soda bikarbona

Soda bikarbona može da vam spasi život: Koristite je samo na ovaj način!

Najjednostavniji način da se rešite povremene gorušice i lošeg varenja je pola kašičice sode bikarbone u pola čaše vode koju treba da popijete sat ili dva nakon jela

Obično vam služi za čišćenje ili spremanje slatkiša, ali ovaj beli prah ima mnogo dobrih uticaja na vaše zdravlje za koja niste znali. Soda bikarbona se nalazi u svačijoj kuhinji inezamenjiva je za pripremu specijaliteta. Osim toga nezamenjiva je i za još ponešto...

Stariji ljudi sa niskim količinama bikarbonata koji se nalazi u sodi bikarboni, imaju 24 procenta veći rizik od preuranjene smrti, otkrili su naučnici. Rezultati su pokazali da povećane količine bikarbonata mogu da produže život. Naučnici su otkrili da su promene pH, ugljen dioksid i bikarbonati povezani sa životnim vekom zdravih starijih osoba. Analizirani su podaci 2.287 učesnika istraživanja koje datira još od 1997.godine.

Manjak bikarbonata je najneprepoznatljivije medicinsko stanje na svetu, uprkos tome što je uobičajeno. Soda bikarbona odgovorna je za transport kiseonika - širi krvne sudove i lakše otpušta kiseonik u tkiva, što znači da povećava pH vrednost, odnosno alkalnost.

Povećanje pH vrednosti mokraće sprečava kristalizaciju mokraćnih kanala. Utvrđeno je da mokraćna kiselina uzrokuje dijabetes, srčane bolesti, srčane udare, giht i kamen u bubregu. Takođe, stvara otrovan sastav alkosan koji stvara gljivice, a to dovodi do dijabetesa i konačno raka.

Preterano kiseo pH uzrokuje propadanje ćelija, što na kraju dovodi do ozbiljnih zdravstvenih problema. Količinu bikarbonata u organizmu možete povećati ishranom obogaćenom voćem i povrćem ili farmaceutskom sodom. Oralnim uzimanjem sode bikarbone izvlači urin iz bubrega, koristi se za sprečavanje oštećenja bubrega kod osoba koje idu na zračenja i sprečava infekciju mokraćne bešike, gihta, artritisa, groznice i pomaže aktivnost gušterače za koju se zna da proizvodi najviše bikarbonata i koja je odgovorna za proizvodnju insulina.

Kako možete korstiti sodu bikarbonu za bolje zdravlje?

1. Soda bikarbona sa medom

Ako se soda bikarbona uzima oralno, onda to treba da bude terapijski, što znači da se uzima u periodu od dve do tri sedmice. Tokom tretmana treba da budete spremni na nuspojave kao što su mučnine, dijareja i osip. Svi ti simptomi upućuju na detoksikaciju, jer otrovi negde moraju da izađu. Jedan od načina uzimanja sode bikarbone u svrhu alkalizacije organizma je da se pomeša sa medom i mućka u ustima bez gutanja, u telo se apsorbuje preko pljuvačke.

2. Kombinacija sode bikarbone i svežeg limunovog soka

Osim što je ova kombinacija odlična za zdravlje, soda bikarbona i limun su odlični za lice, kao i za izbeljivanje zuba. Ova mešavina je dobra zahvaljujući tome što baš kao i soda bikarbona i limunov sok kada se unese u organizam, stvara jaku baznu odnosno alkalnu sredinu. Kada se sjedine, one čine neverovatno snažan oslonac za zdravlje. Uz sve to, limunov sok je izuzetno bogat vitaminom C koji dodatno utiče na odbranu organizma.

Posebna delotvornost ova dva sastojka je sprečavanje nastanka i razvoja karcinoma. Osim kao preventiva protiv karcinoma, zajedno se koriste kao snažan antioksidans, detoksikacijska terapija, kao terapija za podizanje imuniteta i kao terapija za sprečavanje nastanka i zaubrzavanje procesa lečenja najrazličitijih vrsta oboljenja, počevši od bezazlenih sezonskih prehlada i virusnih infekcija do jakih upala i infekcija u organizmu.

Pravilna upotreba sode bikarbone i limunovog soka je da jednu kašičicu sode bikarbone rastvorite u 250 mililitara vode i da u to dodate sok od jedne polovine sveže isceđenog limuna. Sve to dobro promešajte i popijte jednom dnevno, najbolje ujutru.

3. Soda bikarbona sa vodom

Najjednostavniji način da se rešite povremene gorušice i lošeg varenja je pola kašičice sode bikarbone u pola čaše vode koju treba da popijete sat ili dva nakon jela. Mnogi tvrde da ovo pomaže i kod niskog krvnog pritiska.

Postoje određene kontraindikacije nakon korišćenja sode bikarbone, a simptomi kroz koje se ispoljavaju su usporeno disanje, otečena stopala i jaka mučnina. Spomenuti simptomi, zapravo predstavljaju upozorenje i znak da je u vašem organizmu prisutna osetljivost na sodu bikarbonu.

Da bi ste bili sigurni da li ste osetljivi na sodu bikarbonu, kada je prvi put unosite u organizam u vidu rastvora, unesite je u maloj količini. Tačnije, za početak napravite rastvor od pola ravne kašićice sode bikarbone i 200 mililitara vode. To popijte i ukoliko ne primetite simptome osetljivosti, sutra popijte jači rastvor. Ako primetite da vam ne prija, prekinite korišćenje i počnite sa unošenjem veće količine vode, da biste je izbacili.

Neke osobe ne smeju da korisite sodu bikarbonu. To su deca mlađa od 5 godina, osobe kod kojih je prisutna osetljivost organizma na sodu bikarbonu, osobe sa teškim oboljenjem bubrega, osobe sa oboljenjem srca, osobe koje imaju problem sa povišenim krvnim pristiskom, i osobe kod kojih su prisutna teška oboljenja jetre. Takođe, pre konzumiranja sode bikarbone, savet doktora treba da potraže i trudnice, dojilje, kao i osobe koje su podstalnom terapijom lekovima.

pšenična trava

Pšenična trava – ljekovita svojstva i upotreba

Pšenicu su konzumirali stari Egipćani i to ni više ni manje nego 5.000 godinapr. Kr. uzgajajući je u dolinama Nila. Kasnije su prednosti pšenice prepoznali Grci i Rimljani. Povijesni zapisi govore o širokoj primjeni u medicini. Kinezi su pšenicu koristili za pročišćavanje krvi, jer pšenica za sebe veže teške metale te ih odstranjuje iz organizma.

Pšenica se u povijesti koristila i kao sredstvo za jačanje imuniteta te kao lijek protiv upala. Pšenica je vrlo jednostavna za uzgoj te je poznajemo kao jednu od kultura koje su otporne na razne vremenske uvjete, a osim toga – pšenica se može uzgojiti na gotovo svakom tlu.

Većina ljudi pšeničnu travu konzumira u obliku soka zbog toga što je teže probavljiva. U specijaliziranim prodavaonicama zdrave prehrane pšeničnu travu možete pronaći u obliku trave koja je topiva u vodi, juhe, shakea, smoothiesa itd. Varijacija na temu je bezbroj. Osim toga, zašto biste ju kupovali prerađenu kada je možete uzgojiti u udobnosti vlastitog doma?!

Kod kojih oboljenja pomaže pšenična trava?

Za pšenicu je dokazano da potiče zdravlje cjelokupnog organizma.Pšenična trava jača imunološki sustav, detoksicira tijelo i smanjuje rizik od nastanka raznih bolesti. U tradicionalnoj medicini se koristi za različite tegobe poput:

Prehlade
Kašlja
Probavnih smetnji
Visoke tjelesne temperature
Reumatoidnog artritisa
Kožnih oboljenja
Kontroliranja razine šećera u krvi
Zdravlja usne šupljine i zubi
Za normaliziranje rada štitnjače
Za prevenciju karcinoma
Za prevenciju bolesti srca i krvožilnog sustava
Liječenje anemije
Ublažavanje štetnih posljedica kemoterapije
Čišćenje limfe
Ako ste ”teškaš u kategoriji” nastavite s čitanjem našeg članka i doznajte više informacija pšeničnoj travi. Nadajmo se da će vam informacije pomoći u liječenju vaših bolesti i tegoba.

Što je pšenična trava?

Pšenična trava je mlada trava od pšenice. Može se uzgajati na otvorenim izatvorenim prostorima i ima široko područje rasta.

Kao i većina biljaka, sadrži klorofil, aminokiseline, vitamine, minerale, ienzime. Uprav zbog visokog udjela klorofila, pšenična trava povoljno djeluje na obogaćivanje krvi kisikom.

Prirodan je izvor vitamina A, K, B6 i E, kalcija, selena, magnezija, željeza, tiamina, riboflavina, niacina, a ima i neznatnu količinu proteina. Suprotno uvriježenom mišljenju, vitamin B12 se ne nalazi u pšeničnoj travi, on je samo nusprodukt mikroorganizama koji na njoj žive.

Ljekovita svojstva pšenične trave

Pšenična trava se često konzumira u obliku soka ili čaja kako bi se potaknulo čišćenje probavnog sustava i cijelog organizma. Ljudi je konzumiraju u borbi protiv mnogih bolesti, od najlakših, poput prehlade, do najtežih poput raka.

Smatra se da pšenična trava povećava broj crvenih krvnih stanica, čisti krv i organe te probavni trakt te stimulira metabolizam.
Smanjuje količinu kiseline u krvi.
Pozitivno djeluje na čir na želucu, ulcerozni kolitis, proljev i zatvor.
Detoksicira jetru i krv te kemijski neutralizira negativne utjecaje okoliša na tijelo.
Visok sadržaj klorofila pomaže u prenošenju kisika u krvi. Vjeruje se da se pšenična trava u organizmu ponaša kao hemoglobin, protein koji prenosi kisik crvenim krvnim stanicama.

Znanstvenici su potvrdili da pomaže u ublažavanju nuspojavakemoterapije, a ne narušava njeno djelovanje, odnosno, smanjuje utjecaj zračenja zahvaljujući antiupalnom enzimu SOD-u (super-oksid-dismutazi).

Jača imunitet i podiže nivo energije. Odlična je pomoć u procesu zdravogmršavljenja. Potiče plodnost i ima antiupalna svojstva. Također, preporučljivo je imati teglicu pšenične trave pokraj kreveta za lakši san.

Pšenična trava se smatra zdravom i sigurnom, ali ipak postoje i određenenuspojave koje se pojavljuju pretjeranim konzumiranjem. To mogu bitiglavobolja, mučnina, naticanje grla ili visoka temperatura.

Osim što pšeničnu travu možete sami uzgajati i pritom ju sirovu koristiti, postoje i alternative, pa ju tako možete pronaći u sokovima, čajevima, ali i različitim oblicima dodataka prehrani poput pšenične trave u prahu koju možete umiješati u sok, juhu, voće ili salatu.

Kako uzgojiti svoju vlastitu pšenicu?

Kako biste si osigurali svoje vlastite zalihe pšenice – donosimo vam nekoliko korisnih uputa za sadnju i uzgoj. Osim što je to najjeftinija opcija, ujedno je i način da se osjećate zadovoljno jer sadite svoj vlastiti lijek.

Pšenica u pravilu raste jako brzo. Za uzgoj će vam biti potrebno ekološko sjeme pšenice, treset i zemlja. Postupak za sadnju i održavanje pšenice:

Sjemenke pšenice namačite osam do dvanaest sati.
Sjemenke pšenice potrebno je u staklenoj teglici namakati tijekom 24 sata, te ih isprati najmanje tri puta.
Kada primijetite da je pšenica počela klijati, posadite sjemenke na vrh zemlje.
Omjer bi trebao biti jedan dio treseta prema tri dijela zemlje.
Tijekom prva tri dana držite teglu sa pšenicom pokrivenu da se ne isuši. Posađenu pšenicu prethodno zalijte.
Tijekom tih dana pšenicu ujutro dobro zalijte, a navečer samo poprskajte vodom.
Četvrti dan otkrijte teglu, a sjemenke neka budu na indirektnom svjetlu.
Temperatura na kojoj će vaše sjemenke lijepo rasti je 21 C do najviše 26 C.
U slučaju da se na pšenici pojavi plijesan, uzgojite novu.
Pšeničnu travu potrebno je rezati kada naraste oko dvadesetak centimetara.
Dva dana prije rezanja, pšenicu iznesite na sunce (ako ga ima) da bi lakše došlo do sinteze klorofila.
Sok od pšenične trave možete iscijediti uz pomoć blendera ili sokovnikauz malenu količinu vode.
Prilikom nove sadnje, koristite novo sjeme.

hemoroidi - prirodni lijekovi

Par jako dobrih prirodnih recepata protiv pojave hemoroida. Naučite kako iskoristiti namirnice koje preveniraju pojavu ili uklanjaju simptome hemoroida.

