Jedan od največih ciljeva u istoriji čovječanstva je dugovječnost. Svi alkemičari svijeta su tragali za ‘eliksirom života’ a moćnici na sve strane slali karavane istraživača u potrazi za tajnim recepturama dugog života. Osobito je Istok bogat legendama o fantastično starim ljudima, posebice Indija i Kina.
Jedan od najstarijih ljudi na svijetu, Indijac Habib Miyan, tvrdio je da ima čak 139 godina, a prema ispravama imao je “samo” 130 godina. Miyan nije bio uvršten u Guinnessovu knjigu rekorda jer nema dokaza za njegovu starost.
Po Guinessovoj knjizi rekorda najstarija osoba je Francuskinja Jeanne Calment (1875 – 1997) sa 122 godine, slijede Okinavljan Shigechiyo Izumi (1865 – 1986) sa 120 godina, pa Christian Mortensen (1882 – 1998) sa 115 godina, a izrazito se puno stogodišnjaka nalazilo u dolini Hunza u Pakistanu, selu Vilcabamba u Ekvadoru, te u nekim područjima Armenije i malom području Australije. Uglavnom su za to postojala tumačenja.
Spomenuti Christian Mortensen je do kraja života pušio cigare što je neke potaknulo na zaključak da dugovječnost zapravo ovisi o genima, a ne o načinu života. Naravno, taj dalekosežni zaključak još uvijek nije dokazana istina. Dr. Roy Walford, kalifornijski patolog i autor bestselera o dijeti za dugovječnost, ustvrdio je da su za dugovječnost naroda Hunza zaslužni minerali u tragovima koji se nalaze u bijeloj vodi nazvanoj glacijalno mlijeko, a koja nastaje tako da gorski potoci na putu prema dolini ispiru stijene. Walford se proslavio kada je niskokaloričnom hranom uzgojio miševe koji su doživjeli starost koja je odgovarala 180 ljudskih godina. Obdukcija je pokazala da su imali posve očuvano krvožilje.
Poznato je istraživanje i nekoliko genetičara i drugih eksperata gerontologa. Naime, na tri međusobno udaljena mjesta (Okinava, Sardinija, Kalifornija) na izrazito uskom području nalaze se lokacije na kojima je gotovo svaki stanovnik stogodišnjak! Dugogodišnja su istraživanja pokazala nešto fascinantno: na Okinavi je uzrok dugovječnosti detalj u ishrani, u mjestašcu u Kaliforniji religijski kult koji eliminira pušenje, alkohol i meso, a vjerski je život koncipiran da isključuje svaki stres te u malom selu na Sardiniji dugotrajna izolacija.
Zanimljivo je da u novije vrijeme neki naučnici osporavaju tvrdnje da je izvor dugovječnosti Okinavljana kalcij iz koralja koji se nalaze svuda u moru oko otoka. Naime, detaljnija su ispitivanja pokazala da Okinavljani zapravo u tijelo unose u prosjeku manje kalcija nego Amerikanci ali zato cijelog života jedu niskokaloričnu hranu, ribu i soju, a i kreću se mnogo više nego Zapadnjaci. Uz to, starost je udobna jer se više pažnje posvječuje starijim osobama pa ljudi i dulje žive. I ajurvedska medicina koja se u Indiji primjenjuje više od 5.000 godina, prepoznaje prah od koralja, kojeg smatraju vrlo zdravim ali ga ne ističe kao bitan faktor za duljinu života. Na Okinawi – malom otoku smještenom na krajnjem jugu Japana, ljudi žive najdulje na svijetu: upravo tamo živi 15% stogodišnjaka cijelog planeta.
U kategoriju eliksira spada i nepalski egzudat iz stijena shilajit. Riječ je o crnom prahu bogatom tzv. fulvičnom kiselinom koja sama po sebi ne djeluje na ljudski organizam već predstavlja ono što zovu “pojačivačem biološkog djelovanja”. Drugim riječima, shilajit znatno poboljšava djelovanje korisnih supstanci koje unosimo u tijelo, poput vitamina, fitosterola i antioksidansa. Shilajit ima reputaciju afrodizijaka, pojačivača spolne moći, pa se smatra da djeluje pomlađujuće. Prema nekim vaidyama (liječnici indijske tradicionalne medicine Ajurvede), ovaj je neobični prirodni proizvod za kojeg legenda govori da jednoj vrsti majmuna s podnožja Himalaja produljuje život, osobito efikasan kada ga se miješa s prahom korijena ashwagandhe. No, za tu tvrdnju se ne može navesti neki čvrsti znanstveni dokaz kao ni za silno popularnu medvjeđu žuč koja u Aziji važi kao pravi pravcati eliksir mladosti.
Isto je tako neprovjerena priča vezana uz rogove lopatastog jelena, juhu od jedne vrste kornjača i vacchu, korijen iđirota kojeg su stari Kinezi nazivali “produžiteljem života i koji navodno potiče na rad moždane stanice a poznat je i u našoj tradicionalnoj medicini.
Dugovječnost se na Istoku najčešće povezuje s tehnikama produženog zadržavanja daha. Drevni indijski spis Patanjalijeve Joga Sutre tvrdi da onaj tko preskoči tisuću dahova može zaustaviti starenje a neki kineski taoistički dokumenti također spominju načine zadržavanja daha i manipulacije slinom kojima se može uticati na brzinu starenja organizma. Nikada nije provedeno ozbiljno znanstveno istraživanje koje bi potvrdilo povezanost tehnika zadržavanja daha i brzine starenja ljudskih stanica.
Nakon mikroba, slobodni radikali najveći su neprijatelji dugog života!
Odavno se zna, a eksperimenti su to potvrdili, da postoje materije koje mogu produžiti prosječnu dužinu života oglednih životinja. Iskušane su stotine materija, ali sve se svodi na antioksidanse koje u živom organizmu mogu spriječiti ili usporiti proces oksidacije, odnosno spriječiti razorno djelovanje slobodnih radikala!
Međutim, dr Christian Gluud objavio je rezultate opširnog istraživanja 67 istraživača na čak 200.000 ispitanika. Višegodišnja provjera optimistične teorije o dugovječnosti povezanoj s redovitim unosom antioksidansa pokazala je nešto neočekivano. Iako neosporno zdravi, antioksidansi ne djeluju bitno na životni vijek ljudi.
Sve su to čovjekove težnje od njegovog postanka. Međutim, u nekom davnom vremenu, postoje nagovještaji, da su zahvaljujući tajnim alkemijskim postupcima, neki pojedinici uspjevali da ostvare taj san.
Je li moguce?!
