuje se 400 mikrograma, a trudnicama 600 mikrograma.
Posljedice nedostatka
Najčešće posljedice nedostatka folne kiseline su razdražljivost, umor, depresija, slabo pamćenje i demencija, gastrointestinalni problemi, gubitak apetita, dijareja, problemi s rastom, upala desni itd. Manjak ove supstance povezan je i sa degenerativnim oštećenjima živaca i Parkinsonovom bolesti, a osim toga i rizik od pojave osteoporoze je veći.
Namirnice bogate folnom kiselinom
Zeleno lisnato povrće po kojem je folna kiselina dobila ime obiluje ovim vitaminom. Ima je u listovima špinata, blitve i zelene salate. Jedan tanjur variva od špinata sadrži oko 263 mikrograma folne kiseline, što čini oko 63% ukupne dnevne potrebe organizma za ovim nutrijentom.
Trudnicama se naročito preporučuje prehrana bazirana na leći i svim vrstama grahorica. Osim toga ove namirnice su naročito korisne i za osobe koje pate od problema sa anemijom i povišenom razinom kolesterola u krvi. Citrusi kao što su naranče i grejp prednjače po visokim koncentracijama ovog vitamina. Jedna naranča sadrži oko 50 mikrograma folne kiseline, a jedna veća čaša soka od naranče i veće količine. Folna kiselina nalazi se i u šparogama, prokulicama, cvjetači, rajčicama, peršinu, mrkvi, repi kao i u jogurtu, žumanjku i pivskom kvascu.
Folna kiselina najvažnija u trudnoći
Nedovoljne količine folne kiseline u organizmu mogu uzrokovati zdravstvene probleme kod novorođenčadi, kao što su mala tjelesna masa i povećani rizik od oštećenja neuralne cijevi. Zbog toga se ženama preporučuje unošenje namirnica bogatih vitaminom B9 čak 3 mjeseca prije začeća. Osim toga, manjak ove kiseline u organizmu može uzrokovati tegobe u razvoju govora kod djece.
Grupa istražvača sa Instituta za javno zdravlje u Oslu koja je podvrgnula ispitivanju 39.000 beba, istaknula je da unošenje namirnica bogatih folnom kiselinom u periodu od 4 tjedana prije začeća pa sve do 8. tjedna trudnoće može u velikoj mjeri povećati razvoj govora kod djeteta. Pokazalo se da su djeca majki koje nisu unosile dovoljne količine folne kiseline na početku i tokom trudnoće, imale više problema u razvoju govora od djece majki čija je prehrana bila upotpunjena ovim nutrijentom.
Vitamin B9 ili folna kiselina regulira čitav niz procesa u organizmu čovjeka. Njena uloga je vrlo važna u stvaranju crvenih krvnih zrnaca koja prenose kisik do svih stanica, pa manjak ove kiseline u organizmu može prouzročiti anemiju. Snižava razinu homocisteina, neproteinskih aminokiselina, koje u visokim koncentracijama izazivaju začepljenja krvnih žila, a povezane su i sa nastankom depresije i Alzheimerove bolesti. Dovoljne količine folne kiseline u organizmu mogu zaštititi i od raka debelog crijeva, dojke, raka grlića maternice, pankreasa i želuca. Istraživanja su pokazala da folna kiselina uspješno rješava i probleme s nesanicom, a učinkovita je i za ublažavanje tegoba u slučaju očnih bolesti.
Preporučena dnevna doza vitamina B9 ovisi o godinama i stanju organizma. Osobama starijim od 16 godina savjetuje se 400 mikrograma, a trudnicama 600 mikrograma.
Posljedice nedostatka
Najčešće posljedice nedostatka folne kiseline su razdražljivost, umor, depresija, slabo pamćenje i demencija, gastrointestinalni problemi, gubitak apetita, dijareja, problemi s rastom, upala desni itd. Manjak ove supstance povezan je i sa degenerativnim oštećenjima živaca i Parkinsonovom bolesti, a osim toga i rizik od pojave osteoporoze je veći.
Namirnice bogate folnom kiselinom
Zeleno lisnato povrće po kojem je folna kiselina dobila ime obiluje ovim vitaminom. Ima je u listovima špinata, blitve i zelene salate. Jedan tanjur variva od špinata sadrži oko 263 mikrograma folne kiseline, što čini oko 63% ukupne dnevne potrebe organizma za ovim nutrijentom.
Trudnicama se naročito preporučuje prehrana bazirana na leći i svim vrstama grahorica. Osim toga ove namirnice su naročito korisne i za osobe koje pate od problema sa anemijom i povišenom razinom kolesterola u krvi. Citrusi kao što su naranče i grejp prednjače po visokim koncentracijama ovog vitamina. Jedna naranča sadrži oko 50 mikrograma folne kiseline, a jedna veća čaša soka od naranče i veće količine. Folna kiselina nalazi se i u šparogama, prokulicama, cvjetači, rajčicama, peršinu, mrkvi, repi kao i u jogurtu, žumanjku i pivskom kvascu.
Folna kiselina najvažnija u trudnoći
Nedovoljne količine folne kiseline u organizmu mogu uzrokovati zdravstvene probleme kod novorođenčadi, kao što su mala tjelesna masa i povećani rizik od oštećenja neuralne cijevi. Zbog toga se ženama preporučuje unošenje namirnica bogatih vitaminom B9 čak 3 mjeseca prije začeća. Osim toga, manjak ove kiseline u organizmu može uzrokovati tegobe u razvoju govora kod djece.
Grupa istražvača sa Instituta za javno zdravlje u Oslu koja je podvrgnula ispitivanju 39.000 beba, istaknula je da unošenje namirnica bogatih folnom kiselinom u periodu od 4 tjedana prije začeća pa sve do 8. tjedna trudnoće može u velikoj mjeri povećati razvoj govora kod djeteta. Pokazalo se da su djeca majki koje nisu unosile dovoljne količine folne kiseline na početku i tokom trudnoće, imale više problema u razvoju govora od djece majki čija je prehrana bila upotpunjena ovim nutrijentom.
četvrtak, 22. prosinca 2016.
antičke kuhinje
Još u antičkom dobu, dobri kuhari su bili
cijenjeni jednako kao filozofi. Iz tog perioda izdvajaju se tri
najuticajnija pravca: rimska, grčka i engleska antička kuhinja.
Doručak imućnijih Rimljana, koji su zvali ientaculum sastojao se od jaja, sira, meda, mlijeka i voća. Za ručak ili prandium obično su se jeli ostaci večere od prethodnog dana, dok je večera bila najobilniji obrok, koji je znao trajati i satima.
Stari Grci ujutro su jeli doručak ili akritismos, koji se obično sastojao od ječmenog hljeba, datula i maslina. Ručak ili ariston servirao se u podne, a također najvažniji obrok dana bio je večera ili deipnon. Ponekad su jeli i međuobrok - između ručka i večere, koji se zvao hesperisma.
U srednjevjekovnoj Engleskoj, za doručak seljaci su jeli crni hljeb i vrstu piva ale, a bijeli hljeb, meso, riba, vino ili pivo činili su obrok plemića. Oko podneva za ručak jeo se crni hljeb, sir i pivo za seljake, a 3 ili čak 6 vrsta jela uz pivo i vino za plemiće. Na trpezi za vrijeme večere jeo se hljeb, gulaš od povrća, ponekad s mesom ili ribom, i pivo za seljake, a hrana slična onoj za ručak za plemiće, ali uz neka posebna, skupa i neobična jela.
Tradicionalni evropski srednjevjekovni začini i namirnice:
Muškatna kadulja (Salvia sclarea) - dvogodišnja biljka koju je jednostavno uzgajati ukoliko želite njen autentičan okus. Međutim, možete je jednostavno zamijeniti svježim listovima kadulje. Ova biljka učestalo se koristila u elizabetanskom kulinarstvu, jer je redukovala masnoću mesa i ribe.
Dugi oštrik (Cyperus longus) – trajna zelena biljka čiji su korijeni jestivi i vrlo aromatični. Ovaj korijen bio je glavni sastojak veoma ljutog umaka pod nazivom galyntyne. Biljka se u receptima može zamijeniti đumbirom, iako đumbir daje samo djelić pravog okusa dugog oštrika. Neke prodavnice sa orijentalnom hranom prodaju ovaj začin pod imenom 'galingas'.
Kubeba (Piper cubeba) – vrsta bibera, voće biljke Piper cubeba, porijeklom s Jave, u rodu je sa kardamonom i ima okus sličan Allspice začinu.
Verjuice – kiseli zeleni sok dobiven istiskivanjem nezrelog voća, prvenstveno grožđa, ali i drugog poput zelenih jabuka, jabuka za kuhanje, čak i šljiva. Naziv potiče od stare francuske riječi 'vertjus' što znači 'zeleni sok'. Verjuice se često koristio u srednjevjekovnom i elizabetanskom kulinarstvu. Ovaj sok može se zamijeniti kombinacijom pola količine jabukovog sirćeta uz pola količine vode, s malo soka od limuna ili limete.
Bademovo mlijeko – u srednjem vijeku koristilo se za zgušnjavanje hrane. To je mutna tekućina koja se dobivala miješanjem smrvljenog badema s vodom, supom ili vinom. Bademovo mlijeko koistilo se i kao temeljni sastojak/zgušnjivač raznih elizabetanskih slatkiša.
Alkanet (Alkanna tinctoria) – koristilo se korijenje biljke, tako što se kuhalo u sirćetu kako bi se dobila tamno crvena boja, koja se koristila u srednjevjekovnom kulinarstvu. Ponekad se korijenje dodavlo direktno u masne gulaše. Ova biljka koristila se prvenstveno zbog svoje boje, te se stoga može zamijeniti slatkom paprikom.
Sandal (Santalum album) – drvo je koje potiče iz Indije. U srednjem vijeku, drvo se usitnjavalo kako bi se dobio sastojak koji bi hranu obojio u tamno crvenu boje. Sandal se može zamijeniti slatkom paprikom.
Šafran – vrlo uobičajen začin u srednjevjekovnoj prehrani. Čak i tada, šafran je bio jedan od najskupljih začina. Za najbolje kulinarske rezultate, otopite šafran u malo vode pa tu mješavinu dodajte jelu.
Powder Fort – jaka mješavina začina koja se koristila u srednjem vijeku. Ovu mješavinu možete dobiti miješanjem kašičice klinčića, kašičice kubeba papra, kašičice muškata, kašičice Grains of Paradise začina, 4 kašičice samljevenog đumbira, 4 kašičice cimeta i 3 kašičice crnog bibera. Ovu kombinaciju začina treba samljeti, izgnječiti i čuvati u dobro zatvorenoj posudi.
Powder Douce – 'slatka' mješavina začina koja se koristila u srednjem vijeku. Začin možete napraviti miješanjem kašičice sjemenki anisa, kašičice sjemenki komorača, kašičice samljevene hyssop biljke i 4 kašičice šećera. Ovu kombinaciju začina treba samljeti, izgnječiti i čuvati u dobro zatvorenoj posudi.
Blanche Powder – srednjevjekovni začin koji se koristio u slatkim i začinjenim jelima. To je jednostavna mješavina jednakih dijelova mljevenog đumbira, cimeta i muškatnog oraščića. Ovu kombinaciju začina treba samljeti, izgnječiti i čuvati u dobro zatvorenoj posudi.
Nard (Nardostachys jatamansi) – aromatična biljka s malim lišćem i crveno-ljubičastim cvjetovima. Često se koristi u uljima za aromaterapiju.
Kurkuma (Curcuma zedoaria ili Curcuma zerumbet) - koristi se sušeno korijenje. Začin se koristio kao dodatak jelima, te u toplim napicima i vinima.
Grah – u mnogim srednjevjekovnim receptima spominje se grah kojeg treba oljuštiti. Jedini grah koji je bio dostupan u srednjem vijeku je slanutak i leća, te bob kojeg je trebalo ljuštiti pa je pretpostavka da se u receptima govori upravo u bobu.
Tikvice – mnogi srednjevjekovni recepti imaju sastojak koji se obično prevodi kao tikvica, bundeva ili buča. Kako je većina ove vrste povrća stigla iz Novog svijeta, pretpostavlja se da se u receptima spominje jedina tadašnja autentična vrsta tikve – zelena kineska tikva.
utorak, 20. prosinca 2016.
čokoladne kuglice
Maštate li često o poslasticama, a pokušavate se držati zdrave prehrane? Razne kupovne slastice uglavnom sadrže previše šećera i nisu izbor ako se pokušavamo zdravo hraniti.
Osim toga, zašto bi kupovali sve te šećerne slastice, kada zdravu i još k’ tome jeftinu slasticu možete napraviti kod kuće? Bez pečenja i bez previše truda.
Potrebni sastojci:
- 10 datulja (bez koštica)
- 1 šaka badema
- 2 žlice eko kakao praha
- 1 žlica kokosovog ulja
- 1 žlica kokosovog brašna
- voda (po potrebi)
Uputa za pripremu:
U kipuću vodu stavimo datulje i ostavimo da odstoje 15 minuta. Za to vrijeme izmrvimo bademe te ih pomiješamo s kakao prahom, kokosovim uljem i brašnom. Kada su datulje dovoljno omekšale, dodamo ih u smjesu te sve zajedno dobro izradimo štapnim mikserom, a po potrebi dodamo malo vode.
Ovako pripremljenu smjesu stavimo u frizer na 15-20 minuta. Zatim smjesu izvadimo iz frizera, oblikujemo kuglice te ih uvaljamo po želji u kokosovo brašno ili kakao prah.
Kuglice zatim stavimo u posudu, spremimo u frižider te ostavimo da odstoje preko noći. Mogu se konzumirati i odmah, no svakako su boljeg okusa kada odstoje.
Kako bi ove sirove čokoladne kuglice ostale zdrave, koristili smo samo najbolje sastojke:
- Datulje će kuglicama dati potrebnu slatkoću te nije potrebno dodavati šećer ili med. Četiri datulje imaju oko 90 kalorija, jedan gram bjelančevina, 13 miligrama kalcija, 2,8 grama vlakana i još velik broj drugih hranjivih tvari. One će vas odmah napuniti energijom i revitalizirati tijelo.
- Eko kakao je iznimno bogat antioksidansima i flavonoidima. Odličan je saveznik u borbi protiv stresa te se odlikuje i bogatstvom minerala. Kakao sadrži željezo, magnezij, fosfor, kalij, kalcij i cink. Bogatstvo minerala, osobito magnezija, je snažan saveznik u borbi protiv stresa.
- Bademi su sjajan izvor vitamina i minerala. U bademima možemo pronaći mangan, magnezij, fosfor, bakar, vitamin E i B.
- Kokosovo ulje jedan je od najbogatijih izvora zasićenih masnih kiselina
Osim toga, zašto bi kupovali sve te šećerne slastice, kada zdravu i još k’ tome jeftinu slasticu možete napraviti kod kuće? Bez pečenja i bez previše truda.
Potrebni sastojci:
- 10 datulja (bez koštica)
- 1 šaka badema
- 2 žlice eko kakao praha
- 1 žlica kokosovog ulja
- 1 žlica kokosovog brašna
- voda (po potrebi)
Uputa za pripremu:
U kipuću vodu stavimo datulje i ostavimo da odstoje 15 minuta. Za to vrijeme izmrvimo bademe te ih pomiješamo s kakao prahom, kokosovim uljem i brašnom. Kada su datulje dovoljno omekšale, dodamo ih u smjesu te sve zajedno dobro izradimo štapnim mikserom, a po potrebi dodamo malo vode.
Ovako pripremljenu smjesu stavimo u frizer na 15-20 minuta. Zatim smjesu izvadimo iz frizera, oblikujemo kuglice te ih uvaljamo po želji u kokosovo brašno ili kakao prah.
Kuglice zatim stavimo u posudu, spremimo u frižider te ostavimo da odstoje preko noći. Mogu se konzumirati i odmah, no svakako su boljeg okusa kada odstoje.
Kako bi ove sirove čokoladne kuglice ostale zdrave, koristili smo samo najbolje sastojke:
- Datulje će kuglicama dati potrebnu slatkoću te nije potrebno dodavati šećer ili med. Četiri datulje imaju oko 90 kalorija, jedan gram bjelančevina, 13 miligrama kalcija, 2,8 grama vlakana i još velik broj drugih hranjivih tvari. One će vas odmah napuniti energijom i revitalizirati tijelo.
- Eko kakao je iznimno bogat antioksidansima i flavonoidima. Odličan je saveznik u borbi protiv stresa te se odlikuje i bogatstvom minerala. Kakao sadrži željezo, magnezij, fosfor, kalij, kalcij i cink. Bogatstvo minerala, osobito magnezija, je snažan saveznik u borbi protiv stresa.
- Bademi su sjajan izvor vitamina i minerala. U bademima možemo pronaći mangan, magnezij, fosfor, bakar, vitamin E i B.
- Kokosovo ulje jedan je od najbogatijih izvora zasićenih masnih kiselina
suvo voće
U svakodnevnoj prehrani vrlo često zaboravljamo na suho voće čija sezona traje cijelu godinu. Rasprava o tome da li je svježe voće bolje od sušenog je još uvijek aktivna tema. Često se pretpostavlja da je svježe voće nedvojbeno bolje od sušenog, ali istina je ipak složenija.
Pri odabiru svježeg ili sušenog voća, u obzir treba uzeti različite čimbenike. Svježe i sušeno voće imaju mnoge zajedničke prednosti za zdravlje, ali se razlikuju u količini vitamina i minerala.
U svom osnovnom obliku, sušeno voće je plod kojemu je uklonjena vlaga (postupkom dehidriranja). Ukoliko se voće prirodno suši, trebalo bi sadržavati sve vitamine i minerale koje se mogu naći u svježem voću. Ono postaje nezdravo ako se suši kemijskim putem dodavanjem konzervansa (sumporovog dioksida koji zadržava jarku boju voća) ili dodatnog šećera. Kako biste konzumirali zdravo suho voće, prilikom kupovine potrebno je obratiti pozornost na sastojke i proces sušenja.
Suho voće je sigurna i zdrava hrana u kojoj su hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost za 6 puta veća u odnosu na svježe voće, stoga ga treba konzumirati u manjim količinama.
Pojam suho voće uglavnom se odnosi na suhe šljive, smokve, marelice, jabuke, banane, grožđice, brusnice i datulje, no i na egzotično voće poput ananasa, manga i papaje.
Suho voće – odličan izvor mikronutrijenata, vlakna i antioksidansa
Suho voće je iznimno hranjivo. Jedan komadić suhog voća sadrži jednaku količinu nutritivnih sastojaka kao svježe voće.
Sušeno voće sadrži trostruko više vlakna i minerala u odnosu na svježe, stoga mala porcija sušenog voća sadrži dnevnu preporučenu dozu vitamina, minerala i folne kiseline. Osim toga odličan je izvor antioksidansa, posebno polifenola koji dovodi do poboljšanja krvnog tlaka, boljeg probavnog sustava (zbog količine vlakana suho voće ima blago laksativno svojstvo) i smanjenja rizika od mnogih bolesti.
Suho voće prava je riznica minerala: kalija, magnezija, kalcija, cinka i željeza, te vitamina A, B i C. Među vitaminima B kompleksa izdvajaju se vitamin B1, B2, B3 i B6.
No, postoje i neke iznimke kao što je vitamin C i A koji se značajno gube u postupku sušenja.
Vrijednost suhog voća prije svega se ogleda u bogatstvu minerala kalija i magnezija. Uz to, suho voće je odličan izvor prirodnog šećera, vitamina i enzima. Razine minerala, kalcija i željeza veće su u suhom voću nego svježem stoga se suho voće smatra bitnim u prehrani djece i odraslih.
Po svojoj hranjivosti posebno se ističu: grožđice, marelice, suhe šljive i datulje.
Grožđice, suhe šljive i smokve sadrže bakar koji je važan za stvaranje crvenih krvnih stanica i sintezu krvnog pigmenta (hemoglobina). Savjetuje se osobama koje pate od umora i slabokrvnosti.
Pri odabiru svježeg ili sušenog voća, u obzir treba uzeti različite čimbenike. Svježe i sušeno voće imaju mnoge zajedničke prednosti za zdravlje, ali se razlikuju u količini vitamina i minerala.
U svom osnovnom obliku, sušeno voće je plod kojemu je uklonjena vlaga (postupkom dehidriranja). Ukoliko se voće prirodno suši, trebalo bi sadržavati sve vitamine i minerale koje se mogu naći u svježem voću. Ono postaje nezdravo ako se suši kemijskim putem dodavanjem konzervansa (sumporovog dioksida koji zadržava jarku boju voća) ili dodatnog šećera. Kako biste konzumirali zdravo suho voće, prilikom kupovine potrebno je obratiti pozornost na sastojke i proces sušenja.