Još od davno je poznato da smokve uklanjaju probleme sa opstipacijom, a samim tim dolazimo do zaključka da mogu spriječiti pojavu hemoroida.

Alternativna medicina preporučuje da se mjesec dana primjenjuje ova terapija – Uzmite tri do 4 smokve i preko noći ih potopite u vodi. Ujutro ih uzmite i pojedite na tašte te popijte vodu u kojoj su smokve prenoćile. Sjemenke iz smokava će stimulirati rad crijeva i olakšati njihovo pražnjenje. Na taj način će se ukloniti pritisak koji djeluje na anus, a hemoroidi će se povući.

Još jedna zanimljiva namirnica koja prevenira pojavu hemoroida.
Riječ je o bijeloj rotkvi.

Bijela rotkva sa domaćim medom djeluje dobro na našu probavu – Uzmite bijelu rotkvu, naribajte ju i pomiješajte sa žličicom meda te pojedite dobivenu smjesu, ujutro na prazan stomak. Rotkva i med će također blagotvorno djelovati na probavni sustav i smanjiti opasnost od pojave hemoroida.

Od rotkve se može napraviti i melem koji djeluje direktno na hemoroide. Pasiranu rotkvu, pomiješanu sa mlijekom, nanesite na hemoroide. Ovaj melem će jako dobro djelovati, otkloniti bolove i otok od hemoroida.
Za kraj ćemo spomenuti mast od maslačka.

Mast od maslačka je prirodni lijek protiv hemoroida

– Mast se priprema u mjesecu svibnju, kada je cvijet maslačka svježi i najjači. Uzmite 500 grama svinjske masti i ugrijte ju da se sasvim rastopi. U rastopljenu svinjsku mast ubacite 40 cvjetova maslačka i kratko pustite na vatri da cvjetovi stignu ispustiti svoje ljekovite sastojke. Promiješajte cvjetove u masti i sklonite sa vatre. Posudu sa smjesom poklopite i ostavite preko noći na sobnoj temperaturi. Sutradan, smjesu opet lagano ugrijte, tek toliko da ju možete procijediti. Mast koju ste dobili, dobra je za liječenje hemoroida. Ovom mašću možete mazati hemoroide i par puta dnevno. Jako je dobra za ublažavanje neugodnih simptoma.

hemoroidi - prirodna rješenja

PRIRODNA RJEŠENJA ZA HEMOROIDE: Ove su metode uspješne, čak i kad se čini da vam ne gine operacija

Čak nema potrebe ni za kremama i mastima. Mala prilagodba životnih navika i prirodni recepti sve su što vam treba
Rektalni problemi, nažalost, mogu pogoditi svakog i u svako vrijeme. To znači da studenti, uredski djelatnici, pa čak i sportaši mogu iskusiti ovaj neugodan problem. Međutim, postoje stvari koje možete odraditi kod kuće i olakšati si simptome ili ih, pak, trajno ukloniti. Neki su se čak riješili hemoroida i onda kad je stanje zahtijevalo kiruršku intervenciju.

Ležanje na boku
Ležeći je položaj najprikladniji za one koji pate od hemoroida jer se na taj način mogu riješiti bolnih osjeta u zdjelici i anusu. Osim toga, preporuča se korištenje medicinskih krema koje će ukloniti upalni proces tijekom noći. Najpogodnija pozicija za spavanje je ležanje na boku, a najbolje je da mijenjate strane tako da krv ne stagnira. Ne preporuča se spavati na leđima jer ta pozicija olakšava protok krvi u vene rektuma, čime se povećava pritisak na ovom području.

Aloe vera
Aloe vera je izvrstan lijek koji omogućuje izliječenje u početnim fazama razvoja hemoroida i može pomoći u uklanjanju bilo kakvih nelagoda u kasnijoj fazi. Jedna od najvećih prednosti ove biljke je u njezinu hipoalergenskom učinku, što znači da može pomoći ukloniti upalni proces i poticati brzo ozdravljenje tkiva. Kada se uzima oralno, aloe vera može imati laksativni učinak, a meka stolica znači da se sluznica rektuma neće ozlijediti. Također možete primijeniti aloe veru u obliku losiona ravno na anus. Ove metode mogu biti učinkovit način uklanjanja boli i otekline te mogu zaustaviti krvarenje.

Češnjak
Zbog svojih protuupalnih svojstava, češnjak se koristi za liječenje hemoroida jer potpuno uništava infekciju u venama i uklanja sve kasnije upale. Češnjak pomaže smanjiti hemoroide i ne uzrokuje nikakvu nelagodu.
Recept za pastu od češnjaka:
Pomiješajte jednu žličicu meda, 20 g fino nasjeckanog češnjaka i 50 ml mlijeka.
Kuhajte smjesu uz stalno miješanje. Gustu masu treba pažljivo usitniti i ostaviti da oko 3 sata.
Nanesite pastu na tampon i upotrijebite ga prije spavanja. Također možete jednostavno podmazati upaljeni hemoroidni čvor.

Udobne gaćice
Imate li hemoroide, trebate nositi odjeću od pamuka. Pamučno donje rublje osigurava dobru cirkulaciju zraka koja smiruje osjetljivu kožu. Važno je promijeniti donje rublje svaki dan. Također se preporučuje da nosite gaćice koje vas ne stežu tako da koža ima mjesta za disanje.

Vlaknasta prehrana
Crijeva bi trebala raditi glatko, a takav učinak može se postići redovitom konzumacijom povrća bogatog vlaknima, cjelovitih žitarica, voća, šljiva, zobenom kaše, heljde i ječma. Vlakna pomažu pri uklanjanju toksina, normaliziraju razinu kolesterola u krvi, potiču povećanje obujma fekalne mase te jačaju crijeva.

Plivanje, hodanje, trčanje
Sjedilački stil života je dokazani čimbenik u razvoju hemoroida. Mnogi bolesnici s hemoroidima pogrešno vjeruju da ta bolest znači da ne smiju vježbati. Ovo je uobičajena zabluda. Zapravo, tijekom razdoblja remisije, to nije samo moguće, već je čak nužno. Glavna stvar koju treba imati na umu jest da je potrebno odabrati pravu vrstu aktivnosti. Ako vam liječnik strogo ne propisuje mirovanje, tada kratka šetnja ili lagana tjelovježba neće učiniti nikakvu štetu. Vrste aktivnosti preporučene za one koji pate od hemoroida obično su hodanje, trčanje, plivanje, skijanje – aktivnosti koje “raspršuju” krv, jačaju kardiovaskularni sustav, a istodobno ne opterećuju mišiće abdomena i zdjelice.

Kratak boravak na WC-u
Iako može izgledati bezopasno, dugo sjedenje na toaletu može dovesti do pojave ili pogoršanja već postojećih hemoroida. Ako se naprežete dok sjedite na školjci, pritisak u trbušnoj šupljini raste i vene u rektumu otiču. Ponavljanje ovog procesa, pogotovo tijekom duljeg razdoblja, može dovesti do tromboze (začepljene vene) ili razvoja hemoroida.

Hladan oblog
Budući da led ima anestetički i hemostatički učinak, hladnoća može biti odličan način liječenja hemoroida. Niska temperatura čini da krvne žile (uključujući vene u rektumu) postanu uske, što dovodi do slabljenja dotoka krvi i smanjenja ili nestanka krvarenja. Da biste napravili oblog, stavite presavijeni zavoj ili maramicu u hladnu vodu i pričvrstite ga na hemoroidne čvorove nekoliko minuta. To će biti dovoljno da ohladi upalu i ublaži bol.

Pijenje puno vode
Nedovoljan unos vode tijekom dana jedan je od uzroka stagnacije krvi i stanične smrti, koja dovodi do nastanka hemoroida. Nedostatak vode uzrokuje da se zgusne krv, što zatim dovodi do pogoršanja cirkulacije kroz kapilarni sustav rektuma. To uzrokuje pojavu ili pogoršanje hemoroida. Stoga je važno piti češće i uvijek nositi sa sobom bocu vode.

hemeroidi

Hemoroidi (hemeroidi) – simptomi, dijagnoza i liječenje

Hemoroidi  (hemeroidi) se često spominju kao bolest suvremenog društva, no unatoč tome veliki broj osoba nerado govori o ovom problemu.

Premda najčešće nisu opasni, hemeroidi mogu biti vrlo neugodni stoga je potrebno liječenje započeti na vrijeme, ali i uvesti neke promjene u prehrambenim i životnim navikama, kako bi se neugodne posljedice ublažile.

Pored zdrave prehrane bogate biljnim vlaknima, dovoljnog unošenja tekućine i pravilne higijene, korisno je znati da postoje i mnogi prirodni lijekovi protiv hemoroida (hemeroida), a mi vam u nastavku donosimo popis onih koji su se pokazali najučinkovitijima.

Hemoroidi nastaju bubrenjem vena u zadnjem dijelu debelog crijeva i neposredno iznad anusa. Veličinom mogu varirati, a mogu biti prolazni ili veoma bolni.

Obično se javljaju kad dođe do pritiska na krvne žile u području anusa, što se može dogoditi:

tijekom trudnoće,
kod pretilih osoba,
zbog velikog naprezanja prilikom obavljanja velike nužde,
zbog konstipacije ili proljeva,
nakon dizanja teškog tereta,
za vrijeme uzimanja lijekova koji šire krvne žile ili zbog genetske sklonosti za proširenim venama.
Hemoroidi mogu biti vanjski i unutarnji, a unutarnji hemoroidi mogu početi izlaziti. Unutarnji hemoroidi ne bole, ali često krvare i upravo je to glavni simptom prema kojem se primjećuju.

Unutarnji dio probavnog trakta nije pod našom kontrolom jer je nastao od drukčijeg tkiva u zametku prilikom tjelesnog razvoja. Vanjski dio anusa sadrži živčane završetke što čini vanjske hemoroide izuzetno bolnima.

Simptomi hemoroida su:

bol pri vršenju nužde,
krvarenje,
svrbež,
peckanje,
neugoda pri sjedenju.

Koji je uzrok hemoroida (hemeroida)?

Pojačani pritisak na vene u rektalnom području najčešći je uzrok pojave hemoroida. Kako pritisak raste, krv se pojačano nakuplja u venama i uzrokuje otjecanje. Ako se pritisak ne smanji, te ako to traje dovoljno dugo, nateknute i proširene vene šire se na uštrb okolnog kavernoznog (spužvastog) tkiva koje bubri i otiče. Tada nastaju hemoroidi.

Hemoroidalni čvorovi su normalne anatomske strukture, a njihovo uvećanje predstavlja hemoroidalnu bolest. Bolest nastaje djelovanjem riziko faktora na osobe koje imaju sklonost prema toj bolesti. Najčešći i najveći riziko faktor je neuredno pražnjenje. Naime, tvrda i neredovita stolica zahtijeva dugotrajno sjedenje na WC školjci i napinjanje prilikom pražnjenja, što povećava tlak u hemoroidalnim čvorovima i dovodi do njihovog uvećanja.

Zdravom i pravilnom prehranom regulirati stolicu. U prehrani upotrebljavati više vlakana i namirnica biljnog porijekla. Konzumirati puno tekućine, koja čini stolicu mekšom. Eliminirati loše navike. Promijeniti način života: puno se kretati, izbjegavati nepotrebna opterećenja. Jedan od bitnih elemenata je i regulacija tjelesne težine. Sve ove radnje dovode do regulacije stolice i pražnjenja, što uveliko smanjuje mogućnost nastanka hemoroidalne bolesti.

Najčešći uzroci nastanka hemoroida su sljedeći:

žurba prilikom defekacije – pretjerano naprezanje kako bi se što prije obavila stolica stvara pritisak na rektum,
proljev ili opstipacija (zatvor) – također mogu stvoriti pritisak na debelo crijevo i rektum,
dugotrajno sjedenje na toaletu – zbog neprirodnog položaja i dugotrajnog naprezanja,
tvrda stolica – koja uzrokuje snažno naprezanje kako bi se obavila nužda,
slabljenje vezivnog tkiva anusa i rektuma – koje može biti uzrokovano starijom životnom dobi ili genetskom predispozicijom,
prehrana siromašna vlaknima – jer ona omekšavaju stolicu i olakšavaju probavu,
često podizanje teških predmeta – kao što takvo snažno naprezanje može uzrokovati bruh, moguće je da rezultira i nastankom hemoroida.

Unutarnji i vanjski hemoroidi (hemeroidi)

Iako se pojmovi unutarnji i vanjski hemoroidi (hemeroidi) često koriste, oni zapravo nisu točni – naime, radi se samo o različitim stupnjevima hemoroidalne bolesti.

“Hemoroidalna bolest ima 4 stupnja. Prva dva stupnja su unutar čmara, treći izlazi prilikom defekacije (nužde) ali se može manualno ili spontalno reponirati, a četvrti stupanj je stalno vani i nema mogućnosti njegove repozicije”, objasnio je prim. Ratančić.

