Ako se sve više zalažemo za prirodni uzgoj, zašto ne i za prirodni odgoj? Sav se prirodni uzgojni sustav gradi na tome da priroda sama zna što je najbolje za nju i paralelno tome se odgojni sustav gradi na misli da je ljudska narav po prirodi dobra i da je treba samo pustiti neka se pod utjecajem prirode razvija.
U mnogim razvijenim zemljama se filozofija Jean Jacques Rousseau-a primjenjuje kao jedna od primarnih u odgojiteljskoj struci. Rousseau se zalagao za uvođenje što prirodnijeg odgoja, uvidjevši da znanost i kultura rađaju mnoga zla i izopačuju karaktere. Po Rousseau-ovom mišljenju, osnova pravog čovjeka i zdravog društva je priroda i samo priroda, dok su kultura i civilizacija moralno izopačene pa čovjeka udaljavaju od njegove prirodne osnove i kvare ga u svakom pogledu. Stoga se bez odgađanja treba vratiti prirodi.
Pri tome Rousseau nije mislio na povratak nekoj primitivnoj prirodnosti i nekulturnoj animalnosti, nego na napuštanje izvještačenosti, prenemaganja, neiskrenosti, lažljivosti, itd. u korist prirodnoj jednostavnosti, iskrenosti i neposrednosti. U vezi s tim, boravak u prirodi potiče povratak prirođenih čovjekovih osobina.
Za Rousseau-a čovjek je po prirodi dobar, razuman i slobodan i stoga dijete treba pustiti da se razvija u skladu s njegovom prirodom, a učiti treba u prirodi i od prirode. Tako se razvijaju osobe zdrava tijela i duha, sposobne da stupe u odnose istinske građanske slobode, jednakosti i ravnopravnosti. Polazeći od toga da je čovjek po prirodi dobar, ono najviše što se za svakog čovjeka može učiniti je ne ometati prirodni razvoj njegovih sposobnosti. To je temeljno načelo Rousseauove filozofije odgoja. Sljedeći Rousseau-a, trebali bismo zaštititi srce od poroka i duh od zablude, a k vrlini i istini čovjek teži po svojoj naravi.
Rousseau je ukazivao na to da napredak znanosti, tehnike i gospodarstva dovodi do gubitka izvorne ljudskosti, zdrave prirodne sreće i harmonije, jer pod njihovim utjecajima čovjek sve više iznevjeruje svoje istinsko određenje i svoju istinsku bit. Pod utjecajem razuma se nevino samoljublje pretvara u egoizam.
Da se razumijemo, povratak prirodi nikako ne podrazumijeva nazadovanje i primitivizam, već povratak izvoru koji nas napaja energijom potrebnom za istinski ljudski napredak. Rousseau je bio uvjeren, da je čovjek od svog tvorca obdaren sposobnošću prirodnog usavršavanja, koja je tu prirođenu sklonost učinila kako dužnošću, tako i prirodnom nužnošću. No, to prirodno usavršavanje je sputano neprirodnim napretkom. Ovakav ljudski razvoj, koji uključuje industrijske, tehnološke, gospodarstvene i ostale napretke je uzrokovalo devastirajuće razaranje prirode i međuljudskih odnosa. Prema tome, pitamo se kome koristi sav taj napredak? Priroda očigledno nema koristi od takvog razvoja. Ona mu se protivi klimatskim poremećajima, potresima, vulkanskim erupcijama, olujama i sličnim. A što je s nama, koristi li nama taj napredak? Možemo si više toga priuštiti, no što je s ostalim - jesmo li sretniji, ispunjeniji, duhovno i emocionalno napredniji? Jesmo li uopće pametniji? Ako jesmo, zašto stalno koristimo izreke i poslovice ljudi iz starih vremena? Jesu li oni bili pametniji ili smo mi? Očito je da je otuđenje od prirode dovelo do raznih nepogoda i nepočinstva, uključujući duhovnu zakržljalost.
Ako je ljudski razvoj u dosadašnjem historijskom procesu išao krivim putem te je stoga doveo do svega onog što nas danas mori, to ne znači da tako moramo nastaviti. Izlaz iz krize je pronalaženje ispravnog puta - koji vodi kroz prirodu i k prirodi. Da bi našao ispravni put svog razvoja, svaki bi se čovjek trebao povratiti svojoj istinskoj prirodi uz pomoć prirode - neprirodnost intelektualne oholosti zamijeniti jednostavnim prirodnim osjećajem, a ukrštenost i lažljivosti društvenih odnosa zamijeniti čistom, neokrnjenom osobnošću.
Ali kako doći do toga, kako skrenuti na pravi put? U "Emilu" Rousseau podaje sliku prirodnoga odgoja. No, ne moramo ništa čitati ni učiti ako se predamo prirodi, jer boravak u prirodi osnažuje našu vezu s vlastitom unutarnjom prirodom, koja je u stanju doći do svih odgovora i rješenja na prirodan i jednostavan način. Trik je u prepuštanju i otpuštanju, za razliku od ustaljenog nepovjerenja i nagomilavanja (što stvari, što činjenica).
Povratak u prirodu:
Tijekom zime najveći dio vremena provodimo u zatvorenom, često pregrijanom i suhom zraku. Izloženi smo umjetnom svjetlu koje ne može zamijeniti pravo, sunčevo, koje je u mnogim procesima nužno, recimo u metabolizmu kolesterola, opskrbi vitaminom D i slično.
Zimi su večeri duže, stoga ne samo da primamo manje sunčeve svjetlosti, nego smo i duže navečer kod kuće, uz TV i PC ekrane, okruženi električnim kablovima koji su poznati destabilizatori elektromagnetizma, što nepovoljno utječe na živi organizam.
Uz to, zima je kriva za sezonske smetnje ponašanja kao što su bezvoljnost, umor, pojačan tek, osobito glad za slatkim, dublja depresija itd.
Zbog svega toga je više nego ikad potrebno da od ovog mjeseca vratite se prirodi i boravite u njoj što više kako bi nadoknadili izgubljeno. Prije ili kasnije, svi se vraćamo prirodi, bili na to prisiljeni bolešću i problemima ili osjećajući zov prirode.
Povezanost s prirodom
Svima nama cilj je osjećati se bolje, osjećati se uvijek izvrsno, a to je u osnovi moguće jedino ako se povežemo s našim izvorom. S našom dušom se najlakše povezujemo putem zdravog duha. Zdrav duh ostvarujemo kroz povezanost s prirodom, a nju postižemo kroz boravak u prirodi koristeći svih 5 osjetila.