Suho voće je sigurna i zdrava hrana u kojoj su hranjivi sastojci višestruko koncentrirani, a energetska vrijednost za 6 puta veća u odnosu na svježe voće, stoga ga treba konzumirati u manjim količinama.
Pojam suho voće uglavnom se odnosi na suhe šljive, smokve, marelice, jabuke, banane, grožđice, brusnice i datulje, no i na egzotično voće poput ananasa, manga i papaje.
Suho voće – odličan izvor mikronutrijenata, vlakna i antioksidansa
Suho voće je iznimno hranjivo. Jedan komadić suhog voća sadrži jednaku količinu nutritivnih sastojaka kao svježe voće.
Sušeno voće sadrži trostruko više vlakna i minerala u odnosu na svježe, stoga mala porcija sušenog voća sadrži dnevnu preporučenu dozu vitamina, minerala i folne kiseline. Osim toga odličan je izvor antioksidansa, posebno polifenola koji dovodi do poboljšanja krvnog tlaka, boljeg probavnog sustava (zbog količine vlakana suho voće ima blago laksativno svojstvo) i smanjenja rizika od mnogih bolesti.
Suho voće prava je riznica minerala: kalija, magnezija, kalcija, cinka i željeza, te vitamina A, B i C. Među vitaminima B kompleksa izdvajaju se vitamin B1, B2, B3 i B6.
No, postoje i neke iznimke kao što je vitamin C i A koji se značajno gube u postupku sušenja.
Vrijednost suhog voća prije svega se ogleda u bogatstvu minerala kalija i magnezija. Uz to, suho voće je odličan izvor prirodnog šećera, vitamina i enzima. Razine minerala, kalcija i željeza veće su u suhom voću nego svježem stoga se suho voće smatra bitnim u prehrani djece i odraslih.
Po svojoj hranjivosti posebno se ističu: grožđice, marelice, suhe šljive i datulje.
Grožđice, suhe šljive i smokve sadrže bakar koji je važan za stvaranje crvenih krvnih stanica i sintezu krvnog pigmenta (hemoglobina). Savjetuje se osobama koje pate od umora i slabokrvnosti.
subota, 17. prosinca 2016.
praznično prejedanje
Prosinac je mjesec blagdana, a tradicija nam nalaže da za blagdane jedemo. Prije nego se baciš na blagdansku trpezu budi svjesna da bi se od sredine prosinca do kraja siječnja mogla udebljati za dva do pet kilograma. Dovoljno je da dnevno jedeš između 200 i 500 kalorija više nego inače, a to znači kolačić ovdje, francuska salata tamo i kilogrami su tu
Osim toga u prosincu i siječnju stanovnici ovog podneblja se najmanje kreću. Istina, skijanje bi te moglo spasiti, ali što ako pripadaš većini koja nema mogućnosti za skupe zimske sportove? Pojačana prehrana i manjak kretanja matematički precizno dovode do porasta tjelesne mase, a prate je osjećaji gorčine i razočarenja. Tu je i opasnost od posljedica akutnog prejedanja, kao što su bol u želucu, žgaravica, nadutost, pospanost i bezvoljnost. Previsoka cijena za malo gurmanskih užitaka. Nemoj upasti u zamku prejedanja i odoli izazovima blagdanske trpeze. Sjeti se da ti o tome odlučuješ.
Prevencija je najbolja
Sve što jedeš, jedi polako. Da bi signal o sitosti stigao iz probavnog trakta do mozga treba mu barem 15 minuta. Što brže jedeš, to su veći izgledi da se nastaviš pretrpavati hranom, jer mozak još nije shvatio da je želudac pun. Izbaci velike obroke s jelovnika. Jedi češće, ali neka to budu manji obroci. To će ti obuzdavati glad i pomoć će ti da se suzdržiš od prejedanja, a ujedno će ti ravnomjerno opskrbljivati organizam energijom. Pomisli kako je divno nikad ne osjećati veliku glad, a usput izbjeći mučninu i umor koji prate tipične sudionike gozbe!
Što smiješ jesti?
Neka ti na jelovniku budu namirnice bogate "dobrim", složenim ugljikohidratima: tjestenina i peciva od integralnog brašna, zobena kaša, kukuruz, muesli, smeđa riža, leća, slatki krumpir. Ne dozvoli da ti ne ponestane povrća kao što su kelj, brokula, špinat, šparoge, paprike i mrkve. Opskrbi se bjelančevinama iz krte piletine, puretine, tofua, tempeha, seitana, graha, orašastih plodova, svježeg sira, namaza od kikirikija i maslaca od badema.Uvijek budi dobro hidrirana. Stara dobra voda – iz slavine, izvorska ili blago mineralizirana – izvrsna je prevencija protiv prejedanja. Dvije litre dnevno su dovoljne, a u tu količinu uračunaj i juhe, sokove i čajeve, ne samo čaše vode. Drži se podalje od alkohola, kremastih pića i zaslađenih koktela.
Komentar nutricionistice
Sandra Krstev Barać, objasnila je do kakvih posljedica prejedanje može dovesti: 'Osim prijetnje po liniju, blagdanska jela i prejedanje nose sa sobom i zdravstvene posljedice. Ipak, nerealno je za očekivati da se u to doba posve odreknemo blagdanskog blagovanja, osobito kada se uzme u obzir tradicijska komponenta te želja da se ugodi rodbini i prijateljima. Nije lako sjesti za bogat stol i ne jesti primamljivu i ukusnu hranu i ne popiti piće. No, kako ne bi još tjednima ili čak mjesecima nakon blagdana osjećala posljedice blagdanskog pretjerivanja potrebno je usvojiti načelo koje valja slijediti i općenito u životu - umjerenost.
Uzmi svega pomalo, s time da naglasak ipak bude na prilozima i salatama od povrća, a masna i visokokalorična jela i umaci neka zauzimaju trećinu tanjura. Odoli želji da više puta puniš tanjur, radije jedi češće tjekom dana manje obroke. Ne izostavljaj doručak uz izliku da se „čuvaš za kasnije“, jer osim što će preskakanje doručka usporiti metabolizam, do vremena ručka ćeš i ogladniti pa i vrlo vjerojatno pretjerati u blagdanskoj gozbi. Najviše se pazi blagovanja uvečer jer će kasan obilan obrok osobito opteretiti probavu i poremetiti san. Od kolača biraj one voćne jer su ipak laganiji i manje kalorični od drugih. Ograniči unos alkohola i gaziranih napitaka na čašu, najviše dvije. Potrudi se svakodnevno pojesti svježeg voća. Božićni i novogodišnji blagdani su vrijeme kada puno boravimo u kući i malo se krećemo, zato bi bilo poželjno uvesti lagane šetnje nakon većeg obroka.
I na kraju, blagdanska jela sama po sebi ne stvaraju toliki problem za organizam koliko to čini pretjerivanje u njima. Potrebno je samo malo racionalnosti i umjerenosti kako bi se izbjegle negativne posljedice blagdanskog izobilja.'
Ako ipak pretjeraš
Ako si pretjerala s hranom, dopusti svom probavnom sustavu da se odmori. Narednih dana jedi četiri do šest malih obroka dnevno, izbjegavaj prženu hranu i zasićene masnoće. Ograniči prehranu na bistre juhe, integralna peciva, svježe voće i povrće te minimalno zaslađene čajeve. Probava ove hrane ne troši puno energije i pomaže organizmu da se oporavi od pretjerivanja.
Menta čini čuda
Pij najmanje tri šalice čaja od mente, koji smiješ pomiješati s kamilicom ili gospinom travom. Metvica ili menta ljekovito djeluje na želudac i probavu tako što smiruje crijeva, smanjuje nadutost od nakupljenih plinova, a ujedno ima i antibakterijska i antivirusna svojstva. Smanji unos kave i drugih kofeinskih pića i izbjegavaj izvore stresa, koliko god je to moguće. Pušenje može pogoršati stanje "uznemirenog" želuca.
Lagano se kreći
Kad god si u prilici pokrenuti se, učini to. Nakon prejedanja prvi je poriv leći i zadrijemati ili kukati zbog previše pojedene hrane. No, duže ležanje može pogoršati nelagodu, žgaravicu i refluks kiseline. Kreći se, prošetaj, ali nemoj se naprezati i izbjegavaj oštrije vježbanje dok probava ne obavi svoj posao.
Lijekovi protiv kiseline
Uzmi neki antacid ili reduktor kiseline, koji se izdaje bez recepta. Većina uobičajenih antacida sadrže kombinaciju soli, u cilju neutraliziranja želučanih kiselina. Neki proizvođači svoje proizvode obogaćuju kalcijem. Pridržavaj se uputa i ne uzimaj ih u većim dozama ili duže nego što je preporučeno. Sastojci antacida mogu izazvati dijareju ili zatvor. Poslušaj preporuku glasovite Klinike Mayo i ne uzimaj protuupalne lijekove, kao što je Aspirin. Ta sredstva opterećuju želudac osjetljivih pojedinaca. Provjeri s liječnikom smiješ li neko vrijeme izbjegavati protuupalne lijekove, ako su ti propisani.
Osim toga u prosincu i siječnju stanovnici ovog podneblja se najmanje kreću. Istina, skijanje bi te moglo spasiti, ali što ako pripadaš većini koja nema mogućnosti za skupe zimske sportove? Pojačana prehrana i manjak kretanja matematički precizno dovode do porasta tjelesne mase, a prate je osjećaji gorčine i razočarenja. Tu je i opasnost od posljedica akutnog prejedanja, kao što su bol u želucu, žgaravica, nadutost, pospanost i bezvoljnost. Previsoka cijena za malo gurmanskih užitaka. Nemoj upasti u zamku prejedanja i odoli izazovima blagdanske trpeze. Sjeti se da ti o tome odlučuješ.
Prevencija je najbolja
Sve što jedeš, jedi polako. Da bi signal o sitosti stigao iz probavnog trakta do mozga treba mu barem 15 minuta. Što brže jedeš, to su veći izgledi da se nastaviš pretrpavati hranom, jer mozak još nije shvatio da je želudac pun. Izbaci velike obroke s jelovnika. Jedi češće, ali neka to budu manji obroci. To će ti obuzdavati glad i pomoć će ti da se suzdržiš od prejedanja, a ujedno će ti ravnomjerno opskrbljivati organizam energijom. Pomisli kako je divno nikad ne osjećati veliku glad, a usput izbjeći mučninu i umor koji prate tipične sudionike gozbe!
Što smiješ jesti?
Neka ti na jelovniku budu namirnice bogate "dobrim", složenim ugljikohidratima: tjestenina i peciva od integralnog brašna, zobena kaša, kukuruz, muesli, smeđa riža, leća, slatki krumpir. Ne dozvoli da ti ne ponestane povrća kao što su kelj, brokula, špinat, šparoge, paprike i mrkve. Opskrbi se bjelančevinama iz krte piletine, puretine, tofua, tempeha, seitana, graha, orašastih plodova, svježeg sira, namaza od kikirikija i maslaca od badema.Uvijek budi dobro hidrirana. Stara dobra voda – iz slavine, izvorska ili blago mineralizirana – izvrsna je prevencija protiv prejedanja. Dvije litre dnevno su dovoljne, a u tu količinu uračunaj i juhe, sokove i čajeve, ne samo čaše vode. Drži se podalje od alkohola, kremastih pića i zaslađenih koktela.
Komentar nutricionistice
Sandra Krstev Barać, objasnila je do kakvih posljedica prejedanje može dovesti: 'Osim prijetnje po liniju, blagdanska jela i prejedanje nose sa sobom i zdravstvene posljedice. Ipak, nerealno je za očekivati da se u to doba posve odreknemo blagdanskog blagovanja, osobito kada se uzme u obzir tradicijska komponenta te želja da se ugodi rodbini i prijateljima. Nije lako sjesti za bogat stol i ne jesti primamljivu i ukusnu hranu i ne popiti piće. No, kako ne bi još tjednima ili čak mjesecima nakon blagdana osjećala posljedice blagdanskog pretjerivanja potrebno je usvojiti načelo koje valja slijediti i općenito u životu - umjerenost.
Uzmi svega pomalo, s time da naglasak ipak bude na prilozima i salatama od povrća, a masna i visokokalorična jela i umaci neka zauzimaju trećinu tanjura. Odoli želji da više puta puniš tanjur, radije jedi češće tjekom dana manje obroke. Ne izostavljaj doručak uz izliku da se „čuvaš za kasnije“, jer osim što će preskakanje doručka usporiti metabolizam, do vremena ručka ćeš i ogladniti pa i vrlo vjerojatno pretjerati u blagdanskoj gozbi. Najviše se pazi blagovanja uvečer jer će kasan obilan obrok osobito opteretiti probavu i poremetiti san. Od kolača biraj one voćne jer su ipak laganiji i manje kalorični od drugih. Ograniči unos alkohola i gaziranih napitaka na čašu, najviše dvije. Potrudi se svakodnevno pojesti svježeg voća. Božićni i novogodišnji blagdani su vrijeme kada puno boravimo u kući i malo se krećemo, zato bi bilo poželjno uvesti lagane šetnje nakon većeg obroka.
I na kraju, blagdanska jela sama po sebi ne stvaraju toliki problem za organizam koliko to čini pretjerivanje u njima. Potrebno je samo malo racionalnosti i umjerenosti kako bi se izbjegle negativne posljedice blagdanskog izobilja.'
Ako ipak pretjeraš
Ako si pretjerala s hranom, dopusti svom probavnom sustavu da se odmori. Narednih dana jedi četiri do šest malih obroka dnevno, izbjegavaj prženu hranu i zasićene masnoće. Ograniči prehranu na bistre juhe, integralna peciva, svježe voće i povrće te minimalno zaslađene čajeve. Probava ove hrane ne troši puno energije i pomaže organizmu da se oporavi od pretjerivanja.
Menta čini čuda
Pij najmanje tri šalice čaja od mente, koji smiješ pomiješati s kamilicom ili gospinom travom. Metvica ili menta ljekovito djeluje na želudac i probavu tako što smiruje crijeva, smanjuje nadutost od nakupljenih plinova, a ujedno ima i antibakterijska i antivirusna svojstva. Smanji unos kave i drugih kofeinskih pića i izbjegavaj izvore stresa, koliko god je to moguće. Pušenje može pogoršati stanje "uznemirenog" želuca.
Lagano se kreći
Kad god si u prilici pokrenuti se, učini to. Nakon prejedanja prvi je poriv leći i zadrijemati ili kukati zbog previše pojedene hrane. No, duže ležanje može pogoršati nelagodu, žgaravicu i refluks kiseline. Kreći se, prošetaj, ali nemoj se naprezati i izbjegavaj oštrije vježbanje dok probava ne obavi svoj posao.
Lijekovi protiv kiseline
Uzmi neki antacid ili reduktor kiseline, koji se izdaje bez recepta. Većina uobičajenih antacida sadrže kombinaciju soli, u cilju neutraliziranja želučanih kiselina. Neki proizvođači svoje proizvode obogaćuju kalcijem. Pridržavaj se uputa i ne uzimaj ih u većim dozama ili duže nego što je preporučeno. Sastojci antacida mogu izazvati dijareju ili zatvor. Poslušaj preporuku glasovite Klinike Mayo i ne uzimaj protuupalne lijekove, kao što je Aspirin. Ta sredstva opterećuju želudac osjetljivih pojedinaca. Provjeri s liječnikom smiješ li neko vrijeme izbjegavati protuupalne lijekove, ako su ti propisani.
detoksikacija organizma
Detoksikacijom izbacite otrove iz organizma
Detoksikacija:
Visegodisnje nakupljanje toksina u organizmu izazvano prvenstveno kao posljedica lose i neadekvatne ishrane kao i drugih losih zivotnih navika ima za posljedicu: pad imuniteta, nedostatak energije, pospanost, hronicni umor, a moze da izazove i mnoge od hronicnih bolesti.
Kroz hranu mi unosimo energetske i gradivne materije u tijelo. Ukoliko dugo vremena unosimo toksičnu hranu, naši organi za prečišćavanje, jetra i bubrezi, neće biti u stanju da eliminišu svu količinu prispjelih toksina. Ta loša hrana će se ugraditi u naše tijelo, kroz gomilanje višaka u masne naslage sala i ugradnju u tijelo, na nivou tkiva, kroz promjenu ćelijske strukture. Nekada te promjene u tkivima dovode do degenreacija gena, mutacija gena i pojave kancera. Otuda i veza izmedju loše i neizbalansirane ishrane i povećane stope kancera u svijetu.
Detoksikacijom organizma postize se regeneracija i revitalizacija ljudskog organizma kao i jacanje imunog sistema. Njome se vrsi i ozdravljenje i od najtezih nezdravih stanja kao sto su: kancer, kardiovaskularni problem i mnoge druge bolesti koje su bolesti danasnjice. Detoksikacijom vrsimo otklanjanje uzroka nastanka nezdravog stanja umjesto da neuspjesno pokusavamo rijesiti posljedicu.
Preporučuje se da se detoksikacija mora obaviti minimalno dva puta godišnje kako biste ojačali imunitet. Čišćenje je prvenstveno namijenjeno bubrezima, jetri i crijevima jer ti organi nakupljaju ostatke toksina. Postoji nekoliko načina kojima se provodi detoksikacija.
Prvi način je post. Post koriste sve religije svijeta, smatrajući kako se njime čisti tijelo, ali i duh. Posti se najčešće samo vodom, ali možete koristiti i svježe pripravljene sokove kako bi nadomjestili hranjive tvari i vitamine. Uz navedene možete koristiti i čajeve koji se preporučaju osobama koje pate od nekih bolesti. Post se preporučuje 1-3 dana, nemojte pretjerivati jer možete naštetiti organizmu.
Osim posta, možete se odlučiti i na "detox dijetu". Preporučuje se da se dan prije početka ove dijete posti, samo sa vodom i čajem. Dijeta se sastoji od uzimanja uglavnom sirovog voća i povrća. Piju se čajevi i razni sokovi pripravljeni od svježeg voća.
Kod pripremanja salata izbjegavajte teške začine poput bibera i soli, a začinite je maslinovim uljem i sokom od limuna. Osim voća i povrća dozvoljeno je jesti i žitarice poput prosa, ječma ili integralne riže.
Kod "detox dijete" nikako nemojte uzimati alkohol, kafu, tjesteninu, čokoladu, ulja, sireve, krompire i ostale teške namirnice.
Ako niste dovoljno spremni za odlazak na dijetu, tijelo možete osloboditi toksina na brz način odlaskom u saunu. Znojenje u sauni će potstaći otrove da izađu iz vašeg tijela, a vi ćete se nakon nje osjećati odlično.
Detoksikacija:
Visegodisnje nakupljanje toksina u organizmu izazvano prvenstveno kao posljedica lose i neadekvatne ishrane kao i drugih losih zivotnih navika ima za posljedicu: pad imuniteta, nedostatak energije, pospanost, hronicni umor, a moze da izazove i mnoge od hronicnih bolesti.
Kroz hranu mi unosimo energetske i gradivne materije u tijelo. Ukoliko dugo vremena unosimo toksičnu hranu, naši organi za prečišćavanje, jetra i bubrezi, neće biti u stanju da eliminišu svu količinu prispjelih toksina. Ta loša hrana će se ugraditi u naše tijelo, kroz gomilanje višaka u masne naslage sala i ugradnju u tijelo, na nivou tkiva, kroz promjenu ćelijske strukture. Nekada te promjene u tkivima dovode do degenreacija gena, mutacija gena i pojave kancera. Otuda i veza izmedju loše i neizbalansirane ishrane i povećane stope kancera u svijetu.
Detoksikacijom organizma postize se regeneracija i revitalizacija ljudskog organizma kao i jacanje imunog sistema. Njome se vrsi i ozdravljenje i od najtezih nezdravih stanja kao sto su: kancer, kardiovaskularni problem i mnoge druge bolesti koje su bolesti danasnjice. Detoksikacijom vrsimo otklanjanje uzroka nastanka nezdravog stanja umjesto da neuspjesno pokusavamo rijesiti posljedicu.
Preporučuje se da se detoksikacija mora obaviti minimalno dva puta godišnje kako biste ojačali imunitet. Čišćenje je prvenstveno namijenjeno bubrezima, jetri i crijevima jer ti organi nakupljaju ostatke toksina. Postoji nekoliko načina kojima se provodi detoksikacija.
Prvi način je post. Post koriste sve religije svijeta, smatrajući kako se njime čisti tijelo, ali i duh. Posti se najčešće samo vodom, ali možete koristiti i svježe pripravljene sokove kako bi nadomjestili hranjive tvari i vitamine. Uz navedene možete koristiti i čajeve koji se preporučaju osobama koje pate od nekih bolesti. Post se preporučuje 1-3 dana, nemojte pretjerivati jer možete naštetiti organizmu.
Osim posta, možete se odlučiti i na "detox dijetu". Preporučuje se da se dan prije početka ove dijete posti, samo sa vodom i čajem. Dijeta se sastoji od uzimanja uglavnom sirovog voća i povrća. Piju se čajevi i razni sokovi pripravljeni od svježeg voća.