Prema tome, prvi i drugi stupanj bolesti često se u govoru nazivajuunutarnji hemoroidi (hemeroidi). Nalaze se dovoljno duboko unutar rektuma da se ne mogu vidjeti golim okom, a teško ih je i osjetiti. Obično ne uzrokuju bol jer se u tom području crijeva ne nalazi mnogo živčanih završetaka, ali zato mogu uzrokovati krvarenje te osjećaj nedovoljnog pražnjenja crijeva.

Treći i četvrti stupanj bolesti najčešće se opisuju kao vanjski hemoroidi. Nastaju oko anusa, prekriveni su rektalnom sluznicom, a zbog mnogo živčanih završetaka na tom području mogu uzrokovati jaku bol i krvarenje nakon obavljanja nužde. Mogu i trombozirati (što znači da je došlo do grušanja krvi u njima) i izazvati bolnu tamnocrvenu oteklinu zbog čega je otežano čišćenje analnog područja.

Hemoroidi (hemeroidi) – simptomi

Ovisno o tome gdje se nalaze, simptomi hemeroida se razlikuju, kao što se razlikuju od osobe do osobe ovisno i o stupnju veličine hemeroida.

Prvi i drugi stupanj hemoroidalne bolesti (tzv. unutarnji hemoroidi) uzrokuju:

krvarenje iz rektuma – obično nakon pražnjenja crijeva, odnosno obavljanja nužde; možete primijetiti krv u stolici, na toaletnom papiru ili na stijenkama WC školjke;
osjećaj nedovoljnog pražnjenja crijeva – kao da nešto otežava obavljanje velike nužde;
bol prilikom obavljanja nužde – iako unutarnji hemoroidi (hemeroidi) rijetko uzrokuju bol, moguće je da dođe do prolapsa, odnosno izlaska hemeroida iz unutrašnjosti crijeva kroz anus što je vrlo bolno.
Treći i četvrti stupanj hemoroidalne bolesti (tzv. vanjski hemoroidi) uzrokuju:

otekline – vidljive otekline odnosno “kvrge” na vanjskoj strani anusa;
svrbež i crvenilo – često ako dođe do upale, hemoroidi (hemeroidi )postaju osjetljivi te mogu uzrokovati svrbež i neugodu;
bol – posebno prilikom sjedenja ili obavljanja nužde, također prilikom čišćenja analnog područja,
krvarenje – obično je u pitanju roza, svježa krv nastala iritacijom rektuma.
Diranje, trljanje ili pretjerano čišćenje hemeroida može samo pogoršati simptomi.

Dijagnoza hemoroida (hemeroida)

Liječnik na temelju prijavljenih simptoma i izvršenog pregleda prepisuje terapiju. S obzirom na to da su simptomi raka debelog crijeva slični simptomima hemoroida (krvarenje i jaka bol), u slučaju da je pacijent stariji od 50 godina ili ako je u rizičnoj skupini za rak crijeva, liječnik će ga poslati na dodatne pretrage, najčešće kolonoskopiju.

Liječenje hemeroida kod kuće

Iako hemeroidi ne predstavljaju stanje opasno po život, ipak narušavaju kvalitetu života. No kada je potrebno otići liječniku zbog hemeroida?

Svakako otiđite liječniku ako primijetite krv u stolici ili na toaletnom papiru!

Kod hemeroida trećeg i četvrtog stupnja, posjetite liječnika ako simptomi ne nestaju nakon tjedan dana samoliječenja (o tome više pročitajte u nastavku teksta).

Ovi hemoroidi obično sami nestaju kroz nekoliko dana, no kad se jednom pojave, obično se i vraćaju.

Za tretiranje manjih hemoroida dovoljno je uvesti neke promjene u prehrani i u navici obavljanja nužde. Većinom nije potreban kirurški zahvat i liječenje hemeroida se svodi na promjene životnih navika.

Kako kućno liječenje zaista može pomoći u uklanjanju hemeroida pokazalo je najnovije istraživanje iz 2018. godine na kojem su sudjelovale osobe koje su patile od hemeroida i analnih fisura. Jedino liječenje odnosilo se na promjenu prehrane te promjenu navika obavljanja nužde, a rezultati su pokazali znakovito poboljšanje stanja kod gotovo svih bolesnika!

Hemoroidi i prehrana

Hemoroide (hemeroide) je moguće prevenirati pravilnom prehranom, stoga slijedite iduće savjete:

jedite puno vlakana – hrana s cjelovitim žitaricama poput integralnog kruha i zobenih pahuljica, suhog voća, mahunarke,
izbjegavajte nezdravu hranu koja ne sadrži hranjive tvari niti vlakna, npr. sladoled, gazirana pića, bijeli kruh,
pijte puno vode – 8 do 10 čaša dnevno, a izbjegavajte previše kofeina i alkohola jer oni mogu dovesti do opstipacije,
prirodni omekšivači stolice mogu biti korisni ako imate tvrdu stolicu. Najčešće se preporučuju prirodni preparati koji sadrže psyllium. Izbjegavajte laksative jer mogu izazvati proljev i iritirati hemoroide te tako pogoršati situaciju.
izbjegavajte previše ljute i začinjene hrane.
Hrana koju je potrebno izbjegavati:

sir,
čips i ostale grickalice,
fast-food,
sladoled,
meso i mesne prerađevine,
polupripremljena jela iz trgovina,
industrijska procesirana hrana.
Hemoroidi i aktivnost

Umjerena fizička aktivnost u kombinaciji s prehranom bogatom vlaknima može biti dovoljna za rješavanje hemeroida prvog stupnja. Kretanje potiče i olakšava probavu.

Primjerice, dovoljna je svakodnevna šetnja od 20 do 30 minuta da se stimulira rad crijeva i otklone neugodnosti vezane uz probavu.

Obavljanje nužde

Korisno je otići na toalet čim osjetite potrebu, ne čekati predugo jer to stvara pritisak na rektalno područje.

Izbjegavajte pretjerano stiskati, opustite se i neka se stvari dogode svojim prirodnim tokom. Nemojte zadržavati dah dok obavljate nuždu.

Previše sjedenja

Ako dugo sjedite, pokušajte si organizirati rad tako da se svako malo prošetate; dugotrajno sjedenje nije dobro za sprječavanje hemoroida, kao što općenito nije dobro za zdravlje.

Hemoroidi (hemeroidi) – kreme i masti

I krema i mast za hemeroide sadrže aktivne tvari koje se nanose direktno na problematično područje kako bi se ono smirilo i zaustavilo bol. Kad je kod hemeroida prisutno krvarenje, potrebno je koristiti blažu kremu kako ne bi došlo do nadraživanja. Nanošenje kreme može se obaviti prstima ili pomoću vate.

Medijski prostor je danas preplavljen različitim reklamnim porukama, između ostalog i za čudotvorne preparate koji liječe sve, pa i hemoroide. Naravno da ima preparata koji pomažu, ali treba biti oprezan i uzimati prema preporuci liječnika provjerene i sigurne preparate. Oni mogu smanjiti, a ponekad čak i eliminirati tegobe, u sprezi sa smanjenjem riziko faktora i loših navika čak i dugotrajnije pomoći, ali nikada neće i ne mogu dovesti do potpunog izlječenja.

Tople kupke

Tople kupke u trajanju od 20-ak minuta mogu uvelike olakšati bol, kao i svrbež. Preporučuje se nakon obavljanja nužde sjediti u kadi ili lavorupunom tople vode bez jakih sapuna, a nakon ove male terapije vrlo nježno ručnikom osušiti analno područje (tapkanjem, ne brisanjem).

pretilost

Zašto se debljamo i kako smršaviti?
Pa to je barem jednostavno, sve što trebamo učiniti je – jesti manje i kretati se više, odnosno potrošiti više kalorija nego što unesemo hranom. To je sigurno istina jer tako nam stručnjaci kažu!

Ali naravno da nije tako, jer da jeste, onda bi do sada već svi koji imaju višak kilograma smršavili i nitko više ne bi postavljao to pitanje. Da je tako, onda ne bi u cijelom svijetu vladala epidemija debljine i metaboličkog sindroma. Naime, debljina nije samo estetski problem (iako ga mi žene obično tako doživljavamo), debljina je vanjski simptom koji pokazuje unutarnji poremećaj metabolizma. Debljina je često samo jedan od pokazatelja tzv. metaboličkog sindroma. Povišen šećer u krvi, poremećena vrijednost masnoća u krvi (povišeni trigliceridi i nizak HDL), povišen krvni tlak, inzulinska rezistencija te abdominalna pretilost (nakupljanje masnog tkiva u području trbuha) skupina je metaboličkih poremećaja koji povećavaju rizik za razvoj srčano-žilnih bolesti i dijabetesa tipa 2. Možemo reći da isto ono što izaziva visoki šećer, visoke trigliceride, visoki tlak i inzulinsku rezistenciju – isto to izaziva i debljanje.

Izgladnjujuće dijete za mršavljenje, koje se baziraju na manjem kalorijskom unosu hrane i većoj tjelesnoj aktivnosti, u praksi su se pokazale potpuno neuspješne. Naša osobna iskustva, iskustva poznanika, ali i znanstvena istraživanja pokazuju da takve dijete mogu dovesti do mršavljenja, međutim nakon toga najčešće slijedi povratak na početnu ili još veću težinu. Mnogi su uspješno izgubili kilograme, ali vrlo su rijetki oni koji su novu težinu i zadržali. Taj poznati yo-yo efekt uobičajen je fenomen koji prati gotovo sve dijete za mršavljenje.

Onima koji nikako ne mogu smršaviti dijetom i koji pate od ozbiljne pretilost, liječnici preporučuju drastičnije mjere – različite vrste operacija pod nazivom bariatrična kirurgija. To može biti odstranjivanje dijela želuca, postavljanje prstena na želudac, postavljanje balona u želudac, bypass želuca ili bypass dijela tankog crijeva. Cilj ovih užasnih operativnih zahvata je smanjivanje zapremine želuca kako bi se smanjio unos hrane, ili smanjivanje apsorpcije hrane u tankom crijevu, tako što se operativnim putem isključuje dio tankog crijeva iz probavnog trakta. Ovo dovodi do smanjene apsorpcije kalorija i mršavljenja, ali i do teškog nutritivnog deficita (nedostatka hranjivih tvari) što vodi razvoju mnogih bolesti. Ove drastične metode, koje imaju mnoge teške posljedice, dovode do privremenog gubitka kilograma, ali ne i do trajnog rješenja. No čak i kad bi bile djelotvorne za mršavljenje, nikako se ne bi trebale provoditi s obzirom na teške posljedice po zdravlje.

Dakle, uz sve savjete stručnjaka, uz sve dostupne metode, pa čak i uz teške operativne zahvate, i dalje neuspješno vodimo bitku s prekomjernom tjelesnom težinom. Zašto je to tako? Drastično smanjivanje unosa hrane, odnosno izgladnjivanje tijela dijetama, dovodi do toga da tijelo smanjuje potrošnju energije zbog štednje. To je, naime, jedan od programiranih mehanizama za preživljavanje, koji je ljudskoj vrsti osigurao opstanak u vremenima nedostatka hrane. To znači da kod gladi i nedostatka hrane, tijelo štedi energiju tako da minimalno troši a maksimalno sprema. Zato kad više ne možete podnijeti gladovanje, što na duže staze ne može nitko, počinje ponovno debljanje bez obzira na to što jedete, jer tijelo svu dobivenu hranu sprema kao rezervu energije “za kasnije”. Ovo dovodi do usporavanja metabolizma, što otežava svaki slijedeći pokušaj mršavljenja. Oni koji su mnogo puta provodili dijete za mršavljenje, znaju da je svaka slijedeća sve teža i manje učinkovita.

Teorija o ”kalorijama unutra” i ”kalorijama van” jedna je iskrivljena slika funkcioniranja ljudskog organizma. Većina stručnjaka, liječnika i nutricionista zanemaruju činjenicu da je čovjek biološko biće a ne motor s unutrašnjim sagorijevanjem. Zaboravljaju da je ljudsko tijelo genetski uvjetovano i evolucijom prilagođeno određenoj vrsti hrane, koja se stotinama tisuća godina uvijek nalazila spremna u prirodi u svom cjelovitom obliku, dostupna čovjeku da zadovolji sve njegove biološke potrebe.

Fokus se postavlja na kalorijsku vrijednost hrane, a zanemaruje se vrsta hrane koja direktno djeluje na hormonalnu ravnotežu ljudskog organizma. U toj priči o “unosu i potrošnji kalorija” stručnjaci zaboravljaju reći (ili vjerojatno ni sami to ne znaju) da hormoni zapravo imaju najveći utjecaj na promjenu tjelesne težine, a ne količina unesenih i potrošenih kalorija. Poznato je npr. da nedostatak hormona štitnjače (usporeni metabolizam, hipotireoza) može dovesti do povećanja tjelesne težine, kao što i višak istog hormona (ubrzani metabolizam, hipertireoza) može dovesti do mršavljenja. Poznato je i da hormon kortizol dovodi do debljanja, bilo da ga primamo kao terapiju ili ga sami proizvodimo previše (npr. kod stresa i nedovoljno sna). Međutim, kod najvećeg broja slučajeva, uzrok debljanju je jedan drugi hormon – inzulin.

