lan vs čia

ISTRAŽIVANJE:
Šta je bolje: ČIA ili sjemenke LANA?

„Da li može neko da mi napravi poređenje lan – čia semenke? Imam utisak da su sličnih svojstava, a postoji razlika u cijeni“?

Ovo pitanje je prije petnaestak dana postavila jedna gospođa kao komentar na tekst o omega-3 masnim kiselinama. Dala sam kratak odgovor, ali pošto je pitanje vrlo interesantno smatram da zaslužuje opširnije objašnjenje koje će vam, vjerujem, biti od koristi, posebno ako razmišljate na sličan način.
I sama se često pitam zašto su nam te egzotične biljke neobičnih naziva postale toliko privlačne? Iskreno vjerujem da lekovitu moć imaju i one biljke koje rastu na području na kojem živimo. Čini mi se da smo pomalo zaboravili na ogromno bogatstvo biljaka koje rastu na našem podneblju. Kvalitetne su koliko i ove egzotične, ali eto, nijedna od njih nema etiketu superhrane.

Hajde da uporedimo ove dvije interesantne sjemenke – lan i čia (chia).
Navešću zdravstvene dobrobiti koje se pripisuju čia semenkama i uporediti sa lanom.

1. Sadrže omega-3 masne kiseline

Tačno. Ali ove masne kiseline se nalaze i u lanenom sjemenu, čak u nešto većoj količini. Mala prednost čia semenki u odnosu na lan je što se ne moraju mljeti da bi organizam iskoristio ove masne kiseline. Mljevenje ne bi trebalo da predstavlja veći problem, a ako baš ne možete da meljete, kupite samljeven.
Sadržaj MASTI na 100 g semena:

Čia sjeme
Ukupne masti 31 g mononezasićene 2,1 g polinezasićene 23,3
omega-3 17, 5 g
omega-6 5,7 g

Lan
Ukupne masti 42 g mononezasićene 7,5 g polinezasićene 28,7 g
omega-3 22,8 g
omega-6 5,9 g

2. Poboljšavaju probavu

Tačno. Ali isto to rade i lanene sjemenke. Oba sjemena imaju veliku količinu dijetetskih vlakana te otuda i ovo svojstvo. Istina, čia sjeme ima nešto veću količinu vlakana, ali to ne umanjuje vrijednost lana. Dugogodišnja tradicija upotrebe lana u ovu svrhu potvrđuje njegovo dejstvo. Mnogi su se riješili opstipacije na jednostavan način baš zahvaljujući lanenom semenu.

VLAKNA 100g
Čia seme 38 g
Lan 27g

3. Regulišu nivo šećera

Tačno, baš kao i laneno sjeme i opet zahvaljujući vlaknima koja usporavaju apsorpciju i stabilizuju nivo šećera. Sadrže više vlakana, ali dosta ih sadrži i lan.

4. Dobre su za zdravlje kostiju i zuba, jer sadrže velike količine kalcijuma i magnezijuma.

KALCIJUM i MAGNEZIJUM na 100 g
Čia seme
Kalcijum 631 mg magnezijum 335 mg
Lan
Kalcijum 255 mg Magnezijum 392 mg

Stavka u kojoj prednjači čija sjeme je količina kalcijuma. Lan sadrži nešto više magnezijuma.

5. Čia semenke sadrže proteine

Tačno, ali manje nego lan.

PROTEINI 100 g

Čia seme 16 g
Lan 18 g

6. Stvaraju osećaj sitosti

Lan takođe, opet zbog vlakana, a rekoh da ih sadrži sasvim dovoljno.

7. Ne sadrže gluten

Ne sadrži ni lan, kao ni ostale sjemenke jer gluten sadrže samo određene vrste žitarica.

8. Ne sadrže holesterol

Naravno, jer ga ne sadrži nijedna namirnica billjnog porekla.

9. Mogu zameniti jaje u receptima

Baš kao i lan. Kašičica čia sjemena pomiješana sa tri kašike vode mijenja jedno jaje. U slučaju lana koristi se jedna kašika sjemena i tri kašike vode. I jedno i drugo sjeme treba ostaviti u vodi dok ne pusti sluz.

10. Daju trenutno energiju. Moguće.

I šta da vam kažem na kraju, ako volite egzotiku i možete to sebi da priuštite – o.k, koristite čia sjeme. U suprotnom ne brinite, imate sasvim odgovarajuću zamjenu po povoljnoj cijeni.

(Izvor: Zdrava hrana)

lungolov rastvor

Lugolova otopina: FORMULA I PROIZVODNJA

Lugolova otopina je dostupna u raznim potencijama od 1%, 2% ili 5% joda. 5% otopina se sastoji od 5% joda i 10% otopine kalijevog jodida i miješa se u destiliranoj vodi, koji ima ukupni sadržaj joda od 126.5 mg / ml. Kalijev jodid je baza koja omogućuje, da je jod topljiv u vodi. Lugolova otopina ne sadrži alkohol.

 Priprema Lugolove otopine

Lugolovu otopinu možete napraviti na sljedeći način:
Za 1 litru Lugolove otopine, pomiješajte 44 grama granuliranog joda i 88 grama granuliranog kalijevog jodida.
Otopite kalijev jodid u pola litre vode.
Tada dodajte kristale joda i dopunite s vodom do oznake od jedne litre.
Ostavite otprilike 1 dan da se sastojci u potpunosti otope.
Uz ustrajno miješanje staklenim štapićem proces otapanja će trajati znatno kraće.
S vremena na vrijeme, protresite mješavinu da biste ubrzali/(olakšali) otapanje.  Izbjegavajte korištenje flaširane vode za pripremu ove otopine. Najbolje je da koristite destiliranu vodu.
Jedna kap Lugolove otopine sadrži 6,417 mg elementarnog joda.
Čuvajte je izvan dohvata djece.

Kako uzimati Lugolovu otopinu

Lugolovu otopinu preporučljivo je uzimati s jabučnim octom.
Službena preporučena dnevna doza iznosi 150 μg (mikrograma), no ta je doza mnogo manja od onih koje koristi alternativna medicina.
Kod bolesti je preporuka početi s 12,5 mg Lugolove otopine što iznosi 2 kapi dnevno, te postupno povećavati dozu do maksimalno 50 mg, ovisno o bolesti.
Osobama koje boluju od hipertireoze ili dijabetesa savjetuje se oprez - one bi trebale započeti s uzimanjem otopine u manjim dozama. 

*Važno

Osim flora, broma i hlora, jod izvlači i živu i teške metale. Zato je dobro, ko jod uzima prvi put, da se unosi oko 5 kapi par mjeseci jer se on prvo potroši na detoxikaciju kao i razna čišćenja od cisti, mioma, polipa, bakterija, parazita, gljivica, virusa... za koje ljudi i ne znaju da ih imaju. Nakon toga dobro je napraviti pauzu mjesec dana, te se poslije uzimaju samo tri kapi koliko su i dnevne potrebe organizma za ovim najbitnijim mineralom za čovjeka. 1 kap iz 10% otopine (5%jod i 10% k.jodid) sadrži 6,5 mg elementarnog joda. Dobro je poznato da štitnjača na dnevnoj bazi treba oko 6mg joda. Isto toliko treba i tkivo dojki da ih čuva od raka, što su dojke veće trebaju više joda.. (to su već 2 kapi iz otopine 10%). Polovinu treće kapi dijele nadbubrežna žlijezda i hipofiza koja pod svojim nadzorom ima vitalne organe... isto tako, jod je pronađen u svakoj stanici u čovjekovom tijelu..

*Jadranka Vrhovec

U Hrvatskoj se neć pojavio u apotekama preparat: JADRANKINA OTOPINA!
U regionu se može naručiti po ovom receptu u apotekama u većim gradovima!

nedostatak joda

Simptomi nedostatka joda

Povijest korištenja Lugola

Lugolova otopina se koristi u medicini već 180 godina. Izumio ju je 1829 godine francuski lječnik Jean Auguste Guillaume Lugol. Tada je bio korišten za liječenje gihta - giht i bolesti štitnjače uz prekomjerno izlučivanje hormona štitnjače. Još prije sedamdeset godina bili su Lugolova otopina i kalij jodid lijek. Ako liječnici nisu znali točno što je pacijentu propisali su mu kalijev jodid, sa kojim se često mogao riješiti problem. Ta je bio korišten i na ljudima kako bi se smanjili učinci zračenja u nesreći u Černobilu nuklearne elektrane. Također se koristi za brzu dekontaminaciju vode koja je ponovno za piće.

Pretpostavlja se da ljudskom tijelu danas najviše nedostaje joda, magnezija i selena. Jod pomaže da se pravilno iskoriste proteini zbog toga bolesnici koji nemaju jod, nedostaje proteina. Za optimalan rad treba joda endokrinom sustavu, štitnjači, imunološkom sustavu, metabolizmu, a osim toga, dovoljna količina smanji mogućnost raka. Svjetska zdravstvena organizacija navodi, da je većina neispravnosti mozga i posljedično mentalnih poremećaja u novorođenčadi zbog nedostatka joda kod trudnica.

Lugol može doprinijeti da menstrualni problemi postaju samo loše pamćenje. U stvari, s odgovarajućom količinom tih tvari spriječiti i čak izliječiti sve "ženske" probleme, uključujući i zastrašujući raka vrata maternice. Teška "mozak magla" puši nekoliko dana; sablasno nepravilan rad srca se stabilizira; problemi s štitnjačom i nadbubrežnim žlijezdama se ublažuju; čak i neke od žrtava Addison bolesti ne smanjuju razinu hidrokortizonom. Neki dijabetičari može smanjiti količinu ili čak prekinuti od uzimanja inzulina. Ipak, nemojte mijenjati dozu bez savjeta s liječnikom.
Primjena Lugol joda smanjuje ciste. Primjenjuje se na ubode insekata, za sprečavanje komplikacija. Madeži obično nestaju nakon nekoliko dana primjene Lugol joda. Neki stručnjaci ugotovili su da koloidi (nepravilnog oblika ožiljaka kože) javljaju se samo kod osoba koje imaju vrlo malo tjelesne razine joda. Teško je vjerovati da takav zapanjujući napredak postignut je s nekoliko kapi drevne medicine. Imajte na umu, da Lugol zapravo nije "lijek", ali koristan za sve aspekte zdravlja. Kad je dovoljno joda u vašem tijelu, svi sustavi i organi u njemu rade bolje - čak i mozak. Bez njega, ne možemo iskoristiti sve svoje mogućnosti. Liječnici su preporučili Lugolova otopina 150 godina, koji je vrlo uspješan lijek, a za pacijenta i nema štete.
Izvor: Elaine Hollingsworth knjiga Uzmite zdravlje u svoje ruke - pobjeći industrijske bolesti

Neki od simptoma nedostatka joda su:

Hladne ruke i noge
grčevi u mišićima
predispozicija za pretilost
zatvorenost
loše pamćenje
depresija
slabost
suha koža
lomljivi nokti
edem
mialgija

Prirodni izvori joda su: morske ribe, školjke, jaja, ananas, tamno zeleno povrće. Međutim, u namirnicama ima vrlo malo joda, a ako želite uzimati 13 mg joda dnevno treba jesti 9 kg ribe.