Kod pripremanja salata izbjegavajte teške začine poput bibera i soli, a začinite je maslinovim uljem i sokom od limuna. Osim voća i povrća dozvoljeno je jesti i žitarice poput prosa, ječma ili integralne riže.
Kod "detox dijete" nikako nemojte uzimati alkohol, kafu, tjesteninu, čokoladu, ulja, sireve, krompire i ostale teške namirnice.
Ako niste dovoljno spremni za odlazak na dijetu, tijelo možete osloboditi toksina na brz način odlaskom u saunu. Znojenje u sauni će potstaći otrove da izađu iz vašeg tijela, a vi ćete se nakon nje osjećati odlično.
šala ili istina??
ŠALA U KOJOJ IMA I ISTINE
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi kalijuma.
Takođe i narandžu zbog vitamina C … I obavezno popiti jednu šoljicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi…
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u)
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije,za koje nitko ne zna šta su tačno, ali ako se ne opskrbiš sa barem milijon i po tih bakterija, vidjećeš đavola…
Svakoga dana jedan aspirin,za prevenciju infarkta, i jedna čaša crnog vina, takođe protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za živčani sistem…I jednu čašu pive, ne mogu se sjetiti za šta…Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti…
Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo, gomilu balastnih tvari, dok ne posereš govno veličine pulovera.
Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati…
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih tvari…I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni I ispiranje vodicom za usta…Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra…
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u prometu. Prema statistikama, TV se gleda prosječno cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni nazad jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put…
Između ostalog, moraš ostati informisan, i čitati barem dvije dnevne i nekoliko nedeljnih novina, da bi imao kritički stav..
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena… Da ne govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu…
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno:
Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena – tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupatila s četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati)
Uuuuuuf!
No. ako ti je ostalo dvije slobodne minute, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš žlicu meda, koja je vrlo korisna.
Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne znam više šta trebam, ali moram hitno u WC.
Ušićarit ću par minuta istovremeno perući zube…
Kažu da svaki dan moramo pojesti jednu jabuku, a i jednu bananu radi kalijuma.
Takođe i narandžu zbog vitamina C … I obavezno popiti jednu šoljicu zelenog čaja (bez šećera za prevenciju dijabetesa) za smanjenje masnoće u krvi…
Svakoga dana moramo popiti dvije litre vode (da, i poslije je ispišati, što udvostručuje vrijeme koje smo do sada provodili u WC-u)
Svakoga dana treba uzeti barem jedan Bioaktiv ili jedan jogurt da biste imali sve dobre bakterije,za koje nitko ne zna šta su tačno, ali ako se ne opskrbiš sa barem milijon i po tih bakterija, vidjećeš đavola…
Svakoga dana jedan aspirin,za prevenciju infarkta, i jedna čaša crnog vina, takođe protiv infarkta. I jednu čašu bijelog, za živčani sistem…I jednu čašu pive, ne mogu se sjetiti za šta…Ako ih popiješ odjednom, međutim, možeš dobiti moždani udar, ali ne sekiraj se, nećeš ni primijetiti…
Svakoga dana treba jesti balastne tvari. Mnogo, mnogo, gomilu balastnih tvari, dok ne posereš govno veličine pulovera.
Potrebno je 4 do 6 dnevnih obroka, laganih, s tim da ne smiješ zaboraviti žvakati svaki zalogaj 100 puta. Tako da ti samo za jelo treba 5 sati…
E da, iza svakog jela trebalo bi oprati zube, tako da zube treba oprati i poslije jabuke, poslije bioaktiva, poslije banana, poslije balastnih tvari…I tako sve dok imaš zube u ustima, s tim da ne zaboraviš zubni konac, masažu desni I ispiranje vodicom za usta…Bilo bi dobro urediti kupatilo, možda staviti unutra CD player ili TV, jer s obzirom na vodu, balastne tvari i zube, provest ćeš puno, puno vremena unutra…
Treba spavati 8 i raditi preko 8 sati, plus 5 za jelo, to je 21. Ostaje ti 3 sata, ako nije gužva u prometu. Prema statistikama, TV se gleda prosječno cca 3 sata dnevno. Sada se to više ne može, jer svakoga dana treba hodati najmanje pola sata (savjet: nakon 15 min kreni nazad jer ako ne, pola sata postaje cijeli sat). Treba njegovati prijateljstva, jer su poput biljaka, treba ih održavati svakodnevno. Pretpostavljam i kada ideš na put…
Između ostalog, moraš ostati informisan, i čitati barem dvije dnevne i nekoliko nedeljnih novina, da bi imao kritički stav..
Seksati se treba svaki dan, ali bez upadanja u rutinu: treba biti inovativan, kreativan i iznova osvajati. Za sve ovo treba vremena… Da ne govorimo o tantričkom seksu.
Treba imati vremena i za dodir s prirodom, pranje poda-suđa-veša, da ne govorimo o tome što sve treba ako imaš kućnog ljubimca ili djecu…
Računica kaže da je za sve to potrebno minimalno 29 sati. Jedina mogućnost koja se nameće je raditi nekoliko stvari istovremeno:
Npr: tuširaj se hladnom vodom i drži usta otvorena – tako ćeš popiti 2 litre vode. Dok izlaziš iz kupatila s četkicom za zube u ustima, istovremeno se seksaj (tantrički) s partnerom koji istovremeno gleda TV i čita novine dok ti pereš pod.
Ostala ti je jedna ruka slobodna? Nazovi prijatelje! I rodbinu! Popij vino (nakon razgovora s rodbinom će ti trebati)
Uuuuuuf!
No. ako ti je ostalo dvije slobodne minute, pošalji ovu poruku svojim prijateljima (koje treba paziti kao biljke) dok jedeš žlicu meda, koja je vrlo korisna.
Sada te pozdravljam, jer između jabuke, jogurta, pive, prve litre vode i trećeg obroka s dnevnom dozom balastnom tvari, ne znam više šta trebam, ali moram hitno u WC.
Ušićarit ću par minuta istovremeno perući zube…
vrlina umjerenosti
Vrlina umerenosti
Alkoholizam je porok; tome jedva da treba nešto dodati. Ipak, alkoholizam nije najstariji – a bogami ni najopasniji – porok: blud je i stariji i opasniji: zavist je starija i mnogo opasnija. Zato – i ne samo zato – treba nešto reći u odbranu alkoholizma. Snaga poroka, naime, leži u uživanju koje pruža: njegova slabost, međutim, ne leži u snazi vrline, kako se inače misli, već u snazi karaktera. Vrlina je – sama po sebi – postala sumnjiva stvar: suviše svetaca i licemera pozivalo je u krstaške ratove protiv alkohola. Sveci su, kako je svojevremeno primetio Džordž Orvel, sumnivi sve dok se ne dokaže suprotno. Primer američke prohibicije najbolji je dokaz za to.
Problem s vrlinom trezvenosti je u tome što, kao svaka vrlina, poziva na potpuni bojkog alkoholnih pića. Vrlina trezvenosti htela bi da svi pijemo sumnjive voćne sokove od kojih se posle podriguje, švepsove i slične gadosti. (Kafa je drugo: kafa služi za trežnjenje, stimulaciju i uživanje, ali o tome drugi put.). Kada je Tvorac prvi put uočio potrebu za alkoholom i izlio na Noja svoju previšnju naklonost tako što ga je naučio da pravi vino, mora biti da je na umu imao nešto pametno. Kao i inače s Tvorcem, namera je – izgleda – bila da čoveka – svoje nesavršeno delo – savrši još jednim iskušenjem. Dat nam je prorok, ali i pravilo za njegovo upražnjavanje. Uz svaki porok ide odgovarajuća vrlina: vrlina koja spada uz alkoholizam nije trezvenost, već umerenost.
Za razliku od sirovih, primordijalnih vrlina, kakve su – recimo – hrabrost, vernost i tako to, umerenost je civilizovana, kultivisana vrlina, nešto do čega se dolazi nagomilanim i dobro staloženim iskustvom. Uzmimo Italijane: je li nekada neko video pijanog Italijana? To ne postoji, iako Italijani uredno piju ceo dan. To je zato što italijanska civilizacija postoji bez prekida tokom poslednjih tri hiljade godina.
Kako, dakle, treba piti, a da to ne postane porok, ili – kako se to danas kaže – „problem s pićem"? Pre svega treba u sebi i sa sobom raščistiti zašto pijemo. Piti treba zbog uživanja u piću i ni zbog čega drugoga; ozbiljni ljudi piju zato da pamte, a ne zato da zaborave. Najmizerniji od svih alkoholičarskih izgovora je upravo taj: „Pijem da zaboravim". „Pijanci piju da zaborave", kaže veliki francuski filozof Andre Gliksman u knjizi „Glupost", „ali nikada ne zaborave da piju". Čovek koji pije da zaboravi dostojan je prezira svoje žene i ostalih bližnjih (koji ga snalazi bez izuzetka): on odbija da se suoči sa svojim životom. To je poraz i dno; mehanizam prirodne selekcije. Ovo, možda, zvuči bezdušno, ali izgleda da je namera bila baš takva: slabiji primerci propadaju za nauk jačima. Drugačija racionalna svrha poroka i vrline teško bi se mogla naći.
Neka se, dakle, za flašu ne hvataju oni koji nad svojim životom nemaju kontrolu. Alkoholna euforija (ta reč izvorno znači trenutak naglog uzbuđenja pred smrt) ume da bude dragocena podrška pri apsorbovanju stresa; ume da stimuliše stvaraoca kad posrne (ali samo do izvesne mere!); može da ulepša lepe trenutke i delimično olakša teške; ne može samo da promeni naš život, sve i da se ne treznimo nikad. Alkohol je sredstvo, a ne cilj. Zna se da je Vinston Čerčil pio litar viskija na dan i da ga to nije nimalo ometalo u razmišljanju, donošenju i sprovođenju odluka; Orson Vels je bio sličan slučaj. Pisac ovih redova imao je, jednom davno, sreću da upozna čoveka koji pije desetak litara vina dnevno i nikada nije pijan. Reč je o vrednom i bogatom domaćinu, seljaku iz okoline Đakova, čoveku koji, pri tom, sam pravi svoje vino. Njegov život je sređen i veoma aktivan: ustane u četiri da namiri konje, pa pojede veliki sendvič i zalije ga s pola litra vina; onda odrema do šest, pa doručkuje jači doručak i zalije ga sa još litar vina; ode da ore, pa uđina oko jedanaest i popije još vina; i tako do večere i sedeljke u kafani s komšijama. Čovek je krupan i snažan, mnogo radi i sve je u najboljem redu.
Alkohol je, dakle, sredstvo, uteha koja nam je data i način da sebe održimo pod kontrolom. Zloupotreba je naš problem i nema te društvene represije koja ga može rešiti umesto nas. Kao i drugi poroci (opijum i marihuana padaju prvo na pamet), alkohol je test našeg karaktera: odgovor na pitanje – jesmo li zaslužili slobodu izbora koja nam je data.
Miloš Vasić - VREME
Alkoholizam je porok; tome jedva da treba nešto dodati. Ipak, alkoholizam nije najstariji – a bogami ni najopasniji – porok: blud je i stariji i opasniji: zavist je starija i mnogo opasnija. Zato – i ne samo zato – treba nešto reći u odbranu alkoholizma. Snaga poroka, naime, leži u uživanju koje pruža: njegova slabost, međutim, ne leži u snazi vrline, kako se inače misli, već u snazi karaktera. Vrlina je – sama po sebi – postala sumnjiva stvar: suviše svetaca i licemera pozivalo je u krstaške ratove protiv alkohola. Sveci su, kako je svojevremeno primetio Džordž Orvel, sumnivi sve dok se ne dokaže suprotno. Primer američke prohibicije najbolji je dokaz za to.
Problem s vrlinom trezvenosti je u tome što, kao svaka vrlina, poziva na potpuni bojkog alkoholnih pića. Vrlina trezvenosti htela bi da svi pijemo sumnjive voćne sokove od kojih se posle podriguje, švepsove i slične gadosti. (Kafa je drugo: kafa služi za trežnjenje, stimulaciju i uživanje, ali o tome drugi put.). Kada je Tvorac prvi put uočio potrebu za alkoholom i izlio na Noja svoju previšnju naklonost tako što ga je naučio da pravi vino, mora biti da je na umu imao nešto pametno. Kao i inače s Tvorcem, namera je – izgleda – bila da čoveka – svoje nesavršeno delo – savrši još jednim iskušenjem. Dat nam je prorok, ali i pravilo za njegovo upražnjavanje. Uz svaki porok ide odgovarajuća vrlina: vrlina koja spada uz alkoholizam nije trezvenost, već umerenost.
Za razliku od sirovih, primordijalnih vrlina, kakve su – recimo – hrabrost, vernost i tako to, umerenost je civilizovana, kultivisana vrlina, nešto do čega se dolazi nagomilanim i dobro staloženim iskustvom. Uzmimo Italijane: je li nekada neko video pijanog Italijana? To ne postoji, iako Italijani uredno piju ceo dan. To je zato što italijanska civilizacija postoji bez prekida tokom poslednjih tri hiljade godina.
Kako, dakle, treba piti, a da to ne postane porok, ili – kako se to danas kaže – „problem s pićem"? Pre svega treba u sebi i sa sobom raščistiti zašto pijemo. Piti treba zbog uživanja u piću i ni zbog čega drugoga; ozbiljni ljudi piju zato da pamte, a ne zato da zaborave. Najmizerniji od svih alkoholičarskih izgovora je upravo taj: „Pijem da zaboravim". „Pijanci piju da zaborave", kaže veliki francuski filozof Andre Gliksman u knjizi „Glupost", „ali nikada ne zaborave da piju". Čovek koji pije da zaboravi dostojan je prezira svoje žene i ostalih bližnjih (koji ga snalazi bez izuzetka): on odbija da se suoči sa svojim životom. To je poraz i dno; mehanizam prirodne selekcije. Ovo, možda, zvuči bezdušno, ali izgleda da je namera bila baš takva: slabiji primerci propadaju za nauk jačima. Drugačija racionalna svrha poroka i vrline teško bi se mogla naći.
Neka se, dakle, za flašu ne hvataju oni koji nad svojim životom nemaju kontrolu. Alkoholna euforija (ta reč izvorno znači trenutak naglog uzbuđenja pred smrt) ume da bude dragocena podrška pri apsorbovanju stresa; ume da stimuliše stvaraoca kad posrne (ali samo do izvesne mere!); može da ulepša lepe trenutke i delimično olakša teške; ne može samo da promeni naš život, sve i da se ne treznimo nikad. Alkohol je sredstvo, a ne cilj. Zna se da je Vinston Čerčil pio litar viskija na dan i da ga to nije nimalo ometalo u razmišljanju, donošenju i sprovođenju odluka; Orson Vels je bio sličan slučaj. Pisac ovih redova imao je, jednom davno, sreću da upozna čoveka koji pije desetak litara vina dnevno i nikada nije pijan. Reč je o vrednom i bogatom domaćinu, seljaku iz okoline Đakova, čoveku koji, pri tom, sam pravi svoje vino. Njegov život je sređen i veoma aktivan: ustane u četiri da namiri konje, pa pojede veliki sendvič i zalije ga s pola litra vina; onda odrema do šest, pa doručkuje jači doručak i zalije ga sa još litar vina; ode da ore, pa uđina oko jedanaest i popije još vina; i tako do večere i sedeljke u kafani s komšijama. Čovek je krupan i snažan, mnogo radi i sve je u najboljem redu.
Alkohol je, dakle, sredstvo, uteha koja nam je data i način da sebe održimo pod kontrolom. Zloupotreba je naš problem i nema te društvene represije koja ga može rešiti umesto nas. Kao i drugi poroci (opijum i marihuana padaju prvo na pamet), alkohol je test našeg karaktera: odgovor na pitanje – jesmo li zaslužili slobodu izbora koja nam je data.
Miloš Vasić - VREME
etika ishrane
Moralni razlozi za bezmesnu ISHRANU
Neka razmišljanja o vegetarijanstvu slavnih ISTORIJSKIH ličnosti
Na zapisu s egipatskog papirusa 3000 godina prije Krista možemo pročitati: "Živimo od četvrtine onoga što progutamo, od preostale tri četvrtine žive liječnici.
Stara indijska poslovica kaže: "Bog u mineralu spava, u biljci sanja, u životinji se budi, u čovjeku je probuđen"
U eseju "O jedenju mesa", rimski pisac Plutarh piše: "Možete li se zapitati koji je razlog naveo Pythagoru da odbaci meso? Što se mene tiče, ja bih radije volio znati pod kojim je neočekivanim okolnostima i u kojem stanju uma prvi čovjek stavio svoje usne na meso i krv mrtvog stvorenja, iznio na stol mrtva, ustajala tijela i usudio se nazvati hranom dijelove tijela koji su do maloprije puštali glasove i krikove, kretali se i živjeli?...Ako tvrdite da ste po prirodi stvari određeni za mesnu vrstu ishrane, onda prvo osobno ubijte ono što želite jesti. Međutim učinite to vlastitim rukama, bez pomoći mesarske sjekire, noža ili bilo kakvog oružja."
Otac moderne medicine, Hipokrat je govorio: "Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana."
Seneka je u "Poslanici Lucijusu",62. godina prije Krista zapisao: "Kad bi samo ljudi poslušali glas razuma, shvatili bi da su kuhari, baš kao i vojnici, suvišni."
Lav Tolstoj - je smatrao da postoji prirodna progresija nasilja koja neizbježno dovodi do rata u ljudskom društvu.
Na opasku o svom mladolikom izgledu, George Bernard Shaw je odgovorio: "Ne izgledam mladolik. Onakav sam kakav trebam da budem u ovim godinama. Stvar je u tome što drugi izgledaju stariji nego što jesu. Što možemo očekivati od ljudi koji jedu leševe?...Ja 47 godina nisam jeo meso. Kada bi sve životinje koje ja nisam pojeo jednom bile upregnute pred moja mrtvačka kola, to bi bio ljepši sprovod nego što ga je ikad imao bilo koji kralj."
Singer je napisao: "Svi smo mi Božja stvorenja i nije u skladu što se molimo Bogu za milost i pravdu dok nastavljamo jesti meso životinja koje su zbog nas ubijene...Različiti filozofi i religijski vođe su pokušavali ubijediti svoje učenike i sljedbenike da životinje nisu ništa više od strojeva bez duše i osjećaja. Međutim svatko tko je ikada živio sa životinjom - bio to pas, ptica ili čak miš - zna da je ta teorija besramna laž, izmišljena da opravda okrutnost!"
I Charles Darwin je primijetio: " Čudila me uvijek činjenica da najbolji radnici, koje sam ikada vidio, čileanski rudari, žive samo od biljne hrane, tj. samo od mahunarki (grah, grašak, soja...)"
Ludwig Feuerbach kaže: "Čovjek je ono što jede!"
Erich Fromm: "Suočiš li se s istinom bez panike, shvatit ćeš da život nema smisla osim onoga koji mu ti daješ razvijajući svoje
snage, živjeći produktivno."
Poznata je izreka A. Huxleya: "Samo je jedan kutak svemira koji možemo sigurno popraviti - to smo mi sami!"
Neka razmišljanja o vegetarijanstvu slavnih ISTORIJSKIH ličnosti
Na zapisu s egipatskog papirusa 3000 godina prije Krista možemo pročitati: "Živimo od četvrtine onoga što progutamo, od preostale tri četvrtine žive liječnici.
Stara indijska poslovica kaže: "Bog u mineralu spava, u biljci sanja, u životinji se budi, u čovjeku je probuđen"
U eseju "O jedenju mesa", rimski pisac Plutarh piše: "Možete li se zapitati koji je razlog naveo Pythagoru da odbaci meso? Što se mene tiče, ja bih radije volio znati pod kojim je neočekivanim okolnostima i u kojem stanju uma prvi čovjek stavio svoje usne na meso i krv mrtvog stvorenja, iznio na stol mrtva, ustajala tijela i usudio se nazvati hranom dijelove tijela koji su do maloprije puštali glasove i krikove, kretali se i živjeli?...Ako tvrdite da ste po prirodi stvari određeni za mesnu vrstu ishrane, onda prvo osobno ubijte ono što želite jesti. Međutim učinite to vlastitim rukama, bez pomoći mesarske sjekire, noža ili bilo kakvog oružja."
Otac moderne medicine, Hipokrat je govorio: "Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana."
Seneka je u "Poslanici Lucijusu",62. godina prije Krista zapisao: "Kad bi samo ljudi poslušali glas razuma, shvatili bi da su kuhari, baš kao i vojnici, suvišni."
Lav Tolstoj - je smatrao da postoji prirodna progresija nasilja koja neizbježno dovodi do rata u ljudskom društvu.