Namirnice bogate ugljikohidratima (šećerom i škrobom), kao što su krumpir, riža, kruh, tjestenina, peciva, kolači, odnosno bilo što načinjeno od brašna i šećera, razgrađuju se u probavnom sustavu na osnovne molekule šećera – glukozu. Glukoza se brzo apsorbira u krvotok, što dovodi do naglog podizanja razine šećera u krvi i odmah potom se iz gušterače izlučuje inzulin koji ima zadatak da ukloni šećer iz krvi. Inzulin to radi tako da jedan dio glukoze šalje u mišiće i jetru, kao gorivo za sljedećih nekoliko sati, a ostatak šećera pretvara u masnoću i pohranjuje u masnim stanicama kao zalihu energije “za kasnije”.

Kako je u čitavom krvotoku normalno imati samo 5 grama glukoze, jer je sve preko toga toksično i opasno za zdravlje, tako inzulin brzo isprazni krvotok od glukoze pa je šećer u krvi nedugo nakon jela još niži negoli prije jela. Tijelo tada “misli” da mu nestaje goriva (energije), ali još uvijek visoka razina inzulina u krvotoku sprečava korištenje one spremljene masnoće za energiju. Jer, dok god je inzulin prisutan u krvotoku ne može doći do sagorijevanja pohranjene masnoće, budući da inzulin na neki način “zaključava” masnoću unutar masnih stanica. Rezultat je glad i potreba za hranom koja će dati brzu energiju. Ako tada posegnemo za ugljikohidratima, tijelo ih ponovno sprema kao energiju u vidu masnih naslaga sve dok je inzulin u krvi visok i tako se vrtimo u krug.

Drugim riječima, visoka razina inzulina u krvi, zbog prehrane bogate šećerom i škrobom, dovodi do nakupljanja masnih naslaga i debljanja. I obrnuto, niska razina inzulina omogućuje masnim stanicama da polako otpuštaju svoj sadržaj masnoće što dovodi do njezinog sagorijevanja i mršavljenja. Dobra vijest je da sami možemo utjecati na količinu inzulina u krvi. To je, dapače, relativno lako, potrebno je samo pozorno birati hranu koju unosimo u organizam. Šećer i drugi ugljikohidrati izazivaju izlučivanje inzulina, dok masnoća i proteini ne dovode do iste stimulacije ovog hormona. Upravo ovo je razlog zbog kojeg prehrana s dovoljno niskom količinom ugljikohidrata, kod osoba sa prekomjernom tjelesnom težinom, gotovo bez greške dovodi do mršavljenja. Budući da se istovremeno može jesti ostala hrana (osim ugljikohidrata), kod ovakvog načina mršavljenja nema gladi.

Izvor: Istine i laži o hrani

zelena kura

Zelena kura je popularna varijanta LCHF prehrane s nešto strožim izborom namirnica koja dovodi do svojevrsnog čišćenja i resetiranja organizma. Izvrsna je kod svih probavnih tegoba kao što su nadutost i bolovi u trbuhu, kod kroničnog umora i nedostatka energije. Također je učinkovita kod tvrdokornog viška kilograma kojeg se nikako ne možete riješiti. Zelena kura upravo je osmišljenja kao pomoć za oslobađanje od prejedanja i ovisnosti o šećeru, kao i bilo koje druge vrste gubitka kontrole nad konzumacijom hrane.

Zelena kura znači da nekoliko tjedana, ili još bolje nekoliko mjeseci, prehranu baziramo uglavnom na čistim cjelovitim namirnicama: zelenom povrću, proteinima i masnoći. Proteine biramo iz mesa, ribe i jaja, a od masnoća koristimo prirodne masti kao što su svinjska mast, maslac, maslinovo i kokosovo ulje. Od povrća biramo uglavnom zeleno lisnato, ali naravno dozvoljeno je i sve ostalo povrće. Dozvoljena je umjerena količina orašastih plodova i sjemenki, kao i kokosovo brašno za izradu kruha ili peciva, te kefir iz domaće radinosti. Ostali mliječni proizvodi, kao ni voće, nisu dozvoljeni.

Zelena kura omogućuje da se zaustave procesi vrenja ili fermentacije u tijelu, do kojih dolazi zbog pretjeranog unosa ugljikohidrata te nepravilne i nepotpune razgradnje namirnica u probavnom traktu. Ugljikohidrati svih oblika predstavljaju hranu gljivicama i bakterijama, a njihovi otpadni produkti mogu prouzročiti različite tegobe kao što su nadutost i bolovi u trbuhu, umor, nedostatak energije, poteškoće s koncentracijom, kao i neuspjeh u pokušaju skidanja viška kilograma.

S obzirom na vaša ranija iskustva s kefirom, odlučite da li ćete ga ostaviti u prehrani ili ga izbaciti na neko vrijeme. Prilikom izbora povrća, obratite pažnju da li vas neke vrste možda napuhuju pa izbacite i njih (FODMAP ugljikohidrati). Ova dijeta je čista detoksifikacija tijela koja probavnom sustavu daje prijeko potreban odmor od procesa vrenja, poboljšava probavu hrane i pomaže tijelu da se vrati u ravnotežu. Zato je bitno da izbacite sve što vas napuhuje, to kod nekih osoba može biti kupusasto i lukovičasto povrće, ili kefir, to ćete otkriti sami.

Rezultati se vide brzo ali dosljednost je neophodna. Iako možda zvuči radikalno, Zelenu kuru ipak nije teško provoditi, jer nema gladovanja. Kao i kod LCHF prehrane, ne radi se o gladovanju nego o mudrom biranju i dozvoljene se namirnice smiju jesti do sitosti. Zapravo je vrlo jednostavno ići u kupovinu i pripremati hranu s čistim namirnicama, sve ide puno brže. Bez osjećaja grižnje savjesti možemo koristiti prirodne masnoće, koje daju sitost i energiju, pa smo i s manjom količinom hrane siti i zadovoljni.

Kao rezultat dosljedno provedene Zelene kure kao nagradu ćemo dobit ravniji i mirniji trbuh, priliv nove energije i vitalnosti, ljepši ten i kosu, poboljšano pamćenje i koncentraciju, kvalitetniji san te uz mnoge druge pozitivne zdravstvene promjene možemo očekivati i lakši i brži gubitak viška kilograma.

Napomena: Ako ranije niste bili na LCHF moguće je da ćete prvih nekoliko dana osjetiti smetnje zbog promjene ”goriva” za tijelo, jer se tijelo "prešaltava" sa trošenja šećera za energiju na sagorijevanje masnoće. Koje smetnje su moguće i kako sebi pomoći u tom prelasku pročitajte ovdje.

I Namirnice koje možete slobodno jesti - osnovne namirnice ili baza prehrane:

Povrće koje raste iznad zemlje* po mogućnosti iz ekološkog uzgoja, posebno zeleno lisnato povrće: sve vrste kupusa, brokula, cvjetača, kelj, prokulica, špinat, blitva, raštika, mišancija, zelene mahune, artičoka, šparoge, tikvice, patlidžani, masline, zelena salata, endivija, matovilac, radić, rikula, krastavci, rajčica, paprika, koromač, celer, tikva (bundeva);
Lukovičasto povrće: luk, mladi luk, ljutika, češnjak, poriluk;
Avokado, limun;
Jaja na sve načine, kuhana, pržena, omlet, u salatama. Najbolja su organska ili domaća jaja zbog puno zdravijeg omjera omega-3 i omega-6 masnih kiselina.
Riba i druga hrana iz mora - rakovi, škampe, školjke. Nastojte često jesti plavu ribu jer je vrlo bogata esencijalnim omega-3 masnim kiselinama (npr srdela, skuša, lokarda).
Meso - janjetina, divljač, svinjetina, govedina. Ne uklanjajte masnoću sa mesa. Najbolje meso je od životinja koje prirodno pasu travu.
Perad - piletina, puretina, guske, patke... Ne uklanjajte kožu ispod koje se nalazi hranjiva masnoća.
Iznutrice - izvrstan izvor svih minerala i vitamina, posebice vitamina A i D, koje trebamo za mnoge važne funkcije u tijelu.
Masnoće - maslac, svinjska mast, čvarci, hladno prešano kokosovo i maslinovo ulje.
Suho meso - slanina i kobasice ali samo domaće koje ne sadrže glutaminate, nitrite i druge štetne kemikalije.
Domaća majoneza i umaci napravljeni od hladno prešanog maslinovog ulja, maslaca, domaćih jaja, začinskog bilja...
Đumbir, kurkuma, čisto začinsko bilje bez aditiva;
Voda je najbolje piće. Pijte često ali najradije između obroka, jer pijenje vode direktno iza ili za vrijeme obroka razrijeđuje želučane sokove i otežava probavu;
Lakto-fermentirane namirnice: domaći kefir, domaći jogurt, fermentirano povrće kao npr domaći kiseli kupus.

*Jedite što više zelenog lisnatog povrća, oko 1 kg dnevno. Paleo - LCHF - Zelena kura je način prehrane u kojem žitarice zamjenjujemo povrćem. Umjesto glutensko-škrobnog priloga (tjestenina, riža, krumpir) povrće čini volumen obroka a masnoće daju sitost.

II Namirnice koje možete jesti u ograničenim količinama - dodatne namirnice*

Korijenasto povrće sve osim krumpira: rotkvica, cikla, čičoka, koraba, mrkva, pastrnjak, repa, crna rotkva i sl. Najbolje je da korjenasto povrće jedete sirovo (naribano na salatu) a ne kuhano, jer skuhano ima više škroba.
Orašasti plodovi i sjemenke: orasi, bademi, lješnjaci, makadamia, brazilski orah, pekan, indijski oraščić. Od sjemenki bučine, suncokretove, lanene, sezamove i sjemenke konoplje. Mljevene orašaste plodove i sjemenke možete koristiti umjesto brašna za razna peciva i kruh, a od njih također možete raditi maslac i razne namaze;
Kokosovo brašno, ribani kokos, kokosovo mlijeko, kokosovo vrhnje;
Nezaslađeni kakao prah, psyllium prašak ili ljuspice (za peciva i kruhove ako treba);
Kava i čajevi bez mlijeka, topla ili hladna limunada (od zaslađivača možete koristiti steviju)

*Ovo su namirnice koje su vrlo zdrave ali sadrže više ugljikohidrata nego namirnice iz prve kategorije pa treba ograničiti njihov unos u Zelenoj kuri. Znači malo naribane cikle i mrkve u salati je svakako zdravo, samo vodite računa o količinama. Pazite na orašaste plodove i sjemenke - nisu zabranjeni ali imajte mjere - ne grickajte ih bezveze između obroka, nego ih upotrebite za obrok ili za kruh ako vam treba.

III Namirnice koje treba izbaciti:

Sve žitarice i brašno žitarica: pšenica, raž, ječam, pir (spelt), zob, proso, riža, kukuruz, heljda, amaranth, quinoa;
Sve mahunarke (grahorice): grah, slanutak, leća, soja, također zeleni grašak i bob;
Tjestenina, kruh, peciva, pizza, kroasani, krafne i svi drugi pekarski proizvodi od brašna žitarica;
Kus-kus, bulgur, palenta (žganci), kokice (popcorn), rižini keksi;
Pahuljice za doručak, cornflakes, müsli, žitne/zobene kašice, griz, čokolino, medolino i sl.;
Krumpir, čips i prženi krumpirići;
Šećer i proizvodi koji ga sadrže, slatkiši, kolači, keksi, peciva, biskviti, čokolada, marmelada, industrijski deserti, puding, nutela i sl;
”Prirodni zaslađivači”: javorov sirup, sirup agave, ječmeni i rižin slad, smeđi šećer;
Umjetni zaslađivači, aspartam i drugi;
Kupovni sokovi i svi zaslađeni napitci, voćni jogurti;
Margarin i industrijska ulja: kukuruzno, sojino, suncokretovo, repičino i sve vrste ulja koja se deklariraju pod nazivom jestivo ulje;
Kupovni suhomesnati proizvodi koji sadrže štetne kemijske dodatke: glutaminate (pojačivače okusa), razne kemikalije i šećere, kao što su hrenovke, kobasice, salame, paštete;
Industrijske prerađevine pune šećera, pšeničnog glutena, margarina, kemijskih aditiva – kupovna majoneza, kečap, dresing za salatu, mješavine začina, hrana iz vrećica, tuba, konzervi, kutija, tetrapaka i sl.;
Pivo, vino i sva ostala alkoholna pića;
Voće - sve vrste voća i sušeno voće;
Mlijeko i mliječni proizvodi;

Jedite konkretne obroke i ne grickajte između obroka. Konkretan obrok znači: nešto proteina (meso, riba, jaja) + hrpa povrća + masnoća u kojoj se pripremala hrana ili umak ili dresing na bazi maslaca, maslinovog ulja, žumanjaka, začinskog bilja... Jedite kad ste gladni i jedite do sita ali se nemojte prejesti. Nema potrebe da trpite glad, ali isto tako ako niste gladni - možete preskočiti obrok.