Lugolova otopina: FORMULA I PROIZVODNJA

Lugolova otopina je dostupna u raznim potencijama od 1%, 2% ili 5% joda. 5% otopina se sastoji od 5% joda i 10% otopine kalijevog jodida i miješa se u destiliranoj vodi, koji ima ukupni sadržaj joda od 126.5 mg / ml. Kalijev jodid je baza koja omogućuje, da je jod topljiv u vodi. Lugolova otopina ne sadrži alkohol.

Priprema Lugolove otopine

Lugolovu otopinu možete napraviti na sljedeći način:
Za 1 litru Lugolove otopine, pomiješajte 44 grama granuliranog joda i 88 grama granuliranog kalijevog jodida.
Otopite kalijev jodid u pola litre vode.
Tada dodajte kristale joda i dopunite s vodom do oznake od jedne litre.
Ostavite otprilike 1 dan da se sastojci u potpunosti otope.
Uz ustrajno miješanje staklenim štapićem proces otapanja će trajati znatno kraće.
S vremena na vrijeme, protresite mješavinu da biste ubrzali/(olakšali) otapanje.  Izbjegavajte korištenje flaširane vode za pripremu ove otopine. Najbolje je da koristite destiliranu vodu.
Jedna kap Lugolove otopine sadrži 6,417 mg elementarnog joda.
Čuvajte je izvan dohvata djece.

Kako uzimati Lugolovu otopinu

Lugolovu otopinu preporučljivo je uzimati s jabučnim octom.
Službena preporučena dnevna doza iznosi 150 μg (mikrograma), no ta je doza mnogo manja od onih koje koristi alternativna medicina.
Kod bolesti je preporuka početi s 12,5 mg Lugolove otopine što iznosi 2 kapi dnevno, te postupno povećavati dozu do maksimalno 50 mg, ovisno o bolesti.
Osobama koje boluju od hipertireoze ili dijabetesa savjetuje se oprez - one bi trebale započeti s uzimanjem otopine u manjim dozama. 

tajne biljaka

Jesu li biljke plemenitija bića od nas?

Ljudsko biće se najčešće može identificirati s onim bićima koja su mu najsličnija. Zbog fizičkih i nekih psihičkih sličnosti lako se možemo poistovjetiti s drugim ljudima ili određenim životinjama, dok nam biljke i njihov čudnovati svijet komunikacije i međusobne suradnje ostaje gotovo u potpunosti skriven.

Skriveni život biljaka

Kada su znanstvenici sa Sveučilišta Wageningen u Nizozemskoj otkrili način na koji neke biljke komuniciraju s kukcima, postalo je jasno da mi jako malo znamo o neverbalnoj komunikaciji zelenog pokrova planete.
Zapravo nizozemska studija je po prvi put uspjela dešifrirati kemijsku komunikaciju između biljki i kukaca predatora kako bi se zaštitila od nametnika. Drugim riječima, malene neugledne biljke poput crnog hrena znaju kako dozvati upomoć parazitske ose kada sa na listovima hrena počnu pojavljivati jajašca nametnika – leptira kupusara. Ovo je nevjerojatan primjer neverbalne komunikacije zasnovane na kemijskom jeziku i to među različitim vrstama koje na prvi pogled izgledaju potpuno nekompatibilne.

Nepoznata anatomija biljaka

Nedavno su znanstvenici u Brazilu otkrili kako philcoxia minensis ima ljepljive listiće ispod zemlje s kojima lovi malene kukce. Do sada se smatralo kako su listovi kod biljaka organi koji su predodređeni isključivo za fotosintezu.
Ova interesantna biljka i njeni rođaci, hvata podzemne crviće i čim ih oblijepi sa svojom sluzi počne s probavom plijena. Primjer philcoxia minensis je pokazao kako mi nedovoljno poznamo varijacije anatomije biljaka te da biologija još uvijek ima brojne skrivene primjere o kojima mi ne znamo baš ništa.

Komunikacija između biljaka

U prošlogodišnjoj studiji koju je objavilo Sveučilište Zapadne Australije je otkriveno kako su biljke razvile kompliciranu kemijsku komunikaciju s drugim biljkama, životinjama biljojedima i parazitima, no znanstvena zajednica je ostala poprilično zbunjena otkrićem još jedne vrste komunikacije koje biljke vrše uz pomoć zvučnih signala.
Naime mlade biljke kukuruza međusobno „razgovaraju“ uz pomoć kliktaja koje stvaraju u korijenskom području. Ne samo da biljke tako razgovaraju već jedne druge pažljivo slušaju, kada bi znanstvenici korijenje kukuruza potopili u vodu, to korijenje bi se brzo okretalo prema izvoru „govora“ drugih biljaka.
No čini se da kukuruz nije jedina biljka koja ima takve sposobnosti, tim korejskih znanstvenika s Nacionalnog Instituta za Poljoprivredu i Biotehnologiju u Suwonu, je otkrio da sadnice riže imaju dva gena koja stvaraju osjetljivost na zvuk. Znanstvenici su pokušali aktivirati odaziv biljaka uz pomoć puštanja klasične muzike, no reakcija je izostala sve do trenutka dok kroz laboratorijske zvučnike nisu pušteni tonovi od 125 do 250 hertza. Nakon toga su se u riži aktivirala oba dva gena za zvuk (rbcS i Ald). Aktivnost gena je opala kada su se zvukovi prebacili na frekvenciju od 50 Hz.
Najviše je čuđenje donijelo otkriće istog tima kada se saznalo da se i drugi rižini geni mogu aktivirati na zvukove. Njihova studija je pokazala kako se biljke mogu genetski kontrolirati sa zvukom umjesto površnim kemijskim utjecajem.

Plemenita stvorenja?

Jako je teško napraviti komparaciju između ljudskih bića, životinja i biljaka. Ne postoje standardi po kojima bi se neke životinje klasificirale kao dobre ili loše, ljudi obično identifikacijom i usporedbom djelovanja životinja dodaju prefikse „dobar“ ili „loš“ pojedinoj životinji. Na primjer u slučaju da je neka životinja, čak i slučajno ozlijedila ljudsko biće, takva životinja će se nazvati lošom.
S biljkama je još teže, ljudi većinom smatraju da su dobre biljke ljekovite ili jestive biljke, dok otrovne biljke smatramo lošima. No ovakav način razmišljanja je u najmanju ruku površan ako ne i potpuno pogrešan.
U tekstu koji je nedavno izašao u web tiskovini Io9 je jasno dato do znanja da bi ljudi sami sebe, kao i ostala živa bića na zemlji, trebali cijeniti i ocjenjivati prema altruizmu točnije prema kapacitetu koliko je jedno biće u stanju nesebično pomagati drugima.
Jasno nam je da ovakvo stanovište može izazvati određen otpor, no razmislimo li malo o metafizičkim velikanima poput Gurdjieffa i Ouspenskog koji su još početkom XX vijeka klasificirali postojanje OPS-a ili osoba koje su koncentrirane na služenje sebi i izvlačenje energije iz drugih u svrhu vlastitog napretka i opstanka (negativne osobe) i OPD-a ili osoba koje su fokusirane na služenje ili pomaganje drugima (pozitivne osobe), tada možemo vidjeti da je Io9 na pravom tragu.
Životinje često znaju adoptirati životinje drugih vrsta, recimo primati znaju hraniti i štititi mačke ili pse, o tom fenomenu se jako puno istraživalo na području Indije i Afrike. Ali nedavno istraživanje je pokazalo kako altruizam biljki prolazi sve poznate granice u ljudskom i životinjskom svijetu.

Žrtvovanje za dobrobit vrste

Profesorica Pamela Diggle je, s timom znanstvenika sa Sveučilišta Colorado, istraživala način na koji se ponaša oplođeno sjeme kukuruza. Sve biljne sjemenke se razvijaju u dva oblika, u jednom dijelu oplođene sjemenka se razvija embrij biljke, dok se u drugim dijelu nalazi endosperma koja će na kraju poslužiti kao hrana za rastući embrij biljke, na takav način se endosperma žrtvuje za rast biljke.
Većinu vremena, kada se oplodi sjemenka, embrij i endosperma imaju istog „oca“ i „majku,“ no u rijetkim slučajevima, embrij i endosperma će imati istu majku ali ne i očeve. Na takve primjere su se fokusirali znanstvenici iz Colorada, kako bi shvatili jesu li biljke sebične ili alturistične.
Prof. Diggle je željela otkriti hoće li endosperma od različitih očeva žrtvovati svoju egzistenicju kako bi osigurala hranu za rast embrija iako taj embrij ima potpuno drugačije podrijeklo. U izjavi koju je Diggle dala Io9 stoji:

„Rezultati studije su pokazali kako embriji od istih majki i očeva s istovjetnom endospermom teže više nego li embriji koji imaju endospermu od različitih očeva. Mi smo otkrili kako endosperma od različitih očeva embriju daje manje hrane. Čini se da takva ensdoperma nije baš spremna za suradnju, točnije manje surađuje. Naša studija je prva omogućila testiranje nivoa suradnje među biljkama.”

Iako se na prvi pogled čini da su biljke u stvari sebične, to zapravo nije nikakva novost. Evolucija favorizira organizme koji se ponašaju sebično, jer se tako povećava šansa za opstankom u reproduktivnoj fazi.

S druge strane istraživanje znanstvenika iz Colorada je pokazalo kako endosperma ne samo da odustaje od mogućeg nastavka života, već aktivno odabire umiranje kako bi sjeme proklijalo, pa čak i ako ne dijele istu DNK. Po nama je ovo najbolji mogući dokaz altruizma među biljkama.

Ko autor studije, profesor William N. Friedman sa Sveučilišta Harvard je na to izjavio:

„Jedan od fundamentalnih zakona prirode je da alturizam znači žrtvovanje najbližih. Altruizam obično nastaje kada je dobročinitelj u rodu s korisnikom. Kada se endosperma ubija iscrpljujući sebe kao hranu za biljni embrij, i ako oni nisu „u rodu“ tada je to pravi primjer altruizma.“

Studija je objavljena u zadnjem broju PNAS-a i na web stranici Sveučilišta Colorado u Boulderu.

Autor: Ljubica Šaran
Matrix World

recept - gamberi

Rižoto s gamberima i tikvicama

Potrebno:

250 g smrznutih gambera
1 srednja tikvica
2 manja češnja bijelog luka
1 manji crveni luk
maslinovo ulje
so
biber
2 kašike maslinovog ulja
150 g riže
maslaca u veličini oraha

*po želji naribani parmezan

Priprema:

Sitno nasjeckajte luk i češnjak, a tikvicu narežite na tanke ploške. Rižu u malo vode kuhajte oko 8-10 minuta, ocijedite (ako volite intezivan okus mora ne morate je prethodno kuhati, no ako vam je to ipak preintezivno prethodno je skuhajte "na pola").