Na opasku o svom mladolikom izgledu, George Bernard Shaw je odgovorio: "Ne izgledam mladolik. Onakav sam kakav trebam da budem u ovim godinama. Stvar je u tome što drugi izgledaju stariji nego što jesu. Što možemo očekivati od ljudi koji jedu leševe?...Ja 47 godina nisam jeo meso. Kada bi sve životinje koje ja nisam pojeo jednom bile upregnute pred moja mrtvačka kola, to bi bio ljepši sprovod nego što ga je ikad imao bilo koji kralj."
Singer je napisao: "Svi smo mi Božja stvorenja i nije u skladu što se molimo Bogu za milost i pravdu dok nastavljamo jesti meso životinja koje su zbog nas ubijene...Različiti filozofi i religijski vođe su pokušavali ubijediti svoje učenike i sljedbenike da životinje nisu ništa više od strojeva bez duše i osjećaja. Međutim svatko tko je ikada živio sa životinjom - bio to pas, ptica ili čak miš - zna da je ta teorija besramna laž, izmišljena da opravda okrutnost!"
I Charles Darwin je primijetio: " Čudila me uvijek činjenica da najbolji radnici, koje sam ikada vidio, čileanski rudari, žive samo od biljne hrane, tj. samo od mahunarki (grah, grašak, soja...)"
Ludwig Feuerbach kaže: "Čovjek je ono što jede!"
Erich Fromm: "Suočiš li se s istinom bez panike, shvatit ćeš da život nema smisla osim onoga koji mu ti daješ razvijajući svoje
snage, živjeći produktivno."
Poznata je izreka A. Huxleya: "Samo je jedan kutak svemira koji možemo sigurno popraviti - to smo mi sami!"
hrana podmlađuje
Hrana od koje ćete izgledati mlađe
Botoks je ranije bio jedini i učinkoviti tretman protiv starenja. Međutim, sada je dobio ogromnu konkurenciju svih mogućih tretmana najnovije tehnologije. Postoje različite mogućnosti za one, koji traže provjerenu fontanu mladosti.
Iako ne možemo izbrisati nastale bore ili eliminirati vrećice ispod očiju, možemo spriječiti posljedice starenja počevši od samog početka, svoje prehrane. Ove namirnice, koje preporučuju stručnjaci, više su od samih antioksidansa. One usporavaju starenje vašeg mozga i tijela, a to je nešto što ne možete kupiti u serumu.
Jedite više kupusa i sjemenki
Ove namirnice su veliki izvor kalcija pa su i dobra alternativa mliječnim proizvodima. Svi su svjesni potrebe očuvanja čvrstoće vaših kostiju, stoga u svoju prehranu svakako dodajte i sjemenke sezama.
Azijske gljive
Ove gljive poboljšavaju vašu cirkulaciju krvi, koja igra važnu ulogu u zdravlju vaše kože. Svojoj prehrani zato dodajte shiitake, enoki i maitake gljive i pomiješajte ih s povrćem.
Pijte zeleni čaj
Zeleni čaj moćan je izvor katehin-polifenola, koji ima snažan antioksidativni učinak.
Jedite curry
Njegov glavni sastojak je korijen kurkume, koji sadrži mnoštvo protupalnih spojeva, koji pomažu u smanjenju upala u vašim zglobovima i smanjuju rizik od nastanka senilnosti.
Tamna čokolada čuva stanice zdravima
Ova ukusna poslastica sadrži visoku dozu antioksidansa. Svakodnevno konzumiranje tamne čokolade s minimalnim udjelom kakaa od 70 posto održat će vašu kožu elastičnom.
Chilli papričice
Sadrže puno karotenoida i vitamina C, koji održavaju strukturu vaših stanica kože.
Svakodnevno jedite grah
Grah je bogat proteinima, mineralima i vitaminima B skupine, zbog kojih će vam vaše tijelo biti zahvalno.
Botoks je ranije bio jedini i učinkoviti tretman protiv starenja. Međutim, sada je dobio ogromnu konkurenciju svih mogućih tretmana najnovije tehnologije. Postoje različite mogućnosti za one, koji traže provjerenu fontanu mladosti.
Iako ne možemo izbrisati nastale bore ili eliminirati vrećice ispod očiju, možemo spriječiti posljedice starenja počevši od samog početka, svoje prehrane. Ove namirnice, koje preporučuju stručnjaci, više su od samih antioksidansa. One usporavaju starenje vašeg mozga i tijela, a to je nešto što ne možete kupiti u serumu.
Jedite više kupusa i sjemenki
Ove namirnice su veliki izvor kalcija pa su i dobra alternativa mliječnim proizvodima. Svi su svjesni potrebe očuvanja čvrstoće vaših kostiju, stoga u svoju prehranu svakako dodajte i sjemenke sezama.
Azijske gljive
Ove gljive poboljšavaju vašu cirkulaciju krvi, koja igra važnu ulogu u zdravlju vaše kože. Svojoj prehrani zato dodajte shiitake, enoki i maitake gljive i pomiješajte ih s povrćem.
Pijte zeleni čaj
Zeleni čaj moćan je izvor katehin-polifenola, koji ima snažan antioksidativni učinak.
Jedite curry
Njegov glavni sastojak je korijen kurkume, koji sadrži mnoštvo protupalnih spojeva, koji pomažu u smanjenju upala u vašim zglobovima i smanjuju rizik od nastanka senilnosti.
Tamna čokolada čuva stanice zdravima
Ova ukusna poslastica sadrži visoku dozu antioksidansa. Svakodnevno konzumiranje tamne čokolade s minimalnim udjelom kakaa od 70 posto održat će vašu kožu elastičnom.
Chilli papričice
Sadrže puno karotenoida i vitamina C, koji održavaju strukturu vaših stanica kože.
Svakodnevno jedite grah
Grah je bogat proteinima, mineralima i vitaminima B skupine, zbog kojih će vam vaše tijelo biti zahvalno.
zašto i šta jedemo??
Zašto, kada, kako i šta jesti?
Zašto jesti?
Prvo i osnovno pitanje je zašto uopšte treba jesti? Da li zato što u stomaku ima mesta ili radi čulnog užitka (kao na rimskim pirevima) ili iz dosade, zabave ili prosto navike? Ovo su najčešći razlozi zašto ljudi danas jedu, a prema ajur-vedi, treba jesti isključivo u svrhu očuvanja i poboljšanja zdravlja i snage. Ako se jede iz bilo kog drugog razloga, to remeti zdravlje duha i tela.
Kada jesti?
Da li jesti tri puta dnevno ili pet puta ili u tačno određeno vreme ili preskočiti večeru, a pojačati doručak? Osnovno pravilo u ajur-vedi je: jedi kada si zaista gladan, a ne kada si žedan, umoran, neispavan i tako dalje. Dobra je navika da se koriste doručak, ručak i večera svakoga dana u približno isto vreme. Najbolje vreme za doručak je između sedam i osam časova, za ručak između 12 i 13 i za večeru između 19 i 20 časova. Međutim, to ne znači da treba doručkovati baš u ovo vreme, ako ne osećamo pravu glad. Uzimanje čak i najbolje hrane kada je varenje usporeno, slabo, ili kada još nije u potpunosti svaren prethodni obrok i tako dalje. Neminovno dovodi do nakupljanja telesnih toksina, umora i bolesti. Mnogo je bolje propustiti obrok i sačekati sledeći, da se varenje vrati u ravnotežu.
Kako jesti?
Nekada je svuda postojala (a u većem delu čovečanstva i danas postoji) pauza za ručak - negde oko podneva. Ova sjajna tradicija stvorena je da bi čovek mogao svoju hranu da pojede kako treba. Koliko god da je nešto „zdravo“ i „ukusno“, ako se pojede na brzinu, „s nogu“ ili na radnom mestu, mestu punom buke, stresa, prljavštine, ishod će biti loš. Hrana koja se ne žvaće kako treba ili uzima u stresnoj okolini, stvara stres i bolest u fiziologiji, ma koliko kvalitetna bila. Dobro je jesti uvek sedeći, u opuštenom društvu, na čistom i prijatnom mestu, polako i dobro žvakati i gutati hranu... Tokom jela hrani se pre svega um, pa zato pažnja treba da bude usmerena na hranu, a ne na novine, televiziju, kompjuter...
Šta jesti?
Ako ispravno sledite prva tri uputstva, vaša ishrana će biti 75 odsto pravilna i zdrava. Tada ćete lako osetiti koja hrana je dobra za vas, a koja vam ne odgovara. Prema ajur-vedi, nije važno koliko hrana sadrži belančevina, ugljenih hidrata, gvožđa, magnezijuma... Važne su dve stvari: da li hrana može potpuno da se svari, bez stvaranja taloga u crevima i da li odgovara telesnoj građi osobe koja je uzima. Preporučuje se sveže kuvana, topla hrana koja sadrži svih šest ukusa (slatko, kiselo, slano, ljuto, gorko, oporo), zarađena poštenim sredstvima i koja je kuvana u dobrom ozračju. Količina treba da bude u skladu sa apetitom, a idealno je da se želudac napuni do dve trećine. Ako hrana zaista sadrži svih šest ukusa, a varenje je dovoljno dobro, tada telo spontano proizvodi sve aminokiseline, minerale, vitamine i sve što mu je potrebno za normalan rad.
Zašto jesti?
Prvo i osnovno pitanje je zašto uopšte treba jesti? Da li zato što u stomaku ima mesta ili radi čulnog užitka (kao na rimskim pirevima) ili iz dosade, zabave ili prosto navike? Ovo su najčešći razlozi zašto ljudi danas jedu, a prema ajur-vedi, treba jesti isključivo u svrhu očuvanja i poboljšanja zdravlja i snage. Ako se jede iz bilo kog drugog razloga, to remeti zdravlje duha i tela.
Kada jesti?
Da li jesti tri puta dnevno ili pet puta ili u tačno određeno vreme ili preskočiti večeru, a pojačati doručak? Osnovno pravilo u ajur-vedi je: jedi kada si zaista gladan, a ne kada si žedan, umoran, neispavan i tako dalje. Dobra je navika da se koriste doručak, ručak i večera svakoga dana u približno isto vreme. Najbolje vreme za doručak je između sedam i osam časova, za ručak između 12 i 13 i za večeru između 19 i 20 časova. Međutim, to ne znači da treba doručkovati baš u ovo vreme, ako ne osećamo pravu glad. Uzimanje čak i najbolje hrane kada je varenje usporeno, slabo, ili kada još nije u potpunosti svaren prethodni obrok i tako dalje. Neminovno dovodi do nakupljanja telesnih toksina, umora i bolesti. Mnogo je bolje propustiti obrok i sačekati sledeći, da se varenje vrati u ravnotežu.
Kako jesti?
Nekada je svuda postojala (a u većem delu čovečanstva i danas postoji) pauza za ručak - negde oko podneva. Ova sjajna tradicija stvorena je da bi čovek mogao svoju hranu da pojede kako treba. Koliko god da je nešto „zdravo“ i „ukusno“, ako se pojede na brzinu, „s nogu“ ili na radnom mestu, mestu punom buke, stresa, prljavštine, ishod će biti loš. Hrana koja se ne žvaće kako treba ili uzima u stresnoj okolini, stvara stres i bolest u fiziologiji, ma koliko kvalitetna bila. Dobro je jesti uvek sedeći, u opuštenom društvu, na čistom i prijatnom mestu, polako i dobro žvakati i gutati hranu... Tokom jela hrani se pre svega um, pa zato pažnja treba da bude usmerena na hranu, a ne na novine, televiziju, kompjuter...
Šta jesti?
Ako ispravno sledite prva tri uputstva, vaša ishrana će biti 75 odsto pravilna i zdrava. Tada ćete lako osetiti koja hrana je dobra za vas, a koja vam ne odgovara. Prema ajur-vedi, nije važno koliko hrana sadrži belančevina, ugljenih hidrata, gvožđa, magnezijuma... Važne su dve stvari: da li hrana može potpuno da se svari, bez stvaranja taloga u crevima i da li odgovara telesnoj građi osobe koja je uzima. Preporučuje se sveže kuvana, topla hrana koja sadrži svih šest ukusa (slatko, kiselo, slano, ljuto, gorko, oporo), zarađena poštenim sredstvima i koja je kuvana u dobrom ozračju. Količina treba da bude u skladu sa apetitom, a idealno je da se želudac napuni do dve trećine. Ako hrana zaista sadrži svih šest ukusa, a varenje je dovoljno dobro, tada telo spontano proizvodi sve aminokiseline, minerale, vitamine i sve što mu je potrebno za normalan rad.
Indija i duhovnost
INDIJA nas uči o 4 principa duhovnosti:
Prvi princip kaže:
"Koga god susreli, to je onaj pravi."
To znači da niko ne ulazi u naš život slučajno. Svi oni koji nas okružuju, bilo ko s kim ste u odnosu, predstavlja nešto – bilo da nas treba nečemu naučiti ili da nam pomogne da popravimo trenutnu situaciju.
Drugi princip kaže:
"Što god se dogodilo je jedina stvar koja se i mogla dogoditi."
Ništa, apsolutno ništa od onoga što smo doživjeli nije moglo biti drugačije. Čak ni najnevažniji detalj. Nema "…da sam to barem učinio drugačije… tada bi i situacija bila drugačija!" Ne. Ono što se dogodilo je jedina moguća stvar koja se moglo dogoditi i moralo se dogoditi – da bismo naučili lekciju kako bismo se pomaknuli naprijed. Svaka situacija u životu u kojoj se nađemo je apsolutno savršena, čak i kada prkosi našem razumijevanju i izaziva naš ego.
Treći princip kaže:
"Svaki trenutak u kojem nešto započinje je pravi trenutak."
Sve počinje u tačnom trenutku, niti prerano niti prekasno. Kada smo spremni za to, za nešto novo u svom životu – to je tu, spremno da započne.
Četvrti i posljednji princip kaže:
“Što je gotovo, gotovo je.”
To je tako jednostavno! Kada nešto u našem životu završi, to pomaže našem razvoju. Zato, obogaćeni prošlim iskustvom, bolje da to otpustimo i krenemo dalje.
Mislim da nije slučajno da upravo vi sada ovo čitate.
Ako su vas ove riječi dirnule, to je zato što vam je upravo ovo (saznanje) bilo potrebno i što razumijete da nijedna jedina snježna pahuljica ne može pasti na pogrešno mjesto.
Budite dobri prema sebi.
Volite cijelim svojim bićem.
Uvijek budite radosni.
Prvi princip kaže:
"Koga god susreli, to je onaj pravi."
To znači da niko ne ulazi u naš život slučajno. Svi oni koji nas okružuju, bilo ko s kim ste u odnosu, predstavlja nešto – bilo da nas treba nečemu naučiti ili da nam pomogne da popravimo trenutnu situaciju.
Drugi princip kaže:
"Što god se dogodilo je jedina stvar koja se i mogla dogoditi."
Ništa, apsolutno ništa od onoga što smo doživjeli nije moglo biti drugačije. Čak ni najnevažniji detalj. Nema "…da sam to barem učinio drugačije… tada bi i situacija bila drugačija!" Ne. Ono što se dogodilo je jedina moguća stvar koja se moglo dogoditi i moralo se dogoditi – da bismo naučili lekciju kako bismo se pomaknuli naprijed. Svaka situacija u životu u kojoj se nađemo je apsolutno savršena, čak i kada prkosi našem razumijevanju i izaziva naš ego.
Treći princip kaže:
"Svaki trenutak u kojem nešto započinje je pravi trenutak."
Sve počinje u tačnom trenutku, niti prerano niti prekasno. Kada smo spremni za to, za nešto novo u svom životu – to je tu, spremno da započne.
Četvrti i posljednji princip kaže:
“Što je gotovo, gotovo je.”
To je tako jednostavno! Kada nešto u našem životu završi, to pomaže našem razvoju. Zato, obogaćeni prošlim iskustvom, bolje da to otpustimo i krenemo dalje.
Mislim da nije slučajno da upravo vi sada ovo čitate.
Ako su vas ove riječi dirnule, to je zato što vam je upravo ovo (saznanje) bilo potrebno i što razumijete da nijedna jedina snježna pahuljica ne može pasti na pogrešno mjesto.
Budite dobri prema sebi.
Volite cijelim svojim bićem.
Uvijek budite radosni.
brokula
BROKULA - namirnica za duži život
Brokula sigurno nije omiljeno dječje jelo, a i kod mnogih odraslih na prilično je lošem glasu. No, ako se pravilno skuva, brokula ima izvrstan ukus. U novije vrijeme naučnici su otkrili da je i vrlo zdrava. Navodno, 100 grama brokule dnevno smanjuje rizik oboljevanja od raka.
No, još mnogo toga treba znati o ovom nevjerovatnom povrću. Budući da sadrži velike količine antioksidantnih vitamina A, C i E, brokula može usporiti oštećenje ćelija izazvano slobodnim radikalima, koje dovodi do starenja i pojave različitih bolesti. Ovo povrće sadrži i gotovo dvostruko više vitamina C nego narandža, pa jača odbrambenu sposobnost organizma.
Osobito je dobro uključiti brokulu u ishranu tokom trudnoće, jer sadrži dosta folne kiseline, vitamina iz grupa B. Ta hranjiva materija je važna u prvih 12 sedmica trudnoće jer sprečava nastanak nepravilnosti neuralne cijevi kod beba (na primer nastanak spine bifide ili rascijepa kičme).
Brokula je takođe puna kalcijuma i magnezijuma neophodnih za jake kosti, zube, nokte i živce, te željeza koje je važno za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Stoga ćete jedući brokulu spriječiti malokrvnost. Dodajući brokulu obrocima, možete iskoristiti i njene prednosti za ljepotu. Ona sadrži beta-karoten (biljni oblik vitamina A) koji održava kožu zdravom i poboljšava ten.
U novijim istraživanjima naučnici su sok dobiven od brokule dodavali ćelijama raka, nakon čega je 95 % oboljelih ćelija odumrlo. Brokule su na vrhu top-liste zelenog povrća koje podtiče apoptozu (proces uništavanja zloćudnih ćelija). Brokula sadrži sastojke, koji se zovu sulforani, prirodne biljne hemijske materije koje joj daju prepoznatljiv ukus i mogu postaknuti samouništenje ćelija koje bi se mogle pretvoriti u stanice raka.
Redovno uzimanje brokule smatra se posebno korisnim i za prevenciju raka dojke koji se povezuje s viškom ženskih hormona estrogena. Sastojci u brokuli, nazvani indoli, ubrzavaju metabolizam estrogena, pa ostaje manje hormona za “hranjenje” receptora na zloćudno promjenjenim ćelijama dojke. Kod žene koje jedu velike količine folne kiseline manja je i vjerovatnost pojave raka materice ili pluća.
Ovo povrće olakšava probavu. Jedan jedini obrok brokule sadrži 3,6 miligrama vlakana, a ona su vrlo važna za dobru probavu. Pomaže i dijabetičarima. Jedno istraživanje pokazalo je da 140 grama brokule sadrži 22 mikrograma hroma, deset puta više nego bilo koja druga namirnica. To je gotovo puna dnevno preporučena doza, koja inače iznosi 25 mikrograma. Hrom pomaže pri regulisanju šećera u krvi, pa ako imate dijabetes tipa II nije na odmet uključiti brokulu u ishranu. Uz to potiče i spolnu želju. Selen u brokuli potiče libido i plodnost.
Kuvanje može uništiti neke od hranjivih materija u brokuli. Da biste ih sačuvali, jedite brokulu sirovu ili tek kratko kuhanu na pari. Prelijte je s malo maslinovog ulja (exatra djevičanskog), bijelog luka i limuna. Kuhana brokula treba biti meka, ali ne gnjecava. Jedite i lišće i peteljke, a ne samo cvjetiće. Voda u kojoj ste kuvali brokulu sadrži mnogo vitamina i hranjivih minerala. Iskoristite je za pripremu umaka ili supe, ili je pomješajte sa sokom od paradaiza i začinima u zdrav napitak.
Kad kupujete brokulu, birajte glavice s jakim peteljkama i čvrstim cvjetićima. Izbjegavajte one s bljedim i žutim cvjetićima jer su prestare pa im manjka ukusa i hranjivih minerala!
Brokula sigurno nije omiljeno dječje jelo, a i kod mnogih odraslih na prilično je lošem glasu. No, ako se pravilno skuva, brokula ima izvrstan ukus. U novije vrijeme naučnici su otkrili da je i vrlo zdrava. Navodno, 100 grama brokule dnevno smanjuje rizik oboljevanja od raka.
No, još mnogo toga treba znati o ovom nevjerovatnom povrću. Budući da sadrži velike količine antioksidantnih vitamina A, C i E, brokula može usporiti oštećenje ćelija izazvano slobodnim radikalima, koje dovodi do starenja i pojave različitih bolesti. Ovo povrće sadrži i gotovo dvostruko više vitamina C nego narandža, pa jača odbrambenu sposobnost organizma.
