Popularna psihologija i “self help” literatura je izuzetno raširena i sve popularnija. Isto tako je i sve popularniji “rad na sebi”, odnosno osobni razvoj. Broj osobnih trenera životnog usmjerenja je također sve veći. Svi se kunu da oni imaju pravo, lako, brzo i jednostavno rješenje za sve naše probleme. Postanite vitki u 12 jednostavnih koraka, prestanite pušiti u isto tako 10 lakih koraka ili pronađite ljubav svog života za 4 tjedna, a prosvijetlite se za ništavnih 8 tjedana.
Bombardirani smo sa svih strana ogromnom količinom informacija. Pročitamo 100 knjiga, idemo eventualno na terapije, posjećujemo tarot majstore, babe vračare i shvaćamo da se i dalje ništa ne mijenja. ISKUSTVO koje nas je odredilo i obrambene strategije koje smo razvili zbog toga i dalje rade automatski i “nepogrešivo”.
Zašto se stvari ne mijenjaju sad kad “sve znam”?
Znanje nije dovoljno. Nije nama nitko ispričao da je naša majka bila neprisutna, depresivna ili neprijateljska. Nije nama netko ispričao da naš otac nije imao vremena za nas i da nas nije vidio. Nije nama netko ispričao niti smo pročitali da su na nas vikali, ismijavali nas, nalupali kad nisu znali što bi sa sobom i kad bi naša zahtjevna ponašanja njima bila previše. Nismo čitali o tome kako su nas gurali u situacije kojima nismo bili dorasli. Nismo pročitali o tome kako nas nisu podržali kad nam je bilo teško. Niti smo čitali o tome kako nam nisu dozvoljavali pravo na našu slobodu i izražavanje. Sve to smo mi ISKUSILI na vlastitoj koži i zato samo čitanje i intelektualno znanje kako riješiti probleme s kojima se suočavamo u životu nije dovoljno. Trebamo si dozvoliti novo ISKUSTVO. Jedino novo iskustvo dovoljno puta ponovljeno može dovesti do promjene. Istovremeno treba znati da ćemo ponekad reagirati u skladu sa starim obrascem koji je toliko puno puta ponovljen i koji nećemo promijeniti preko noći. Trebamo se naučiti voljeti i s tim “nedostatkom”. Kritizirali smo se dovoljno u životu. Sumnjam da nas je to dovelo tamo gdje smo željeli. Pa hajdemo probati nešto drugo. Npr. davati si iskustvo ljubavi i podrške. I da bi to mogli moramo prvo to dobiti izvana. Moramo dozvoliti da novo iskustvo dopre do nas. Hoćemo li se i dalje braniti i odlučno odbijati svaki pokušaj ljubavi da dopre do nas ili želimo nešto drugo za sebe?
Ne može nitko za nas riješiti naše probleme niti je to dobro. Što ja mogu naučiti iz toga ako se netko stalno bori za mene? Ili što ja imam od toga ako moj susjed drži dijetu i vježba svaki dan? Dvije stvari koje su preduvjet da bi kreirali život kakav želimo jesu volja da iskreno pogledamo u sebe i preuzimanje odgovornosti za stanje u kojem se nalazimo, ali i promjenu koju želimo napraviti. Uz odgovornost naravno mora ići i suosjećanje kako ne bi sami sebi postali neumoljivi diktator.
Odlazimo kod doktora kad nas nešto boli kako bi on to popravio. Boli glava, uzmi tabletu i šibaj po starom. Na ovaj način predajemo odgovornost u liječničke ruke. Kad lijek ne pomogne, krivimo njega i u tome nalazimo užitak, bili ga svjesni ili ne. To naravno ne mijenja ništa u našem životu. Umjesto da se okrenem sebi, pa makar i uzeo tu tabletu kao prvu pomoć, i zapitam se što Ja moram učiniti. Što mi poručuje moja glavobolja? Potiskujem li ljutnju, radim li previše, nezadovoljan sam odnosom, frustrira me posao? Što Ja moram učiniti kako bi se to promijenilo?
Ista stvar je i kad odlazimo bilo kome drugom po pomoć, bilo da se radi o energetskom, psihološkom ili nekoj trećoj vrsti rada na sebi. Bioenergijom se utječe na energetsko polje osobe i često se otklone zdravstveni problemi. Ljudi onda pitaju koliko traje efekt bioterapije. Odgovor je ovisno o tome kako živite. Nekad 5 minuta, a nekad 5 godina, ovisno o tome koliku promjenu osoba može podnijeti i koliko dugo je zadržati. Kako energetski rad “popravlja” energetsko polje, osoba postane povezanija s vlastitim tijelom, a samim tim i s fiziološkim, emotivnim, mentalnim i duhovnim potrebama i počinje se drugačije ponašati prema sebi. Budući da je ovo organski i prirodan proces, onda se drastične promjene preko noći rijetko događaju. Kako što gladnog Afrikanca ne možete našopati jer će mu pozliti tako niti osobu ne možete energetski “našopati” jer to ne bi mogla podnijeti. Potrebno je vrijeme i kontinuitet kako bi se energetski kapacitet povećao. Potrebno je vrijeme i kontinuitet da bi se navikli na novi odnos prema sebi i okolini.
Sve ovo mogu ponoviti i za psihološki rad. Osoba ide godinama na terapije i dobije hrpu novog iskustva, uvide, emotivno oslobađanje, ali i dalje vjeruje glasovima iz prošlosti. Stotinu ljudi viče i navija za osobu, govori joj da je super, a ona vidi samo nezadovoljni izraz lica stotinuiprve osobe i vjeruje tom glasu. Ili ima iskustvo kako je to reći Ne i konfrontirati se i zna da je odličan osjećaj biti svoj i slobodan, ali i dalje odlučuje “hraniti” stari obrazac. Dok nemamo jasne uvide i jasan osjećaj što si činimo kad prelazimo preko sebe, udovoljavamo i nalazimo se u ulozi žrtve, dotle je to donekle razumljivo. Kad smo dobili uvide i novo iskustvo, to više nema smisla. Nije konstruktivno i podržavajuće za naš život. Ovdje je patnja još i veća jer nakon više godina terapije imamo sve potrebne alate kako bi napustili poziciju žrtve i postali odrasla, odgovorna i suosjećajna osoba koja živi ispunjen život.
Sva teorija ovog svijeta, ako ostaje neokaljana praksom, je samo mrtvo slovo na papiru. Nije bitno što znaš, već što činiš s onim što znaš. Vodi li te ono što činiš svaki dan tamo gdje želiš biti?