U veću tavu stavite maslinovo ulje, dodajte nasjeckani luk, dodajte češnjak, a kada zamiriše dodajte i gambere... kad se malo opuste dodajte tikvicu  i pirjajte 3-4 min., a potom dodajte na pola skuhanu rižu. Tekućina koju su ispustile tikvice i gamberi trebala bi biti dovoljna da riža potpuno omekša, no ako je potrebno podlijte s malo vode ili bijelog vina. Na kraju dodajte maslac i dobro promiješajte.

o zagrljaju

10 važnih činjenica o zagrljaju

Sve u vezi sa zagrljajem je važno... ali ovdje je izdvojeno samo desetak detalja
Postoji li nešto moćnije od zagrljaja? Bilo da plačemo od tuge i sreće, topla bliskost nježnih ljudskih ruku uvijek stiže kao idealna podrška. Osim što poboljšava naše mentalno zdravlje, istraživanja pokazuju da zagrljaj odlično djeluje na kompletan organizam.

Pročitajte sljedeće činjenice i ne zaboravite da nakon ovog teksta nekoga obavezno zagrlite:
• Zagrljaj povećava osjećaj sigurnosti, povjerenja, snage, pripadanja, sreće i razumjevanje.
• Studije pokazuju da razvoj inteligencije zaostaje kod djece koju ne grle dovoljno. Oni počinju kasnije da čitaju ili hodaju u odnosu na svoje vršnjake.
• Prema jednoj američkoj studiji, brakovi u kojima se supružnici grle ili maze traju duže od onih kod koji ovi mali rituali izostaju.
• Ukoliko samo na kratko zagrlite svog partnera, stres će nestati.
• Psiholozi su pronašli da se i kod žena i kod muškaraca tokom zagrljaja oslobađa se oksitocin (poznat kao hormon ljubavi i sreće).
• Jedna psihološka računica pokazuje da je ljudima u prosjeku potrebno 13 zagrljaja dnevno, ali najveći broj njih ih ne dobije.
• Prosječno ljudi potroše jedan sat mjesečno grleći se.
• Kako grljenje povećava oksitocin i regulira kortizol to znači da ćemo imati zdravije srce i niži krvni pritisak (odlična vjest za one koji pate od hipertenzije).
• Zagrljaj smanjuje osjećaj usamljenosti, pomaže da pobjedimo strah, povećava samopouzdanje, smanjuje tenziju.
• Neki zagrljaji su sasvim kratki, neki vrlo dugi... u prosjeku, zagrljaj traje 9,5 sekundi.

mitovi o vježbanju

Vježbanje u zrelim godinama – mitovi i istina

Vježbanje u zrelim godinama većina ljudi izbjegava zbog raznih razloga. Činjenica je da je starenje neizbježan dio života. Ono sa sobom nosi obilje životnog iskustva, ali i razne boljke zrele dobi, a kasnije i poznih godina kojih se svi pribojavamo. Gubitak snage i pokretljivosti, debljanje i gubitak vitke linije, nastanak kroničnih bolesti…
No nema razloga da u zrelim i poznim godinama vrijeme provodite po liječničkim čekaonicama. Krenite s promjenama na vrijeme i prigrlite godine zdravi, lijepi i sa stilom.
No što ako ste zakoračili u 50-u, 60-u ili 70-u, a do sada se niste bavili nekom redovitom fizičkom aktivnošću i mislite da je prekasno započeti s takvom praksom?

Isprike koje najčešće čujemo od žena (ali i muškaraca) u zreloj dobi su:

MIT 1: ”Prestara sam da započnem s tjelovježbom.”
Možda ste ovo i izgovorili pri prvoj boli u leđima ili koljenima nakon kratke šetnje. Ali što vas u biti koči? Istina je da s godinama opada mišićna masa i gustoća kostiju. No ako se uopće ne bavite fizičkom aktivnošću, izgubit ćete još više mišićne mase i izazvati sarkopeniju, definiranu kao prirodni gubitak mišićne mase, snage i mišićne funkcije. Jedan od uzroka sarkopenije je i nedostatak vježbanja. Nedavne studije su pokazale da već nakon 6 mjeseci redovite tjelovježbe, žene u zrelim godinama su poboljšale svoju mišićnu snagu za prosječno 50%. Radilo se o ženama od 68. godina, koje do tada nisu nikada izvodile treninge snage.

MIT 2: ”Stariji ljudi bi se trebali odmarati i čuvati svoju snagu.”
S gubitkom snage koja nastupa već oko 40. godine i svake godine opada, izuzetno je važno da se krećete više nego ikad prije. S jačanjem snage dolaze i druge pogodnosti poput oslobađanja hormona rasta koji potiče razvoj mišićne mase. S optimalnom mišićnom masom, kvaliteta života se višestruko povećava, kao i produžetak nezavisnog života.

MIT 3: ”Vježbanje u zrelim godinama povećava mogućnost od ozljeda i pada.”
Redovita fizička aktivnost nije samo zabavna i zdrava, ona je također sigurna skoro za svakoga. Prednosti redovite tjelovježbe daleko premašuju mogućnost od ozljeda. Osim toga, uvježbano tijelo je puno spretnije jer vježbanje razvija koordinaciju i povećava snagu. Vježbanje čak sprječava velik broj stanja i bolesti poput artritisa, dijabetesa, osteoporoze, pretilosti i bolova u leđima.
S godinama dolazi i do opadanja ravnoteže i fleksibilnosti koji pridonose padovima i slomljenim kostima, što može dovesti do nepokretnosti. Studija u Novom zelandu je pokazala da su 80-godišnjakinje koje su se uključile u program tjelovježbe smanjile rizik od pada za 40%.

MIT 4: ”Nepokretnost me sprječava da vježbam.”
Nepokretnost u starijih osoba se najčešće javlja zbog nedostatka ili opadanja fizičke aktivnosti, kao i stanja koja čine vježbanje u zrelim godinama otežanim poput artritisa, neuroloških ili kardiovaskularnih problema. Nakon dugogodišnjih istraživanja i studija, otkriveno je da redovita tjelovježba kod starijih ljudi vodi u pokretan i aktivan život, te produžava pokretljivost za 10-12 godina.

Ideje za početak vježbanja
Fitness na stolici – popularan oblik tjelovježbe kod slabo pokretnih osoba, koje ostaju u sjedećem položaju, no rade na snazi i pokretljivosti tijela.
Vježbanje u zrelim godinama – kako krenuti?

Posjetite liječnika
Provjerite sa svojim liječnikom jeste li spremni za vježbanje. Ako imate probleme sa srcem, artritis, bolove u leđima, rak, metaboličke i dišne probleme ili bilo koje druge boljke, dobro je da s liječnikom utvrdite što je dopušteno, a što treba izbjegavati.

Započnite polako
Toliko dugo vam je trebalo da započnete, čemu se žuriti odjednom? U početku krenite s jednostavnim vježbama, s 6 do 8 ponavljanja u 2 do 3 seta po vježbi. S vremenom povećavajte intenzitet i broj ponavljanja.

Koje vježbe smijem izvoditi, a koje ne?
Ako ste zabrinuti da li bi vam neka vježba mogla škoditi, upitajte stručnu osobu u fitness centru.

Kada?
Uredite si raspored vježbanja i držite se svojih ciljeva. Zapišite u kalendar točne termine i učinite to vrijeme priroritetom za vaše zdravlje!

top-5 za žene

Najvažniji vitamini i minerali za žene

Vitamini i minerali za žene su oni koji su najvažniji ženama za očuvanje njihovog zdravlja, vitalnosti i ljepote, iako su svi vitamini i minerali neophodni za život organizma. Ovo je ‘ženskih’ top 5:

Vitamin mladosti = vitamin E
Ovaj snažni antioksidans slavan je po svom izuzetno pozitivnom učinku na zdravlje i izgled kože. Učinkovitim antioksidativnim djelovanjem štiti kožu i organizam u cjelosti od štetnog utjecaja oksidativnog stresa, čime sprječava prijevremeno starenje i razvoj bolesti.
Za žene je važan i zato što pozitivno djeluje na menstrualne tegobe, kao i na snižavanje kolesterola, zaštitu srca, jačanje imuniteta te zdravlje reproduktivnog sustava.

Vitamin sunca = vitamin D
Najveće količine ovog za život neophodnog vitamina, dobivamo sintezom u našoj koži pod utjecajem sunčevih zraka. U prošlosti, dok je čovjek većinu vremena boravio na otvorenom, naše tijelo ga je dobivalo u izobilju. No danas, u vrijeme kada većinu godine provedemo u zatvorenom prostoru, a pogotovo zimi kada sunca i prirodno ima znatno manje, vitamin D postaje jedan od najdeficitarnijih vitamina među ljudskom populacijom.
Vitamin D pospješuje apsorpciju kalcija te time izravno djeluje na povećanje gustoće kostiju i prevenciju osteoporoze, pogotovo izraženu među ženama.
Ujedno je važan i za jačanje imuniteta, očuvanje mišićnog sustava i protiv upala.

Vitamini energije = vitamini B kompleksa
Vitamine B kompleksa čini 8 vitamina koji sudjeluju u preko 300 enzimskih reakcija u našem tijelu. Većina B vitamina utječe na povećanje energije i dobro raspoloženje te dobar san i zdrav apetit, a neki su i posebno važni, pogotovo tijekom trudnoće, poput vitamina B9 (folna kiselina).
Žene vole vitamine B kompleksa jer i izravno utječu na rast i čvrstoću kose i noktiju te na zdravlje i ljepotu kože (pogotovo biotin poznat i kao vitamin kože).

Mineral snage = željezo
Jedan od najvažnijih minerala u našem organizmu, posebno je ključan u reproduktivnoj fazi života žene, ali i nakon nje. Njegova ključna uloga jest izgradnja crvenih krvnih zrnaca koja opskrbljuju vitalne organe i tkiva kisikom, a prvi pokazatelj manjak željeza jest konstantan umor i manjak energije.
Stoga manjak željeza koji kod žena najčešće nastaje zbog neadekvatne prehrane, bezmesne (vegetarijanske) prehrane ili obilnih menstrualnih krvarenja, često dovodi do anemije, pa se obavezno preporučuje nadoknada željeza putem dodataka prehrani.

Mineral lijepe kože = cink
Cink je iznimno važan mineral u ženskom organizmu jer pozitivno djeluje na rast kose te izgled kože i noktiju. Mnogi problemi kože poput akni, dermatitisa i sl., kao i krhki nokti s bijelim mrljama, posljedica su manjka cinka u organizmu.
No osim djelovanja na ljepotu, cink je iznimno važan i za imunitet, pravilan rad reproduktivnih organa, a pomaže i kod (pred)menstrulanih tegoba.

vitamini i minerali

Znate li koje minerale i vitamine sadrži koje voće i povrće?