Osobito je dobro uključiti brokulu u ishranu tokom trudnoće, jer sadrži dosta folne kiseline, vitamina iz grupa B. Ta hranjiva materija je važna u prvih 12 sedmica trudnoće jer sprečava nastanak nepravilnosti neuralne cijevi kod beba (na primer nastanak spine bifide ili rascijepa kičme).
Brokula je takođe puna kalcijuma i magnezijuma neophodnih za jake kosti, zube, nokte i živce, te željeza koje je važno za proizvodnju crvenih krvnih zrnaca. Stoga ćete jedući brokulu spriječiti malokrvnost. Dodajući brokulu obrocima, možete iskoristiti i njene prednosti za ljepotu. Ona sadrži beta-karoten (biljni oblik vitamina A) koji održava kožu zdravom i poboljšava ten.
U novijim istraživanjima naučnici su sok dobiven od brokule dodavali ćelijama raka, nakon čega je 95 % oboljelih ćelija odumrlo. Brokule su na vrhu top-liste zelenog povrća koje podtiče apoptozu (proces uništavanja zloćudnih ćelija). Brokula sadrži sastojke, koji se zovu sulforani, prirodne biljne hemijske materije koje joj daju prepoznatljiv ukus i mogu postaknuti samouništenje ćelija koje bi se mogle pretvoriti u stanice raka.
Redovno uzimanje brokule smatra se posebno korisnim i za prevenciju raka dojke koji se povezuje s viškom ženskih hormona estrogena. Sastojci u brokuli, nazvani indoli, ubrzavaju metabolizam estrogena, pa ostaje manje hormona za “hranjenje” receptora na zloćudno promjenjenim ćelijama dojke. Kod žene koje jedu velike količine folne kiseline manja je i vjerovatnost pojave raka materice ili pluća.
Ovo povrće olakšava probavu. Jedan jedini obrok brokule sadrži 3,6 miligrama vlakana, a ona su vrlo važna za dobru probavu. Pomaže i dijabetičarima. Jedno istraživanje pokazalo je da 140 grama brokule sadrži 22 mikrograma hroma, deset puta više nego bilo koja druga namirnica. To je gotovo puna dnevno preporučena doza, koja inače iznosi 25 mikrograma. Hrom pomaže pri regulisanju šećera u krvi, pa ako imate dijabetes tipa II nije na odmet uključiti brokulu u ishranu. Uz to potiče i spolnu želju. Selen u brokuli potiče libido i plodnost.
Kuvanje može uništiti neke od hranjivih materija u brokuli. Da biste ih sačuvali, jedite brokulu sirovu ili tek kratko kuhanu na pari. Prelijte je s malo maslinovog ulja (exatra djevičanskog), bijelog luka i limuna. Kuhana brokula treba biti meka, ali ne gnjecava. Jedite i lišće i peteljke, a ne samo cvjetiće. Voda u kojoj ste kuvali brokulu sadrži mnogo vitamina i hranjivih minerala. Iskoristite je za pripremu umaka ili supe, ili je pomješajte sa sokom od paradaiza i začinima u zdrav napitak.
Kad kupujete brokulu, birajte glavice s jakim peteljkama i čvrstim cvjetićima. Izbjegavajte one s bljedim i žutim cvjetićima jer su prestare pa im manjka ukusa i hranjivih minerala!
dugovječnost
Dugovječnost - najveći san čovječanstva od njegovog postanka
Jedan od največih ciljeva u istoriji čovječanstva je dugovječnost. Svi alkemičari svijeta su tragali za ‘eliksirom života’ a moćnici na sve strane slali karavane istraživača u potrazi za tajnim recepturama dugog života. Osobito je Istok bogat legendama o fantastično starim ljudima, posebice Indija i Kina.
Jedan od najstarijih ljudi na svijetu, Indijac Habib Miyan, tvrdio je da ima čak 139 godina, a prema ispravama imao je “samo” 130 godina. Miyan nije bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda jer nema dokaza za njegovu starost.
Po Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba je Francuskinja Jeanne Calment (1875 – 1997) sa 122 godine, slijede Okinavljan Shigechiyo Izumi (1865 – 1986) sa 120 godina, pa Christian Mortensen (1882 – 1998) sa 115 godina, a izrazito se puno stogodišnjaka nalazilo u dolini Hunza u Pakistanu, selu Vilcabamba u Ekvadoru, te u nekim područjima Armenije i malom području Australije. Uglavnom su za to postojala tumačenja.
Spomenuti Christian Mortensen je do kraja života pušio cigare što je neke potaknulo na zaključak da dugovječnost zapravo ovisi o genima, a ne o načinu života. Naravno, taj dalekosežni zaključak još uvijek nije dokazana istina. Dr. Roy Walford, kalifornijski patolog i autor bestselera o dijeti za dugovječnost, ustvrdio je da su za dugovječnost naroda Hunza zaslužni minerali u tragovima koji se nalaze u bijeloj vodi nazvanoj glacijalno mlijeko, a koja nastaje tako da gorski potoci na putu prema dolini ispiru stijene. Walford se proslavio kada je niskokaloričnom hranom uzgojio miševe koji su doživjeli starost koja je odgovarala 180 ljudskih godina. Obdukcija je pokazala da su imali posve očuvano krvožilje.
Poznato je istraživanje i nekoliko genetičara i drugih eksperata gerontologa. Naime, na tri međusobno udaljena mjesta (Okinava, Sardinija, Kalifornija) na izrazito uskom području nalaze se lokacije na kojima je gotovo svaki stanovnik stogodišnjak! Dugogodišnja su istraživanja pokazala nešto fascinantno: na Okinavi je uzrok dugovječnosti detalj u ishrani, u mjestašcu u Kaliforniji religijski kult koji eliminira pušenje, alkohol i meso, a vjerski je život koncipiran da isključuje svaki stres te u malom selu na Sardiniji dugotrajna izolacija.
Zanimljivo je da u novije vrijeme neki naučnici osporavaju tvrdnje da je izvor dugovječnosti Okinavljana kalcij iz koralja koji se nalaze svuda u moru oko otoka. Naime, detaljnija su ispitivanja pokazala da Okinavljani zapravo u tijelo unose u prosjeku manje kalcija nego Amerikanci ali zato cijelog života jedu niskokaloričnu hranu, ribu i soju, a i kreću se mnogo više nego Zapadnjaci. Uz to, starost je udobna jer se više pažnje posvječuje starijim osobama pa ljudi i dulje žive. I ajurvedska medicina koja se u Indiji primjenjuje više od 5.000 godina, prepoznaje prah od koralja, kojeg smatraju vrlo zdravim ali ga ne ističe kao bitan faktor za duljinu života. Na Okinawi – malom otoku smještenom na krajnjem jugu Japana, ljudi žive najdulje na svijetu: upravo tamo živi 15% stogodišnjaka cijelog planeta.
U kategoriju eliksira spada i nepalski egzudat iz stijena shilajit. Riječ je o crnom prahu bogatom tzv. fulvičnom kiselinom koja sama po sebi ne djeluje na ljudski organizam već predstavlja ono što zovu “pojačivačem biološkog djelovanja”. Drugim riječima, shilajit znatno poboljšava djelovanje korisnih supstanci koje unosimo u tijelo, poput vitamina, fitosterola i antioksidansa. Shilajit ima reputaciju afrodizijaka, pojačivača spolne moći, pa se smatra da djeluje pomlađujuće. Prema nekim vaidyama (liječnici indijske tradicionalne medicine Ajurvede), ovaj je neobični prirodni proizvod za kojeg legenda govori da jednoj vrsti majmuna s podnožja Himalaja produljuje život, osobito efikasan kada ga se miješa s prahom korijena ashwagandhe. No, za tu tvrdnju se ne može navesti neki čvrsti znanstveni dokaz kao ni za silno popularnu medvjeđu žuč koja u Aziji važi kao pravi pravcati eliksir mladosti.
Isto je tako neprovjerena priča vezana uz rogove lopatastog jelena, juhu od jedne vrste kornjača i vacchu, korijen iđirota kojeg su stari Kinezi nazivali “produžiteljem života i koji navodno potiče na rad moždane stanice a poznat je i u našoj tradicionalnoj medicini.
Dugovječnost se na Istoku najčešće povezuje s tehnikama produženog zadržavanja daha. Drevni indijski spis Patanjalijeve Joga Sutre tvrdi da onaj tko preskoči tisuću dahova može zaustaviti starenje a neki kineski taoistički dokumenti također spominju načine zadržavanja daha i manipulacije slinom kojima se može uticati na brzinu starenja organizma. Nikada nije provedeno ozbiljno znanstveno istraživanje koje bi potvrdilo povezanost tehnika zadržavanja daha i brzine starenja ljudskih stanica.
Nakon mikroba, slobodni radikali najveći su neprijatelji dugog života!
Odavno se zna, a eksperimenti su to potvrdili, da postoje materije koje mogu produžiti prosječnu dužinu života oglednih životinja. Iskušane su stotine materija, ali sve se svodi na antioksidanse koje u živom organizmu mogu spriječiti ili usporiti proces oksidacije, odnosno spriječiti razorno djelovanje slobodnih radikala!
Međutim, dr Christian Gluud objavio je rezultate opširnog istraživanja 67 istraživača na čak 200.000 ispitanika. Višegodišnja provjera optimistične teorije o dugovječnosti povezanoj s redovitim unosom antioksidansa pokazala je nešto neočekivano. Iako neosporno zdravi, antioksidansi ne djeluju bitno na životni vijek ljudi.
Sve su to čovjekove težnje od njegovog postanka. Međutim, u nekom davnom vremenu, postoje nagovještaji, da su zahvaljujući tajnim alkemijskim postupcima, neki pojedinici uspjevali da ostvare taj san.
Je li moguce?!
Jedan od največih ciljeva u istoriji čovječanstva je dugovječnost. Svi alkemičari svijeta su tragali za ‘eliksirom života’ a moćnici na sve strane slali karavane istraživača u potrazi za tajnim recepturama dugog života. Osobito je Istok bogat legendama o fantastično starim ljudima, posebice Indija i Kina.
Jedan od najstarijih ljudi na svijetu, Indijac Habib Miyan, tvrdio je da ima čak 139 godina, a prema ispravama imao je “samo” 130 godina. Miyan nije bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda jer nema dokaza za njegovu starost.
Po Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba je Francuskinja Jeanne Calment (1875 – 1997) sa 122 godine, slijede Okinavljan Shigechiyo Izumi (1865 – 1986) sa 120 godina, pa Christian Mortensen (1882 – 1998) sa 115 godina, a izrazito se puno stogodišnjaka nalazilo u dolini Hunza u Pakistanu, selu Vilcabamba u Ekvadoru, te u nekim područjima Armenije i malom području Australije. Uglavnom su za to postojala tumačenja.
Spomenuti Christian Mortensen je do kraja života pušio cigare što je neke potaknulo na zaključak da dugovječnost zapravo ovisi o genima, a ne o načinu života. Naravno, taj dalekosežni zaključak još uvijek nije dokazana istina. Dr. Roy Walford, kalifornijski patolog i autor bestselera o dijeti za dugovječnost, ustvrdio je da su za dugovječnost naroda Hunza zaslužni minerali u tragovima koji se nalaze u bijeloj vodi nazvanoj glacijalno mlijeko, a koja nastaje tako da gorski potoci na putu prema dolini ispiru stijene. Walford se proslavio kada je niskokaloričnom hranom uzgojio miševe koji su doživjeli starost koja je odgovarala 180 ljudskih godina. Obdukcija je pokazala da su imali posve očuvano krvožilje.
Poznato je istraživanje i nekoliko genetičara i drugih eksperata gerontologa. Naime, na tri međusobno udaljena mjesta (Okinava, Sardinija, Kalifornija) na izrazito uskom području nalaze se lokacije na kojima je gotovo svaki stanovnik stogodišnjak! Dugogodišnja su istraživanja pokazala nešto fascinantno: na Okinavi je uzrok dugovječnosti detalj u ishrani, u mjestašcu u Kaliforniji religijski kult koji eliminira pušenje, alkohol i meso, a vjerski je život koncipiran da isključuje svaki stres te u malom selu na Sardiniji dugotrajna izolacija.
Zanimljivo je da u novije vrijeme neki naučnici osporavaju tvrdnje da je izvor dugovječnosti Okinavljana kalcij iz koralja koji se nalaze svuda u moru oko otoka. Naime, detaljnija su ispitivanja pokazala da Okinavljani zapravo u tijelo unose u prosjeku manje kalcija nego Amerikanci ali zato cijelog života jedu niskokaloričnu hranu, ribu i soju, a i kreću se mnogo više nego Zapadnjaci. Uz to, starost je udobna jer se više pažnje posvječuje starijim osobama pa ljudi i dulje žive. I ajurvedska medicina koja se u Indiji primjenjuje više od 5.000 godina, prepoznaje prah od koralja, kojeg smatraju vrlo zdravim ali ga ne ističe kao bitan faktor za duljinu života. Na Okinawi – malom otoku smještenom na krajnjem jugu Japana, ljudi žive najdulje na svijetu: upravo tamo živi 15% stogodišnjaka cijelog planeta.
U kategoriju eliksira spada i nepalski egzudat iz stijena shilajit. Riječ je o crnom prahu bogatom tzv. fulvičnom kiselinom koja sama po sebi ne djeluje na ljudski organizam već predstavlja ono što zovu “pojačivačem biološkog djelovanja”. Drugim riječima, shilajit znatno poboljšava djelovanje korisnih supstanci koje unosimo u tijelo, poput vitamina, fitosterola i antioksidansa. Shilajit ima reputaciju afrodizijaka, pojačivača spolne moći, pa se smatra da djeluje pomlađujuće. Prema nekim vaidyama (liječnici indijske tradicionalne medicine Ajurvede), ovaj je neobični prirodni proizvod za kojeg legenda govori da jednoj vrsti majmuna s podnožja Himalaja produljuje život, osobito efikasan kada ga se miješa s prahom korijena ashwagandhe. No, za tu tvrdnju se ne može navesti neki čvrsti znanstveni dokaz kao ni za silno popularnu medvjeđu žuč koja u Aziji važi kao pravi pravcati eliksir mladosti.
Isto je tako neprovjerena priča vezana uz rogove lopatastog jelena, juhu od jedne vrste kornjača i vacchu, korijen iđirota kojeg su stari Kinezi nazivali “produžiteljem života i koji navodno potiče na rad moždane stanice a poznat je i u našoj tradicionalnoj medicini.
Dugovječnost se na Istoku najčešće povezuje s tehnikama produženog zadržavanja daha. Drevni indijski spis Patanjalijeve Joga Sutre tvrdi da onaj tko preskoči tisuću dahova može zaustaviti starenje a neki kineski taoistički dokumenti također spominju načine zadržavanja daha i manipulacije slinom kojima se može uticati na brzinu starenja organizma. Nikada nije provedeno ozbiljno znanstveno istraživanje koje bi potvrdilo povezanost tehnika zadržavanja daha i brzine starenja ljudskih stanica.
Nakon mikroba, slobodni radikali najveći su neprijatelji dugog života!
Odavno se zna, a eksperimenti su to potvrdili, da postoje materije koje mogu produžiti prosječnu dužinu života oglednih životinja. Iskušane su stotine materija, ali sve se svodi na antioksidanse koje u živom organizmu mogu spriječiti ili usporiti proces oksidacije, odnosno spriječiti razorno djelovanje slobodnih radikala!
Međutim, dr Christian Gluud objavio je rezultate opširnog istraživanja 67 istraživača na čak 200.000 ispitanika. Višegodišnja provjera optimistične teorije o dugovječnosti povezanoj s redovitim unosom antioksidansa pokazala je nešto neočekivano. Iako neosporno zdravi, antioksidansi ne djeluju bitno na životni vijek ljudi.
Sve su to čovjekove težnje od njegovog postanka. Međutim, u nekom davnom vremenu, postoje nagovještaji, da su zahvaljujući tajnim alkemijskim postupcima, neki pojedinici uspjevali da ostvare taj san.
Je li moguce?!
ljekovito bilje
Ljekovite biljke protiv depresije
Do nedavno su ljudi, kada im spomenete lijekove na bazi ljekovitog bilja, uglavnom zamišljali neku staricu kako od raznih trava kuha specijalan ljekoviti napitak protiv prehlade ili gripa ili spravlja neku mirišljavu ljekovitu mast kojom se smiruje i liječi uporni osip. Ne tako davno, mogli ste da vidite i drevnog vrača kako pleše oko čarobnog napitka koji je pripremio od raznog lišća i korijenja iz džungle. Čak i danas, neki ljudi smatraju da liječenje ljekovitim biljem spada striktno u domen nju-ejdž gurua.
Porast upotrebe dodataka ishrani i ljekovitog bilja
40% Amerikanaca koristi dodatke ishrani.
Upotreba se povećala za 380% u poslednjih nekoliko godina
Na njih se potroši 1,5 milijarda dolara godišnje
Predviđa se da će se u budućnosti njihova prodaja povećavati za 15% godišnje
Upotreba ljekovitog bilja u terapeutske svrhe povećala se za 400% u periodu od sedam godina
U proteklih pedeset godina, savremeni farmaceutski proizvodi su gotovo iskorijenili upotrebu ljekovitih biljaka, ali je u posljednjih deset godina liječenje ljekovitim biljem ponovo postalo izuzetno popularno.
Taj trend se ponovo pojavio 70-tih i 80-tih godina 20. vijeka nakon čega je, u periodu između 1990. i 1997. godine, došlo do vrtoglavog povećanja upotrebe ljekovitog bilja u medicinske svrhe za čitavih 380%.
U toku tog kratkog vremenskog perioda, upotreba ljekovitog bilja u terapijske svrhe u širokoj populaciji popela se sa 2,5 na 12,1%.
Ljekovite biljke koje mogu popraviti raspoloženje
Matičnjak (matočina)
Pleva ovsa
Kamilica
Valerijana
Bratić
Kava-kava (nije kafa)
Boražina
Kantarion
SAMe
5-HTP
Ulje jagorčevine
Lavanda
Ginko biloba
Plavi sporiš
Kada je u pitanju liječenje depresije, za mnoge ljekovite biljke rečeno je da “popravljaju raspoloženje”. Ni za jednu nije potreban ljekarski recept. Nekoliko njih navedeno je u tabeli 2. Neke od ovih ljekovitih biljaka mogu ublažiti komplikacije ili uzročne faktore depresije kao što su zabrinutost, nesanica i slabljenje memorije. Zabrinjavajuća negativna strana svega toga je što nije izvršeno gotovo nijedno istraživanje koje bi potvrdilo blagotvorno dejstvo koje se pripisuje mnogim ljekovitim biljkama i preparatima koji se danas mogu kupiti čak i u samoposluzi. Nažalost, te tvrdnje o liječenju ljekovitim biljkama se zasnivaju uglavnom na dokazima tipa rekla-kazala umjesto na statističkim istraživanjima.
Do nedavno su ljudi, kada im spomenete lijekove na bazi ljekovitog bilja, uglavnom zamišljali neku staricu kako od raznih trava kuha specijalan ljekoviti napitak protiv prehlade ili gripa ili spravlja neku mirišljavu ljekovitu mast kojom se smiruje i liječi uporni osip. Ne tako davno, mogli ste da vidite i drevnog vrača kako pleše oko čarobnog napitka koji je pripremio od raznog lišća i korijenja iz džungle. Čak i danas, neki ljudi smatraju da liječenje ljekovitim biljem spada striktno u domen nju-ejdž gurua.
Porast upotrebe dodataka ishrani i ljekovitog bilja
40% Amerikanaca koristi dodatke ishrani.
Upotreba se povećala za 380% u poslednjih nekoliko godina
Na njih se potroši 1,5 milijarda dolara godišnje
Predviđa se da će se u budućnosti njihova prodaja povećavati za 15% godišnje
Upotreba ljekovitog bilja u terapeutske svrhe povećala se za 400% u periodu od sedam godina
U proteklih pedeset godina, savremeni farmaceutski proizvodi su gotovo iskorijenili upotrebu ljekovitih biljaka, ali je u posljednjih deset godina liječenje ljekovitim biljem ponovo postalo izuzetno popularno.
Taj trend se ponovo pojavio 70-tih i 80-tih godina 20. vijeka nakon čega je, u periodu između 1990. i 1997. godine, došlo do vrtoglavog povećanja upotrebe ljekovitog bilja u medicinske svrhe za čitavih 380%.
U toku tog kratkog vremenskog perioda, upotreba ljekovitog bilja u terapijske svrhe u širokoj populaciji popela se sa 2,5 na 12,1%.
