Narkotici u hrani. Kada se osvrnemo na današnju “kulturu lijekova/droga” i povećanu zlouporabu droga, većinom mislimo na alkohol, heroin, LSD, marihuanu, duhan, “anđeoski prah”, kokain i ostale droge koje pomute um. One su bile i još su danas uzrok neizrečene količine muke i jada, uništenih života, narušenog zdravlja i morala naše rase i nacije. Nadalje, to predstavlja ogromnu štetu za gene Bijele rase. Nepotrebno je reći da iza tog sveg stoji novac – pohlepa za profitom, te planski i neumoljivi Židovski program za potpuno uništenje Bijele rase.
Šećer. Postoji još jedan narkotik kojeg koristimo “pod normalno” otad smo bili djeca, a koji je nesumnjivo učinio više štete Bijeloj rasi u zadnjih tristo godina nego alkohol, heroin, marihuana i sve ostale “teške droge” zajedno. To je nešto što dolazi zamaskirano kao najfiniji okus hrane, čime bi vas, poput kršćanstva, čak i vaša draga majka hranila u ogromnim količinama. Taj narkotik je šećer – običan, rafiniran, kristalizirani, bijeli šećer kojeg možete kupiti u trgovinama.
Šećer je narkotik? Da, šećer je narkotik – neprirodna supstanca dobivena industrijskim procesom (većinom iz šećerne trske ili šećerne repe) rafinirana do čiste saharoze, nakon vađenja svih vitamina, minerala, proteina, enzima i drugih korisnih sastojaka. Ono što ostane je koncentrirani neprirodni narkotik kojeg ljudsko tijelo ne može podnijeti, bar ne u tolikoj količini u kojoj se šećer koristi u današnjem načinu života.
Bijeli šećer, bijelo brašno. Kao dijete sam odrastao na farmi u Kanadi. Sigurno ste pomislili da svatko tko živi na farmi sigurno ima dosta svježe, zdrave hrane. Ali zbog našeg neznanja o zdravoj prehrani (koje dijelimo sa 99% Bijele rase), svako malo bi se opskrbili vrećom od 50 kg bijelog brašna i vrećom od 50 kg bijelog šećera i spremili ih na tavan. Oba ova “prehrambena artikla” su izuzetno opasni za svačije zdravlje, pa čak i štakori, koji su ‘otporniji’ od čovjeka, ubrzo umru ako se hrane sa bijelim brašnom, bijelim šećerom, ili sa oboje.
Šećer stvara ovisnost. Prosječan Amerikanac konzumira otprilike 50 kg šećera godišnje. To je po muškarcu, ženi ili djetetu. Razlog zašto je šećer štetniji od bilo kojeg drugog otrova, droge ili narkotika je dvostruki: a) smatra se hranom i konzumira u ogromnim količinama, b) štetni efekti počinju rano, od dana kad se dijete rodi, daje mu se šećer u dječjoj formuli. Ima ga i u majčinu mlijeku. Skoro 100% naših civiliziranih bijelih rasnih drugova su ovisni o šećeru od rođenja do smrti. Iznimka su nekolicina (a taj broj raste) koji su postali svjesni kakav je to smrtonosni otrov. Mi KREATORI namjeravamo razotkriti informacije o tome kakav je to poguban otrov, kako bi bile dobro poznate čak i svakom djetetu od najranije dobi.
Pretrpani šećerom tijekom našeg životnog vijeka. Već smo rekli da kriterij za određivanje koliko je neka supstanca štetna ili korisna za zdravlje, je količina koja se koristi u ljudskom tijelu. Istaknuti ću dramatičnu ilustraciju: svi znamo da je otrov čegrtuše, kobre ili bilo koje druge zmije otrovnice smrtonosan za čovjeka. Postoje neke zmije čiji je ugriz toliko smrtonosan da žrtva umre za nekoliko sekundi nakon ugriza. Bez obzira na to, otrovi takvih zmija se koriste u terapeutske i medicinske svrhe, u malim količinama. (Mi smo protiv toga). Svi prihvaćamo činjenicu da su voda i sunce dobri za naše zdravlje, u umjerenim količinama. Ako se nađete usred Lake Superior-a (Velikog Jezera), utopiti ćete se zbog konzumacije prevelike količine vode, a ako se nađete usred Sahare, umrijet ćete od prevelike izloženosti suncu.