Kupus - vitamin C, kalijum, kalcijum, gvožđe, sumpor, mangan, bakar
Krompir - vitamin C, B1,B2, flour, kalcijum
Grah - kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe;
Karfiol – vitamin C, kalijum, gvožđe;
Kelj – vitamini A1, B1, B2, C, E, kalijum;
Keleraba – vitamini A i C, kalijum, fosfor, selen;
Mrkva – vitamini A, B, D, E, kalijum;
Rotkva, crna i bela – vitamini A, B1, B2, C, E, kalijum, sumpor, kalcijum, fosfor, gvožđe, magnezijum;
Celer – vitamini A1, B1, B2, C, E, kalijum;
Spanać- vitamini A, B1, B2, C, magnezijum, gvožđe, kalijum, kalcijum, fosfor, mangan;
Crni luk – vitamini C, B1, B2, A, kalijum, fosfor, kalcijum;
Hren – vitamin C, kalcijum, magnezijum;
Jabuka – vitamini A, B1, C, kalijum, kalcijum, magnezijum, fosfor, sumpor, gvožđe;
Kruška – vitamini A, C, i B grupe, kalijum;
Banana – vitamini A, C u B6, mangan;
Limun, narandža i mandarina – vitamini C, A i B grupe, kalijum, kalcijum, fosfor, gvožđe, magnezijum, bakar;
Grejpfrut – vitamini A i C, kalcijum, magnezijum;
Kivi – vitamini A, C, i B grupe, fosfor, kalcijum, gvožđe;
Suha šljiva – vitamini A, B1, gvožđe;
Orah – vitamini B, C, kalcijum, magnezijum, fosfor, gvožđe;
Lješnik - vitamini E i B grupe, gvožđe, kalijum, kalcijum.

abeceda zdravlja

Vitamini – abeceda zdravlja

Iako su proljeće i ljeto periodi kad punimo svoje baterije vitaminima i u zimskom se periodu možemo zdravo hraniti ako se redovno koristi voće i povrće koje možemo naći u prodaji. Pravilnom kombinacijom možemo organizmu pružiti sve ono što mu je potrebno, samo je potrebno znati šta koje povrće i voće sadrži. Prije uzimanja dodatnih doza vitamina potrebno se posavjetovati sa doktorom ili nutricionistom, koji će vam reći koji su vitamini najbolji za vas.Vitamin A je vitamin za zaštitu kože. To je esencijalni nutrijent u ljudskom tijelu. Topljiv je u mastima odnosno uljima. Važan je za kontrolu rasta i razvoja epitelnog tkiva tj. za diferencijaciju te sudjeluje u stvaranju vidnog pigmenta. Glavni izvori vitamina A su mlijeko i mliječni proizvodi, maslac, žumance, mrkva i riba.
Vitamin B nužan je za održavanje energije. Ako ste izloženi stresu i naporu smanjuje se razina vitamina B. Skupina vitamina B potrebna je za sprječavanje kožnih i neuroloških bolesti i mogućih negativnih pojava u trudnoći, kao što je opadanje kose i listanje noktiju. Vrlo je važan i za normalno funkcioniranje živčanog sistema, a nedostatak tog vitamina uzrokuje bolest poznatu pod nazivom beri-beri. Potreba za dodatnim dozama ovog vitamina dolazi i sa starenjem. Vitamina B ima u povrću, mesu, u orasima, pistaciju, bademu i kikirikiju.
Vitamin C je vitamin topljiv u vodi, a prisutan je u svježem voću i povrću. Najjači je antioksidans među vitaminima topljivim u vodi. Skorbutu je bolesti koja nastaje zbog njegovog nedostatka. Najbogatiji izvor ovog vitamina su raznoliko voće i povrće. Prije svega agrumi, naranče, mandarine, limun, šipak, višnja, crni ribiz, lisnato povrće, kupus, krumpir, paprika … Preporučene dnevne količine za odraslu zdravu osobu iznosi 75-90 mg dok se u terapiji koriste i znatno veće doze, a ako ste pušač potrebno je uzeti 15 mg više, jer pušenje uništava C vitamin.
Vitamin D često nazivaju vitaminom sunca. Svrstavaju ga među vitamine iako se po većini obilježja radi o hormonu. Zajedno sa paratireoidnim hormonom regulira koncentraciju kalcijevih iona u plazmi. Prije njegova otkrića mnogi ljudi su bolovali od rahitisa, a posebno djeca. Uzimanjem ovog vitamina smanjuje se rizik od multiple skleroze od koje obolijevaju žene u dobi od 20 do 50 godina. Najviše ga ima u ribljem ulju i mesu, mlijeku i mliječnim proizvodima i žumancetu.
Vitamin E predstavljaju u mastima topljivi tokoferoli koji u organizmu djeluju kao jako dobri antioksidansi. Nedostatak vitamina E vrlo je rijedak jer je taj vitamin vrlo široko zastupljen u hrani. Nalazi se u svim tkivima u organizmu, a najviše ga je u jetri, masnom tkivu i mišićima. Bogati izvor vitamina E su biljna ulja posebno suncokretovo, sjemenke, bademi, kikiriki, jaja i dr. Preporučene dnevne količine su za odraslu ženu 8 mg, a za odraslog zdravog muškarca10 mg.

važnost doručka

Zašto je doručak važan?

Na prvom mestu, doručak je važan jer predstavlja unos potrebne količine energije bez kojih organizam ne bi mogao da funkcioniše i izađe na kraj sa obavezama tokom dana.

Nedovoljan ili neadekvatan doručak, može biti uzrok brojnih neprijatnosti, koje je veoma lako izbeći i sprečiti na samo jedan način, obezbeđivanjem i konzumiranjem kvalitetnog doručka.

Tokom noći, vaše telo prolazi kroz vremenski interval u kome ne dobija izvor sastojaka koji su mu potrebni za normalnu funkciju, a rezerve takvih sastojaka koje već ima u sebi, ono i kada spava troši.

Upravo to predstavlja jedan od razloga zašto je važan doručak. Dakle, doručkom trebalo bi da nadoknadite izvor materija koje je telo potrošilo i sagorelo tokom noći.

Pored toga, kvalitetan jutarnji obrok, odnosno doručak, treba da pripremi i obezbedi nove zalihe materija koje će vaše telo trošiti i sagorevati do sledećeg obroka, bilo da je to užina ili ručak.

Koje namirnice doručak treba da sadrži?

Doručak bi trebalo da sadrži namirnice koje raspolažu materijama kakve su dovoljan izvor ugljenih hidrata, ali i proteina, minerala i vitamina za vaše telo.

Što bolji izbor namirnica za svoj doručak napravite, to će i dan pred vama biti lakši, a vaš organizam zdraviji i otporniji.
Dakle, praktikujte da za doručak konzumirate mešavinu namirnica koje su dovoljan izvor i ugljenih hidrata i proteina i minerala i vitamina.

Kako bi ste to postigli, preporuka je da konzumirate recimo integralni hleb sa jajima i čašom jogurta ili kriškom sira. Drugi predlog je integralno pecivo sa kiselim mlekom ili salatom od svežeg povrća. Takođe, možete doručkovati i musli sa mlekom ili jogurtom ili prepečeni hleb sa nekim laganim namazom i čašom soka od ceđene pomorandze.

važnost sna

ZAŠTO JE VAŽAN SAN ?

Razne studije na životinjama i ljudima pokazale su da je san potreban iz više razloga.

Smanjuje rizik i povećava efikasnost
Sve vrste imaju vreme kada treba da budu aktivne i kada treba da miruju, tako da se razne vrste prilagođavaju svom okruženju na osnovu kog optimiziraju svoje vreme neaktivnosti.

Studije koje su istraživale navike raznih životinja pokazale su da veliki braon slepi miš spava 20 sati dnevno i budi se na nekoliko sati u sumrak kako bi lovio. Ukoliko bi proveo više vremena na javi, potrošio bi više energije ali ne bi bio uspešen u lovu i tako bi bio ranjiviji za ostale predatore.

Nadmudriti predatore
Čak i ako ne spavaju kada njihovi predatori love, neke životinje i dalje mogu da postanu njihove žrtve. San čini životinje tihim i mirnim tokom noći, čime uspešno izbegavaju predatore.

Čuvanje energije
Kada je hrana retka, i životinje i ljudi moraju da čuvaju energiju. Pošto trošenje kalorija opada tokom sna, neki smatraju da je san dobra taktika očuvanja. San usporava mozak kako bi očuvao energiju.

Popravka
Kako bi smo popravili telo od oštećenja tokom dana, potrebno je da se odmaramo noću. Mnoge funkcije, poput otpuštanja hormona rasa, rasta mišića, sinteze proteina, aktivene su tokom spavanja.

Učenje
Postoji još mnogo studija koje treba sprovesti kako bi se otkrile sve promene na mozgu koje se dešavaju tokom sna. U studiji koja je ispitala pamćenje, učesnicima je puštana određena muzika, nakon koje su oni imali izbor da odremaju ili odspavaju. Mala dremka je bolje uticala na memorisanje melodije.

banane

Zašto su banane bitne za zdravlje?

Banane su zgodno i veoma zdravo prenosivo jelo. Pune su vitamina, vlakana i ugljenihidrata koji će vam za čas podignuti uspavanu energiju. Osim toga, banane su među najjeftinijim voćem na svetu uprkos dugotrajnom transportu. Naime, proizvodnja i potražnja banana toliko je velika da su cene postale izrazito niske, na dobrobit kupaca.

Unos vlakana izuzetno je bitan za čovekovo zdravlje, jer pravilan unos vlakana osigurava manji rizik od srčanih bolesti, dijabetesa i zatvora, a vlakna će vas držati duže sitim.

Banane su dobar prijatelj dijeta. Sadrži resistentni skrob, vrstu ugljenihidrata koji vam pomaže da se duže osećate sitim. Nakon što osetite glad, možete bez griže savesti posegnuti za bananom jer sadrži svega 100-ak kalorija.

Miris banana mogu smanjiti apetit.

Kalijum je takođe jedan od vitalnih minerala koji između ostalog osiguravaju dobar rad srca i funkcionalne i zdrave mišiće. Vitamin C iz jedne banane zadovoljava 15 posto dnevno preporučene količine, a znamo da je vitamin C važan antioksidans koji pomaže u neutralizovanju štetnih slobodnih radikala. Pomaže i u proizvodnji kolagena koji zajedno drži mišiće, kosti i ostala tkiva. Vitamin B6, kojim su banane bogate, pomoći će telu da stvori aminokiseline koji stvaraju zdrave ćelije. Vitamin B6 preporučuje se trudnicama, ali i muškarcima koji imaju problema s plodnošću.

Kad ste tužni, posegnite za bananom. Osim što imaju oblik osmeha, one zaista sadrže hormon sreće, popularni serotonin. Sadrži i magnezijum, čiji je manjak usko vezan za pojavu depresije, tegobe, iritabilnosti i drugih poremećaja raspoloženja.

proteinski mit

Proteinski mit

Verovanje da su životinjski proteini superiorni u odnosu na biljne proteine datira iz 1914. godine kada su dva naučnika Osborn i Mendel uradili eksperimente na miševima i utvrdili da miševi brže rastu kada jedu životinjske proteine. Kasnije je utvrđeno da je tačno da miševi brže rastu ali i da kraće žive i da obolevaju od raka i drugih bolesti. Bez obzira na to, generacije školske dece i doktora su pogrešno informisani da su nam meso, mleko i jaja neophodni kao izvori proteina. Iako je ovaj mit u ishrani odavno opovrgnut, nema nekih pomaka da se informiše javnost, da je ono čemu su nas učili potvrđeno kao netačno. Posledice pogrešne ishrane vidljive su u današnjoj epidemiji brojnih savremenih bolesti i lako je videti ko tu dobija a ko gubi.