Uvedite u prehranu sirove namirnice jer su bogate netaknutim vitaminima, mineralima, antioksidantima, probiotičkim bakterijama i enzimima. Mnoge od ovih važnih supstanci se gube ili potpuno nestaju kuhanjem. Jedan od jednostavnijih načina za konzumiranje sirovih namirnica jesmoothie, kašasti sok od povrća i zdravih masnoća. Dodajte žumanjke, kokosovo ili maslinovo ulje, kokosovo mlijeko, mljevene bademe. Koristite što više zelenog lisnatog povrća. Nastojte nabavljati čiste prirodne namirnice iz organskog ili domaćeg uzgoja. Izbjegavajte sve industrijske prerađevine prepune umjetnih dodataka i kemikalija. Ne zaboravite u prehranu uključiti juhe od kostiju - melem za sve vrste probavnih tegoba i crijevnih bolesti.

Uz zelenu kuru se preporuča uzimati
Probiotike u tabletama
1-3 žlice hladno prešanog kokosovog ulja*

*Kokosovo ulje  pojačava sagorijevanje masnoće u tijelu i pomaže mršavljenju, jer se brzo pretvara u energiju zbog svojih kratkih i srednje dugih lanaca masnih kiselina. Djeluje protiv bakterija, gljivica i virusa te jača prirodni obrambeni mehanizam tijela (imunitet). Počnite sa 1 zličicom na dan ako ga nikad niste koristili i postepeno povecavajte dozu. Najjednostavnije je uzeti ovo ulje na način da ga rastopite u šalici čaja, kave ili juhe, ali ga naravno možete jesti i žlicom ako vam tako odgovara.

Izvor: Istine i laži o hrani 

procesirana hrana

Procesirana hrana, prejedanje i ovisnost

Koliko smo puta otvorili vrata hladnjaka ili ormarića s hranom u kuhinji tražeći nešto za jelo, iako zapravo uopće nismo bili gladni? Koliko često jedemo zbog gladi, a koliko često zbog žudnje za jelom? Veliki je broj ljudi koji su gotovo zaboravili kako izgleda (tj. kako se osjeća) pravi osjećaj gladi, i koji najčešće jedu zato što osjećaju pretjeranu potrebu ili žudnju za jelom. Mnogi su doživjeli da se u određenim prilikama jednostavno ne mogu kontrolirati i ne mogu prestati jesti sve dok ne osjete mučninu. K tome još i vjeruju da se radi o lošem karakteru ili proždrljivosti. No, ustvari se radi o osjetljivoj kemiji mozga. Ovaj problem, tj. poremećaj, izazvan je krivim izborom namirnica, jer određene vrste hrane stvaraju opijatske aktivnosti u mozgu.

Prva takva namirnica je šećer. On izaziva pretjeranu potrebu za jelom, posebice za još slatkog. Jednim dijelom zbog naglog podizanja i pada šećera u krvi što izaziva brzu glad i želju za još, ali i zbog utjecaja na osjetljive supstance u mozgu koje su sastavni dio našeg vlastitog sistema nagrađivanja, čime dolazi do stvaranja ovisnosti. Slatki okus sam po sebi, čak i ako ne potječe od šećera nego, recimo, od umjetnih sladila, dovodi do opijatskih aktivnosti u mozgu i stvara potrebu za još slatkog okusa.

Gluten (protein iz žitarica) i kazein (mliječni protein) dovode do stvaranja gluteomorfina i kaseomorfina – supstanci sličnih morfinima koje potiču aktivnost u mozgu na sličan način kao droge i izazivaju ovisnost. Zato se neki ljudi i djeca ”zakače” na kruh, tjesteninu i pekarske proizvode, jer ova hrana, kao i šećer, izaziva prekomjernu potrebu za jelom. Proizvodi od bijelog brašna (gluteomorfini) i mliječni proizvodi (kaseomorfin) zajedno – najgora su kombinacija dvaju opijata. Primjer je pizza – omiljena brza hrana svih generacija, na svim kontinentima.

Glutaminati (pojačivači okusa E621-E625) također potiču apetit i želju za više hrane nego što nam je potrebno. Kao što im i ime kaže, glutaminati pojačavaju okuse pa je mnogim ljudima hrana s glutaminatima ukusnija, što dovodi do prejedanja. Osim što su vrlo štetni, što izazivaju pojačano izlučivanje inzulina i brzu ponovnu glad, glutaminati također djeluju na osjetljivu kemiju ljudskog mozga.

Ljudsko tijelo je opremljeno prirodnom regulacijom apetita, kao i regulacijom potrošnje energije. No, proizvođači hrane našli su načina kako da prevare ove prirodne mehanizme, kreirajući kombinacije u procesiranoj hrani, koje nas tjeraju da jedemo puno više nego što nam je potrebno. Procesirana hrana, što nije ništa drugo nego fini naziv za junk food (hrana smeće), sadrži kombinacije slatkog, masnog i slanog, velike količine škroba, pšeničnog brašna i glutena, šećera, glukozno-fruktoznog sirupa (HFCS), te umjetne masti kao što su margarin i trans masti. Prženi krumpirići su tipična hrana koja izaziva ovisnost, zbog kombinacije šećera (škrob iz krumpira), soli i loših masti (ulja za prženje).

Svima nam je poznato da svako prekomjerno uživanje u hrani neminovno dovodi i do debljanja. Ali zašto je tako teško slijediti savjete stručnjaka kad nam kažu ”budite umjereni”? Zato što se ovdje ne radi o snazi volje ili karakteru, nego o nečem jačem od nas. Znanstvenici smatraju da debljina i ovisnost imaju zajedničku neurobiološku pozadinu, odnosno da je debljina povezana s djelovanjem hrane na sustav nagrađivanja (food reward hypothesis of obesity). Kako je već rečeno, šećer, pšenično brašno i procesirana hrana, izazivaju u kemiji mozga sličnu aktivnost kao i droge. U centru za nagrađivanje u našem mozgu ova hrana ima djelovanje kao opijati, pa kad jedemo takvu hranu osjećamo sve jaču žudnju za još, čime upadamo u začarani krug kojeg nazivamo ovisnost.

Osim velike količine šećera, glukozno-fruktoznog sirupa, pšeničnog brašna, glutena i hidrogeniziranih masti, procesirana hrana nakrcana je kemijskim aditivima od kojih su mnogi vrlo štetni. To su različiti konzervansi, umjetne boje, umjetne arome, sredstva protiv zgrušavanja, emulgatori, stabilizatori, antioksidansi, regulatori kiselosti, umjetni zaslađivači, pojačivači okusa i sl. Proizvođači tvrde da su kemijski aditivi sigurni za konzumaciju, ali to nije istina i istraživanja pokazuju drugačije. Zapravo je za mnoge dozvoljene kemijske aditive dokazano da su kancerogeni, da izazivaju alergije, probleme s probavom, hiperaktivnost kod djece i mnoge druge poremećaje.

Osim što je nakrcana sastojcima štetnim za zdravlje, procesirana hrana je nutritivno siromašna. Procesom prerade mijenjaju se ili potpuno nestaju važne komponente iz hrane, gube se vitamini, minerali, vlakna i voda, a masnoće oksidiraju, tako da je ono što ostaje u gotovom proizvodu ravno nuli, što se tiče nutritivnog sadržaja. Ne dajte se zavarati popisom vitamina i minerala na pakovanjima proizvoda. To su sintetički dodaci i nemaju isto djelovanje kao vitamini i minerali iz prave hrane, koji u hrani dolaze u prirodnom obliku i pravilnom omjeru jedni s drugima, što je važno jer djeluju sinergijski. Osim toga, prava hrana prepuna je fitonutrijenata i elemenata u tragovima koji svi igraju važne uloge za pravilno funkcioniranje organizma i dobro zdravlje.

Ako je neka hrana nutritivno siromašna, a puna štetnih sastojaka, zašto bismo uopće jeli tu hranu?Procesirana hrana nije prava hrana, pod kojim god imenom dolazila. Sve je to isto: tjestenina, kruh i svi ostali komercijalni pekarski proizvodi i peciva, pizza, keksi, kolači, pahuljice i žitarice za doručak, čokolino, medolino, müsli, grickalice, slatkiši, bomboni, sladoled, krafne, kroasani, krekeri, grisini, voćni sokovi, voćni jogurti, gazirana pića, deserti, pudinzi, sladoledi, umaci, dresinzi, kečap, majoneza, biljna ulja, margarin, hrenovke, salame, kobasice, pašteta, sirevi iz supermarketa u obliku velikih pravokutnih blokova, sirni namazi, čokoladni namazi, marmelade, mješavine začina, kocke za juhu, juhe iz vrećica, hrana iz konzervi, mlijeko s rokom trajanja nekoliko mjeseci, smrznuta gotova hrana, riblji štapići, pileći medaljoni, sojini hamburgeri, komercijalni ”bezglutenski” proizvodi, energetske pločice i mnogi, mnogi drugi.

Hrana je riječ koja je odavno izgubila svoje pravo značenje. Hrana bi trebala biti nešto što hrani tijelo, a ne bilo što što možemo staviti u usta. Nažalost, danas se hranom nazivaju i stvari koje ne samo da ne hrane, nego i ubijaju. Trebali bismo bojkotirati najgore procesirane proizvode, kupovati prave čiste namirnice i sami pripremati svoju hranu. Također se trebamo angažirati i poduprijeti lokalnu proizvodnju na malo, organski i biodinamički uzgoj, koji ne samo da pogoduje čovjeku nego i čuva okoliš, ravnotežu u prirodi i biološku raznolikost na zemlji.

Ako ste ovisni o junk hrani, šećeru i skloni prejedanju, za vas je Zelena kura.

Izvor: Istine i laži o hrani

prejedanje

O hrani i mozgu

Ovaj post je malo poduži, jer neke se stvari ne umiju reći u par rečenica. Radi se o mom ličnom iskustvu koje želim podijeliti s vama, zato što poznajem način kako se ovdje na Balkanu jede, i kako se od pamtivijeka jelo. Ustvari, ovdje se čak i ne radi toliko o hrani, koliko o našem mozgu(umu). Priča kreće negdje prije 5-6 godine kada mi je otac, u neobaveznom razgovoru, ispričao priču koja mi je promijenila život. Bilo je ljeto. Dok smo čekali da se razgore drva za planirani roštilj, uz pivu mi je počeo pričati o nekom čovjeku, koji je za svoje godine izgledao fit, a bio je stariji 20ak godina od mog oca.
I gledam u čudu, ne vjerujem kako se čovjek kreće, nema stomaka, smije se, ugodan, raspoložen. Pitam ja njega u čemu je fora, u čemu je tajna, šta to on radi pa je takav, pa poželiš biti u njegovo koži. Veli ti on meni “kad je najslađe, moraš stati jesti”. - ispriča mi otac.
Prođoše godine od te priče, i neku noć mi to naumpade i reko, aj da probam i to čudo. Žena nam pristavila ručak, kao po običaju obilan, znajući da se za ručak tanjir ne ostavlja prazan. Međutim, ovaj put sam odlučio eksperimentirati, imati lično iskustvo, baš da vidim je l' moguće stati onda kada je najslađe. Jedem, svjestan sam svakog zalogaja i čekam taj najslađi trenutak. Tanjir je na pola prazan i osjećam da sam došao do momenta kada je najslađe. Odustajem, ali um me nagovara da nastavljam dalje jesti, makar još par zalogaja, osjećam neviđenu želju da pojedem sve što je u tanjiru. Ali, svjesni dio mene, želi se igrati, želi pokušati nešto novo, ne želi biti slab. I gle čuda, samo dvije minute su bile potrebne da osjetim potpunu sitost. Gledam i ne vjerujem, jer bih inače pojeo, ne samo svoje, nego i dio ženine hrane koja po običaju ostane iza nje. Sljedeće što znam je da sam sit, i da ne gledam prvo mjesto na koje bi pao i pružio se, kao da je neko u mene ispalio rafal metaka. Odlučio sam nastaviti s eksperimentom naredna 3 dana, a jedan od najbitniji benefita koje sam doživio je savršena probava, zbog koje osjećam neopisivu lakoću u stomaku(kao u djetinjstvu). A ustvari šta se tu dešava? Proučavajući sebe u odnosu s hranom, vidio sam da imam mentalni problem, kao i 95% ljudi koje poznajem. Taj momenat kada je “najslađe” je zapravo znak želudca da je pun, i da mu više ne treba hrane, međutim, u tom momentu kreće da jede mentalni dio, koji ne razumije da u želudac više ne može stati i tu kreče kaos. Ako je vjerovati nauci, u prilog ove priče ide informacija, da je receptorima na jeziku potrebno 10ak minuta da mozgu pošalju znak da smo siti, a svi znamo da je u 10 minuta moguće pojesti 5 tanjira graha i jedan mali kruh. Kao što rekoh u početku, ovdje se nikako ne radi o hrani, nego o našem proždrljivom umu, jer um nema nikakav osjećaj za naš stomak, koji očito šalje razumljive poruke onda “kada je najslađe”. Pitam se ko tu koga jede, jer je jedan experiment pokazao, da ljudi koji su jeli zatvorenih očiju, pojeli su pola od one količine koju su pojeli otvorenih očiju. Znam da je najveća bitka stati onda “kada je najslađe”, ali jesmo li svjesni da smo robovi uma, robovi perverzije koju smo razvili prema hrani? Ako se ko usudi eksperimentirati, volio bih da čujem vaša iskustva, jer vrlo moguće da ne znamo jesti.
Ja vas pozivam na "challenge"!