Ljekovite biljke koje mogu popraviti raspoloženje
Matičnjak (matočina)
Pleva ovsa
Kamilica
Valerijana
Bratić
Kava-kava (nije kafa)
Boražina
Kantarion
SAMe
5-HTP
Ulje jagorčevine
Lavanda
Ginko biloba
Plavi sporiš
Kada je u pitanju liječenje depresije, za mnoge ljekovite biljke rečeno je da “popravljaju raspoloženje”. Ni za jednu nije potreban ljekarski recept. Nekoliko njih navedeno je u tabeli 2. Neke od ovih ljekovitih biljaka mogu ublažiti komplikacije ili uzročne faktore depresije kao što su zabrinutost, nesanica i slabljenje memorije. Zabrinjavajuća negativna strana svega toga je što nije izvršeno gotovo nijedno istraživanje koje bi potvrdilo blagotvorno dejstvo koje se pripisuje mnogim ljekovitim biljkama i preparatima koji se danas mogu kupiti čak i u samoposluzi. Nažalost, te tvrdnje o liječenju ljekovitim biljkama se zasnivaju uglavnom na dokazima tipa rekla-kazala umjesto na statističkim istraživanjima.
četvrtak, 15. prosinca 2016.
smanjite želudac
Kako da smanjite želudac: Dijeta i rutina zbog kojih ćete mršaviti super brzo?!
Smanjite želudac, odnosno njegovu elastičnost, jer je tu ključ ove jedinstvene dijete a to će usloviti zdravo mršavljenje, bez jojo efekta.
Želudac je elastični, mišićavi organ i kada u njega unesemo veću količinu hrane ili tečnosti proširi se kako bi u njega stalo sve što smo uneli.
Ali želudac se proširi samo privremeno. Nakon što ono što smo konzumirali prođe kroz želudac i nastavi svoj probavni put, želudac se počinje smanjivati, odnosno vraćati u normalnu veličinu.
Ako se pitate može li se želudac proširiti ili smanjiti zavisno o tome koliko jedemo, odgovor je sledeći: povremeno prejedanje neće trajno proširiti želudac i nećete biti gladniji.
Ipak, neka istraživanja ukazuju na to da smanjeni unos hrane s vremenom može smanjiti kapacitet želuca, verovatno zato jer želudac postane manje rastezljiv (i obrnuto kod debljanja).
Dakle, nije tačno da nam se poveća ili smanji želudac, već se poveća ili smanji elastičnost želuca.
Najbolja potvrda te priče je činjenica da gojazni ljudi u globalu nemaju veće želuce od mršavijih ljudi.
Prazan želudac je kao organ uvek iste veličine i ima zapremninu od samo 75 mililitara.
Ali, elastičan je poput balona i može višestruko povećati svoj volumen.
Normalno se kod konzumacije hrane proširi do zapremnine od jedne litre, a nakon obilnog obroka i do dve litre.
Kada želimo da jedemo, mozak šalje signal želucu da je hrana na putu. Mišići želuca se tada opuste i želudac se pripremi na to da će se napuniti hranom.
Kada hrana prođe kroz probavni trakt, želudac se vrati u prvobitnu veličinu.
Ako želite da smanjite elastičnost želuca, što će usloviti manji unos hrane, najvažnije je da prestanete da se prejedate i da smanjite unos kalorija.
Brzina kojom jedemo takođe utiče na to kako želudac signalizira mozak. Mozgu treba neko vreme da shvati da smo siti, pa kada jedemo brzo lakše se prejedemo jer mozak ne stigne da procesuira da smo siti.
Bez obzira da li želite da povećate ili smanjite elastičnost želuca, volumen hrane pri tome ima veliki značaj.
Na primer, kada jedemo čips konzumiramo puno kalorija, ali malo volumena. S voćem i povrćem, s druge strane, unosimo namirnice većeg volumena, ali s manje kalorija.
A s hranom većeg volumena lakše ćete napuniti želudac nego s hranom manjeg volumena kao što je čips.
Ako mislite da vam se elastičnost želuca proširila pa ste stalno gladni:
1. Povećajte unos "voluminozne" hrane.
2. Jedite pet manjih obroka dnevno.
3. Jedite sporo.
Smanjite želudac, odnosno njegovu elastičnost, jer je tu ključ ove jedinstvene dijete a to će usloviti zdravo mršavljenje, bez jojo efekta.
Želudac je elastični, mišićavi organ i kada u njega unesemo veću količinu hrane ili tečnosti proširi se kako bi u njega stalo sve što smo uneli.
Ali želudac se proširi samo privremeno. Nakon što ono što smo konzumirali prođe kroz želudac i nastavi svoj probavni put, želudac se počinje smanjivati, odnosno vraćati u normalnu veličinu.
Ako se pitate može li se želudac proširiti ili smanjiti zavisno o tome koliko jedemo, odgovor je sledeći: povremeno prejedanje neće trajno proširiti želudac i nećete biti gladniji.
Ipak, neka istraživanja ukazuju na to da smanjeni unos hrane s vremenom može smanjiti kapacitet želuca, verovatno zato jer želudac postane manje rastezljiv (i obrnuto kod debljanja).
Dakle, nije tačno da nam se poveća ili smanji želudac, već se poveća ili smanji elastičnost želuca.
Najbolja potvrda te priče je činjenica da gojazni ljudi u globalu nemaju veće želuce od mršavijih ljudi.
Prazan želudac je kao organ uvek iste veličine i ima zapremninu od samo 75 mililitara.
Ali, elastičan je poput balona i može višestruko povećati svoj volumen.
Normalno se kod konzumacije hrane proširi do zapremnine od jedne litre, a nakon obilnog obroka i do dve litre.
Kada želimo da jedemo, mozak šalje signal želucu da je hrana na putu. Mišići želuca se tada opuste i želudac se pripremi na to da će se napuniti hranom.
Kada hrana prođe kroz probavni trakt, želudac se vrati u prvobitnu veličinu.
Ako želite da smanjite elastičnost želuca, što će usloviti manji unos hrane, najvažnije je da prestanete da se prejedate i da smanjite unos kalorija.
Brzina kojom jedemo takođe utiče na to kako želudac signalizira mozak. Mozgu treba neko vreme da shvati da smo siti, pa kada jedemo brzo lakše se prejedemo jer mozak ne stigne da procesuira da smo siti.
Bez obzira da li želite da povećate ili smanjite elastičnost želuca, volumen hrane pri tome ima veliki značaj.
Na primer, kada jedemo čips konzumiramo puno kalorija, ali malo volumena. S voćem i povrćem, s druge strane, unosimo namirnice većeg volumena, ali s manje kalorija.
A s hranom većeg volumena lakše ćete napuniti želudac nego s hranom manjeg volumena kao što je čips.
Ako mislite da vam se elastičnost želuca proširila pa ste stalno gladni:
1. Povećajte unos "voluminozne" hrane.
2. Jedite pet manjih obroka dnevno.
3. Jedite sporo.
duhovno napredovanje
Duhovno Napredujemo Samo Kada Dajemo
Ne smemo zaboraviti da mi nismo fizicka bica vec duhovna bica koja su u fizickom telu, stoga ono sto mi zovemo smrcu je samo napustanje ove privremene fizicke forme.Svako od nas ima neku ulogu ovde i nas zadatak je da tu ulogu otkrijemo i pocnemo da je zivimo.
Osnovni Prirodni Zakon je Davanje. Dzungla je bogata jer neprekidno daje sve sto ima dzungli dok je pustinja siromasna jer sve zadrzava za sebe. Ne daje ni sebi ni nebu, stoga nema povratnog davanja.
Ne postoji dobijanje. To sto zovemo dobijanjem je samo povratno davanje. Sve sto covek ima je samo ono sto je dao. To je jedini zakon Prirode i treba biti i jedini zakon coveka. Priroda povratno daje sve sto primi. Covek posadi seme, Priroda uzvrati plodom. Davanje je covekova slobodna Volja a povratno davanje je reakcija Prirode.
Najbogatiji covek na svetu je onaj koji je postao besmrtan u drugim ljudima davanjem bez imalo ocekivanja icega zauzvrat.
Razvijamo se i duhovno napredujemo samo kada dajemo. Kada dajemo, cinimo dobro, divimo se prostoru, drvetu, cvetu, nasa nevidljiva tela se sire i mi se priblizavamo Bogu. Kada se divimo jednom cvetu, da li taj cvet postaje lepsi, da li se njegove boje menjaju? Ne. Mi se menjamo, nase srce postaje neznije i nase misli cistije.
Davanje je ljubav. Kada svoj zivot posvetimo sluzenju drugima, na neki cudan nacin, sve nase potrebe bivaju zadovoljene povratnim davanjem.
Da bi se potuno posvetili davanju, potrebno je da shvatimo da mi nismo fizicka tela, da smrt ne postoji, da se nemamo cega bojati i da je ovaj zivot igra oko cijih pravila smo se svi unapred dogovorili.
Dr. Sladjana Velkov
Ne smemo zaboraviti da mi nismo fizicka bica vec duhovna bica koja su u fizickom telu, stoga ono sto mi zovemo smrcu je samo napustanje ove privremene fizicke forme.Svako od nas ima neku ulogu ovde i nas zadatak je da tu ulogu otkrijemo i pocnemo da je zivimo.
Osnovni Prirodni Zakon je Davanje. Dzungla je bogata jer neprekidno daje sve sto ima dzungli dok je pustinja siromasna jer sve zadrzava za sebe. Ne daje ni sebi ni nebu, stoga nema povratnog davanja.
Ne postoji dobijanje. To sto zovemo dobijanjem je samo povratno davanje. Sve sto covek ima je samo ono sto je dao. To je jedini zakon Prirode i treba biti i jedini zakon coveka. Priroda povratno daje sve sto primi. Covek posadi seme, Priroda uzvrati plodom. Davanje je covekova slobodna Volja a povratno davanje je reakcija Prirode.
Najbogatiji covek na svetu je onaj koji je postao besmrtan u drugim ljudima davanjem bez imalo ocekivanja icega zauzvrat.
Razvijamo se i duhovno napredujemo samo kada dajemo. Kada dajemo, cinimo dobro, divimo se prostoru, drvetu, cvetu, nasa nevidljiva tela se sire i mi se priblizavamo Bogu. Kada se divimo jednom cvetu, da li taj cvet postaje lepsi, da li se njegove boje menjaju? Ne. Mi se menjamo, nase srce postaje neznije i nase misli cistije.
Davanje je ljubav. Kada svoj zivot posvetimo sluzenju drugima, na neki cudan nacin, sve nase potrebe bivaju zadovoljene povratnim davanjem.
Da bi se potuno posvetili davanju, potrebno je da shvatimo da mi nismo fizicka tela, da smrt ne postoji, da se nemamo cega bojati i da je ovaj zivot igra oko cijih pravila smo se svi unapred dogovorili.
Dr. Sladjana Velkov
srijeda, 14. prosinca 2016.
namještanje želuca
Zašto nije na mestu
Želudac može da se pomeri 29 cm u prečniku, 12 cm nagore ispod rebara i 17 cm nadole u karlicu. Kako izgleda tretman vraćanje želuca na mesto?
– Klijent mora doći praznog stomaka. Dakle, od poslednjeg obroka do tretmana mora proći bar dva sata. Zato je najbolje doći na terapiju ujutro. Prvo se vraćaju određeni pršljenovi u lumbalnom delu kičme da bi se oslobodili nervi koji inervišu želudac. Takođe se nameštaju i prvo i drugo rebro ispod kojih prolazi nerv vagus koji direktno inerviše želudac. Pipanjem pulsa oko pupka utvrdi se da li se želudac podigao ili se spustio. Blagim dubinskim opipavanjem stomaka ispod levog rebarnog luka utvrđuje se da li je želudac u tom delu – oseti se nateklina osetljiva na pritisak. Kako je želudac na nepravilnom mestu i u nepravilnom položaju, on se smanjuje i atrofira, što izaziva mučninu, gasove, bol. Blagim pokretima ka pupku želudac se spušta masažom. Potrebna je saradnja klijenta da opusti stomačne mišiće i duboko udahne i izdahne. Čim se želudac izvuče iz grudnog koša i spusti u normalni položaj, dobije normalnu veličinu i cirkulacija se vraća u normalu. Oseti se momentalno olakšanje i počne podrigivanje. Masaža tehnikom ,,lastin rep“ poboljšava peristaltiku i rad celokupnog stomaka, i fino namešta ostale organe koji su bili pomereni zbog želuca. Istom tehnikom želudac se podiže i vraća u normalan položaj ako je bio spušten. Po završetku masaže stavlja se vakuum posuda na pupak da bi želudac zauzeo idealan položaj. Osećaj kada vakuum vuče je vrlo prijatan i oslobađajući. Masažom energetskih tačaka na meridijanima stopala, otvara se ponovo protok energije ka želucu, on se budi i ponovo normalno radi – ističe Stefan Vasić.
Ako je podignut...
Podignut želudac je danas sve češći, kako kod mladih tako i kod starijih oba pola, a uzrok je pritisak u trbušnoj duplji koji je nastao usled:
→ podizanja tereta ili pregibanja (teretana, teški fizički poslovi)
→ čestog i snažnog kašlja
→ snažnog kijanja
→ trudnoće i porođaja
→ povraćanja
→ gojaznosti
→ udarca u stomak
→ stresa
→ slabosti dijafragme
Simptomi: bol u grudima kao kod infarkta, krvarenje desni, loš zadah, loše varenje, prevelik apetit, podrigivanje, mučnina, štucanje, povraćanje, gorušica
Ako je spušten...
Čvrst trbušni zid kao širok pojas održava sve organe na normalnom mestu. Kada on oslabi i rastegne se, organi gube ležište i polako se spuštaju. Osim trudnoće, postoje i drugi uzroci, kao što su neuredna ishrana, prejedanje, loše varenje, neuredna stolica, mršavost. Najčešće se spušta želudac, kao najveći trbušni organ koji obično bude i proširen, a s njim i ostali trbušni organi.
Simptomi: osećaj ispunjenosti i težine, rđavo i sporo varenje, podrigivanje, pospanost, bolovi u ramenima, nervoza, nesanica, zatvor, hemoroidi
Čovek je obično nervozan, boji se da jede i mršavi. Rendgenski se odmah vidi da je želudac izdužen i spušten. Jačina poremećaja ne ide uvek uporedo sa stepenom u kome je želudac pomeren, . jer ljudi to različito podnose.
Doručak najviše prija
Želudac ima najviše snage ujutro (7-9 h). Ako ste se pitali zašto je doručak najvažniji obrok, to je odgovor. Želudac ima najmanje snage uveče (19-21 h), pa kasna večera i teška jela mnogima prave probleme, naročito ako im želudac loše radi ili ako pojačano luči kiselinu, što stvara dodatne komplikacije.
Kome se ne savetuje
Ovaj tretman se ne preporučuje trudnicama, ženama u toku menstruacije, obolelima od karcinoma, ljudima koji imaju problema s krvnim pritiskom, kao i bolesnicima s nekom akutnom infekcijom (npr. povišena telesna temperatura).
Savet +
– Posle obavljenog tretmana nekoliko dana treba da obratiti pažnju na ishranu, bez obilnih obroka i prejedanja. Dakle, 4-5 manjih obroka na dan. Takođe, treba izbegavati podizanje teškog tereta i nositi elastičan pojas, koji će držati želudac u normalnom položaju dok se ne stabilizuje i učvrsti.
Želudac može da se pomeri 29 cm u prečniku, 12 cm nagore ispod rebara i 17 cm nadole u karlicu. Kako izgleda tretman vraćanje želuca na mesto?
– Klijent mora doći praznog stomaka. Dakle, od poslednjeg obroka do tretmana mora proći bar dva sata. Zato je najbolje doći na terapiju ujutro. Prvo se vraćaju određeni pršljenovi u lumbalnom delu kičme da bi se oslobodili nervi koji inervišu želudac. Takođe se nameštaju i prvo i drugo rebro ispod kojih prolazi nerv vagus koji direktno inerviše želudac. Pipanjem pulsa oko pupka utvrdi se da li se želudac podigao ili se spustio. Blagim dubinskim opipavanjem stomaka ispod levog rebarnog luka utvrđuje se da li je želudac u tom delu – oseti se nateklina osetljiva na pritisak. Kako je želudac na nepravilnom mestu i u nepravilnom položaju, on se smanjuje i atrofira, što izaziva mučninu, gasove, bol. Blagim pokretima ka pupku želudac se spušta masažom. Potrebna je saradnja klijenta da opusti stomačne mišiće i duboko udahne i izdahne. Čim se želudac izvuče iz grudnog koša i spusti u normalni položaj, dobije normalnu veličinu i cirkulacija se vraća u normalu. Oseti se momentalno olakšanje i počne podrigivanje. Masaža tehnikom ,,lastin rep“ poboljšava peristaltiku i rad celokupnog stomaka, i fino namešta ostale organe koji su bili pomereni zbog želuca. Istom tehnikom želudac se podiže i vraća u normalan položaj ako je bio spušten. Po završetku masaže stavlja se vakuum posuda na pupak da bi želudac zauzeo idealan položaj. Osećaj kada vakuum vuče je vrlo prijatan i oslobađajući. Masažom energetskih tačaka na meridijanima stopala, otvara se ponovo protok energije ka želucu, on se budi i ponovo normalno radi – ističe Stefan Vasić.
Ako je podignut...
Podignut želudac je danas sve češći, kako kod mladih tako i kod starijih oba pola, a uzrok je pritisak u trbušnoj duplji koji je nastao usled:
→ podizanja tereta ili pregibanja (teretana, teški fizički poslovi)
→ čestog i snažnog kašlja
→ snažnog kijanja
→ trudnoće i porođaja
→ povraćanja
→ gojaznosti
→ udarca u stomak
→ stresa
→ slabosti dijafragme
Simptomi: bol u grudima kao kod infarkta, krvarenje desni, loš zadah, loše varenje, prevelik apetit, podrigivanje, mučnina, štucanje, povraćanje, gorušica
Ako je spušten...
Čvrst trbušni zid kao širok pojas održava sve organe na normalnom mestu. Kada on oslabi i rastegne se, organi gube ležište i polako se spuštaju. Osim trudnoće, postoje i drugi uzroci, kao što su neuredna ishrana, prejedanje, loše varenje, neuredna stolica, mršavost. Najčešće se spušta želudac, kao najveći trbušni organ koji obično bude i proširen, a s njim i ostali trbušni organi.
Simptomi: osećaj ispunjenosti i težine, rđavo i sporo varenje, podrigivanje, pospanost, bolovi u ramenima, nervoza, nesanica, zatvor, hemoroidi
Čovek je obično nervozan, boji se da jede i mršavi. Rendgenski se odmah vidi da je želudac izdužen i spušten. Jačina poremećaja ne ide uvek uporedo sa stepenom u kome je želudac pomeren, . jer ljudi to različito podnose.
Doručak najviše prija
Želudac ima najviše snage ujutro (7-9 h). Ako ste se pitali zašto je doručak najvažniji obrok, to je odgovor. Želudac ima najmanje snage uveče (19-21 h), pa kasna večera i teška jela mnogima prave probleme, naročito ako im želudac loše radi ili ako pojačano luči kiselinu, što stvara dodatne komplikacije.
Kome se ne savetuje
Ovaj tretman se ne preporučuje trudnicama, ženama u toku menstruacije, obolelima od karcinoma, ljudima koji imaju problema s krvnim pritiskom, kao i bolesnicima s nekom akutnom infekcijom (npr. povišena telesna temperatura).
Savet +
– Posle obavljenog tretmana nekoliko dana treba da obratiti pažnju na ishranu, bez obilnih obroka i prejedanja. Dakle, 4-5 manjih obroka na dan. Takođe, treba izbegavati podizanje teškog tereta i nositi elastičan pojas, koji će držati želudac u normalnom položaju dok se ne stabilizuje i učvrsti.
utorak, 13. prosinca 2016.
kiselost organizma
15 znakova koji upozoravaju na kiselost organizma
Današnja prehrana uključuje obilje prerađene hrane, mesa, mliječnih proizvoda, jaja, bijelog brašna, šećera i gaziranih sokova.
Stoga ni malo ne čudi što većina ljudi ima blago ili vrlo kiselo stanje organizma.
Neka vas termin "kiselo" ne zavara.
To što je neka namirnica kiselog okusa ne znači da pridonosi kiselosti organizma - često je upravo suprotno.
Primjerice, limun je okusom vrlo kiseo, no njegovom razgradnjom u probavi stvara se lužnato stanje.
S druge strane, slatkiši i meso, koji nisu kiselog okusa, pridonose acidozi jer se njihovom razgradnjom u krv otpuštaju sastojci ili tvari koje zakiseljuju organizam.
Budući da je kiselo stanje organizma siguran put do brojnih bolesti, što prije uvedite promjene u vaš jelovnik!
Alkalnost organizma je preduvjet za dobro zdravlje
Da bi vaš organizam mogao dobro obavljati sve tjelesne funkcije, pH-vrijednost tjelesnih tekućina mora biti blago lužnata.