Piramida o ishrani koju učimo u školama i koju znamo još od detinjstva je pogrešna. Visoko proteinska ishrana je velika zabluda koja ozbiljno ugrožava naše zdravlje.

Pre svega, mi ljudi nismo dizajnirani da jedemo meso, zato se meso uopšte ne vari u našem stomaku već raspada što je uvod u mnoge bolesti. Što se tiče mleka, sve bebe (kod životinja i ljudi) piju mleko a kad dobiju zube počinju da žvaću hranu. Mi smo jedina vrsta koja i posle toga uzima mleko i mlečne proizvode, i to mleko koje je dizajnirano za druge vrste i potpuno neprikladno za ljudsku upotrebu.

Slikovito, kravlje mleko je dizajnirano da od teleta napravi kravu od pola tone što nije slučaj sa nama jer su naše potrebe za proteinima mnogo manje. Naše telo posle treće godine života smanjuje polako produkciju enzima koji vare mleko.

Proteine dobijamo digestijom hrane ali naš organizam takođe reciklira proteine kroz razlaganje izumrlih ćelija. Oni zatim cirkulišu kroz organizam krvlju i limfom i koriste se po potrebi. Nije potrebno jesti meso, mleko ili jaja da bismo dobili potrebne proteine. Kako bik ili slon dobijaju proteine? Setite se koliko mišića imaju.

Kao što jake kosti ne zavise od kalcijuma, već od toga koliko se telo kreće i opterećuje kosti, tako i jaki mišići ne zavise od unosa proteina već od napora kojima su izloženi. Mišići postaju veći tako što pri velikim naporima dođe do pucanja mišićnih vlakana koji se onda obnavljaju i na taj način dođe do njihovog uvećavanja. Velike doze proteina će prilikom razlaganja osloboditi toksične količine azota u krvi, koji će se zatim akumulirati u mišićima i izazivati hroničan umor. Potrebno je ojačati mišiće i poboljšati njihov tonus ali ne i preterivati. Kod dece u rastu i kod povećanih umnih napora može se povećati dnevna doza proteina za 10 do 15 grama dnevno. Zeleno lišće, koštunjavo voće, klice i semenke su jako bogate proteinima.

Dr Jaffe sa Kalifornijskog Univerziteta u Berkliju, je istraživao dejstvo dijete bez životinjskih produkata na nekoliko generacija dece i odraslih. Dok današnje dijete bazirane na životinjskim produktima sadrže i do 150 grama dnevno, Dr Jaffe je ispitanicima davao 24 do 33 grama proteina dnevno. Niko od ispitanika nije imao nikakve znake nedostataka proteina niti bilo kojih drugih hranljivih materija. Svi su bili u odličnom zdravlju! Dr Max Rubner, direktor Higijenskog Instituta, Berlinskog Univerziteta, posle svojih opsežnih istraživanja, takođe tvrdi da nam je potrebno samo oko 28 grama dnevno. Naime, čovek može da akumulira oko 30 gr proteina dnevno u telu. Sve što je više od toga odlazi u jetru i pretvara se u kiselinu koja se vezuje za kalcijum iz kostiju i izbacuje se preko urina (Proteinom Izazvana Hypercalciuria – gubljenje kalcijuma preko urina) i na taj način nastaju problemi sa kostima. Ako jedemo raznovrsno voće, povrće, koštunjavo voće, semenke i klice vrlo lako ćemo uzeti dovoljne količine proteina a i drugih hranljivih materija.

Aminokiseline su gradivni elementi proteina. Delimo ih na esencijalne i neesencijalne. Nije potrebno kombinovati žitarice i pasulje u jednom obroku ili u jednom danu da bi uneli sve esencijalne aminokiseline. U biljkama imamo zastupljene sve aminokiseline i naše telo ima sposobnost da ih akumulira nekoliko dana za buduću upotrebu. Takođe, ima dosta voća i povrća koje sadrže sve aminokiseline, kao što su: paradajz, banane, urme, orasi, bademi, suncokretove semenke, kupus, brokule, šargarepa i druge. Znaci, treba jesti raznovrsno voće, povrće, koštunjavo voće, semenke i klice koje će nas snabdeti sa svim esencijalnim i neesencijalnim aminokiselinama kao i svim ostalim hranljivim materijama koje su nam potrebne. Naravno, treba ih jesti sirove jer se kuvanjem aminokiseline oštećuju.

Dr Slađana Velkov

sve o kokosu

Koristi kokosa, kokosovog ulja i vode

Kokosov orah je plod kokosove palme, a kokosova palma (Cocos nucifera) spada u drvenaste biljke i rasprostranjena je u tropskim krajevima, pogotovo na obalama i otocima Tihog i Indijskog oceana. Visina kokosove palme može da bude od 7 do 30 metara a na njenom vrhu se nalazi kruna od dugog pernatog lišća, čija veličina se kreće od 3 do 7 metara. Kokosov orah se sastoji od nekoliko slojeva od kojih imamo vanjski, dlakavi, tamnosmeđi koji je tvrd, a na dnu se nalaze tri rupe koje mogu da podsjećaju na lice majmuna.

Dugačak je negdje oko 5 do 20 centimetara, unutra odmah iza tamne ljuske nalazi se još jedan sloj guste bijele jezgre. Nakon ova dva sloja dolazimo do šupljine kokosovog oraha u kojoj se nalazi tekućina zvana „kokosovo mlijeko“.

Kokos se konzumira u nekoliko oblika – sirov, mlijeko, voda i ulje.

Kod kokosovog ulja iako je riječ o zasićenoj masnoći (koja je ustvari laurinska kiselina), ona nije loša za srce. Djevičansko kokosovo ulje, za razliku od drugih zasićenih masnoća, ne sadrži nikakav holesterol niti utječe na povećanje razine holesterola u vašoj krvi. aurinska kiselina koja se nalazi u kokosovom ulju, spada u onaj tip masti koju ljudsko tijelo brzo upija i pretvara je u energiju. Ovo ulje također sadrži minerale poput željeza i cinka, zbog svog sastava ulje je vrlo stabilno, sporo oksidira pa mu je rok trajanja duži od ostalih biljnih ulja koja sadrže veliku količinu nezasićenih masnih kiselina. Ulje kokosa je bogato laurinskom kiselinom koja je srednji lanac masnih kiselina i smatra se da je baš ova kiselina zaslužna za većinu pozitivnih efekata kokosovog ulja. U ulju kokosa je sadržano 50% laurinske kiseline, koju također nalazimo i u majčinom mlijeku. Sama usporedba kokosovog ulja sa majčinim mlijekom nam daje predodžbu koliko je ustvari to ulje zdravo.

Kokosovo ulje posjeduje također i antibakterijska svojstva, laurinska kiselina koja je prisutna u kokosovom ulju, prema nekim studijama pokazuje značajno djelovanje na gram-pozitivne i gram-negativne bakterije, kao što su Staphylococcus aureus, Streptococcus spp. i Enterobacter spp.

Dokazano je da kokosovo ulje sadrži fitosterole, koji su navodno zaslužni za protuupalno i regenerativno svojstvo ulja, te ga stanovnici tropskih područja koriste za iscjeljivanje od opekotina od sunca ili kod oštećenih i popucalih bradavica kod dojilja.

Djevičansko kokosovo ulje je bogat izvor laurinske kiseline koja se ako je biosintetizirana u tijelu pretvara u monolaurin, tvar koja djeluje protiv lipidnih virusa, bakterija gljivica. Ovo ulje se smatra „najzdravijim uljem na svijetu“. Također je jedno je od najboljih ulja za kuhanje i prženje i to zbog svoje jedinstvene molekulske strukture. Pri visokom zagrijavanju kokosovo ulje za razliku od maslinovog ulja zadržava sve svoje pozitivnosti te hrana ostaje ukusna. Kokosovo ulje također pomaže radu štitnjače, te ga možemo koristiti za liječenje ili ublažavanje različitih zdravstvenih tegoba, kao što je primjerice hipoglikemija, bolovi u zglobovima, imunitet, niska tjelesna temperatura, prekomjerna težina, PMS, zadržavanje tekućine/nadutost, netolerancija na toplinu/hladnoću, lomljivi nokti, hladne ruke/noge, depresija, razdražljivost, nepravilna menstruacija, umor, oslabljena seksualna želja itd.

Ulje kokosa može da potakne funkciju štitnjače i pojača je i do 20%, tako da dolazi do ubrzavanja metabolizma što rezultira gubitak kilograma. Dokazano je da kokos ima i antikancerogena svojstva koja naročito pomažu u borbi protiv raka debelog crijeva i raka dojke. Sve to zbog ulja koje zahvaljujući svojim svojstvima, kroz samo čišćenje sustava čisti tijelo od infekcija.

Kokosova voda je postala nova sportska voda. Kokosova voda se nalazi unutar kokosa koji je još zelen, i ne treba je miješati sa onom tekućinom koja se nalazi unutar jednog zrelog kokosa jer ona tekućina u zrelom kokosu je voda koja se apsorbirala u „meso“ od kokosa i tako je došlo do pojave kokosovog mlijeka. U konzumiranju kokosove vode imamo razne prednosti, pored što je prirodna sadrži nisku količinu ugljikohidrata, masti i šećera. Kokosova voda pomaže u detoksikaciji, u borbi protiv virusa, čisti probavni trakt, smanjuje rizik od raka, kontrolira dijabetes podiže metabolizam i podstiče proces mršavljenja itd. To je prirodni izotonični napitak, koji sadrži istu razinu elektrolita kao i naša krv. Sadrži više hranjivih sastojaka od punomasnog mlijeka a ima manje masnoće i nema holesterola, zdravija je od narančinog soka a ima mnogo manje kalorija,bolja od prerađenog mlijeka za bebe jer sadrži laurinsku kiselinu, koja je prisutna u majčinom mlijeku, univerzalni je donator jer je identična ljudskoj krvnoj plazmi. Ova voda vjerojatno spada i u najbolju prevenciju mamurluka, te je najbolje nakon što popijete čašicu ili dvije previše poželjno popiti jednu čašu kokosove vode pred spavanje.

Kokosovo ulje možete da koristite općenito za regulaciju tjelesne težine i zatvor, uzmite jednu kašičicu (15ml) tri puta dnevno pola sata prije obroka. U ostalim slučajevima možete da ga koristite u bilo koje doba dana, možete ga nanijeti na kožu ili kosu. Nemojte da pijete djevičansko kokosovo ulje koje označeno kao masažno jer sadrži esencijalna ulja koja su dodana radi mirisa. Kokosovo ulje možete da koristite dok kuhate ili pržite jaja ili meso, a također možete dodati jednu kašičicu u kafu ili čaj.

lanene sjemenke

LANENE SJEMENKE

Podstiču probavu i super izvor omega-3 masnih kiselina

Sjemenke lana u posljednje se vrijeme polako ali sigurno penju na postolje supernamirnica. Većina razloga za ovo leži u činjenici da sjemenke lana sadrže na desetine hranjivih tvari: linolnu (omega-6), oleinsku (omega-9), te palmitinsku masnu kiselinu, a više od polovine masnoća sadržanih u lanu, čini alfa linolenska kiselina (omega-3).

