kikiriki

Smatra se da je srodan koštunjavom voću, ali je, zapravo, leguminoza, kao grah. Kikiriki je pomalo neobična biljka. Za njegov plod se smatra da je, kao i ostale grickalice, srodan orašastom voću, ali nije. On je, zapravo, leguminoza, to jest, srodan je grahu i grašku, kojima i sliči u jednom stadiju razvoja. Plod kikirikija ima tamnosmeđu opnu u kojoj je tanka, mrežasta mahuna boje ljudske kože. U njoj ima po nekoliko sjemenki. Kikiriki zovu i zemaljski orah jer poslije cvjetanja biljka “pada” na tlo i ukopava mahune u zemlju, gdje ostanu dok ne sazriju.

Kikiriki se prodaje u ljusci, koja mora da bude cijela i da se zrna ne čuju kada se “promućka”, ili oljušten, prešan ili pečen (soljen ili ne). Ovaj plod bogat je mastima i proteinima: u 100 grama ima 49,24 grama masti, odnosno 25,80 grama bjelančevina. Sadrži i 6,5 grama vode, 16,14 grama ugljenih hidrata i 8,5 grama vlakana. Energetska vrijednost spomenute količine kikirikija je 567 kcal, odnosno 2.372 kj. Od minerala, najviše je kalija (705 miligrama), fosfora (376), magnezija (168), kalcija (92) i natrija (18). Ima i željeza – 4,58 grama, cinka (3,27), bakra (1,14), mangana (1,93) i selena (7,2 mikrograma). Među vitaminima najzastupljeniji je B3 (nijacin) – 12,06 miligrama, a ima i ostalih vitamina grupe B, vitamina A (9,13 miligrama), tokoferola alfa (8,33) i folata (240 mikrograma), kao i brojnih aminokiselina.

Ljekovite i hranljive osobine kikirikija blagotvorno utiču na spolnu potenciju, poboljšavaju memoriju i pažnju, poboljšavaju sluh, koristan je kod jake iznemoglosti i teških oboljenja. On sadrži vitamine grupe “B” koji daju sjaj kosi i umirujuće djeluju na nervni sistem, vitamine grupe “E” koji stimulišu funkciju spolnih žljezda.

Kod dugotrajnog suhog kašlja, proprženi kikiriki uz kuhani pirinač se preporučuje djeci nekoliko puta na dan.

Kikiriki se može koristiti u hrani sirov, ali ukusniji je i korisniji poslije umjerenog prženja u rerni. Poslije takve kratkotrajne obrade jezgra kikirikija se lakše oslobađaju kore bogate grubim vlaknima, koja onemogućuje razlaganje ne samo bjelančevina, već i škroba.

Kikiriki i njegovo ulje predstavljaju efikasno sredstvo za izlučivanje žući. Zahvaljujući tome što sadrži kalija 30 puta više nego natrija, kikiriki ima i dehidraktivna svojstva. Tzv. biljno mlijeko od kikirikija je dobro sredstvo u liječenju nekih vrsta čireva i želudačnih bolesti, dvanaestpalčanog crijeva i gastritisa.

Istraživači s univerziteta u švedskom gradu Lincepingu otkrili su da bi aminokiselina agrinin, koje u izobilju ima u kikirikiju, mogla biti korisna u liječenju tuberkuloze. Do ovog zaključka došli su liječeći grupu od 120 Etiopljana oboljelih od ove bolesti kojima su svakodnevno tokom mjesec dana davali, usporedno s klasičnim lijekovima, i gram agrinina (odnosno 30 grama kikirikija). Agrinin ima ključnu ulogu u stvaranju azotnog oksida koji štiti organizam od bakterije koja uzrokuje tuberkulozu.

Kikiriki maslac
Najpoznatija “prerađevina” od kikirikija je kikiriki maslac, To je mješavina kikirikija, biljnog ulja (najčešće takođe kikirikijevog) i malo soli. Neki sadrže i šećer i aditive koji poboljšavaju mazivost i sprečavaju odvajanje ulja. Lako ga je napraviti i kod kuće, mljevenjem kikirikija. Poslije otvaranja, mora da se čuva u frižideru, ne duže od šest mjeseci.