Ako pH-vrijednost vaše krvi iznosi oko 7,3, vi ste zdrava osoba, a padnu li te vrijednosti ispod 7,0, imate kiselo stanje organizma.
Na pH-vrijednost utječe ne samo hrana, nego i razni procesi koji se odvijaju u organizmu - probava, disanje, izlučivanje tjelesnih tekućina i drugi metabolički procesi.
Primjerice, tijekom probavljanja hrane, želudac luči kloridnu kiselinu, a gušterača - lužnate bikarbonate.
Ako dođe do poremećaja tih probavnih sokova, narušava se pH ravnoteža u vašem organizmu.
To može rezultirati acidozom - kiselim stanjem, ili alkalozom - lužnatim stanjem organizma, koje je puno rjeđe.
Kiselost organizma vodi do pada imuniteta, upalnih stanja te brojnih oboljenja.
Može uzrokovati pretilost i dijabetes, kardiovaskularne bolesti, kronični umor, osteoporozu, artritis, tegobe s mokraćnim mjehurom i bubrezima...
Kiselosti organizma pridonosi i pušenje te uzimanje farmaceutskih lijekova, umjetnih zaslađivača i konzervansa.
Kod kiselog stanja, organizam iz kostiju i vitalnih organa uzima važne minerale poput kalcija, kalija i magnezija kako bi neutralizirao i izbacio kiselinu.
A to opasno ugrožava vaše cjelokupno zdravlje.
Simptomi "kiselog" organizma
Povećanu kiselost organizma primijetit ćete po promjenama na usnama i u usnoj šupljini.
Simptomi su ispucali kutovi usana, kiselost sline, čirevi, učestale upale grla, osjetljivost zuba na toplo i hladno.
Promjene su vidljive i izvana - suha i beživotna kosa, tanki i lomljivi nokti, iritacije na koži.
Među čestim simptomima su razne iritacije oka, upala očnih vjeđa, konjunktivitis.
Na probavnim organima kiselost se može manifestirati kao čir, gastritis, napuhanost, povećana želučana kiselina.
Mentalne i emocionalne promjene uključuju gubitak interesa i motivacije, nervoza, tjeskoba, preosjetljivost na zvukove, depresija.
Znakovi koji ukazuju na kiselost organizma:
- umor i niska razina energije
- oslabljen imunitet
- osjetljivi desni i zubi
- kratak dah i kašalj
- išijas i ukočen vrat
- glavobolja i pospanost
- povraćanje, mučnina, proljev
- upale mjehura i bubrega
- bolni mišići i zglobovi
- lupanje srca
- ubrzano starenje
- pretilost i dijabetes
- nakupljanje mliječne kiseline u mišićima
- alergije i akne
- rast gljivica u organizmu, poput Candide
Ako ste se prepoznali u ovim simptomima, vjerojatno je vaš organizam kiseo.
No, kako biste bili sigurni u to, možete napraviti analizu pH-vrijednosti krvi i urina.
Kako vratiti organizam u balans
Za optimalno zdravlje na vašem bi se jelovniku trebalo naći 70-80 % lužnatih namirnica, a svega 20-30 % kiselih.
Evo što biste trebali učiniti kako biste smanjili kiselost organizma:
- pijte najmanje 2 litre vode dnevno
- pijte smoothieje od svježeg voća i povrća
- umjesto gaziranih pića konzumirajte biljne čajeve i zeleni čaj
- umjesto kravljeg konzumirajte bademovo ili kokosovo mlijeko
- umjereno vježbajte, jer to pridonosi lužnatosti vašeg organizma
- smanjite unos namirnica poput mlijeka i mliječnih proizvoda, slastica, žitarica i prerađene hrane
- jedite više alkalnih (lužnatih) namirnica, poput avokada, banana, brokule, kelja, celera, krastavaca, špinata, limuna, zrelih banana, badema, lubenica i što više salate
Današnja prehrana uključuje obilje prerađene hrane, mesa, mliječnih proizvoda, jaja, bijelog brašna, šećera i gaziranih sokova.
Stoga ni malo ne čudi što većina ljudi ima blago ili vrlo kiselo stanje organizma.
Neka vas termin "kiselo" ne zavara.
To što je neka namirnica kiselog okusa ne znači da pridonosi kiselosti organizma - često je upravo suprotno.
Primjerice, limun je okusom vrlo kiseo, no njegovom razgradnjom u probavi stvara se lužnato stanje.
S druge strane, slatkiši i meso, koji nisu kiselog okusa, pridonose acidozi jer se njihovom razgradnjom u krv otpuštaju sastojci ili tvari koje zakiseljuju organizam.
Budući da je kiselo stanje organizma siguran put do brojnih bolesti, što prije uvedite promjene u vaš jelovnik!
Alkalnost organizma je preduvjet za dobro zdravlje
Da bi vaš organizam mogao dobro obavljati sve tjelesne funkcije, pH-vrijednost tjelesnih tekućina mora biti blago lužnata.
Ako pH-vrijednost vaše krvi iznosi oko 7,3, vi ste zdrava osoba, a padnu li te vrijednosti ispod 7,0, imate kiselo stanje organizma.
Na pH-vrijednost utječe ne samo hrana, nego i razni procesi koji se odvijaju u organizmu - probava, disanje, izlučivanje tjelesnih tekućina i drugi metabolički procesi.
Primjerice, tijekom probavljanja hrane, želudac luči kloridnu kiselinu, a gušterača - lužnate bikarbonate.
Ako dođe do poremećaja tih probavnih sokova, narušava se pH ravnoteža u vašem organizmu.
To može rezultirati acidozom - kiselim stanjem, ili alkalozom - lužnatim stanjem organizma, koje je puno rjeđe.
Kiselost organizma vodi do pada imuniteta, upalnih stanja te brojnih oboljenja.
Može uzrokovati pretilost i dijabetes, kardiovaskularne bolesti, kronični umor, osteoporozu, artritis, tegobe s mokraćnim mjehurom i bubrezima...
Kiselosti organizma pridonosi i pušenje te uzimanje farmaceutskih lijekova, umjetnih zaslađivača i konzervansa.
Kod kiselog stanja, organizam iz kostiju i vitalnih organa uzima važne minerale poput kalcija, kalija i magnezija kako bi neutralizirao i izbacio kiselinu.
A to opasno ugrožava vaše cjelokupno zdravlje.
Simptomi "kiselog" organizma
Povećanu kiselost organizma primijetit ćete po promjenama na usnama i u usnoj šupljini.
Simptomi su ispucali kutovi usana, kiselost sline, čirevi, učestale upale grla, osjetljivost zuba na toplo i hladno.
Promjene su vidljive i izvana - suha i beživotna kosa, tanki i lomljivi nokti, iritacije na koži.
Među čestim simptomima su razne iritacije oka, upala očnih vjeđa, konjunktivitis.
Na probavnim organima kiselost se može manifestirati kao čir, gastritis, napuhanost, povećana želučana kiselina.
Mentalne i emocionalne promjene uključuju gubitak interesa i motivacije, nervoza, tjeskoba, preosjetljivost na zvukove, depresija.
Znakovi koji ukazuju na kiselost organizma:
- umor i niska razina energije
- oslabljen imunitet
- osjetljivi desni i zubi
- kratak dah i kašalj
- išijas i ukočen vrat
- glavobolja i pospanost
- povraćanje, mučnina, proljev
- upale mjehura i bubrega
- bolni mišići i zglobovi
- lupanje srca
- ubrzano starenje
- pretilost i dijabetes
- nakupljanje mliječne kiseline u mišićima
- alergije i akne
- rast gljivica u organizmu, poput Candide
Ako ste se prepoznali u ovim simptomima, vjerojatno je vaš organizam kiseo.
No, kako biste bili sigurni u to, možete napraviti analizu pH-vrijednosti krvi i urina.
Kako vratiti organizam u balans
Za optimalno zdravlje na vašem bi se jelovniku trebalo naći 70-80 % lužnatih namirnica, a svega 20-30 % kiselih.
Evo što biste trebali učiniti kako biste smanjili kiselost organizma:
- pijte najmanje 2 litre vode dnevno
- pijte smoothieje od svježeg voća i povrća
- umjesto gaziranih pića konzumirajte biljne čajeve i zeleni čaj
- umjesto kravljeg konzumirajte bademovo ili kokosovo mlijeko
- umjereno vježbajte, jer to pridonosi lužnatosti vašeg organizma
- smanjite unos namirnica poput mlijeka i mliječnih proizvoda, slastica, žitarica i prerađene hrane
- jedite više alkalnih (lužnatih) namirnica, poput avokada, banana, brokule, kelja, celera, krastavaca, špinata, limuna, zrelih banana, badema, lubenica i što više salate
mlijeko?!
Što je mlijeko?
Mlijeko je namirnica koja se koristi u jako kratkom razdoblju života kada nakon rođenja mlado još ne može uzimati drugu hranu. Zato je dojenje jedini prirodni način uzimanja mlijeka. Čim je moguće mladunčad svih životinjskih vrsta prestaje se hraniti mlijekom i konzumira hranu primjerenu njihovim potrebama.
Čovjek je jedini sisavac koji krši to osnovno prirodno pravilo. Osim toga, odrastanjem gubi sposobnost probavljanja mlijeka i, kao što mnogi tvrde, tako uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Zato je mlijeko hrana isključivo za mladunčad životinja, ništa više i ništa manje.
Hranjenje djece kravljim mlijekom potencijalno je životno opasno
Ne znam kako ćete reagirati na činjenicu da kravlje mlijeko utječe na smrtnost dojenčadi i djece, no moja je dužnost da vas na to upozorim. U komparacijskom istraživanju kojim je bilo obuhvaćeno više od 20 tisuća dojenčadi (dio djece je bio hranjen majčinim mlijekom, a dio iz bočice s kravljim mlijekom) istaknuto je da je među tim drugima smrtnost bila veća za 56 posto negoli kod dojenčadi hranjene majčinim mlijekom. Također je njihov općenit stupanj oboljelosti bio udvostručen u odnosu prema djeci hranjenoj majčinim mlijekom (izvor: Cousens, CE 346).
Kravlje mlijeko je za telad
Kravlje mlijeko hrana je za mlado iste vrste, tj. za tele, a humano mlijeko je za dojenče ljudske vrste. U usporedbi s kravljim mlijekom, majčino mlijeko ljudske vrste sadržava više lecitina, što je vrlo važno za razvoj mozga i u njemu je samo polovica vrijednosti koloidnog kalcija (organski oblik), dok je kalcij u kravljem mlijeku vezan za kazeinske bjelančevine koje ljudi ne mogu probaviti zato što već u dobi od 2,5 do 3 godine čovječji organizam više ne proizvodi enzim potreban za njegov metabolizam. Kemijski sastav majčina mlijeka jako se razlikuje od kravljega i tu je uzrok svim problemima. Tele se razvija i raste vrlo brzo, a dijete znatno sporije, mozak mu je razvijeniji i veći. U kravljem mlijeku nema vlakana, sadržava jako malo željeza, nijacina, linolske kiseline i vitamina C, te ima manjak fosfora i taurina. U kravljem mlijeku je 300 posto više kazeinskih bjelančevina za opskrbu bjelančevinastih molekula za izgradnju koštane strukture koja će nositi teško tijelo teleta. Naime, tele udvostruči svoju masu sedam dana nakon rođenja, a dijete tek u sedmom mjesecu. Problem je u tome što ljudi ne mogu probaviti kravlje mlijeko jer njihov organizam od „odvajanja“ ne proizvodi dva važna enzima za razgradnju mlijeka, a to su rinil za razgradnju bjelančevina i laktoza za razgradnju laktoze, tj. mliječnog šećera.
Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su uzrok srčanih udara
Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da su mlijeko i mliječni proizvodi glavni uzroci srčanih udara, kapi i ateroskleroze. Homogenizirano mlijeko još je gore, štetnije od pasteriziranog, jer su masnoće razbijene na sitne mikroskopske dijelove koji omogućuju faktoru ksantin oksidazi (CO) da kroz stijenku crijeva uđe u krv gdje intenzivno masti arterije, što je, naravno, uzrok za visoki krvni tlak. Dr. med. Kurt Oster i dr. med. Ross iz Connecticuta u SAD-u, zagovaraju rezultate istraživanja prema kojem su pijenje i hranjenje homogeniziranim mlijekom nesigurniji od pušenja te zahtijevaju da se na mlijeko stavi natpis jednak onom na kutiji cigareta: „To je igra sa smrću“. Finska je među državama s najvećom potrošnjom mlijeka i mliječnih proizvoda te je u toj državi najviše smrti povezano s bolestima srca i žila (izvor: Health science, Community Spirit Magazine, 1985.).
Ostale bolesti uzrokovane mlijekom i mliječnim proizvodima
Kravlje mlijeko glavni je uzrok alergija kod djece i odraslih. Uzrokuje kolike, tj. grčeve, kolitis, prehlade, sinusitis, zatvor, respiratorne bolesti povezane s astmom, upaljeno grlo ili grlo puno rana. Mlijeko i mliječni proizvodi hrana su koja u tijelu stvara najviše sluzi, a u siru je njezina koncentracije još veća. Ljudi koji piju mlijeko i jednu mliječne proizvode (mlijeko, vrhnje, sireve svih vrsta, kremaste namaze, jogurt, kefir, sladoled, maslac, bivolji maslac....) uvijek su puni sluzi – šmrkavi su, prehlađeni te djelomice ili podosta zatvoreni kad je riječ o stolici. To je razlog zašto su djeca hranjena mlijekom i mliječnim proizvodima neprestance prehlađena. Vrlo teško probavljiva dominantna bjelančevina kazein uzrok je sluzi koja u tijelu stvara histamine, poticatelje sluzi i opstipacije. Ta sluz puni pluća, te otežava ili čak onemogućuje disanje.
Činjenica je da je čak 80 posto bjelančevina u mlijeku kazein - iznimno otporno ljepilo, inače osnova za jedno od najsnažnijih vodootpornih ljepila, ono kojim se lijepe pločice u kupaonici, čak i kuhinjsko te drugo pokućstvo - začepit će i vas!
Mlijeko i mliječni povezani i su s nastankom osteoporoze, raka, artritisa, dijabetesa i bubrežnih kamenaca te uzrokuju manjak željeza i kalcija.
( Alois Kolar)
Mlijeko je namirnica koja se koristi u jako kratkom razdoblju života kada nakon rođenja mlado još ne može uzimati drugu hranu. Zato je dojenje jedini prirodni način uzimanja mlijeka. Čim je moguće mladunčad svih životinjskih vrsta prestaje se hraniti mlijekom i konzumira hranu primjerenu njihovim potrebama.
Čovjek je jedini sisavac koji krši to osnovno prirodno pravilo. Osim toga, odrastanjem gubi sposobnost probavljanja mlijeka i, kao što mnogi tvrde, tako uzrokuje ozbiljne zdravstvene probleme. Zato je mlijeko hrana isključivo za mladunčad životinja, ništa više i ništa manje.
Hranjenje djece kravljim mlijekom potencijalno je životno opasno
Ne znam kako ćete reagirati na činjenicu da kravlje mlijeko utječe na smrtnost dojenčadi i djece, no moja je dužnost da vas na to upozorim. U komparacijskom istraživanju kojim je bilo obuhvaćeno više od 20 tisuća dojenčadi (dio djece je bio hranjen majčinim mlijekom, a dio iz bočice s kravljim mlijekom) istaknuto je da je među tim drugima smrtnost bila veća za 56 posto negoli kod dojenčadi hranjene majčinim mlijekom. Također je njihov općenit stupanj oboljelosti bio udvostručen u odnosu prema djeci hranjenoj majčinim mlijekom (izvor: Cousens, CE 346).
Kravlje mlijeko je za telad
Kravlje mlijeko hrana je za mlado iste vrste, tj. za tele, a humano mlijeko je za dojenče ljudske vrste. U usporedbi s kravljim mlijekom, majčino mlijeko ljudske vrste sadržava više lecitina, što je vrlo važno za razvoj mozga i u njemu je samo polovica vrijednosti koloidnog kalcija (organski oblik), dok je kalcij u kravljem mlijeku vezan za kazeinske bjelančevine koje ljudi ne mogu probaviti zato što već u dobi od 2,5 do 3 godine čovječji organizam više ne proizvodi enzim potreban za njegov metabolizam. Kemijski sastav majčina mlijeka jako se razlikuje od kravljega i tu je uzrok svim problemima. Tele se razvija i raste vrlo brzo, a dijete znatno sporije, mozak mu je razvijeniji i veći. U kravljem mlijeku nema vlakana, sadržava jako malo željeza, nijacina, linolske kiseline i vitamina C, te ima manjak fosfora i taurina. U kravljem mlijeku je 300 posto više kazeinskih bjelančevina za opskrbu bjelančevinastih molekula za izgradnju koštane strukture koja će nositi teško tijelo teleta. Naime, tele udvostruči svoju masu sedam dana nakon rođenja, a dijete tek u sedmom mjesecu. Problem je u tome što ljudi ne mogu probaviti kravlje mlijeko jer njihov organizam od „odvajanja“ ne proizvodi dva važna enzima za razgradnju mlijeka, a to su rinil za razgradnju bjelančevina i laktoza za razgradnju laktoze, tj. mliječnog šećera.
Mlijeko i mliječni proizvodi glavni su uzrok srčanih udara
Rezultati mnogih istraživanja pokazuju da su mlijeko i mliječni proizvodi glavni uzroci srčanih udara, kapi i ateroskleroze. Homogenizirano mlijeko još je gore, štetnije od pasteriziranog, jer su masnoće razbijene na sitne mikroskopske dijelove koji omogućuju faktoru ksantin oksidazi (CO) da kroz stijenku crijeva uđe u krv gdje intenzivno masti arterije, što je, naravno, uzrok za visoki krvni tlak. Dr. med. Kurt Oster i dr. med. Ross iz Connecticuta u SAD-u, zagovaraju rezultate istraživanja prema kojem su pijenje i hranjenje homogeniziranim mlijekom nesigurniji od pušenja te zahtijevaju da se na mlijeko stavi natpis jednak onom na kutiji cigareta: „To je igra sa smrću“. Finska je među državama s najvećom potrošnjom mlijeka i mliječnih proizvoda te je u toj državi najviše smrti povezano s bolestima srca i žila (izvor: Health science, Community Spirit Magazine, 1985.).
Ostale bolesti uzrokovane mlijekom i mliječnim proizvodima
Kravlje mlijeko glavni je uzrok alergija kod djece i odraslih. Uzrokuje kolike, tj. grčeve, kolitis, prehlade, sinusitis, zatvor, respiratorne bolesti povezane s astmom, upaljeno grlo ili grlo puno rana. Mlijeko i mliječni proizvodi hrana su koja u tijelu stvara najviše sluzi, a u siru je njezina koncentracije još veća. Ljudi koji piju mlijeko i jednu mliječne proizvode (mlijeko, vrhnje, sireve svih vrsta, kremaste namaze, jogurt, kefir, sladoled, maslac, bivolji maslac....) uvijek su puni sluzi – šmrkavi su, prehlađeni te djelomice ili podosta zatvoreni kad je riječ o stolici. To je razlog zašto su djeca hranjena mlijekom i mliječnim proizvodima neprestance prehlađena. Vrlo teško probavljiva dominantna bjelančevina kazein uzrok je sluzi koja u tijelu stvara histamine, poticatelje sluzi i opstipacije. Ta sluz puni pluća, te otežava ili čak onemogućuje disanje.
Činjenica je da je čak 80 posto bjelančevina u mlijeku kazein - iznimno otporno ljepilo, inače osnova za jedno od najsnažnijih vodootpornih ljepila, ono kojim se lijepe pločice u kupaonici, čak i kuhinjsko te drugo pokućstvo - začepit će i vas!
Mlijeko i mliječni povezani i su s nastankom osteoporoze, raka, artritisa, dijabetesa i bubrežnih kamenaca te uzrokuju manjak željeza i kalcija.
( Alois Kolar)
kalcij-um
Uvod
Kalcij je sigurno mineral kojemu je u povijesti bila učinjena najveća "nepravda". Jedan je od najvažnijih elemenata i prehrambenih tvari, no zapravo se gotovo uvijek smatrao isključivo materijalom za izgradnju i održavanje čvrstoće kostiju.
Kakvu je strašnu cijenu platilo čovječanstvo zato što nije znalo da je kalcij mnogo važniji, primjerice, za zdravo srce negoli za čvrste kosti.
Gotovo da ne postoji bolest koja nije na neki način povezana s kalcijem i obrnuto – ne možemo biti zdravi bez dovoljnih količina kalcija.
Zato morate znati važnost kalcija i kako djeluje te doznati prave podatke o njegovim vrstama. Bitno je znati da svi oblici kalcija nemaju isti učinak. Odvojite nešto vremena i pročitajte informacije koje vam prenosimo. Radi se o vašem zdravlju!
