Doručak je prvi obrok nakon noćnog odmora.
Spavanje je doba posta, a post se ne prekida teškim namirnicama. Tijekom noći se odvija mnoštvo metaboličkih procesa; sve što smo pojeli se razgrađuje i koristi svrhovito u procesima izgradnje tijela i dobivanja energije. No, to se ne može dogoditi ako je unos namirnica neadekvatan, jer se tada proces digestije( probave hrane ) odvija nepotpuno uz velike gubitke energije i stvaranje toksičnih crijevnih spojeva. Tijekom noćnog posta stvoreni toksini moraju se ujutro eliminirati iz organizma adekvatnom detoksifikacijom i zato nakon sna, prvi obrok mora biti lagan, primjerice voće koje je idealna grupa namirnica za jutarnji obrok. Ujutro nam je neophodna biološka aktivna voda koja potiče detoksifikaciju organizma te vitamini. Potrebne su i namirnice koje brzo daje energiju, a najbolja za to je već spomenuta fruktoza iz voća, koja odmah po ulazu u organizam prelazi u glukozu bivajući na raspolaganju organizmu kao osnovno pogonsko gorivo. Takav voćni obrok možemo( moramo) kombinirati jedino sa orašastim plodovima kao što su orasi, lješnjaci, bademi, kokos ( također spadaju u voće), koji su bogati masnim kiselinama i mineralima te što je posebno važno za osobe koje se bave fizičkim radom, predstavljaju grupu namirnica sa najvećom kalorijskom vrijednosti ( 100 g oraha je kalorijski jednako kao otprilike 6 jaja!!).
Nakon takvog obroka čovjek se osjeća lagano, bez težine u želucu, nema smetnje u vidu pospanosti i pada energije. Njegov organizam zadovoljen je biološkom vodom, mineralima, vitaminima, masnim kiselinama i kalorijama. Tako bi se trebao započeti svaki dan.
Ručak bi trebao biti bjelančevinasti obrok, dakle meso ili riba sa salatom i povrćem, nikako s kruhom, tjesteninom i općenito škrobnom hranom ili hranom na bazi žitarica jer se ugljikohidrati i bjelančevine probavljaju na potpuno različit način i u pravilnoj prehrani bi ih trebalo izbjegavati u istom obroku.
Ljudski organizam napravljen je na način da se škrob razgrađuje u lužnatim pH vrijednostima, dok se proteini razgrađuju u kiselom mediju želuca, sa pH vrijednostima oko 2. Između pH 2 i pH 8 je milijun puta razlika u koncentraciji vodikovih protona, što znači da se organizam mora snažno aktivirati i potrošiti puno energije da bi istovremeno razgradio bjelančevinastu grupu namirnica i škrobnu hranu. Rezultat je neadekvatna razgradnja i bjelančevina i škrobnih namirnica. Nepotpuno razgrađene bjelančevine započinju u crijevu trunuti( putrefakcija), a škrob je podložan vrenju(fermentacija), što u konačnici rezultira autotoksičnim crijevnim sindromom( disbioza). Na taj način proizvodi se mnogo kiselih i toksičnih kemikalija koje ozbiljno truju probavni trakt. One dolaze krvlju u jetru koja do određene mjere uspijeva razgraditi te kemijski štetne tvari. Međutim, kada ne uspijeva u tome, postajemo depresivni, konfuzni, počinjemo gubiti pamćenje i koncentraciju, ne spavamo kako treba i postajemo agresivni, padaju nam imunološki kapaciteti i
postajemo skloni raznim bolestima. Treba naglasiti da su mnoge od tih toksičnih kemikalija koje se proizvode u organizmu kancerogene. Ako je organizam zasićen takvim kemikalijama počinju se razvijati brojni problemi kao što su glavobolja, kožni osipi, smetnje unutrašnjih organa, mučnine u želucu, astma, reumatizam pa na kraju i karcinom. Stoga, bjelančevine treba kombinirati jedino sa salatama i povrćem jer te namirnice dobro neutraliziraju kiselost i toksičnost. Isto tako dobro bi biloda je omjer povrća i bjelančevina 2: 1.
Za večeru, zajedno s povrćem i salatama, treba jesti integralne žitarice ( riža, ječam, heljda, proso, zob i sl) ili škrobne namirnice ( krumpir, tjestenina, kruh ). Dobro bi bilo da to bude integralna tjestenina, koja sadrži minerala, vitamina i vlakana. Delicije koje mame naša nepca poput popularne pašticade s njokima, možemo si dopustiti možda jednom sednično.