Tako je skoro sa svakim faktorom koji utječe na naše zdravlje i dobrobit – treba nam točno određena količina. Mnogo je supstanci koje koristimo a koje su štetne, i bilo bi najbolje da ih bar koristimo u pravilnim količinama.
Iznimno destruktivan za Bijelu rasu. Zbog količina u kojima smo konzumirali šećer, on je postao najdestruktivniji sastojak kojeg je Bijela rasa proizvela u cijeloj povijesti. Ima sve predispozicije da bude smrtonosni otrov: slatki je i prijatan nepcu, nikad ga se ne možeš zasititi. To je narkotik i izaziva ovisnost. Prođu godine dok šteta ne postane vidljiva.
Povijest. Iako se šećer koristio u neznatnim količinama nekoliko tisuća godina unazad, gotovo je bio nepoznat i činio nevažan dio prehrane bijelog čovjeka za vrijeme Klasičnih civilizacija Egipta, Grčke i Rima. Grci (koji su ima izraz za gotovo sve!) nisu imali izraz za šećer. Čak i u srednjovjekovnoj Europi je šećer bio gotovo nepoznat i bio je delikatesa za aristokrate. Za vrijeme zadnjeg križarskog rata koji je završio 1204. godine, neki križari su se upoznali sa šećerom kojeg su tada upotrebljavali Saraceni. Mauri su za vrijeme invazije i koloniziranja južnog dijela Španjolske, uzgajali šećernu trsku na španjolskom tlu. Kada je Španjolska otjerala Maure, ostalo im je nekoliko plantaža šećerne trske. Tada je kršćanstvo po prvi put zagrizlo ovo zabranjeno voće i svidjelo mu se. Taj ih je zalogaj poveo u ovisnost, proždrljivost i sporo ali stabilno propadanje Bijele rase, propadanje koje je danas epidemija. Također je ostavilo trag ropstva, genocida i organiziranog kriminala, koje je zgrtalo velika bogatstva, osobito onim parazitima ljudske rase – Židovima.
Šećer, robovi i rum. Ipak tek je nakon što je Kolumbo otkrio novi svijet, kralj Šećer došao na svoje. U tom aspektu, prvi su rasu predvodili Portugalci, koje su slijedili i zamijenili Španjolci, koji su bili istisnuti od strane Engleza, Francuza i Nizozemaca. Karipsko otočje bilo je glavna lokacija tih događanja i uskoro se stvorio zlokobni trokut šećera, crnih robova i ruma, koji je postao najprofitabilniji posao kako u novom, tako i u starom svijetu. Ogromna bogatstva su stečena u Engleskoj, Francuskoj, Španjolskoj, Portugalu, Nizozemskoj i kolonijama Nove Engleske. Tristo godina se šećer širio i postao pakao za zdravlje Bijele rase, šaljući svoje žrtve spiralnim putem oslabljenja, propadanja i bolesti.
Šećer je neprirodna kemikalija. Zašto je šećer tako poguban za naše zdravlje? Jedan razlog je što je šećer čista kemija i (kao heroin) kroz rafiniranje lišen je svih zdravih prehrambenih svojstava koja se nalaze u samoj biljci. Heroin i šećer dobivamo sličnim procesom rafiniranja. U proizvodnji heroina, prvo se izvuče opijum iz maka: Opijum se onda rafinira u morfij. Onda su kemičari radili na morfiju i preradili ga u heroin, tvrdeći da su “otkrili” predivan novi lijek za ublažavanje boli koji ne izaziva ovisnost. Tako su rekli.
Slično tomu, šećer se prvo izvuče iz trske (ili repe) u obliku soka i preradi u melasu. Onda se prerađuje u smeđi šećer i na kraju u bijele kristale C12H22O, koji je strana kemikalija za ljudski sustav.