Tu su još i vitamini B1, B2 i C, fitosteroli, te minerali kalcijum, selen, bakar, željezo, cink, natrijum, magnezijum, fosfor i kalij kao i vitamin E i karoten. Polovina masnoća je sadržana u omega- 3 masnoj kiselini što laneno sjeme čini najbogatijim biljnim izvorom te masne kiseline, bogatijim čak i od svima nam dobro znanog izvora - ribljeg ulja.

Osim spomenutog, lanene sjemenke su još bogate topivim vlaknima i ligninom koji predstavlja vrlo važan antioksidans. Ovaj posljednji fitonutrijent odnosno lignin, prisutan je u sjemenkama lana u daleko većoj količini nego kod bilo kojih drugih namirnica. Spomenuti je podatak veoma važan obzirom da posljednje studije o ligninu govore u prilog njegovim antikancerogenim svojstvima, pogotovo kad su u pitanju karcinom dojke i debelog crijeva te djeluju i protiv bakterija, gljivica i virusa.

Sveukupno, imamo protein, vlakna, vitamine, minerale i lignine. Imamo sve što nam treba. Ipak, oko lanenih sjemenki bi se čovjek trebao malo više potruditi pa se često zna dogoditi da zbog lakoće konzumiranja, laneno ulje zauzme mjesto prije sjemenki. No, i to je svakako hvalevrijedan dodatak ishrani obzirom da laneno ulje sadrži čak 45-60% omega-3 masne kiseline.

za sportiste

Šta jesti prije treninga?

Obrok prije treninga je gotovo jednako važan kao i onaj poslije. Nažalost većina početnika zanemaruje važnost ovog obroka. Veoma je bitno da u obroku prije treninga unesete odgovarajuće nutrijente i da isti konzumirate u odgovarajuće vrijeme, jer u protivnom ne samo da će te imati lošije performanse na treningu, već će te imati problema sa povećanjem mišićne mase, naravno, ukoliko je to jedan od vaših ciljeva.

Cilj obroka prije treninga je da pripremi tijelo za napore kojima će biti izloženo tokom treninga. Bez adekvatnih nutrijenata prije treninga nećete napraviti ponavljanje više, povećati težine na vježbama niti biti u stanju da kompletirate intenzivan trening.

Prije nego objasnimo o kojim se nutrijentima radi, važno je naglasiti vrijeme konzumiranja ovog obroka. Ovaj obrok bi se trebao konzumurati jedan do dva sata prije treninga, ovisno o brzini vašeg metabolizma.

Potrebno je određeno vrijeme da probavi unešena hrana i da nutrijenti postanu dostupni tijelu tokom vježbanja. Ukoliko pojedete obrok odmah prije treninga, tijelo neće stići da ga probavi i koristi kao energiju. S toga dajte vašem tijelu vremena da probavi hranu koju ste unijeli.

Vaš obrok prije treninga bi trebao da sadrži proteine i složene ugljikohidrate.

Ako osjećate umor tokom treninga ili ako ste primjetili pad u snazi u odnosu na prošle treninge, prvo što bi trebalo provjeriti kakav je vaš obrok prije treninga. Pobrinite se da prije treninga unesete kompleksne ugljikohidrate iz riže, tjestenine, raževog hljeba ili zobenih pahuljica i proteine iz piletine, puretine, ribe ili bjelanaka, kao i da obezbjedite instant energiju kroz voće za sami početak treninga.

10 savjeta

10 ZLATNIH SAVJETA!

1. Naučite da kažete „ne“.
2. Dok hodate, držite se uspravno.
3. Naučite nešto novo, steknite novu veštinu.
4. Zauzmite se za sebe.
5. Ponosite se svojom pojavom.
6. Usredsredite se na svoje jake strane.
7. Nagradite sebe za uspehe koje postignete.
8. Pomozite drugima.
9. Suočite se sa svojim strahovima.
10. Svakog dana učinite nešto za sebe.

vozite biciklo

VOZITE BICIKLO

Vožnja bicikla jača kardiovaskularni sistem, poboljšava cirkulaciju krvi, rad disajnih organa, jača nervni sistem i smanjuje stres. Oni koji često voze bicikl u prirodi, mentalno se isključuju od dnevnih briga i problema.

Vožnja bicikla stimuliše metabolizam i pomaže u gubljenju težine.

Stručnjaci preporučuju da je za mršavljenje, potrebno redovno i često voziti bicikl. Najbolje svaki dan jedan do dva sata. Samo sa tako dugotrajnom fizičkom aktivnošću pokrenuće se procesi koji dovode do sagorevanja masti.

jutro i limunada

Dobro jutro...
počnimo sa toplom limunadom bez šećera!

LIMUN ŠTITI OD BOLESTI I BAKTERIJA!

U porodici južnog voća limun (Citrus medica) se najviše koristi i najpopularniji je. Ima 57 % hranljivih sastojaka, čak 40 je u kori, dok semenke sadrže oko 3 %. Osim toga, ima 8 % limunske i drugih organskih kiselina, oko 3 % šećera i obilje vitamina, najviše C. Sadrži kalcijumove i kalijumove soli, fosfor, gvožđe, magnezijum, bakar.

Vitamin C i selen povećavaju odbrambenu moć organizma i usporavaju starenje, a vitamini B grupe 'hrane' nervni sistem.

Limun se od davnina koristi i kao lek. Veoma je delotvorno sredstvo kod krvarenja otvorenih rana i čišćenja zagnojenih. Na Siciliji se koristio kao sredstvo za dezinfekciju pijaće vode, jer je ostrvo imalo problem sa snabdevanjem pitkom vodom. Njegovu antibakterijsku moć potvrdila je i savremena nauka.

Danas se i zvanično limun smatra namirnicom sa najviše antioksidansa, zahvaljujući limunskoj kiselini koja u organizmu neutrališe toksične materije, olakšava varenje, ubrzava razgradnju masti i poboljšava iskorišćavanje hranljivih sastojaka.

Delotvoran je i u lečenju angine, viška želudačne kiseline, lošeg varenja, bolesti žuči, groznice, oboljenja usne duplje, promrzlina, ujeda insekata, opekotina, ali i kod slabe cirkulacije, prehlade, gripa, glavobolje, malaksalosti...

Čaša soka od limuna ujutru pre doručka je odličan način da se sačuva zdravlje i popravi raspoloženje, ako ustanete na 'krivu nogu' i trebalo bi ga cediti neposredno pre korišćenja, jer je sok osetljiv na vazduh i svetlost, brzo gubi vitamine. Kora limuna je takođe vrlo ukusna i lekovita, ne bi je trebalo odbaciti jer je prepuna flavonoida, koji daju elastičnost kapilarima i olakšavaju razmenu kiseonika u organizmu.

Prilikom kupovine trebalo bi birati plodove svetložute boje, koji u ruci deluju teško u odnosu na svoju veličinu, dok mekani limun sa pegama i mrljama na kori nije preporučljiv.

recept - čips od jabuka

Sušeno voće je jako zdravo jer očuva većinu nutritivnih sastojaka, te mu se ne dodaju nikakvi aditivi kako bi ga se konzerviralo. Mi vam donosimo recept sušenja u peći, no najjednostavniji način sušenja, ali ne jednako brz je onaj na zraku. Ljeti uz dovoljno sunce i malo bure jer je za sušenje voća je potrebna niska vlažnost zraka budući da pri niskim temperaturama i velikoj vlazi, dolazi do razmnožavanja mikroorganizama koji uzrokuju truljenje voća. Ako ga sušite u peći, temperatura ne bi smjela prelaziti 70 stupnjeva kako se ne bi izgubila većina nutritivnih sastojaka. Odlučite li se na sušenje na zraku, pokrijte voće gazom, te ga okrećite svako dva dana ili ga složite na rešetke tako da zrak slobodno struji i da se kriške mogu ravnomjerno sušiti. Kada sušite jabuke, plod mora biti potpuno zdrav, pogotovo ako ga sušite vani na zraku. Ako ih sušite u pećnici ne morate skidati koru, no odlučite li se za sušenje vani na zraku, koru je najbolje oguliti.

Namirnice:

4 jabuke
cimet

Priprema:
1. Operite jabuke i tanko ih izrežite na fete nožem ili pak rezačem za povrće (max 3 mm).
2. Složite ih na lim preko kojeg ste stavili papir za pečenje.
3. Pospite ih cimetom.
4. Sušite ih na 70 stupnjeva 4 - 5 sati, s tim da ih nakon dva sata okrenete na drugu stanu

recept - pohovane jabuke

Pohovane jabuke odličan su izbor za doručak ili međuobrok koji će biti posebno drag najmlađima. Naime, radi se jednom jako jednostavnom i ukusnom slatkom jelu s cimetom koji možete napraviti s par osnovnih namirnica koje zasigurno imate kod kuće. Najukusnije su kad se serviraju tople, međutim, možete ih jesti i hladne, te se, iako se naizgled ne čini, odlično kombiniraju kao prilog nekim drugim jelima.

Namirnice:
1-2 jabuke

1/2 limuna

100 g brašna

1 žlica šećera

100 ml mlijeka

1 jaje

prstohvat sol

ulje za prženje

šećer za posipanje jabuka

1 žličica cimeta 

Priprema:

1. U zdjelu stavite jaja i mlijeko, pa dobro izmiješajte.

2. Dodajte brašno i prstohvat soli i miješajte dok ne dobijete homogenu smjesu.

3. Pokrijte smjesu i ostavite da odstoji pola sata.

4. Operite i očistite jabuke od kore i sredine sa sjemenkama.

5. Izrežite ih na kolute debljine 0.5 cm otprilike i stavite na pladanj te poškropite sokom od limuna.

6. Na tanjur pomiješajte 5 žlica šećera i cimet.

7. Jabuke dobro osušite kuhinjskim papirom (moraju biti suhe prije nego ih uvaljate u šećer).

8. Uvaljajte jabuke prvo u šećer i cimet, zatim u smjesu od mlijeka, jaja i brašna.

9. Stavite pohati u vrelo ulje dok ne dobije zlatnu boju s obje strane.

10. Stavite na tanjur na koji ste stavili kuhinjski papir da upije višak ulja.

11. Po želji pospite šećerom u prahu.

jabuke

Jabuke – malena riznica zdravlja!

21. oktobra obilježava se Svjetski dan jabuka. Tradiciju obilježavanja Dana jabuka na ovaj datum pokrenula je 1990. godine britanska organizacija Common Ground koja već godinama putem raznih projekata na maštovit način promiče povezanost zajednice s krajolikom koji je okružuje. Dan jabuka osmišljen je kako bi promovirao mnogobrojne sorte jabuka i niz pozitivnih učinaka koje to rajsko voće ima na naš organizam. S vremenom, mnogobrojne svjetske organizacije, škole, univerziteti prihvatile su objeručke tradiciju obilježavanja Dana jabuke. U Hrvatskoj se, doduše, taj dan obilježava 20. listopada, što je još uvijek nejasno kako se došlo do tog datuma.
Jabuka – zanimljive crtice koje možda niste znali

Jabuka, naime, pripada porodici ruža, jednako kao kruške i dunje. Osim što ima jako simboličko značenje, uživa veliku popularnost koja se prenosi i preko starih religijskih knjiga i mitologije. U svijetu postoji nekoliko tisuća sorti jabuka, nastale spontanim ili ciljanim križanjem. Kako biste probali sve vrste s tim da jedete jednu jabuku na dan, trebalo bi vam preko 20 godina.