(priča sa Facebooka)

sirovojelstvo

Sirovojelstvo - odlična dijeta i lijek za brojne bolesti ili opasan trend?

Pobornici sirovojelstva imaju za cilj očuvati svoje zdravlje (ili se izliječiti od bolesti) i živjeti u harmoniji s prirodom. Tako osobe koje prakticiraju sirovojelstvo ne piju alkohol niti puše.

Svi govore: Jedi povrće! Jedi voće! Izbjegavaj zasićene masti!

Što kada voće i povrće čovjeku postanu okosnica prehrane? I to još ono sirovo.

Prije nego se priklonimo nekom novom smjeru prehrane, valja proučiti njegove dobre i loše strane. Evo što je sirovojelstvo i što o njemu govore znanstveni članci.

Sirovojelstvo. Što je to?

Iako se o sirovojelstvu u zadnje vrijeme dosta priča, ono odavno pobuđuje pozornost javnosti.

Zagovarao ga je još Pitagora.

Pobornici sirovojelstva imaju za cilj očuvati svoje zdravlje (ili se izliječiti od bolesti) i živjeti u harmoniji s prirodom. Tako osobe koje prakticiraju sirovojelstvo ne piju alkohol niti puše.
U moru definicija sirovojelstva kojih ima koliko i njegovih štovatelja prihvatit ću onu koja kaže:

sirovojelstvo je konzumiranje uglavnom ili u potpunosti termički neobrađenih namirnica većinom biljnog podrijetla.
sirovojelstvo uključuje određene namirnice koje tijekom prerade ipak zahtijevaju blagu termičku obradu (npr. ulje dobiveno hladnim prešanjem te suho voće).
sirovojelstvo prihvaća meso i ribu dimljene hladnim dimom te ukiseljeno ili fermentirano povrće.
Općenito se konzumiraju:

povrće
voće
orašasti plodovi
sjemenke i namazi (npr. tahini)
proklijala zrna žitarica
proklijalo sjeme (npr. alfalfe, brokule)
proklijale mahunarke (npr. leća, mungo grah)
svježi voćni i povrtni sokovi
gljive
jestivo cvijeće
ulja dobivena hladnim prešanjem
morske biljke
alge
fermentirano povrće
dehidrirana hrana (tretirana pri temperaturi nižoj od 47 C)

Naravno, postoji mnogo modifikacija sirovojelstva pa su tako neki sirovojelci vegetarijanci koji piju mlijeko te jedu mliječne proizvode i jaja, drugi vegani, a ima i onih koji izbjegavaju i žitarice ili u jednom obroku jedu samo jednu namirnicu.

Sirovo i svježe, kad god je moguće

Svi se zimi zaželimo ljeta pa napravimo voćni kolač od zamrznutih malina i jagoda. Istini za volju, zamrznuto je voće bolji izbor od voća u kompotu, no ne može se usporediti sa svježim.

Svježe povrće i voće je jedro i čvrste teksture dok je ono zamrznuto uvijek nekako mekano, ponekad čak i pomalo gnjecavo. Sirovo voće i povrće sadrži više vitamina C i drugih antioksidanasa što je odlično za imunitet.
Uistinu, kad god je moguće valja ga jesti svježe. Zašto dan ne započeti voćem, napraviti salatu od baby špinata ili u prehranu uključiti sok od mlade pšenice? Dajmo mašti na volju.

Sirovojelstvo i zdravlje

Ljude često bolest (najčešće teška) motivira na promjenu loših prehrambenih i životnih navika. Pokazalo se tako da sirova hrana pomaže olakšavanje tegoba kod fibromialgije koju inače karakterizira bol po cijelom tijelu praćena lošim snom, umorom, glavoboljom, jutarnjom ukočenošću, lošim raspoloženjem i depresijom.

Međutim, nije sve tako ružičasto.

Evo primjera jelovnika u jednom zdravstvenom centru u SAD koji promovira sirovu hranu.

Doručak:

povrtni sok
sok od mlade pšenice
voće

Jutarnja užina:

povrtni sok

Ručak:

velika porcija salate od povrća i isklijalih sjemenki s tahinijem
avokado i suhi krekeri od lana

Popodnevna užina:

povrtni sok
sok od mlade pšenice
jabuka

Večera:

velika porcija salate od povrća i isklijalih sjemenki začinjena mješavinom limunovog soka i maslinovog ulja
tjestenina od kokosa i tikvica s umakom od gljiva i paprika

Već i letimičnim pogledom na ovaj jelovnik možemo reći kako je on mršav. Trebalo bi pojesti brdo hrane da se namire energetske potrebe običnog čovjeka. I uistinu, prelaskom na sirovojelstvo ljudi u većini slučajeva smršave jer smanje dnevni energetski unos. On kod nekih iznosi samo 1200 kcal. Usporedbe radi, prosječna odrasla žena dnevno treba oko 2000 kcal.

Iako ljudi prelaze na sirovojelstvo s ciljem poboljšanja zdravlja, nisu rijetki slučajevi njegovog pogoršanja. Naime, niski unos energije neminovno dovodi do gubitka mišićnog tkiva, često se javlja pothranjenost, umor i iscrpljenost.

Pothranjenost se pak veže uz povećan rizik za pojavu brojnih bolesti. Posebno se to odnosi na bolesti srca i krvnih žila. Zašto je tome tako? Iako se prelaskom na sirovu hranu snizi tzv. loši LDL kolesterol, snizi se i onaj dobri HDL kolesterol koji, pojednostavljeno rečeno, čisti krv od masnoća. To nam svakako nije od interesa.

Nadalje, kod ljudi koji jedu sirovu hranu nađena je niska koncentracija vitamina B12 u tijelu što rezultira visokom koncentracijom homocisteina - značajnog čimbenika rizika za pojavu bolesti srca i krvnih žila. I doista, znanstvene studije pokazuju češću prisutnost tih bolesti kod vegana nego kod vegetarijanaca.

Isto tako, studije govore o daleko većoj prisutnosti zubnog karijesa kod ljudi priklonjenih sirovojelstvu nego u općoj populaciji. Više je uzroka tome. Osobe koje prakticiraju konzumiranje sirove hrane obično koriste zubne paste bez fluora. Međutim, ne smije se zanemariti ni činjenica kako ekstremno visoka konzumacija voća (koja se penje i do 23 kg tjedno) za sobom povlači česti i povećan doticaj zubi s voćnim kiselinama. To nedvojbeno ima negativan utjecaj na zubnu caklinu.

Svakako nije preporučljivo prati zube neposredno nakon obroka jer visoka kiselost u ustima čini zube osjetljivima na mehaničko djelovanje četkice. Stoga i inače s pranjem nakon jela valja pričekati pola sata kako bi se omogućila njihova remineralizacija i smanjila osjetljivost.
Uz to, sirovojelstvo povećava rizik za smanjenje gustoće kostiju, a kod žena često dolazi do izostanka menstruacije.

Je li termička obrada hrane potrebna?

I dok su neka jela sa sirovim mesom i ribom (poput tatarskog bifteka i sushija) cijenjene delicije, meso i ribu ipak termički obrađujemo. Oni tako postaju mekši i probavljiviji. Iz termički obrađenog povrća karotenoidi se bolje iskorištavaju. Ne manje važan je i podatak kako se kuhanjem smanjuje prisutnost pesticida u voću i povrću.

Međutim, valja biti iskren i reći da se termičkom obradom namirnica događaju i nepoželjne promjene u namirnicama. Primjer je Maillardova reakcija. Odvija se tijekom pečenja hrane (npr. mesa, kruha ...) kada se povezuju šećeri i amino kiseline te dobiva fina smeđa korica. Smanjuje to hranjivu vrijednost hrane i inicira upalne procese u organizmu što naravno nije poželjno. Ipak, mišljenja sam kako nitko razuman neće iz dana u dan jesti dobro pečeno povrće s roštilja, meso ili kruh.

Što reći za kraj?

Iako se sirovojelstvo ne preporučuje djeci niti ga je uputno prihvatiti na duge staze, treba od njega ukrasti ono što je pozitivno.

Povratak prirodi znači odreći se slatkiša i prerađenih žitarica i to sigurno ne može biti loše. Iskoristimo li uz to ljeto i u svoju prehranu svakodnevno uključimo sirovo voće i povrće, puno ćemo učiniti za svoje zdravlje.
Uživajmo stoga u krastavcima, rajčicama, paprikama, lubenicama, dinjama i breskvama. Tada su najukusniji i najjeftiniji.

Neka nam je svima uslast!!!

spelta - recepti

Lekovita svojstva speltinog brašna su brojna

Spelta žitarica odlično reguliše metabolizam, pomaže u stvaranju hormona, pospešuje cirkulaciju, jača kosti, poboljšava imunitet, pojačava digestivni sistem, smanjuje šećer u krvi  i reguliše holesterol.

Blagotvotna dijetetska vlakna ove žitarice pomažu smanjivanju nivo opasnog LDL u krvi, tako što blokiraju apsorpciju holesterola iz hrane u organizam;

Spelta pospešuje cirkulaciju zbog visokog sadržaja gvožđa i bakra u svom sastavu. Oni su izuzetno bitni za stvaranje crvenih krvnih zrnca, pospešuju protok krivi kroz organizam što znači više kiseonika za organe i tkivo, ubrzava zarastanje rana i povećavaju energiju;

Speltino brašno pomaže u regulaciji hormona i kreatina. Niacin jedan je važan vitamin za organizam i može se naći u ovo žitarici u veoma velikim količinama. On je ključan za rad žlezda u telu, a posebno za proizvodnju polnih hormona.

Zdrav endokrini sistem je bitan za telo, održavajte količinu niacina u normali dodavajući speltino brašno redovno u ishranu;

Obiluje dragocenim mineralima

Žitarica spelta ima zavidan spektar minerala koji su neophodni za zdrave i jake kosti. Cink,magnezijum, bakar, fosfor i selen bitni su za pravilan rast i razvoj kostiju. Pojačavajući količinu ovih minerala u vašem organizmu možete preduprediti nastanak osteoporoze i drugih bolesti povezanih sa starenjem koje slabe i degradiraju kosti;

Zbog proteina koji se nalaze u spelti ona je bitna za pravilan rast i razvoj organizma u celini. Tiamin koji sadrži takođe je veoma bitan za imuni sistem i njegovo pravilno funkcionisanje, a smanjuje i stres i anksioznost;

Pomaže dijabetičarima

Šećer i ugljeni hidrati su opasni za dijabetičare, a visok nivo vlakana u speltinom brašnu može preokrenuti ove efekte i pomogne u regulaciji i razgradnji šećera u glukozu. Regulacijom ispuštanja insulina i glukoze u organizmu reguliše se dijabetes;

Veoma je dobra i korisna žitarica spelta za žene, jer sprečava nastanak kamena u žuči, a opet kod pripadnica lepšeg pola  ima i izvanrednu preventivnu ulogu, značajno smanjuje rizike za nastanak raka dojke;

Za šta je još dobro brašno od spelte?

Zbog visoke koncentracije vlakana spelta I njeno brašno pomažu u rešavanju digestivnih problema kao što su zatvor, gasovi, nadutost, grčevi, dijareja, pa čak i kod nekih ozbiljnijih stanja kao što su čirevi.

Kao što smo već rekli, osobe osetljive na gluten moraju znati, kakoi  u spelti ima ovog proteina ali da se on lako rastvara i razgrađuje u vodi ili na toploti. Zbog takvog svojstva ovaj iz speltinog brašna nema takva neželjena dejstva na organizam kao kod običnog pšeničnog brašna.

Pomaže kod pretilnosti, odnosno prekomerne telesne težine (eng. obesety).

Ako pokušavate smršati  u dijetu uključite i speltu. Možete koristiti celu žitaricu, kao dodatak pahuljicama ili za jela koja pripremate sa brašnom koristite speltino.