Stvara ovisnost. Drugi razlog zašto je šećer tako štetan je zato što je sličan u heroinu u svojoj ovisnosti, privlačan je i zavodljiv svojim okusom i stvara naviku. Kako čovjek počne koristiti šećer još u dječjoj hrani, razvije se snažna potreba i ovisnost o njemu, te se čovjek jednostavno ne može zasititi tog otrova.
Spor ali podmukao. Treći razlog je taj što je šteta koju šećer čini čovjeku spora i podmukla. Sjećam se kad je moja učiteljica iz osnovne škole rekla da je duhan deset puta štetniji nego što je, da ne bi učinio niti jednu tisućinu današnje štete. Trebalo mi je neko vrijeme da shvatim što je htjela reći. Isto je sa šećerom. Potrebne su godine da uništi vašu gušteraču, nadbubrežnu žlijezdu, izbaci vaš endokrini sistem iz ravnoteže i učini raznolike štete o kojima smo pričali u ovom poglavlju.
Hrana je prepuna šećera. Četvrti razlog je nečuvena količina šećera koju civilizirane nacije koriste. Konkretno Amerikancima je rečeno da su najbolje hranjeni narod na svijetu. Ako govorimo o prerađenoj hrani smeće – to je istina. Supermarketi sa velikim izborom pakirane prerađene hrane je ultimativna izložba kojom se najviše ponosimo i koja pokazuje kako se navodno dobro hranimo. Ako malo pobliže analizirate “hranu” koja se prodaje u supermarketima i počnete čitati deklaracije, saznat ćete da gotovo sve sadrži šećer. Većina hrane je prepuna šećera – od žitarica, juha, kečapa do hot–dogova. Čak i aromatiziran duhan sadrži 20% šećera po težini. Neke žitarice imaju i do 50% šećera.
Lista šteta. Ustanovili smo da je šećer vrlo štetan za vaše zdravlje: da je više štetan nego svi narkotici zajedno, da je dugoročni kemijski otrov. Koliku točno štetu šećer može učiniti ljudskom tijelu?
Taj popis nema kraja, ali mi ćemo navesti nekoliko podmuklih načina kako šećer razara naša tijela. Kad govorimo o šećeru, govorimo i o lošoj prehrani, jer onaj tko koristi šećer, većinom ima loše prehrambene navike.
1. Šećer je vodeći uzrok kvarenja zubi – karijesa, krvarenja desni, propadanje koštane strukture i gubitak zubi.
2. Šećer je glavni uzrok dijabetesa, hipoglikemije i hiperglikemije.
3. Ili je glavni uzrok ili uvelike pridonosi pojavi srčanih bolesti, arterioskleroze, mentalnih bolesti, depresije, senilnosti, hipertenzije, raka.
4. Ima jako štetan utjecaj na endokrini sustav i oštećuje žlijezde kao što su nadbubrežna žlijezda, gušterača i jetra, uzrokujući variranje razine šećera u krvi.
Postoje još brojne druge štetne posljedice korištenja šećera za ljudsko tijelo. Nekoliko je knjiga napisano o toj temi, a vjerujem da je najzanimljivija “Sugar Blues” koju je napisao William Duffy. Dostupna je u brojnim trgovinama zdrave hrane. Predlažem da ju pročitate.
Moramo vratiti unatrag učinjenu štetu. Možda smo malo previše pričali o šećeru. Ali pošto smo mi iz KREATIVISTIČKOG POKRETA jako orijentirani ka zdravlju i prehrani, nikad ne možemo previše naglasiti sva zla šećera. Svatko tko želi živjeti zdrav i energičan život (a svi pravi KREATORI to žele) morati će se suočiti sa štetom učinjenom šećerom u posljednjih 300 godina.
Farmaceutsko-kemijsko-medicinski kompleks. Ovo poglavlje o šećeru poslužit će kao uvod u ogroman utjecaj i moć kojeg nad našim životima ima farmaceutsko-kemijsko-medicinsko kompleks, a šećer je samo dio toga. Želimo vam otkriti tu pohlepu i licemjernost koju širi ta garnitura moći i kako rade rame uz rame sa vladama i medijima. Iza toga svega stoji novac – koji je čvrsto u rukama Židovske mreže.
*Biblija Bijelog Čovjeka (Ben Klassen, 1981)