Danas ih možemo kupiti tijekom cijele godine, no prirodno sazrijevanje ploda kreće se od kolovoza do kraja listopada. Trajanje zdravog ploda je od mjesec dana do četiri mjeseca, ovisno o sorti, zahvaljujući visokim količinama organskih kiselina, te je preporučljivo držati ih u hladnjaku jer će na sobnoj temperaturi jabuke istrunuti čak 10 puta brže! Jabuka je voće zaista posebnog okusa, a u nizu sorti koje postoje, zaista možete pronaći onu koja odgovara baš vašem ukusu. Jabuke, osim što ih možemo jesti svježe za međuobrok, su odlične i za pripremu marmelada, kolača i torti, te mnogih umaka i u kombinaciji sa slanim jelima. Imaju niz pozitivnih učinaka na naš organizam, te kao i većina starih poslovica, tako i ona Jedna jabuka na dan, tjera doktora van  je sasvim utemeljena. Pročitajte koji su to pozitivni učinci redovne konzumacije jabuka na naše zdravlje:

- Udio vode u jabuci je 85%, dok ostatak čine ugljikohidrati i naravno, vitamini i minerali. Jabuke su bogate vitaminima iz B skupine, te vitaminima A,C i E. Odlična je kao međuobrok jer sadrži samo 40-ak kalorija te je prepuna vlakana čime daje osjećaj sitosti.
- Zahvaljujući velikim količinama vitamina te antioksidativnom djelovanju, redovna konzumacija jabuka snižava razine lošeg „LDL” kolesterola, čime doprinosi očuvanju kardiovaskularnog sustava.
- Bogata je vitaminom B1 koji je koristan u slučaju umora i razdražljivost.
- Polagano žvakanje jabuke čisti zube i sprječava nastanak karijesa.
- U slučaju zatvora korisna je konzumacija kuhanih jabuka, posebno za djecu koja često imaju problema s neredovitom probavom, a u slučaju proljeva, bolja je konzumacija svježih jabuka zbog veće količine pektina.
- Znanstvenici tvrde kako je zbog veće količine pektina konzumacija jabuka odlična za detoksikaciju organizma jer eliminira otrovne tvari, pa se posebno preporučuje onima koji žive u većim gradovima gdje je smog preuzeo glavnu ulogu.
- Konzumacija jabuka odlična je i za osobe koje boluju od dijabetesa jer pektin iz jabuke učinkovito smanjuje razinu glukoze u krvi poslije jela.
- Američka središnja organizacija za istraživanje tumora preporučuje prehranu bogatu voćem i povrćem, no posebno ističu jabuke kao odličnog saveznika u sprječavanju nastanka i razvoja tumora. Naime, antioksidansi i fitokemikalije koje se nalaze u jabuci štite stanice od oksidativnog oštećenja koji uzrokuje tumore, potiče odumiranje tumoralnih stanica te sprječavaju, kao što smo naveli, nastanak i brzi razvoj tumora, posebno kada je riječ o crijevima i kolorektalnom tumoru.
- Jabuke srednje veličine, konzumirate li je s korom, što je svakako preporučljivo, sadrži 4 grama vlakana. Dobar dio tih neprobavljivih vlakana je topiv u vodi, što uzrokuje formiranje želatinozne mase u našim crijevima koja zarobi u svojoj unutrašnjosti masti i višak šećera, te otrovne tvari, no i neke za organizam bitne mikronutrijente. To nam svakako govori i o činjenici kako ni sa zdravom hranom ne treba pretjerivati, već je umjerenost uvijek bila ključ dobrog zdravlja i uspjeha.
- Jedite jabuke u vrijeme gripe i prehlade jer osim što jača imunitet zahvaljujući tome što je bogata vitaminima i mineralima, blagotvorno djeluje na probavni sustav koji je bitan za izgradnju odgovarajućeg imuniteta.

Dakle, sretan vam Dan jabuka i uživajte i vi u jabukama...

volite sebe

Ko ne voli sebe, ne može ni drugog

Kažu da ljubav pomera stene i od nemogućeg pravi moguće. Može li onda ljubav učiniti da osoba do koje nam je stalo zavoli sebe? Ili je ta stena preteška za nošenje? Treba li pokušati ili na vreme odustati od uloge spasitelja jer je ona unapred osuđena na propast?

Dok se pitanja bez odgovora nižu, izvesno je jedno - veza sa osobom koja ne voli sebe prepuna je izazova. Jer, partner sa manjkom samopouzdanja neretko traži potvrdu svoje vrednosti, kao i dokaze ljubavi. Teško mu je da prihvati komplimente jer o sebi ne misli u superlativima. Čak i uobičajena komunikacija postaje otežana jer često zauzima odbrambeni stav, pa i onda kad nije napadnut.

* Šta praksa pokazuje - koliko je česta ova pojava?

- Ljubav prema sebi u velikoj meri zavisi od načina na koji su nas tretirali roditelji i druge važne osobe iz našeg detinjstva. U roditeljskom vaspitanju postoje brojne direktne ili implicitne poruke koje uslovljavaju naša prava na postojanje, ljubav i priznanje. "Budi poslušna devojčica" (pa će te tata voleti) ili "Budi jak dečak" (pa će te mama voleti) i sl. Iako nam roditelji šalju ovakve poruke kako bismo naučili da "preživimo", ove strategije za preživljavanje neretko rezultiraju našom uslovnom ljubavlju prema sebi. Posledično, naučimo da se ljubav mora zaslužiti. Odsustvo ljubavi prema sebi može se kretati od uslovne ljubavi ("Ja sam vredan/a ljubavi ako..") pa sve do samoprezira (kada sebe procenjujemo kao nekog ko ne poseduje minimalne ljudske kvalitete). Praksa rada sa ljudima mi je do sada pokazala da većina ljudi gaji neki oblik uslovne ljubavi prema sebi, samo je pitanje da li je neko dovoljno samosvestan da ovo uvidi i bude spreman da radi na sebi.

* Može li naša ljubav "naterati" partnera da zavoli sebe?

- Ljubav drugih kao preduslov zdrave samoljubavi funkcioniše samo dok smo mali. Ako izrastemo u osobu kojoj je potrebna tuđa ljubav i pažnja, da bismo zaključili da smo vredno biće, onda se rukovodeći ovakvim principom samo vrtimo u krug. Drugim rečima, kada smo u vezi u kojoj smo voljeni - osećamo se vredno, a kada nas partner napusti, opet se osećamo bezvredno. Veoma često, prekid veze služi da potvrdimo svoj prvobitni stav - da nismo vredni ljubavi, jer da smo vredni partner nas ne bi napustio. Ukoliko smo u vezi sa osobom koja je ovakovog uverenja, možemo joj pomoći tako što ćemo joj staviti do znanja da je volimo zbog onoga što ona jeste, a ne zbog onoga što veruje da treba da bude da bi bila voljena. Možemo joj pružiti emotivnu podršku i neosuđujuć stav prema njenom problemu, kao i izražavati veru u njene kapacitete da će uspešno razrešiti problem.

* Ljudi se u tim vezama često osećaju iscrpljeno jer im se čini da stalno moraju da dokazuju ljubav nesigurnom partneru. Kako se izboriti sa osećanjem bespomoćnosti?

- Osobe koje su u vezi sa partnerima koji ne vole sebe, često nose rizik od sagorevanja. Do ovoga dolazi zato što partner sa nedostatkom samoljubavi traži znake ljubavi, koji bi trebalo da potvrde njihovu vrednost, u skladu sa njihovim očekivanjima. Ovo može da se odnosi na broj očekivanih poruka i poziva u toku dana, zatim tu su prečesti zahtevi za verbalnom potvrdom ljubavi, ljubomorni ispadi, emocionalne ucene ("Da me voliš, ti bi... Ali pošto nisam vredan ljubavi..."). Isprva se ove stvari tolerišu jer se veruje da će partner, ukoliko mu pružimo ono što očekuje, zavoleti sebe ali kako je nemoguće "sipati" ljubav u nečiji emocionalni rezervoar umesto te osobe, posle nekog vremena uviđamo da se to neće dogoditi. Osećanje bespomoćnosti proizlazi iz iracionalnog uverenja da mi imamo moć da učinimo da neko sebe zbog naše ljubavi zavoli. Pa kad uvidimo da sve što radimo nije dovoljno, onda sledi osećanje bespomoćnosti.

* Da li je istina da čovek mora prvo da voli sebe da bi voleo druge?

- Preduslov kvalitetne i zdrave ljubavne veze jeste da su obe strane samodovoljne i imaju izgrađen integritet, odnosno poznaju sebe i svoje potrebe, kao i šta im prija kod druge osobe. Imaju jasno izgrađene lične granice i ne nastoje da kompenzuju odsustvo samopouzdanja time što će se nekome dopasti. Kako bi neko zavoleo sebe, mora sebe najpre poznavati i prihvatiti. Samoprihvatanje prethodi samoljubavi a ona je kapacitet za sposobnost ljubavi prema drugom. Umesto što neko troši energiju da postane osoba kakva veruje da treba da bude da bi se drugima dopala, mnogo je bolje da istražuje i razvija svoje potencijale za najbolju verziju sebe. U okviru našeg Centra za razvoj veština "Od ljubavi se raste" razvili smo edukativni program "Put ka autentičnom samopouzdanju" na kom pomažemo učesnicima da razviju sopstveni integritet, osveste svoje kvalitete i razviju socijalne veštine koje ih vode ka autentičnom samopouzdanju. Kada nauče da se osećaju dobro u svojoj koži, to se onda konstruktivno odražava i na njihove ljubavne veze.

mačke liječe

Dobre vesti za sve ljubitelje mačaka – vaš ljubimac vas leči, ali bukvalno!

Budući da su se u našim medijima pojavile tvrdnje da mačke uzrokuju mentalne bolesti, rešili smo da stanemo u odbranu naših malih krznenih prijatelja, koji mnogima od nas, nesumnjivo, donose mnogo radosti.

Naime, radi se o parazitu “toxoplasma gondii”, koji bi mogao da bude jedan od okidača mentalnih poremećaja, pa čak i šizofrenije. Međutim, ova teorija je nova i kotroverzna, pa je treba uzeti s rezervom.

Koliko je pomenuti parazit opasan ostaje da se vidi u rezultatima nekih budućih istraživanja, ami ćemo se ovde baviti drugim istraživanjima koja su dokazala da su mačke, definitivno, čuvari našeg zdravlja.

Istraživanje sprovedeno na Univerzitetu u Minesoti, otkrilo je da ljudi koji imaju mačke takođe imaju i manji rizik od srčanog udara. Posle 10 godina istraživanja pokazalo se da vlasnici mačaka imaju 30 odsto manji rizik od infarkta u poređenju s ljudima koji ne drže ove životinje.