Dijetetska svojstva se pripisuju činjenici da je žitarica spelta bogata vlaknima koja pospešuju probavu.

Ova žitarica je veoma korisna, i ako želite zdraviju ishranu, ili nekakvu promenui,  obavezno u vašu trpezu uvrstite speltino brašno.

Kako napraviti hleb od spelte? recept

Spelta je veoma zahvalna za pravljenje hleba. Naime, on se veoma lako pravi, treba vam par namirnica i malo strpljenja, a rezultat je odličan. Speltin hleb se ne suši brzo,  dugo ostaje svež, pa ćete ga moći koristiti 3-4 dana. Često se koristi u hrono ishrani.

Hleb od spelte sa semenkama

Pomešajte sledeće sastojke:

600 GR SPELTINOG, 2 DL  VODE-KISELE I ISTO TOLIKO JOGURTA,  I DOBRO IH SJEDINITE. U  SMESU DODAJTE JEDNO JAJE, A ZATIM DOBRO UMUTITE DOK SE JAJE NE SJEDINI SA SMESOM. U DOBIJENU MEŠAVINU DODAJTE JEDAN PRAŠAK ZA PECIVO, KAŠIKICU SOLI I ŠEĆERA I 2 KAŠIKE MASLINOVOG ULJA.

NA KRAJU U SMESU DODAJTE SEMENKE BUNDEVE, LANA, SUSAMA I SUNCOKRETA, PO UKUSU. TEPSIJU U KOJOJ ĆETE PEĆI HLEB NAMAŽITE ULJEM I POSPITE MALO BRAŠNA, I STAVITE U PRETHODNO ZAGRIJANU RERNU.

Hleb od spelte pecite na 200 stepeni  30-40 minuta.

Hleb od spelte i heljde

Ukus heljde i spelte se odlučno slažu. Priprema je ista kao i kod prethodno recepta.

POTREBNO JE SAMO PRETHODNO POMEŠATI 300 GR SPELTINOG I 300 GR HELJDINOG BRAŠNA, DOBRO IH PROMEŠATI, DODATI OSTALE SASTOJKE, 2DL KISELE VODI I JOGURTA, 1 PRAŠAK ZA PECIVO, KAŠIKICA SOLI I ŠEĆERA, 2 KAŠIKICE MASLINOVOG ULJA I 1 JAJE. SMESU DOBRO UMESITI A NA KRAJU DODATI SEMENKE LANA, BUNDEVE, SUNCOKRETA ILI SUSAMA. VREME PRIPREME JE 30- 40 MINUTA NA 200 STUPNJEVA.

Dobićete hleb koji je fantastičnog ukusa , a miris će vas oduvati.

Kako napraviti zeleni sok od spelte kod kuće

Ako do sada niste porobali ili niste znali  za ovaj sok probajte ga što pre. Spelta žitarica je veoma zdrava i koristi se I za jačanje imuniteta. Napitak mogu koristiti svi, deca, trudnice, sportisti, a radi oporavka organizma preporučjuje se i obolelima od kancera .

Lekoviti sok ove žitarice je bogat enzimima, sadrži čak 18 enzima, i vitaminom B17. Aminokiseline i belančevine  u soku zastupljene su u velikim količinama.

Lekovita svojstva listova spelte u ovom soku dobijaju punu snagu. Hlorofil iz ovih listova obogaćuje krv kiseonikom što znatno smanjuje i usporava razvoj kancerogenih ćelija.

Pomaže probavu i rad unutrašnjih organa

Njega  trebaju koristiti dame za lečenje cisti na jajnicima i bubrezima. Zeleni sok od spelte se pije svež ili zamrznut. Zamrznute kocke treba upotrebiti u roku od najduže godinu dana, jer postepeno gube na svojstvima.

Napitak možete sami napraviti.

ZA PRIPREMU SU VAM POTREBNI SPELTA – TRAVA, KOJU MORATE ISECKATI , A POTOM I SAMELJITE. KADA JE DOBOR SAMELJETE ISCEDITE SOK, NAJBOLJE JE KORISTITI SOKOVNIK. SOK USPITE U KUTIJE ZA LED I ČUVAJTE IH ZAMRZNUTE. UPOTREBLJAVATE 1-2 KOCKE RAZMUĆENE U ČAŠU VODE.

Ovaj sok možete kupiti gotov u bolje snabdevenim bio-buticima ili putem interneta. Cena ovo soka je oko 2500 dinara.

spelta

Spelta: najstarija žitarica ponovo aktuelna

Ova žitarica poreklom iz južne Azije, doneta je na Bliski Istok pre oko 9000 godina i od tada se proširila na celoj teritoriji Evrope. Krišćena je vekovima a onda je njena upotreba zamrla i upotrebljavana je samo kako namirnica u ishrani vrhunskih trkačkih konja. Danas žitarica spelta ili krupnik ima široku primenu, između ostalog i zato što mnogi ljudi koji su alergični na pšenicu nisu alergični na speltu (napominjemo da spelta svakako sadrži gluten, iako u manjoj količini nego neke druge žitarice, i ne preporučuje se osobama koje su alergične na gluten). Takođe, spelta je na ceni i zbog svog prijatnog, orašastog ukusa.
Krupnik ili spelta je žitarica koja ima debelu opnu, koja je bolje štiti od insekata, ali i od pesticida i drugih otrovnih materija. Metaforički, ta debela opna, ukuzuje na sposobnost ove žitarice da jača imunitet.

Esencijalne aminokiseline

Sorte krupnika imaju bitno viši sadržaj belančevina, masti i dijetetskih vlakana od drugih žitarica. Zrno krupnika u idealnom odnosu sadrži belančevine, ugljene hidrate, masti, mineralne materije, vitamine i celulozu. Naročito je zanimljivo i to da su dijetetska vlakna krupnika vrlo lako rastvorljiva u vodi, što omogućava dobru resorpciju hranljivih materija u organizmu.

Belančevine su sastavljene od aminokiselina, a od 20 aminokiselina 8 su esencijalne, i neophodno ih je uneti hranom, jer ljudski organizam nije sposoban da ih sintetizuje.
Potreba za belančevinama zavisi od starosti ljudi. Tako na primer, odojčetu je potrebno 3.5 gr/kg, školskoj deci 2.0 gr/kg, odraslim ljudima do 65 godina 1.2 gr/kg, a preko 65 godina starosti 1 gr/kg po telesnoj težini. Visok sadržaj belančevina potreban je odojčetu i deci zbog potrebe rasta, a starijim ljudima zbog brže razgradnje ćelija u organizmu. Zrno krupnika sadrži znatno više esencijalnih aminokiselina leucina, metionina i fenilalanina u poređenju sa običnom pšenicom.

Od fenilalanina stvara se dopamin i dva hormona noradrenalin i adrenalin. Nedostatak dopamina - pod određenim uslovima - može izazvati Parkinsonovu bolest. Noradrenalin i adrenalin su odgovorni za dobro raspoloženje. Njihov nedostatak može dovesti do teške depresije. Oba hormona su odgovorna za regulaciju nivoa šećera u krvi. Triptofan pospešuje sintezu serotonina, odnosno hormona koji utiče na raspoloženje i psihičku ravnotežu. Zato korišćenje krupnika u ishrani preventivno, čuva ljudski organizam od tih bolesti, a osim toga jača i imunitet. Krupnik je veoma bogat mineralnim materijama, mikroelementima i vitaminima. Ima znatno veći sadržaj vitamina Bi i B2 i nijacina od obične pšenice. Značajan je veoma visok sadržaj selena, čiji nedostatak doprinosi pojavi raka.
Lekovita svojstva

O lekovitom dejstvu krupnika ima mnogo podataka u literaturi i na internetu. Hranljive materije u krupniku ne opterećuju probavni sistem, organizam ih lako usvaja, i brzo ulaze u krvotok. Na taj način ćelije organizma su optimalno ishranjene i sposobne za visoke učinke. Krupnikov hleb preporučuje se i sportistima. Svojim sastavom spelta može pozitivno uticati na podizanje imuniteta.

"Dijeta" od krupnika je efikasna za lečenje crevnih oboljenja, smetnji metabolizma, oboljenja bubrega, kod preteranog korišćenja lekova i raznih alergijskih simptoma prouzrokovanih ishranom. Podrazumeva se da je kod lečenja pojedinačnih bolesti potrebno konsultovati lekara i ne teba prestati sa uzimanjem lekova u toku lečenja. U Nemačkoj je  na nekim klinikama spelta uvrštena u program lečenja u slučaju mnogih poremećaja: hroničnih infekcija kao što su herpes i SIDA, oboljenja kostiju i nerava (Parkinsonova bolest, Alchajmer, artritis), rak i posledice dužeg korišćenja antibiotika

Kineska tradicionalna medicina
Žitarica krupnik ima grejuće dejstvo na organizam. Slatkastog je ukusa. Jača slezinu-pankreas. Vlaži organizam koji je pregrejan i suv. Jača jin. Preporučuje se iscrpljenim, slabim osobama npr. u slučaju dijareje, konstipacije, slabog varenja, grčeva, i raznih drugih poremećaja varenja.

prirodni afrodizijaci

PRIRODNI AFRODIZIJACI

Pre nego što posegnete za lekovima, pilulama i raznim hemikalijama koji podižu libido, prvo isprobajte prirodne afrodizijake. Njihova prednost je u tome što deluju kako na muškarce tako i na žene i odličan su izbor za romantičnu večeru.

SENF podstiče rad hormona i pojačava seksualnu želju kod predstavnika oba pola.

KORIJANDER je ukusan začin koji sadrži estrogen i podiže ženski libido. Na muškarce ne deluje, ali možete da ga koristite kao jedan od aduta u ljubavi i kulinarstvu.

ĐUMBIR se takođe koristi kao začin, dokazano je da podstiče cirkulaciju u predelu polnih organa i tako povećava osetljivost na dodir.

VANILA izoštrava sva čula, posebno mirisa, jedno od najvažnijih pre i tokom seksualne igre.

ČILI sadrži eterična ulja i vrlo je jak afrodizijak, utiče podjednako na muški i naženski libido.

CELER budi seksualnu želju kod jačeg pola, podstiče proizvodnju spermatozoida.

ARTIČOKA, kao i korijander, sadrži estrogen i snažno utiče na nežniji pol.

JAGODE sadrže visok procenat cinka koji povećava koncentraciju testosterona.
Čuveni zavodnik Kazanova zabeležio je da muški i ženski libido pojačavaju ostrige, orasi i tvrdi, slani sirevi.

magnezijum hlorid

MAGNEZIJUM HLORID I LEČENJE POMOĆU MAGNEZIJUM HLORIDA

Magnezijumum hlorid – dragoceni mineralni spoj dobijen isparavanjem morske vode – pokazao se vrlo koristan u lečenju brojnih bolesti.
Nedostatak magnezijuma u organizmu jedan je od rizičnih faktora za razvoj mnogih oboljenja.
Osim što može suzbiti infekcije i poboljšati opšte zdravstveno stanje, magnezijumum hlorid poseduje i čudesnu sposobnost podmlađivanja.
Naime, ćelije ljudskog tela propadaju ako nisu opskrbljene dovoljnom količinom magnezijuma.

Oko 80% ljudi na ovoj planeti u sebi nema dovoljno magnezijuma. Ovo se dešava zbog neadekvatne ishrane, a najviše zbog činjenice da upotreba kompleksnih ugljenih hidrata povećava potrebe tela za magnezijumom i vitaminom B6, ali u isto vreme upotreba prostih ugljenih hidrata ometa apsorbiciju tog istog magnezijuma.
I ono izuzetno važno, a što se tako olako prenebegava, je nedostatak hlorovodonične kiseline u želucu, sa čim se suočavamo svi mi koji uzimamo pogrešnu hranu (naročito žitarice), pošto manjak ove kiseline onemogućava apsorbciju magnezijuma.
Pored toga zbog 10 000 godina erozije tla posle poslednje glacijacije magnezijum je element koji je skoro nestao iz tla (a iz kog biljke uzimaju hranljive materije).

Nedostatak magnezijuma doprinosi svakoj mogućoj bolesti od onih najlakših kao što su depresija i umor, pa do daleko težih kao što su autoimuna oboljenja (MS, dijabetes tip 2, dijabetes tip 3 ili rak, fibromijalgija…), autistični spektar ponašanja, srčani i moždani udar, migrene, PMS itd.
Ako niste primetili onesvešćenim ljudima hitna pomoć odmah daje infuzioni rastvor sa magnezijumom, a onima koji preživljavaju srčani udar ubrizgava se putem injekcije.