O kalciju
Sama činjenica da je u našem tijelu kalcija dva puta više nego bilo kojeg drugog minerala govori koliko je važan za naš život. Svima su nam, bez iznimke, tijekom života svaki dan potrebne dovoljne količine toga elementa.
Bez obzira na iznimnu važnost, samo rijetki uzimaju dovoljno kalcija. Stručnjaci to objašnjavaju činjenicom da njegov trenutačni manjak nije bolan, a kao drugo da ga tijelo crpi iz kostiju te tako privremeno nadomješta taj mineral koji bismo trebali uzimati s hranom. Naše će tijelo učiniti sve kako bi normaliziralo koncentraciju kalcija, pa makar žrtvovalo vlastite kosti. Zbog toga većina laboratorijskih pretraga pokazuje normalnu koncentraciju kalcija u krvi, iako ga nedostaje.
Povećan unos kalcija potreban je trudnicama i dojiljama, ženama i muškarcima u klimakteriju, osobama koje piju veće količine alkohola, kofeina i gaziranih sokova, onima koji uzimaju diuretike, hranu bogatu vlaknima, fosforom i oksalatima, u slučaju dijeta i masne hrane te izloženosti svakodnevnom stresu.
Mnogi su svjesni važnosti kalcija te redovitoj prehrani dodaju kalcijeve pripravke. Velika količina kalcijevih dodataka, pa čak i hrane bogate kalcijem, sadržava kalcij (i druge minerale) koji je našim stanicama stran te ga tijelo teško prihvaća. Zato je potrebno uzeti u obzir stupanj raspoloživosti kalcija u različitim preparatima.
Važno je odabrati prirodne proizvode visokog stupnja apsorpcije.
Jedan od takvih potpuno prirodnih proizvoda koje naše tijelo jako brzo i u velikoj mjeri apsorbira, svjetski je poznat i priznat koraljni kalcij. Ako želimo maksimalno iskoristiti sve što nam taj proizvod nudi moramo ga uzimati u prirodnom obliku (u prahu), bez ikakvih dodataka (vitamina, tehnoloških tvari koje se dodaju kod pakiranja u kapsulama i sl.)
Što je pH faktor kiselosti?
pH (Potential hydrogen) mjera je za stupanj kiselosti (ili lužnatosti).
pH ima raspon od 0 do 14. Kod vrijednost 7,0 kažemo da je neutralan. Sve vrijednosti pH ispod 7,0 upućuju na veću kiselost (acidnost), a sve one iznad 7,0 na lužnatost (alkalnost).
Zašto je važan pH?
Nekoliko važnih podataka:
krv – 7,4
likvor – 7,4
sperma – 7,2 do 7,4
sok gušterače – 7,5 do 8,0
sadržaj žuči – 7,4 do 8,5
sadržaj crijeva – 7,3
majčino mlijeko – 7,0
vagina – 6,0
urin – 6,2
slina – 5,6
želučani sok – 2,0
(kravlje mlijeko je kiselo i ima pH 6,6)
Otkriće vrijedno Nobelove nagrade
Naše se tijelo protiv kiselosti brani na jedan način – crpi kalcij iz kostiju i uravnotežuje svoj pH. Zato kod većeg konzumiranja bjelančevina i nezdrave hrane (alkohola, kave) trebamo više kalcija. Mnogi su znanstvenici uvjereni da osteoporoza, čak i kod mladih ljudi, nastaje upravo zbog povećanog crpljenja kalcija iz kostiju zbog uravnoteženja pH.
Nedostatak kalcija uzrokuje kiselost organa te oni postaju anaerobni (bez kisika), što pak izaziva mnogobrojne bolesti –srca i žila, dijabetes, artritis, debljinu, rak i druge. Otto Warburg dobio je Nobelovu nagradu za otkriće da je rak anaeroban, tj. da nastaje tamo gdje nema dovoljno kisika.
U novoj švedskoj studiji istaknuti su sljedeći rezultati: žene koje su pet godina pile kiselu vodu s pH vrijednošću ispod 6,5 u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je pila vodu iznad pH 7, imale su dva puta više želučanih i crijevnih problema, proljeva i dermatoloških tegoba, ekcema, bolova, proširenih vena i slično.
Coral calcium ima bezbroj životno važnih funkcija u našem organizmu, no nijedna nije toliko važna kao postizanje ravnoteže pH. Više koraljnoga kalcija znači više kisika u organizmu, što pak osigurava više zdravlja (tjelesnog i intelektualnog), više energije, bolju imunost, usporeno starenje, dulji život i manje bolesti.
Dnevna doza kalcija
Stručnjaci se slažu da je dnevna doza kalcija od 800 do 1500 mg.
No, problem nastaje kod izračuna koliko uzetog kalcija organizam realno dobije. Ako uzmemo 1000 mg umjetnog kalcija, organizam će apsorbirati manji dio – u većini slučajeva 200 do 300 mg. Kalcija je u kravljem mlijeku zaista mnogo, ali se jako teško apsorbira. Kod prirodnih oblika kalcija, stupanj apsorpcije je znatno viši.
Zbog toga je pravo pitanje koliko kalcija zapravo organizam dobije, a ne koliko ga ima u pojedinom proizvodu.
Apsorpcija kalcija također ovisi o načinu života i prehrambenim navikama.
Potrebe za kalcijem su veće u razdoblju intenzivnog rasta, trudnoće i većih psihofizičkih napora.
Kalcij i krvni tlak
Prehrana djeteta prije rođenja ima velik utjecaj na njegovo zdravlje u odrasloj dobi. Osim važnog utjecaja na vitalnost općenito, prehrambene navike iznimno su važne za srce i žile.
Ekipa međunarodnih stručnjaka pod vodstvom dr. Belizana proučavala je utjecaj kalcija tijekom trudnoće na krvni tlak dojenčadi i djece. Ustanovljeno je da su djeca, čije su majke u trudnoći uzimale približno dva grama kalcija dnevno, imala u sedmoj godini niži sistolični krvni tlak od vršnjaka čije majke u tom razdoblju nisu uzimale kalcij. Spomenuta konstatacija pripada među važnije u nizu otkrića o utjecaju kalcija na tlak, jer mnogi ističu kako taj mineral snižava tlak.
Kalcij i kravlje mlijeko
Unatoč tomu što kravlje mlijeko sadržava četiri puta više kalcija od majčina, nije ni pouzdan ni dobar izvor kalcija za čovjeka. Čovjek je jedino živo biće koje se u svakodnevnoj prehrani koristi mlijekom i koje u odrasloj dobi konzumira hranu namijenjenu dojenčadi.
Zbog velike količine fosfora (5 puta ga je više nego u majčinu mlijeku) i visoke kiselosti (oko 6,0 pH) u usporedbi s majčinim mlijekom (ph 7,0), te zato što je kalcij vezan na teško probavljivu bjelančevinu caseus (mnogo odraslih ljudi ne može podnijeti kravlje mlijeko), iskorišteni kalcij iz kravljeg mlijeka je zanemariv.
Ne obazirući se na mnogobrojne konstatacije koje upozoravaju na to da kravlje mlijeko nije dobar izvor kalcija za čovjeka, još uvijek se preporučuje.
Dovoljne količine kalcija možemo dobiti i bez kravljeg mlijeka – konzumiranjem hrane bogate mineralima, voća i povrća s kvalitetnim kalcijevim dodacima.
Zanimljivo je da u zemljama gdje je potrošnja mlijeka najveća, najveći je i postotak oboljelih od osteoporoze. Vrijedi i obrnuto – kod naroda koji se ne koriste kravljim mlijekom osteoporoze gotovo nema.
Koji kalcij kupiti?
Proizvodi koji sadržavaju koraljni kalcij u kapsulama također imaju mnogo tehnološkog balasta nužnoga u proizvodnji kapsula. Zbog toga valja biti oprezan i provjeriti koliko je doista pravog koraljnog kalcija u takvim kapsulama (često ga je manje od 50 posto).
U proizvodima koji sadržavaju rastopljeni kalcij mnogo je (tekućine) vode.
Zašto biste kupovali tehnološke (industrijske, umjetne, nekorisne) tvari ili vodu?
Koraljni kalcij
Koraljni kalcij je prirodni prah, jedinstven na svijetu, dobiven iz fosiliziranih (okamenjenih) koralja. Sadržava velike količine kalcija i drugih minerala u ioniziranom obliku koje tijelo brzo i lako apsorbira.
Mnogobrojni istraživači ustanovili su da stanovnici otoka Okinawe dožive visoku starost, da su iznadprosječno puni energije, rijetko obolijevaju od teških bolesti i da njihova djeca imaju bolje rezultate u školi od svojih kolega iz drugih područja. Nakon dugogodišnjih istraživanja znanstvenici su se složili da je uzrok za dug i zdrav život povezan s konzumacijom koraljne vode. Otok Okinawa je, naime, nastao od koralja koji su milijunima godina upijali najkorisnije tvari i energiju oceana. Kada kiši koralji se ispiru i nastaje voda bogata mineralima koju nazivamo „mlijekom oceana“.
Koralji oblikuju svoju ljušturu od organskih minerala iz mora, najviše kalcija, magnezija, sumpora, silicija i još od oko 70 vrsta minerala.
Naše stanice, zbog kristalnog oblika, lako upijaju koraljni kalcij, a s njim i sve hranjive tvari iz svakodnevne hrane.
Koraljni kalcij je potpuno prirodan proizvod, bez konzervansa, boja, šećera i aroma. Nema nuspojava i neželjenih učinaka.
Koraljni kalcij možemo dati životinjama, odnosno biljkama.
Napomena: Pod imenom „koraljni kalcij“ često se skrivaju proizvodi koji osim koraljnog kalcija sadržavaju još mnogo nepotrebnih i umjetnih primjesa. U želji da privuku kupce neki proizvođači prodaju koraljni kalcij u različitim oblicima – u kapsulama, tabletama i kao tekućinu, drugi mu dodaju vitamine ili minerale. Jedini izvorni koraljni kalcij, onaj koji koriste domaćini i poznavatelji diljem svijeta, jest koraljni kalcij u prahu koji dodajemo hrani.
Kalcij je sigurno mineral kojemu je u povijesti bila učinjena najveća "nepravda". Jedan je od najvažnijih elemenata i prehrambenih tvari, no zapravo se gotovo uvijek smatrao isključivo materijalom za izgradnju i održavanje čvrstoće kostiju.
Kakvu je strašnu cijenu platilo čovječanstvo zato što nije znalo da je kalcij mnogo važniji, primjerice, za zdravo srce negoli za čvrste kosti.
Gotovo da ne postoji bolest koja nije na neki način povezana s kalcijem i obrnuto – ne možemo biti zdravi bez dovoljnih količina kalcija.
Zato morate znati važnost kalcija i kako djeluje te doznati prave podatke o njegovim vrstama. Bitno je znati da svi oblici kalcija nemaju isti učinak. Odvojite nešto vremena i pročitajte informacije koje vam prenosimo. Radi se o vašem zdravlju!
O kalciju
Sama činjenica da je u našem tijelu kalcija dva puta više nego bilo kojeg drugog minerala govori koliko je važan za naš život. Svima su nam, bez iznimke, tijekom života svaki dan potrebne dovoljne količine toga elementa.
Bez obzira na iznimnu važnost, samo rijetki uzimaju dovoljno kalcija. Stručnjaci to objašnjavaju činjenicom da njegov trenutačni manjak nije bolan, a kao drugo da ga tijelo crpi iz kostiju te tako privremeno nadomješta taj mineral koji bismo trebali uzimati s hranom. Naše će tijelo učiniti sve kako bi normaliziralo koncentraciju kalcija, pa makar žrtvovalo vlastite kosti. Zbog toga većina laboratorijskih pretraga pokazuje normalnu koncentraciju kalcija u krvi, iako ga nedostaje.
Povećan unos kalcija potreban je trudnicama i dojiljama, ženama i muškarcima u klimakteriju, osobama koje piju veće količine alkohola, kofeina i gaziranih sokova, onima koji uzimaju diuretike, hranu bogatu vlaknima, fosforom i oksalatima, u slučaju dijeta i masne hrane te izloženosti svakodnevnom stresu.
Mnogi su svjesni važnosti kalcija te redovitoj prehrani dodaju kalcijeve pripravke. Velika količina kalcijevih dodataka, pa čak i hrane bogate kalcijem, sadržava kalcij (i druge minerale) koji je našim stanicama stran te ga tijelo teško prihvaća. Zato je potrebno uzeti u obzir stupanj raspoloživosti kalcija u različitim preparatima.
Važno je odabrati prirodne proizvode visokog stupnja apsorpcije.
Jedan od takvih potpuno prirodnih proizvoda koje naše tijelo jako brzo i u velikoj mjeri apsorbira, svjetski je poznat i priznat koraljni kalcij. Ako želimo maksimalno iskoristiti sve što nam taj proizvod nudi moramo ga uzimati u prirodnom obliku (u prahu), bez ikakvih dodataka (vitamina, tehnoloških tvari koje se dodaju kod pakiranja u kapsulama i sl.)
Što je pH faktor kiselosti?
pH (Potential hydrogen) mjera je za stupanj kiselosti (ili lužnatosti).
pH ima raspon od 0 do 14. Kod vrijednost 7,0 kažemo da je neutralan. Sve vrijednosti pH ispod 7,0 upućuju na veću kiselost (acidnost), a sve one iznad 7,0 na lužnatost (alkalnost).
Zašto je važan pH?
Nekoliko važnih podataka:
krv – 7,4
likvor – 7,4
sperma – 7,2 do 7,4
sok gušterače – 7,5 do 8,0
sadržaj žuči – 7,4 do 8,5
sadržaj crijeva – 7,3
majčino mlijeko – 7,0
vagina – 6,0
urin – 6,2
slina – 5,6
želučani sok – 2,0
(kravlje mlijeko je kiselo i ima pH 6,6)
Otkriće vrijedno Nobelove nagrade
Naše se tijelo protiv kiselosti brani na jedan način – crpi kalcij iz kostiju i uravnotežuje svoj pH. Zato kod većeg konzumiranja bjelančevina i nezdrave hrane (alkohola, kave) trebamo više kalcija. Mnogi su znanstvenici uvjereni da osteoporoza, čak i kod mladih ljudi, nastaje upravo zbog povećanog crpljenja kalcija iz kostiju zbog uravnoteženja pH.
Nedostatak kalcija uzrokuje kiselost organa te oni postaju anaerobni (bez kisika), što pak izaziva mnogobrojne bolesti –srca i žila, dijabetes, artritis, debljinu, rak i druge. Otto Warburg dobio je Nobelovu nagradu za otkriće da je rak anaeroban, tj. da nastaje tamo gdje nema dovoljno kisika.
U novoj švedskoj studiji istaknuti su sljedeći rezultati: žene koje su pet godina pile kiselu vodu s pH vrijednošću ispod 6,5 u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je pila vodu iznad pH 7, imale su dva puta više želučanih i crijevnih problema, proljeva i dermatoloških tegoba, ekcema, bolova, proširenih vena i slično.
Coral calcium ima bezbroj životno važnih funkcija u našem organizmu, no nijedna nije toliko važna kao postizanje ravnoteže pH. Više koraljnoga kalcija znači više kisika u organizmu, što pak osigurava više zdravlja (tjelesnog i intelektualnog), više energije, bolju imunost, usporeno starenje, dulji život i manje bolesti.
Dnevna doza kalcija
Stručnjaci se slažu da je dnevna doza kalcija od 800 do 1500 mg.
No, problem nastaje kod izračuna koliko uzetog kalcija organizam realno dobije. Ako uzmemo 1000 mg umjetnog kalcija, organizam će apsorbirati manji dio – u većini slučajeva 200 do 300 mg. Kalcija je u kravljem mlijeku zaista mnogo, ali se jako teško apsorbira. Kod prirodnih oblika kalcija, stupanj apsorpcije je znatno viši.
Zbog toga je pravo pitanje koliko kalcija zapravo organizam dobije, a ne koliko ga ima u pojedinom proizvodu.
Apsorpcija kalcija također ovisi o načinu života i prehrambenim navikama.
Potrebe za kalcijem su veće u razdoblju intenzivnog rasta, trudnoće i većih psihofizičkih napora.
Kalcij i krvni tlak
Prehrana djeteta prije rođenja ima velik utjecaj na njegovo zdravlje u odrasloj dobi. Osim važnog utjecaja na vitalnost općenito, prehrambene navike iznimno su važne za srce i žile.
Ekipa međunarodnih stručnjaka pod vodstvom dr. Belizana proučavala je utjecaj kalcija tijekom trudnoće na krvni tlak dojenčadi i djece. Ustanovljeno je da su djeca, čije su majke u trudnoći uzimale približno dva grama kalcija dnevno, imala u sedmoj godini niži sistolični krvni tlak od vršnjaka čije majke u tom razdoblju nisu uzimale kalcij. Spomenuta konstatacija pripada među važnije u nizu otkrića o utjecaju kalcija na tlak, jer mnogi ističu kako taj mineral snižava tlak.
Kalcij i kravlje mlijeko
Unatoč tomu što kravlje mlijeko sadržava četiri puta više kalcija od majčina, nije ni pouzdan ni dobar izvor kalcija za čovjeka. Čovjek je jedino živo biće koje se u svakodnevnoj prehrani koristi mlijekom i koje u odrasloj dobi konzumira hranu namijenjenu dojenčadi.
Zbog velike količine fosfora (5 puta ga je više nego u majčinu mlijeku) i visoke kiselosti (oko 6,0 pH) u usporedbi s majčinim mlijekom (ph 7,0), te zato što je kalcij vezan na teško probavljivu bjelančevinu caseus (mnogo odraslih ljudi ne može podnijeti kravlje mlijeko), iskorišteni kalcij iz kravljeg mlijeka je zanemariv.
Ne obazirući se na mnogobrojne konstatacije koje upozoravaju na to da kravlje mlijeko nije dobar izvor kalcija za čovjeka, još uvijek se preporučuje.
Dovoljne količine kalcija možemo dobiti i bez kravljeg mlijeka – konzumiranjem hrane bogate mineralima, voća i povrća s kvalitetnim kalcijevim dodacima.
Zanimljivo je da u zemljama gdje je potrošnja mlijeka najveća, najveći je i postotak oboljelih od osteoporoze. Vrijedi i obrnuto – kod naroda koji se ne koriste kravljim mlijekom osteoporoze gotovo nema.
Koji kalcij kupiti?
Proizvodi koji sadržavaju koraljni kalcij u kapsulama također imaju mnogo tehnološkog balasta nužnoga u proizvodnji kapsula. Zbog toga valja biti oprezan i provjeriti koliko je doista pravog koraljnog kalcija u takvim kapsulama (često ga je manje od 50 posto).
U proizvodima koji sadržavaju rastopljeni kalcij mnogo je (tekućine) vode.
Zašto biste kupovali tehnološke (industrijske, umjetne, nekorisne) tvari ili vodu?
Koraljni kalcij
Koraljni kalcij je prirodni prah, jedinstven na svijetu, dobiven iz fosiliziranih (okamenjenih) koralja. Sadržava velike količine kalcija i drugih minerala u ioniziranom obliku koje tijelo brzo i lako apsorbira.
Mnogobrojni istraživači ustanovili su da stanovnici otoka Okinawe dožive visoku starost, da su iznadprosječno puni energije, rijetko obolijevaju od teških bolesti i da njihova djeca imaju bolje rezultate u školi od svojih kolega iz drugih područja. Nakon dugogodišnjih istraživanja znanstvenici su se složili da je uzrok za dug i zdrav život povezan s konzumacijom koraljne vode. Otok Okinawa je, naime, nastao od koralja koji su milijunima godina upijali najkorisnije tvari i energiju oceana. Kada kiši koralji se ispiru i nastaje voda bogata mineralima koju nazivamo „mlijekom oceana“.
Koralji oblikuju svoju ljušturu od organskih minerala iz mora, najviše kalcija, magnezija, sumpora, silicija i još od oko 70 vrsta minerala.
Naše stanice, zbog kristalnog oblika, lako upijaju koraljni kalcij, a s njim i sve hranjive tvari iz svakodnevne hrane.
Koraljni kalcij je potpuno prirodan proizvod, bez konzervansa, boja, šećera i aroma. Nema nuspojava i neželjenih učinaka.
Koraljni kalcij možemo dati životinjama, odnosno biljkama.
Napomena: Pod imenom „koraljni kalcij“ često se skrivaju proizvodi koji osim koraljnog kalcija sadržavaju još mnogo nepotrebnih i umjetnih primjesa. U želji da privuku kupce neki proizvođači prodaju koraljni kalcij u različitim oblicima – u kapsulama, tabletama i kao tekućinu, drugi mu dodaju vitamine ili minerale. Jedini izvorni koraljni kalcij, onaj koji koriste domaćini i poznavatelji diljem svijeta, jest koraljni kalcij u prahu koji dodajemo hrani.
Pretplati se na:
Postovi (Atom)