Smanjenje rizika od infarkta za 30 odsto nije šala i zaista imamo na čemu da zahvalimo našim ljubimcima. Naime, vlasnici mačaka imaju manji krvni pritisak, manji nivo stresa i manji broj otkucaja srca od onih koji ne drže mačke.

jesenji jelovnik

Prijedlog jesenskog jelovnika:

- Doručak: Zobena kaša s jogurtom i orašastim plodovima, Grožđe, Kava s mlijekom 

- Međuobrok: Jabuka 

- Ručak: Omlet sa cherry rajčicama, svježim kravljim sirom i bosiljkom, Integralni kruh, Kukuruz na salatu 

- Međuobrok: Pečeni kesteni, Tamna čokolada (par kockica) 

- Večera: Sendvič: integralno pecivo, puretina s grilla, svježa paprika, Banana, Toplo mlijeko zaslađeno medom

jesenja hrana

Jesenske namirnice za energiju i snagu

S dolaskom hladnijeg vremena javlja se manjak energije i slabija koncentracija, a učestale su i glavobolje i nesanica. Rješenje ovih tegoba krije se u prehrani koja obiluje sezonskim plodovima, bogatim vitaminima i mineralima - kukuruz i kesteni dobar su izvor energije, jabuke i mahunarke pozitivno utječu na ublažavanje stresa, dok grožđe čuva zdravlje tvog srca

Prehranom prati promjene u prirodi
Dobro je poznato da vrijeme ima velik utjecaj na organizam u cijelosti. Klimatske promjene koje obilježavaju prijelaz iz ljeta u jesen zahtijevaju prilagodbu našeg tijela na promjenjivo i hladnije vrijeme. Svjedoci smo sve većih temperaturnih oscilacija koje predstavljaju šok i za mlad i zdrav organizam, a osobito za stariju populaciju čije je tijelo "tromo" u prilagodbi.

Osim vremenskih promjena jesen sa sobom nosi i brojne poslovne i obiteljske obveze, a time i manjak slobodnog vremena. Sve to može dovesti do manje ili više izražene sezonske melankolije koja se manifestira umorom, glavoboljom, nesanicom, otežanom koncentracijom, promjenjivim raspoloženjem, nedostatkom energije.

Prehrana koja prati promjene u prirodi služi kao kvalitetan temelj uspješne prilagodbe tijela i psihe. Pritom je mudra priroda doskočila problemu jesenskog bluesa na najlogičniji način - sezonskim plodovima koji daju dovoljno topline i energije za sve izazove koje donosi promjena godišnjeg doba.

Vitaminom C protiv umora
Proljetni i jesenski umor možda imaju sasvim drukčije uzroke; proljetni umor je vjerojatno posljedica nedostatka vitamina C u zimskoj prehrani, dok je jesenski umor povezan s klimatskim promjenama, no oba stanja uspješno "sanira" povećani unos vitamina, osobito vitamina C. Ovaj svestrani antioksidans ima važnu ulogu u jačanju imunološkog sustava kojeg s predstojećim hladnim danima čekaju važne zadaće.
Prirodan odgovor na povećane potrebe za vitaminom C dolazi u obliku kivija, mandarina, naranača, nara, buća te šarolikih paprika. Tako primjerice, jedan kivi srednje veličine zadovoljava dnevne potrebe odrasle osobe za vitaminom C.

Jedan od ponajboljih izvora vitamina C je i paprika koja sadrži čak četiri puta više vitamina C nego primjerice naranča. Paprika je ujedno i odličan izvor antioksidansa beta – karotena koje tijelo po potrebi pretvara u vitamin A.

Upravo je jesensko tugaljivo vrijeme moment koji zahtijeva dovoljne količine vitamina A, budući da je ovaj nutrijent važan epitelnim stanicama kože, gastrointestinalnog sustava i pluća koje predstavljaju osnovni štit od utjecaja okoliša.

Energizirajući plodovi
Manjak energije i bezvoljnost su najčešće uzročno – posljedično povezani, a kako bi im doskočili valja odabirati plodove bogate škrobom i vitaminima B skupine. Kao brz izvor energije najbolje je odabrati kukuruz ili kestene, niskomasne predstavnike energizirajućih namirnica.
Prigodno, oba ploda su dobar izvor i vitamina C, a dok je kukuruz vrlo dobar izvor vitamina B1 i B5, kesten se odlikuje sadržajem vitamina B6. Ovi vitamini kao i drugi predstavnici B skupine vitamina imaju važnu ulogu u odlobađanju energije, a ujedno imaju i pozitivan učinak na raspoloženje i ublažavanje stresa.

Na poslovan sastanak ponesi jabuku ili krušku
Jabuke i kruške sadrže prirodni voćni šećer fruktozu i bogatstvo neprobavljivih vlakana te stoga ne uzrokuju snažne oscilacije razine šećera u krvi. To ih čini idealnim jesenskim međuobrocima za osobe izložene pojačanom stresu i psihofizičkim naporima.
Jabuke i kruške, zahvaljujući obilju flavonoida i fenolnih komponenti, posjeduju veliku antioksidativnu moć koja se ne smanjuje stajanjem ovog rajskog voća. Ako ti predstoji težak poslovni sastanak nije loše ideja prije samog početka sabrati misli uz jabuku ili krušku.

Od minerala čiji je adekvatan unos važan u stanjima iscrpljenosti, umora i stresa valja istaknuti magnezij. Osim što je nužan za pravilan rad srca, magnezij ima važnu ulogu i u "smirivanju" živaca, opuštanju mišića te poticanju metabolizma aktivacijom brojnih enzima.

Unosom mahunarki poput graha, graška ili soje, zatim integralnih žitarica, orašastog voća i čokolade s visokim sadržajem kakaovca organizmu ćete osigurati dovoljno magnezija za hvatanje u koštac sa stresom na poslu.

Grožđem protiv gripe
Osim što je vrijedna sirovina za opojno vino, grožđe je i ukusna namirnica tijekom jesenskih mjeseci. Ističe se sadržajem resveratrola, supstance koja daje boju ovome voću, a zaslužna je i za cijeli niz povoljnih utjecaja na zdravlje čovjeka, posebice za očuvanje zdravlja kardiovaskularnog sustava.

Istraživanje objavljeno u časopisu The Journal of Infectious Diseases, ukazalo je na pozitivan učinak resveratrola na virus gripe.

Skupina talijanskih znanstvenika, s Instituta za mikrobiologiju iz Rima provela je in vitro i in vivo istraživanja s ovom supstancom u želji da ispitaju utjecaj resvaratrola na replikaciju virusa gripe.

U svojim istraživanjima došli su do spoznaje da resveratrol snažno blokira replikaciju virusa gripe u kulturama stanica, što su potvrdili i istraživanjima na laboratorijskim životinjama. Osim resveratrola, grožđe je izvrstan izvor vitamina C i mangana što ga čini odličnim jesenskim suputnikom.
Jelovnik za laku noć

Nije rijetkost da jesenski blues prati i nesanica. No, pravilnim odabirom namirnica moguće je doskočiti i ovoj suvremenoj boljci.

Posljedni dnevni obrok koji sadrži kompleksne ugljikohidrate primjerice integralni kruh, pecivo, žitarice ili integralne krekere povisit će razinu serotonina, neurotransmitera koji potiče spavanje.

Blago uspavljujući učinak "pojačat" će i namirnice bogate aminokiselinom triptofanom poput puretine, tune, mlijeka, jogurta, banana. Opuštajući magnezij i vitamini B skupine su uvijek dobrodošli za lakši dolazak sna.

Svima je jasno da prije spavanja valja izbjegavati kavu zbog stimulativnog učinka. No, budnim će te održati i čokolada, zreli sirevi, masline, suhomesnati proizvodi te alkohol.

nedostatak energije

Šta je nedostatak energije?

Nedostatak energije je uglavnom stanje bez fizičkih oboljenja, u kome organizam ne može da ispuni svakodnevne obaveze, koje je ranije bez teškoća obavljao.
Nastaje postepeno i dugo traje.
Čovek se vremenom navikne da funkcioniše pod opterećenjem, sa stalnim doživljajem nedostatka energije. Ali to nije zdravo ni prirodno stanje, nego mnogo ljudi ima isti problem, pa čovek vremenom prestane da se obazire.

Zašto nam nedostaje energija?
Glavni uzroci nedostatka enegije: radni zahtevi (obaveze) su preveliki, energija se troši situcijama koje nisu korisne za čoveka (npr. u stresnim situacijama) ili se ne obnavlja (premalo sna i prijatnih dešavanja).
Nedovljan unos vitamina, minerala i još nekih antioksidanasa kroz ishranu. Najčešće se uzroci se prepliću.

Međutim, treda imati u vidu da mnoga hronična oboljenja, a ne samo način života, dovode do nedostatka energija, npr. smanjena funkcija štitne žlezde (hipotireoza) i anemija, neke bolesti srca i krvnih sudova (npr. hronična srčana insuficijencija), neka autoimune bolesti (npr. mijastenija gravis) i maligne bolesti.

Simptomi
Želite da uradite predviđene svakodnevne obaveze, i to vam uspeva, ali sa većim naporom nego što je to bilo ranije.

Faktori rizika

Faktor rizika je stil života:

- Preveliki radni zahtevi (obaveze)
- Stresne situacije
- Nedovoljno sna i prijatnih dešavanja, u kojima se obnavlja energija
- Nepravilna ishrana - nema dovoljno vitamina, minerala i još nekih antioksidanasa

Faktori rizika su neka oboljenja:

- Smanjena funkcija štitne žlezde (hipotireoza)
- Anemija
- Neke bolesti srca i krvnih sudova (npr. hronična srčana insuficijencija)
- Neke autoimune bolesti (npr. mijastenija gravis)
- Maligne bolesti

Kako se izboriti sa problemom?

Pokušajte da odvojite za sebe osam sati sna.

Unosite više vitamina, posebno B grupe, koji se nalaze u pivskom kvascu, mesu (i iznutricama), žitaricama, leguminozama (grašak, pasulj), jezgrastom voću (lešnik, badem), zelenom povrću.
Pivski kvasac je prirodni koncentrat vitamina i minerala.
B vitamini poboljšavaju rad nervnog i mišićnog sistema, i tako vraćaju energiju.

Unosite više minerala, posebno gvožđa, kroz namirnice bogate gvožđem (meso, jaja, leguminoze) uz limunadu ili blagi rastvor jabukovog sirćeta ili viramina C, jer se tako povećava apsorpcija gvožđa. Osobe sa hemoglobinom na donjoj granici normalnih vrednosti imaju manje energije.

Smanjite stres i tako ćete sačuvati energiju. Čajevi valerijane i matičnjaka smiruju.

Smanjite oksidativni stres, unoceći antioksidanse: vitamin C i E, omega 3 masne kiseline i koenzim Q10.

Vitamin C se nalazi u svežem voću i povrću, posebno paprici, limunu, celeru.

Vitamin E se malazi u semenkama bundeve i suncokreta, maslinovom i suncokretovom ulju.

Omega3 masne kiseline, kojih najviše ima u plavoj ribi (srdele), su moćan antioksidans.