Bez sumnje, magnezijum je izuzetno važan za organizam jer utiče na aktivnost više od 300 enzima te je u skladu s tim uključen u gotovo sve procese u našem telu.
On učestvuje u aktivaciji enzima nužnih za replikaciju i popravak DNA. Omogućuje normalno prenošenje impulsa nervnim vlaknima te uravnotežuje nervni i mišićni sistem.
Nužan je za pretvaranje hrane u energiju, za zdravlje zubi i kostiju, za pravilan rad srca, zaštitu krvnih sudova i prevenciju povišenog pritiska.
Vrlo je važan za opuštanje mišića i dobar san te sprečava tegobe poput hroničnog umora, glavobolje i migrene.

Žene imaju posebno velike koristi od redovitog unošenja magnezijuma u organizam, jer čuva kosti od osteoporoze, uklanja bolne grčeve kod menstruacije i vrlo pomaže kod PMS-a. Brojna su svedočanstva žena koje tvrde da su pošto su povećale unos magnezijuma u organizmu izgubile na težini. Osim toga imale su više energije.

Na muškarce, magnezijum djeluje jednako blagotvorno, posebno kod problema sa prostatom.

U današnje vreme, stručnjaci sve više upozoravaju na činjenicu da od nedostatka magnezijuma u organizmu pate i zdravi i bolesni.
Istraživanja u Nemačkoj pokazala su da 40% osoba starijih od 18 godina pati od manjka magnezijuma.
Manjak magnezijuma ima i 85% osoba koje su preživele srčani udar.
Pre svega, naše telo apsorbuje tek jednu trećinu magnezijuma iz hrane.
Zatim, konzumiranjem namirnica od belog brašna, poput hleba, peciva i testenine, trošimo zalihe magnezijuma u telu. Namirnice koje su prirodno bogate magnezijumom zbog savremenog načina uzgoja, dugog skladištenja i zamrzavanja, sve su siromašnije tim mineralom. A kad, najzad, dođu na našu trpezu, najčešće dolaze u kuvanom obliku, čime izgube 40% do 70% magnezijuma.

Magnezijum koji u organizam unosimo preko hrane u želucu se pretvara u magnezijum hlorid. Prema tome, magnezijum hlorid možemo direktno unositi u organizam bez ikakvih štetnih posledica. Uz mnogobrojne prednosti, magnezijum hlorid izvrsno je sredstvo za borbu protiv infekcija.

Francuski hirurg, prof. Pierre Delbet, još je 1915. godine opazio antibiotska svojstva magnezijuma. U svojim eksperimentima vezanim za sprečavanje infekcija rana ustanovio je da je rastvor magnezijum hlorida bio znatno efikasniji od tradicionalnih sredstava.
Prof. Delbet je eksperimentisao i sa unutarašnjom primenom magnezijum hlorida i otkrio da taj rastvor snažno podstiče imuni sistem. Po unosu magnezijum hlorida u organizam, bela krvna zrnca su trostruko efikasnija u uništavanju mikro organizama.
Tokom vremena, profesor Delbet utvrdio je da magnezijum hlorid blagotvorno djeluje kod niza bolesti i tegoba, poput bolesti probavnog trakta, akni, ekcema, psorijaze, ultikarije, astme, polenske groznice, bolesti prostate, Parkinsonove bolesti, kod problema sa cirkulacijom. U svojim istraživanjima utvrdio je i da je magnezijumev hlorid delotvoran protiv bolesti organa za disanje, promuklosti, prehlade i gripa.
U novije vrijeme dr. Raul Vergini i brojni drugi lekari potvrdili su efekat magnezijum hlorida na navedene bolesti i tegobe.
Popis je proširen pa se na njemu danas mogu pronaći i bolesti poput herpesa zostera, konjunktivitisa i reumatskih bolesti.
Magnezijum hlorid blagotvorno djeluje i na hronični umor i na stanja šoka. Ali, čak i ako ste zdravi, poboljšaće se izgled vaše kose, noktiju i tena, kao i raspoloženje.

LEKOVITI EFEKTI MAGNEZIJUM HLORIDA

– Magnezium hlorid ponovo uspostavlja mineralnu ravnotežu kod artroze, podstičući funkcije organa, kao što su bubrezi, da luče «acidum uricum» – (mokraćna kiselina)
– Reguliše rad živaca i mišića i ucestvuje u prenosu impulsa u živcima
– Magnezijum hlorid je glavni faktor psihofizičke energije i drži ravnotežu u mehanizmu delovanja i opuštanja mišića, sprečava zamor mišića i njihovo grčenje, jača mišiće, te je preporučljiv za svakog sportistu
– Magnezijum hlorid je potreban za pravilan rad i funkcioniranje srca, ima važnu ulogu u mnogim biološkim procesima
– Poboljšava probavu i daje energiju, dobar je antidepresiv i odlično sredstvo protiv stresa
– Igra najvažniju ulogu u regulisanju telesne temperature
– Koristan je za prevenciju visokog holesterola
– Reguliše funkciju creva
– Ima značajnu ulogu u formiranju kostiju, kao i u metabolizmu ugljenih hidrata i proteina
– Koristan je za probleme iritiranih živaca-mišića kao npr. kod tetanusa , epilepsije,itd…
– Smanjuje količinu masti u krvi, deluje protiv arterioskleroze, čisti krv, oživljuje moždane ćelije, daje i održava vitalnost-mladost do duboke starosti
– Regulise probleme prostate i hemoroida
– Sprečava grip i prahladu
– Sprečava gojaznost i pomaže kod mršavljenja
– Sprečava arteriosklerozu
– Izvrstan je laksativ
– Reguliš probavu
– Smanjuje probleme bronhitisa
– Sprečava ozebline
– Deluje protiv zadaha
– Stiti od osteoporoze i reume
– Otklanja menstrualne tegobe
– Ublažava glavobolje
– Stiti kardio vaskularni sistem
– Podmlađuje organizam
– Povećava energiju
– Ublažava depresiju
– Pomaže kod bolesti nervnog sistema
– Ima antikancerogeno dejsrvo

U suštini ne postoji adekvatan medicinski test kojim se utvrđuje nivo magnezijuma u tkivima. Samo jedan procenat ovog minerala cirkuliše krvotokom, te test krvi apsolutno ne može da pokaže koji su ukupni telesni nivoi. Postoje testovi kao što su 24-časovni test urina i sublingvalni epitelijalni test, ali to je za doktore u ovoj tragično medicinski zaostaloj Srbiji kao da im pričate o medicinskim testovima upravo urađenim na matičnom letećem brodu Galaktika. Ovi (za Srbiju naučnofantastični) testovi mogu okvirno da pokažu nivoe i ozbiljni doktori u ozbiljnim državama ih koriste zbog procene ozbiljnosti ostalih simptoma.

A ozbiljniji simptomi nedostatka magnezijuma jesu – drhtanje i grčevi u mišićima, koronarni grčevi i abnormalni srčani ritam, napadi panike, vrtoglavica, slabost, glavobolje, nedostatak apetita, povraćanje…

Hrana koja sadrži magnezijum je ona hrana koja sadrži hlorofil. Na mnoge načine hlorofil podseća na hemoglobin pošto dele sličnu strukturu, s tim da je u hlorofilu u centru atom magnezijuma, a u hemoglobinu je gvožđe. Bez ovog atoma magnezijuma biljka uopšte ne bi mogla da konvertuje i iskoristi energiju Sunca.
Naveću koncentraciju ovog minerala možete pronaći u algama, naročito vrsti agar, u semenkama bundeve, suncokreta, susama, u kakaou (ali valjanom, ne ovom đubretu koje se prodaje po Srbiji), u orašastom voću… Međutim, u sledećim slučajevima je apsorbcija onemogućena ili poremećena. Alkoholičari ometaju metabolisanje i apsorbciju svojim ponašanjem, ljudi sa poremećenim gastrointestinalnim traktom (Kronova bolest, ulcerativni kolitis itd), dijabetičari i oni sa oštećenim bubrezima gube velike količine ovog minerala kroz urin, apsorbcija magnezijuma se smanjuje sa godinama starosti ili ako uzimate diuretike, antibiotike ili neke lekove koji se koriste za lečenje raka.

Isto tako, ne zaboravite da se magnezijum balansira ZAJEDNO sa KALCIJUMOM (onim organskim) i vitaminima K2 i D3.

I da vidimo koje to vrste magnezijuma postoje u prodaji:
– Magnezijum oksid izaziva trovanje, i ako vas taj deo zanima – izaziva dijareju
– Magnezijum glicinat omogućuje najviše nivoe biološke apsorbcije, jedini problem je što ga ovde nema
– Magnezijum sulfat (gorka so) prodaje se u apotekama i koristi u bolnicama pred operacije pošto izaziva dijareju. Sme da se koristi (jedna kesica) maksimalno par puta godišnje, pošto je poprilično otrovan
– Magnezijum karbonat ne treba da vas zanima osim u slučaju da ste biljka
– Magnezijum citrat je baš onaj magnezijum koji se prodaje po apotekama i običnim marketima u duguljastim tubama i to kao šumeće tablete, začinjene nekim veštačkim ukusima i bojama. Ova vrsta ima laksativni efekat, ali se iskorištava samo 5% u crevima, i da, izaziva oštećenje creva i trovanje kod nekih osoba
– Magnezijum taurat je kombinacija magnezijuma i taurina, vrste amino kiseline. I ako ste baš zapeli da nešto pijete ova vrsta je sigurna, samo što u tužnoj Srbiji još uvek ne može da se kupi. Uzdam se u bodibilderske dobavljače, pošto su oni decenijama ispred lokalnih farmaceuta
– Magnezijum treonat je najnoviji high-tech tip suplementa koji, po priči, može da prođe kroz mitohondrijsku membranu i unese atome magnezijuma direktno. Kakvi su efekti – sačekaćemo da vidimo. Ne volim da se žuri sa ovakvim stvarima

I na kraju kako se koristi MAGNEZIJUM HLORID?

ORALNO uzimanje magnezijum hlorida (čitaj kada se pije):
Prokuvajte litar vode i ostavite da se prohladi.
U staklenu litarski bocu naspite 33 grama magnezijum hlorida i prelijte ohlađenom prokuvanom vodom. Zatvorite bocu i promućkajte je da bi se sadržaj izmešao. Rastvor nije potrebno čuvati u frižideru.

Dnevna doza zavisi od bolesti i starosti osobe – od 1/2 do 3 male kafene šoljice na dan:
– od 10 do 50 godina: 1/2 male kafene šoljice ujutro
– od 51 do 70 godina: 1 kafena šoljica ujutro
– stariji od 70 godina: po 1 kafena šoljica ujutro i uveče

Sa druge strane, TRANSDERMALNO (čitaj preko kože) uzimanje magnezijuma reguliše intracelularne nivoe za samo mesec dana, podiže DHEA hormon potpuno prirodno, čuva crevni trakt i želudac, sređuje probleme sa srcem, neurologijom… i iskorišćava se preko 75%.

– Magnezijum hlorid u prahu ili u kristalima se sipa u flašu do 3/4 flaše. I tada se sipa obicna voda. Treba mu otprilike 1 dan da se rastvori i može da se koristi.
– Magnezijum hlorid ulje mozete koristiti svaki dan, tako sto cete se ga utljavati po telu.
Moja je preporuka da se namazete uvece i prenocite sa njim na kozi. Takodje ga mozete namazati i sacekati 20ak minuta, zatim se istusirate da isperete visak ukoliko je svrab ili peckanje nepodnosljivo.
– Nemojte ga samo mazati na sluzokožu (svi prirodni otvori, i dole i gore), ne direktno na bradavice (one na grudima bez obzira da li ste muško ili žensko) i naravno ne treba da uđe u oči i uši (i usta).

Svakodnevnom transdermalnom upotrebom nivo magnezijuma intracelularno može da se obnovi za 4 do 6 nedelja dok oralno ovaj proces može trajati izmedju 1 i 5 godina.

Osim ishrane, postoji još jedan način da unesete magnezijum u telo, i to prečicom – kroz kožu. Ovom metodom sigurno ćete zadovoljiti preporučeni dnevni unos (za žene 280-300 mg, za muškarce 270-400 mg), a za to vam je potrebna samo ključala voda i magnezijum hlorid.

Doktor Norman Šeli, američki specijalista za holističku medicinu, sproveo je istraživanje, prilikom kojeg su učesnici svakog dana na kožu nanosili domaći losion od magnezijum hlorida.

Posle samo četiri nedelje, 75 odsto učesnika imalo je veći nivo magnezijuma u telu!

Recept za domaći magnezijumov losion (ulje)

Sastojci: 3 kašike ključale vode, pola šolje magnezijum hlorida

Priprema i primena: Sve što treba da uradite jeste da pomešate vodu sa ovim moćnim prahom i nanesete na kožu! Pomoću ovog losiona, možete da se oslobodite bolova u kostima i mišićima – samo utrljajte losion na bolno mesto i sačekajte 2-3 minuta. Bićete oduševljeni rezultatom!

Istu smesu možete da koristite za redovnu negu kože tela, umesto standardnih krema punih hemikalija, samo ovoj smesi dodajte i šea puter.