Nekoliko riječi o dijabetesu
Diabetes mellitus, poznat i kao šećerna bolest, poremećaj je metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, čiji je glavni simptom visoka koncentracija glukoze u krvi. Dva su osnovna uzroka bolesti, koja se zbog toga dijeli na dva tipa: diabetes mellitus tip I (eng. IDDM - insulin dependent diabtes mellitus, u prijevodu: o inzulinu ovisan dijabetes, poznat i kao "juvenilni" dijabetes) i diabetes mellitus tip II (eng. NIDDM - non insulin dependent diabtes mellitus, o inzulinu neovisan dijabetes, "adultni" dijabetes).
Kako im sama imena govore, osnovna razlika je u izlučivanju inzulina. Inzulin, hormon žlijezde gušterače, zadužen je za održavanje stalne razine glukoze u krvi i dovoljnu opskrbljenost ljudskih stanica tim pokretnim gorivom našeg tijela. Inzulin to čini na način da ''šalje'' glukozu u stanice (koje je onda koriste za različite procese), a samim time smanjuje koncentraciju glukoze izvan stanica, dakle u krvi. Ako taj mehanizam zakaže, javlja se dijabetes.
Dijabetes tipa I javlja se kad gušterača potpuno prestane izlučivati inzulin. Budući da se taj poremećaj javlja najčešće u djetinjstvu ili ranoj mladosti, dobio je naziv ''juvenilni''. Jedini način terapije je uzimanje zamjenskog inzulina.
Dijabetes tipa II javlja se kad gušterača još uvijek izlučuje inzulin, ali manje nego što je potrebno ili stanice tijela postanu neosjetljive na inzulin pa on ne može ispunjavati svoju funkciju. Taj tip dijabetesa javlja se najčešće kod odraslih, a liječi se na više načina, od kojih je uzimanje inzulina posljednji korak. Velik broj pacijenata uspijeva održati zadovoljavajuću koncentraciju glukoze u krvi bez ikakvih lijekova, mijenjajući životne navike, kao što su prestanak pušenja, pravilna prehrana i redovita tjelovježba. Tek ukoliko te metode zakažu, pacijenti počinju uzimati lijekove, tzv. oralne antidijabetike (tablete koje potiču snažnije izlučivanje inzulina, bolji odgovor stanica itd.). Ponekad ipak ni to nije dovoljno te i bolesnici koji pate od dijabetesa tipa II, moraju početi uzimati inzulin.
Pošast modernog doba
Dijabetes je bolest stara koliko i ljudski rod. Oduvijek je bilo ljudi kojima je, iz do danas neobjašnjenih razloga, gušterača prestajala lučiti inzulin ili ga nije proizvodila dovoljno. Povjesničari vjeruju kako je i engleski kralj Henrik VIII bolovao od dijabetesa, i u konačnici i umro od posljedica neliječenja (a liječenje tada nije bilo moguće, kao uostalom niti dijagnoza jer nije bilo načina da se utvrdi koncentracija glukoze u krvi). Do zaključka o dijabetesu povjesničari su došli prema zabilježenim simptomima. No, ta je bolest bila relativno rijetka, sve do 20. stoljeća. Ako se uzme u obzir činjenica da samo 15 posto oboljelih čine bolesnici s dijabetesom tipa I, a preostalih 85 posto odlazi na dijabetes tipa II, koji uvelike ovisi o životnom stilu, jasan je razlog zašto je dijabetes poprimio razmjere epidemije tijekom 20. i 21. stoljeća. Procjenjuje se da oko 350 milijuna ljudi boluje od dijabetesa. Zbog sjedilačkog načina života, nepravilne prehrane i masovne pojave pušenja cigareta, dijabetes tipa II mnogostruko je premašio pojavnost dijabetesa tipa I.
Gušterača, kao i mnogi drugi organi, preopterećena je viškom masti i šećera koje svakodnevno unosimo u svoje tijelo, a ne trošimo ih zbog smanjene tjelesne aktivnosti. Prekomjerna težina glavni je faktor rizika za nastanak dijabetesa tipa II, a njeno smanjenje može dovesti do potpunog oporavka kod ljudi kojima je dijagnosticiran granični dijabetes (kad se koncentracija glukoze u krvi kreće oko 7). Također, prestanak pušenja izrazito povoljno djeluje na oboljele od dijabetesa. Povezanost pušenja i pojave mnogih bolesti dobro je poznata i dokumentirana, ali mehanizmi te povezanosti komplicirani su i nadmašuju prostor ovog članka. Dovoljno je reći da je prestanak pušenja, ili još bolje, nezapočinjanje s pušenjem uopće, izrazito dobra odluka za zdravlje.
Tjelovježba, osim što pomaže u smanjenju prekomjerne tjelesne težine, djeluje pozitivno mobilizirajući nakupljene masti u organizmu, ubrzavajući metabolizam i trošeći zalihe glukoze u stanicama (a to potiče gušteraču na lučenje inzulina).
Pogled u budućnost
Dijabetes je u ovom trenutku jedna od najraširenijih bolesti na svijetu, osobito u razvijenim zemljama, i pojavnost te bolesti u nekom društvu proporcionalna je broju pretilih osoba. Nažalost, u ovom trenutku broj oboljelih od dijabetesa se ne smanjuje, kao ni broj osoba sprekomjernom težinom. Iako je svijest o uzrocima i težini te bolesti povećana tijekom posljednjeg desetljeća, ljudi se često teško odriču starih navika, kao što su često konzumiranje fast fooda, pušenje i tjelesna neaktivnost.
Također, mnogi smatraju da dijabetes nije teška bolest jer je kronična i njene teške posljedice dolaze postupno i često na prvi pogled neprimjetno. No to nije istina. Dijabetesu se ne treba pristupati olako. Osim što je vrlo često povezan s pojavom krvožilnih bolesti, koje se glavni uzrok smrti u većini zemalja zapadnog svijeta (pa tako i u Hrvatskoj), dijabetes i sam može imati teške, pa i fatalne posljedice (zatajenje bubrega, teške neuropatije nepoznatog mehanizma nastajanja, sljepoća, gangrena stopala itd.). Svjetska zdravstvena organizacija procjenjuje kako će se broj umrlih od posljedica dijabetesa povećavati u sljedećih 20 godina.
Da ne bi sve bilo tako crno, dobra i važna vijest je da je terapija dijabetesa sve učinkovitija. Novim spoznajama o hrani liječnici i nutricionisti pronašli su odlične mjere kojima bolesnik može kontrolirati svoju bolest, a da ne uzima niti jedan jedini lijek i živi punim plućima. A i lijekovi, kada se moraju uzimati, postaju sve bolji i učinkovitiji, kako oralni antidijabetici, tako i inzulin, čija je aplikacija postala puno jednostavnija za bolesnika i omogućuje fleksibilnost i bolju kontrolu bolesti.
Ipak, najvažniji korak u suzbijanju ove epidemije modernog doba je prevencija nastanka bolesti. Zato, ako pušite i/ili jedete čips/hamburger dok ovo čitate, najbolje bi bilo da prestanete te da ugasite kompjuter i odete prošetati.
